REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj P Ob-1194/2023-46
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Perjanec Prstec u pravnoj stvari tužiteljice GZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćnicama Nevenki Mrčela i Martini Perenčević Habeković, odvjetnicama u Zagrebu, protiv tuženika ĆZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Industrialstr. 1, zastupanog po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku u Zagrebu, radi razvoda braka, uz sudjelovanje mlt. GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica ŽZ, diplomirana pravnica, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo Zagreb, nakon glavne rasprave održane i zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti tužiteljice, punomoćnice tužiteljice, punomoćnika tuženika, predstavnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trnje TZ, soc. radnice, i RZ, psihologa te u odsutnosti uredno pozvane posebne skrbnice, dana 10. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Razvodi se brak zaključen 18. listopada 2012. u Lagos Nigerija, koji je upisan u Maticu vjenčanih matičnog ureda Novi Zagreb za matično područje Novi Zagreb za godinu 2013. pod rednim brojem 328, kojeg su sklopili
ĆZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1983. u [adresa]
i
GZT, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1985. u Zagrebu.
II. Mlt. djeca stranaka GZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2017., i mlt. ĆZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2021., stanovati će se majkom GZT, na adresi majke u [adresa].
III. Osobni odnosi mlt. djece s ocem ŽZT, odvijat će se sukladno dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane:
- svaka dva mjeseca u trajanju od 3 sata uz nadzor stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, na mjestu koje je prigodno za mlt. djecu i koje je prethodno dogovoreno između oca i voditelja mjere nadzora;
- svaki drugi tjedan putem video poziva između oca i mlt. djece u trajanju od pola sata, uz nadzor stručne osobe, a u vrijeme koje zajednički dogovore otac i voditelj mjere nadzora uvažavajući dnevne obaveze djece;
sve to u trajanju do 6 mjeseci računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa.
IV. Majka GZT će u potpunosti samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravom djece iz čl. 100. st. 1. točka 2. Obiteljskog zakona (promjena prebivališta odnosno boravišta djece), dok će joj u odnosu na osobna prava iz čl. 100. st. 1. točka 1. i 3. Obiteljskog zakona (promjena djetetova osobnog imena i izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna suglasnost oca djece.
V. Nalaže se ocu ĆZT da za uzdržavanje mlt. GZ plaća iznos od 160,85 eura (1.211,93 kuna) mjesečno, počevši od 28. veljače 2023. do 4. svibnja 2023.; plaća iznos od 172,67 eura mjesečno počevši od 5. svibnja 2023. do 25. travnja 2024.; plaća iznos od 229,6 eura mjesečno počevši od 26. travnja 2024. do 1. svibnja 2025., a od 2. svibnja 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti plaća iznos od 264 eura mjesečno do svakog 15.-tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan za svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke GZT otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].
VI. Nalaže se ocu ĆZT da za uzdržavanje mlt. ĆZ plaća iznos od 160,85 eura (1.211,93 kuna) mjesečno, počevši od 28. veljače 2023. do 4. svibnja 2023.; plaća iznos od 172,67 eura mjesečno počevši od 5. svibnja 2023. do 25. travnja 2024.; plaća iznos od 195,16 eura mjesečno počevši od 26. travnja 2024. do 1. svibnja 2025., a od 2. svibnja 2025. pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti plaća iznos od 224 eura mjesečno do svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec, s time da je dužan za svaki dospjeli, a neplaćeni iznos uzdržavanja platiti zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na tekući račun majke GZT otvoren kod Privredne banke Zagreb d.d., IBAN: [broj bankovnog računa].
VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži daljnji iznos preko dosuđenih iznosa u točkama V. i VI. izreke ove presude do zatraženih 300 eura mjesečno za svako mlt. dijete, kao neosnovan.
VIII. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu 4. studenog 2023. tužbu radi razvoda braka u kojoj navodi kako su parnične stranke sklopile brak u Lagosu u Federalnoj Republici Nigeriji 18.10.2012. koja je činjenica sklapanja braka evidentirana u maticu vjenčanih matičnog područja Novi Zagreb, za godinu 2013., pod rednim brojem 328. Za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka rođeno je dvoje zajedničke mlt. djece, GZ, rođen u [adresa] **.**.2017., i ĆZ rođen u [adresa] **.**.2021. Bračna zajednica stranaka faktično je prestala 27.2.2023. kada je tužiteljica, u velikom strahu od tuženika, čim je isti u ranim jutarnjim satima otišao na posao, sa zajedničkom mlt. djecom, iz [adresa], Savezna Republika Njemačka, pobjegla nazad u Zagreb. Navedenom bijegu od tuženika prethodile su pune dvije godine verbalnog i ekonomskog zlostavljanja tužiteljice, koje seže još otkada su tužiteljica, tuženik i njihova zajednička mlt. djeca privremeno odselili iz Zagreba u Saveznu Republiku Njemačku, radi tužiteljeva posla. Tuženik je tako tužiteljicu, koja je netom bila rodila njihovo zajedničko mlađe dijete, mlt. ĆZ i stoga bila na porodiljnom dopustu, gotovo svakodnevno, pred zajedničkom mlt. djecom omalovažavao i vrijeđao riječima da je nemajka, da je glupa i nesposobna, da ništa ne zna i da je on mora svemu učiti, da nije dorasla tome da bude majka njegovoj djeci i sl. Nadalje, tuženik je zamahivao prema tužiteljici šakom prijeteći da, kada ju udari, neće se moći dvadeset minuta dići s poda i da će ju poslati u rehabilitacijski centar. Tuženik je, koristeći činjenicu da je tužiteljica na porodiljnom dopustu, istoj onemogućavao osnovna sredstva za život nje i zajedničke mlt. djece, govoreći joj da njegovi novci nisu za trošenje te neka se tužiteljica sama pobrine da donese novac iz Hrvatske. Prilikom svake svađe, tuženik je prijetio tužiteljici da, ako ga napusti, zajedničku mlt. djecu više nikada neće vidjeti, da će ju ubiti, dok će s djecom biti kako bude, a ako tužiteljica ode u Zagreb, da ne misli da je na sigurnom, jer da on ima svoje ljude koji će ju naći i ubiti. Dana 26.11.2022. tuženik prvi put postaje fizički nasilan prema starijem zajedničkom mlt. djetetu ZZ, kada ga je, po vlastitom priznanju, otvorenim dlanom udario po licu toliko jako da su djetetov lijevi obraz i arkada odmah otekli, a crvenilo i tragovi udarca se s djetetovog lica nisu povukli još naredni tjedan. Tuženik je uza sve navedeno i skrivao od tužiteljice hrvatske putovnice zajedničke mlt. djece pa, prvom prilikom kada ih je pronašla u tuženikovom vozilu, tužiteljica je bez odgađanja sa zajedničkom mlt. djecom napustila Saveznu Republiku Njemačku i vratila se u Zagreb. Svim naprijed opisanim postupanjima tuženik je svjesno ugrozio dobrobit zajedničke mlt. djece i njihov psihofizički razvoj. Parnične su stranke različiti i nekompatibilni karakteri, različitog podrijetla i odgoja te dijametralno suprotnih stavova i životnih uvjerenja, stoga je i došlo do trajnog i teškog narušenja međusobnih odnosa i predstojećeg razvoda braka. Tužiteljica je, odmah po prestanku životne zajednice s tuženikom i povratku s njihovom zajedničkom mlt. djecom u Zagreb, prijavila obiteljsko nasilje koje su ona i djeca doživjela od tuženika, pred ovim sudom pokrenula i postupak osiguranja privremenim mjerama s kojim će roditeljem zajednička mlt. djeca živjeti, osobnim odnosima i uzdržavanju te pred nadležnim Hrvatskim zavodom za socijalni rad, Područni ured Trnje, pokrenula i postupak obveznog savjetovanja prije pokretanja postupka razvoda braka, kojem se tuženik nije odazvao. Dana 5.5.2023. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trnje, izradio je Izvješće o obveznom savjetovanju prije razvoda braka i isto putem pošte uputio strankama. Tuženik je doputovao iz Savezne Republike Njemačke u Republiku Hrvatsku oko Uskrsa 2023. te je uhićen 11.4.2023. i do dana 14.7.2023. nalazio se u istražnom zatvoru, nakon čega su mu određene mjere opreza zabrane približavanja tužiteljici na udaljenost manju od pet metara te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s tužiteljicom, koje su mjere opreza na snazi i u trenutku sastava ove tužbe. U trenutku sastava ove tužbe protiv tuženika se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu, pod posl. br.: K-933/23, vodi kazneni postupak radi kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo prema odredbi članka 197.a Kaznenog zakona (Narodno novine br.:
125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 i 114/22, nadalje u tekstu: „KZ“) te protiv osobne slobode – prijetnjom – opisano i kažnjivo prema članku 139. stavak 2. i 3. KZ-a, počinjenih na štetu tužiteljice. Dana 16.10.2023. ovaj je Sud u izvanparničnom postupku posl. br.: R1 Ob-1326/23 donio rješenje kojim je privremenom mjerom određeno kako slijedi: da zajednička mlt. djeca stranaka stanuju s majkom, na adresi u [adresa]; da se osobni odnosi tuženika sa zajedničkom mlt. djecom odvijaju prema dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane: (a) svakog prvog vikenda u mjesecu i to subotom i nedjeljom od 17:00h do 19:00h, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, i to na mjestu koje će uvažavajući interese djece zajednički dogovoriti otac i voditeljica mjere nadzora te (b) tijekom ostala tri tjedna u mjesecu, osobni odnosi oca i mlt. djece, kojima će prisustvovati voditeljica mjere nadzora, a u vrijeme koje zajednički dogovore otac i voditeljica mjere nadzora uvažavajući dnevne obaveze djece; tuženik će za uzdržavanje svakog zajedničkog mlt. djeteta pridonositi mjesečnim iznosom od 172,67 €, odnosno, ukupnim mjesečnim iznosom od 345,34 € za dvoje zajedničke mlt. djece, od dana donošenja privremene mjere, plativo do 15. dana u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve na račun majke i zakonske zastupnice zajedničke mlt. djece. Usprkos svim naprijed navedenim nepovoljnim okolnostima, tužiteljica i nadalje smatra kako su zajedničkoj mlt. djeci potrebna oba roditelja, i ona i tuženik. Zajednička mlt. djeca privržena su tuženiku i u ovom tegobnom razdoblju od faktičnog prestanka životne zajednice njihovih roditelja, više su puta izražavala kako im nedostaje otac, ali i kako se pribojavaju da će ih on ubuduće tući. Tužiteljičina je želja da kroz vrijeme potrebno da tuženik smiri strasti, prevlada ljutnju i mržnju koju trenutno osjeća prema njoj zbog činjenice da je prekinula njihovu bračnu zajednicu i sa zajedničkom mlt. djecom otišla u Zagreb, kao i odrastanjem i sazrijevanjem zajedničke mlt. djece, ista uspostave normalan i topao odnos sa svojim ocem te da se ubuduće njihovi osobni odnosi odvijaju neometano i bez nadzora. No, tužiteljica se opravdano pribojava kako nenadzirani osobni odnosi zajedničke mlt. djece i njihova oca, ovdje tuženika, u trenutku sastava ove tužbe nikako nisu mogući, sve iz razloga kako slijedi. Tuženik je osoba koja potječe iz sasvim drugačije kulture, izrazito je patrijarhalnih nazora te (bračnu) partnericu i zajedničku mlt. djecu smatra svojim vlasništvom, kojim on može raspolagati kako god poželi i od kojih očekuje bespogovornu poslušnost, u protivnom, smatra sasvim opravdanim fizičko kažnjavanje, pa čak i nanošenje ozbiljnih tjelesnih ozljeda „prekršitelju“ za osobito drsko ponašanje. Važno je napomenuti i kako je tuženik u naprijed navedenim izvanparničnom i kaznenom postupku redovito remetio procesnu disciplinu, dobacivao neumjesne primjedbe na engleskom jeziku tužiteljici i njezinoj punomoćnici, dok se svojoj braniteljici, odnosno punomoćnici, obraćao svisoka i otresito. Na rukovođenje raspravom uređujućim se sucima podsmjehivao, vrtio glavom i kolutao očima, ustajao bi tijekom rasprave, mahao rukama i, bez da mu je sudac dao riječ, na engleskom jeziku izražavao svoje mišljenje o hrvatskim sudovima te o svojoj formalnopravno još uvijek supruzi koju smatra jedinom odgovornom za to što se našao u poziciji stranke u postupku, odnosno okrivljenika. Tužiteljica strahuje da bi tuženik, provodeći vrijeme nasamo sa zajedničkom mlt. djecom, istima mogao nauditi na način da ih udari, izlagati ih štetnim sadržajima (prvenstveno u vidu klevetanja njihove majke te im općenito nametati svoje mizogine stavove) i nepotrebnoj opasnosti te ih poticati na razna rizična ponašanja (kako bi mu sinovi „dokazali svoju muškost“). Tužiteljica osobito strahuje da bi tuženik, prilikom nenadziranih osobnih odnosa sa zajedničkom mlt. djecom, istu odveo u nepoznatom smjeru, i to prvenstveno kao odmazdu tužiteljici koja je sa zajedničkom mlt. djecom pobjegla od tuženikove agresije u Zagreb. Tuženik se, odmah po puštanju na slobodu iz istražnog zatvora, vratio u Saveznu Republiku Njemačku, kako bi tamo iznova zasnovao radni odnos i, iz njegova držanja pred sudovima i nadležnom podružnicom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, može se zaključiti kako se tuženik više ne namjerava vraćati živjeti u [adresa]. Tuženik se oštro protivi tome da zajednička mlt. djeca žive u [adresa] s majkom, kako je to određeno naprijed navedenom ovosudnom privremenom mjerom, te da majka i mlađe zajedničko mlt. dijete upiše u dječji vrtić u Zagrebu, dok istovremeno tuženik nema nikakvih uvjeta da bi zajednička mlt. djeca mogla živjeti s njime – nema mjesto stalnog boravka, ni stalno zaposlenje, ni redovni izvor prihoda, a kako sam priznaje, zadužen je, i uza sve to još mu prijeti bezuvjetna zatvorska kazna u Republici Hrvatskoj. Komunikacija između stranaka kao roditelja zajedničke mlt. djece u trenutku sastava ove tužbe ne postoji, i to zbog mjere opreza izrečene tuženiku kojom mu se zabranjuje približavanje te uspostavljanje i održavanje kontakta s tužiteljicom. Međutim, tužiteljica poučena iskustvom, strahuje da niti ubuduće, po ukidanju naprijed navedene mjere opreza, neće moći uspostaviti normalnu komunikaciju niti korektan odnos s tuženikom kakav bi bio preduvjet kvalitetnom roditeljstvu. Osim toga, tuženik više ni ne namjerava živjeti u [adresa] te će samim time tužiteljici uvelike biti otežano pribavljati suglasnost tuženika kao drugog roditelja za sva pitanja koja će se ubuduće neminovno ticati obrazovanja, zdravlja i mjesta stanovanja zajedničke mlt. djece. Shodno tome, tužiteljica je stava je u najboljem interesu zajedničke mlt. djece da ona i nadalje nastave živjeti s njom, budući da je ona definitivno stabilniji roditelj, a i djeca su se odlično prilagodila životu u Zagrebu, da se osobni odnosi zajedničke mlt. djece i tuženika nastave na način kako je to određeno privremenom mjerom, ali i da tužiteljica nad zajedničkom mlt. djecom ostvaruje djelomičnu samostalnu roditeljsku skrb u pogledu njihova obrazovanja, zdravlja i mjesta stanovanja. Budući da je tuženik prije uhićenja i boravka u istražnom zatvoru kao vozač u Saveznoj Republici Njemačkoj ostvarivao solidnu plaću, a i očekivano je da će iznova stupiti u stalni radni odnos i početi ostvarivati prihode (ako već i nije u trenutku sastava ove tužbe), tužiteljica smatra kako bi tuženik bez ikakvih poteškoća za uzdržavanje zajedničke mlt. djece mogao pridonositi mjesečnim iznosom od 300,00 € po djetetu. Također predlaže razvesti njihov brak.
2. Tuženik se podneskom od 19. siječnja 2024. očitovao na tužbu navodeći kako čini nespornim navode iz t. II. tužbe (koji se odnose na činjenicu sklapanja braka i rođenja zajedničke djece stranaka), dok spori sve ostale navode iz razloga kako slijedi. Točna je tvrdnja da je bračna zajednica stranaka prekinuta 27.2.2023. i to na način da je tužiteljica samovoljno, bez znanja i odobrenja tuženika, odvela zajedničku djecu stranaka iz dotadašnjeg obiteljskog doma, u drugu državu, zajedno s većom količinom novca s bankovnog računa tuženika i njegovim putnim ispravama, što je i sama priznala na saslušanju u kaznenom postupku. Tuženik nikada nije bio ni na koji način nasilan prema tužiteljici, a pogotovo ne prema mlt. djeci. Tuženik može samo pretpostaviti da je tužiteljica navela takve optužbe na njegov račun radi toga što se stranke nisu mogle dogovoriti o povratku obitelji u RH te radi toga da prikrije kaznena djela otmice djece i krađe, za što je kaznenu prijavu podigao tuženik u SR Njemačkoj. Istina je da je tuženik doputovao u RH 11.4.2023. za što je uzeo godišnji s posla u SR Njemačkoj, a radi razgovora u nadležnom područnom uredu HZSR, gdje je savjetovan da se radi ponašanja tužiteljice, samovlasnog odvođenja dvoje maloljetne djece, javi u policijsku postaju radi podizanja kaznene prijave, što je tuženik i učinio, no tada je zbog neosnovanih i lažnih optužbi tužiteljice uhićen te je proveo tri mjeseca u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu, a svoju djecu nije vidio od 27.2. pa sve do kolovoza. Vezano za kazneni postupak, tuženik ističe da se isti vodi isključivo u odnosu na tužiteljicu, a ne i na mlt. djecu, a da je optužnica zasnovana isključivo na iskazu tužiteljice, koje ne odgovara stvarnom činjeničnom stanju. Tuženik je 27.2.2023., po povratku s posla zatekao prazan stan, bez svoje dvoje mlt. djece i njihovih stvari, te ispražnjen bankovni račun. Tuženik je takvo ponašanje tužiteljice, kojim su ostvarena bića nekoliko kaznenih djela, prijavio policijskoj upravi Duisburg istog dana. Tužiteljica se potom tuženiku nije javljala na pozive dok mu je naknadno poslala poruku u kojoj je navela da ih nema nekoliko dana i da ne brine, da su ZZ i ĆZ dobro. Tužiteljica je potom okrivljeniku 3.3.2023. poslala poruku sljedećeg sadržaja: „Emeka posto se ne javljas evo vec cetiri dana da pitas za djecu ni gdje su nego sazivas ljude okolo a nisi sam u stanju da posaljes poruku il da nazoves pa da ti eto javim da su djeca dobro. Nasa komunikacija od danas ide preko poruka ako zelis da vidis ili cujes djecu prethodno napisi poruku i dobit ces djecu na telefon kad pozelis. Isto tako ako zelis da ih vidis uzivo mozes doci u Zg i javiti se socijalnoj sluzbi pa ce se dogovoriti vidjenje. Sta se tice tvog razgovora sa djecom sanjima mozes razgovarati samo o njima bez ispitivanja o meni jer ću u suprotnom prekinuti poziv. Da te obavjestim jos da sam pokrenula razvod braka. Ako zelis mozemo se dogovoriti sporazumno da ne trosimo vrijeme i pare na advokate i sudjena a mozemo i preko advokata pa ce to sve dobro potrajati.“ Iz navedene poruke razvidno je da tužiteljica nije u strahu od tuženika već da je superiornija strana koja je postavila uvjete vezano za zajedničku djecu, nad kojom oboje imaju zajedničku skrb te predlaže tuženiku da se dogovore sporazumno te nije životno logično da bi se ista dogovarala sporazumno s osobom od koje je u strahu za vlastiti život. Također, tužiteljica je, u dogovoru s tuženikom, samo nekoliko dana prije nego je odvela djecu, samostalno otputovala u Zagreb, radi razgovora za posao te je tuženik 4 dana ostao doma s djecom, uzevši za to godišnji odmor. Dakle, potpuno je životno nelogično da bi tužiteljica, da je zaista u „velikom strahu“ od tuženika te da isti vrši fizičko nasilje nad mlt. djecom, baš njemu ostavila na brigu i čuvanje djecu same, otišla s njegovim automobilom i na njegov trošak, a obzirom da je u tom trenutku tuženik jedini bio zaposlen, sve u dogovoru s njim i uz njegovu podršku, razgovarati o poslovnoj prilici u Zagreb. Tužiteljica i u tužbi, potpuno kontradiktorno prvo navodi da je u velikom strahu od tuženika pa zatim da su „parnične stranke različiti i nekompatibilni karakteri, različitog podrijetla i odgoja te dijametralno suprotnih stavova i životnih uvjerenja, stoga je i došlo do trajnog i teškog narušenja međusobnih odnosa i predstojećeg razvoda braka“. Nadalje, ozljeda sina koju tužiteljica spominje dogodila se za vrijeme kada tuženik uopće nije bio u stanu već je tužiteljica bila sama s djecom te je upravo tužiteljica poslala sliku ozljede djeteta uz napomenu da je dijete palo u kadi. Takve optužbe nisu prihvaćene niti od strane OKDO, obzirom da je optužnica podignuta samo u odnosu na navodno kazneno djelo naspram tužiteljice te nije ustanovljeno da bi bilo kojom radnjom tuženik počinio neko kazneno djelo naspram mlt. djece. Tuženik nikada nije na bilo koji način bio nasilan prema djeci niti supruzi. Tuženik ističe da su stranke u braku već 10 godina te do sada nikada u obitelji nije bilo nikakvih intervencija niti je tužiteljica ikada prijavljivala tuženika policiji ili centru za socijalnu skrb u RH niti u SR Njemačkoj. Mlt. ZZ je ocu rekao preko telefona da je mlađe dijete napao pas za vrijeme boravka u Zagrebu te da je ozlijedio nos. Mlt. Eze nije htio otići od oca s kojim ima prisan odnos pun ljubavi. Tuženik ističe da posao tužiteljice u orkestru vrlo često podrazumijeva koncerte do kasnih noćni sati te je upitno tko će se za to vrijeme brinuti o dvoje mlt. djece stranaka. Tuženik ostvaruje kontakt s djecom od studenog 2023. putem video poziva, jednom tjedno te mu je sin u više navrata iskazivao da mu nedostaje te da se želi vratiti stanovati u [adresa] s njim. Tuženik nikada nije učinio nikakve radnje kojima bi naudio svoje dvoje mlt. djece te nema razloga za ovako oskudne osobne susrete s ocem, pogotovo u situaciji kada je majka bez znanja oca odvela djecu u drugu državu te im uskratila pravo da uopće vide i čuju oca pola godine. Navedeno je loše za zdrav psihofizički razvoj djece te se krše njihova prava na dostupnost oba roditelja, kao i tuženikovo pravo na obavljanjem roditeljske skrbi nad svojom djecom. Tuženik spori da bi ikada bio izrazito patrijarhalnih nazora niti to uopće proizlazi iz navoda same tužiteljice u tužbi, kao i nespornih činjenica te navoda u odgovoru na tužbu te tuženik nikada nije remetio procesnu disciplinu niti je ikada takvo što utvrđeno u raspravnom zapisniku, a niti je bezobrazan prema vlastitoj punomoćnici, čemu je nesporan dokaz to da ga ista zastupa u već trećem postupku. Tuženik ističe da je 14.12.2023. Županijski sud u Bjelovaru donio rješenje posl. br. Gž Ob-53/2023 kojim je uvažio žalbu tuženika na rješenje o privremenoj mjeri posl. br. R1 Ob- 1326/2023 od 16.10.2023. te je ista ukinuta. Tužiteljica u tužbi iznosi i proturječne navode da tuženik nema uvjeta u Njemačkoj da djeca stanuju s njim, da bi potom navela kako tuženik stanuje u dotadašnjem obiteljskom domu stranaka i mlt. djece, nadalje da tuženik nema redovno zaposlenje niti stalne prihode, no potom potražuje iznos uzdržavanja za dvoje djece čak 600,00 EUR. Tuženik ima sve uvjete da djeca stanuju s njime te je sposoban adekvatno brinuti o svojoj djeci kao što je to činio od njihova rođenja do trenutka kada ih je tužiteljica odvela. Tuženik je radi prijave tužiteljice proveo 3 mjeseca u istražnom zatvoru te je ostao bez posla, a trenutno je na probnom roku i nesigurnih je prihoda, dok ima dugove iz bračne zajednice stranaka; 2 kredita, dug za vrtić mlt. ZZ, dug po najmu stana u kojem je obitelj stanovala itd. stoga nije u mogućnosti plaćati uzdržavanje u iznosu koji neosnovano potražuje tužiteljica. Radi svega navedenoga, tuženik se u protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, osim u t. I tužbe te predlaže da sud, uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja i imajući u vidu najbolji interes mlt. djece stranaka te njihovo pravo na oba roditelja, donese presudu kojom razvodi brak stranaka; da odredi da će mlt. djeca stranaka stanovati s ocem na adresi oca; da će majka ostvarivati osobne susrete s djecom svaki drugi vikend u mjesecu, od petka nakon vrtića do nedjelje u 19h, na način da će majka preuzeti djecu u vrtiću te ih vratiti na adresu oca po završetku susreta; da će majka doprinositi za uzdržavanje mlt. djece iznos od po 172,67 EUR mjesečno za svako dijete počev od dana donošenja presude pa nadalje sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti; da će otac ostvarivati djelomično samostalno roditeljsku skrb nad mlt. djecom u području upisa i ispisa iz vrtića i škole, prijave i odjave prebivališta i boravišta te ishođenja osobnih dokumenata.
3. Rješenjem ovog suda od 8. studenog 2023. (str. 27-29) mlt. djeci stranaka je imenovana posebna skrbnica ŽZ iz Centra za posebno skrbništvo, Zagreb, sukladno odredbi čl. 240. st. 1. i 2. Obiteljskog zakona (NN broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje ObZ).
4. Tijekom postupka provedeni su dokazi uvidom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u sudskom spisu te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice, dok tuženik nije saslušan s obzirom da nije došao na dva ročišta određena za saslušanje stranaka iako je bio uredno pozvan (tuženik je putem punomoćnika podneskom od 4. studenog 2025. obavijestio sud kako se trenutno nalazi u Njemačkoj te nije u mogućnosti doći na ročište zakazano za 6. studeni 2025., nakon čega je sud odgodio ročište za dan 26. veljače 2026. na koje tuženik ponovno nije pristupio, a njegov punomoćnik je naveo kako isti nije mogao pristupiti zbog financijskih mogućnosti). Sud više nije prihvatio prijedlog punomoćnika tuženika da se ročište održano 26. veljače 2026. odgodi radi saslušanja tuženika budući je tuženik u dva navrata bio pozivan radi saslušanja te isti nije došao na ta ročišta iz čega sud zaključuje kako je isti imao priliku biti saslušan pred ovim sudom, a takvim svojim postupanjem tuženik odugovlači ovaj postupak, što nikako nije u interesu mlt. djece. Također je tijekom postupka mlt. djetetu ZZ omogućeno izražavanje njegovog mišljenja sukladno čl. 360. ObZ-a s obzirom da je psihologinja Zavoda s djetetom obavila razgovor 8. srpnja 2024. (službena zabilješka na str. 73- 74 sudskog spisa), dok s mlt. ĆZ razgovor nije obavljen zbog niske kronološke dobi djeteta. Svi navedeni dokazi provedeni su do zaključenja glavne rasprave, a nakon zaključenja iste, Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Trnje (dalje: Zavod) je 5. ožujka 2026. u sudski spis dostavio izvješće voditeljice mjere za veljaču 2026. koje je sud dostavio strankama i posebnoj skrbnici. Na navedeno izvješće stranke se ni na koji način nisu očitovale, a niti je navedenim izvješćem, po mišljenju ovoga suda, dovedena u pitanje odluka suda, pri čemu sud smatra kako bi se preotvaranjem glavne rasprave zbog navedenog izvješća nepotrebno odugovlačio ovaj postupak na štetu djece.
5. Navedeni dokazi su provedeni radi utvrđivanja bitnih činjenica sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
6. Uvidom u rješenje Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. broj K- 933/2023-39 od 9. listopada 2023. (str. 15-18) utvrđeno je kako se ovdje tuženiku, zbog kaznenih djela iz čl. 179.a i dr. KZ-a, produljuju mjere opreza zabrane približavanja oštećenoj, ovdje tužiteljici, na udaljenost manju od 5 metara, zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze s ovdje tužiteljicom i oduzimanja putne ili druge isprave za prijelaz državne granice na ime ovdje tuženika.
7. Uvidom u rješenje ovog suda posl. broj R1 Ob-1326/23 od 16. listopada 2023. (str. 19-26) utvrđeno je kako je donesena privremena mjera kojom je određeno da zajednička mlt. djeca stranaka stanuju s majkom, na adresi u [adresa]; da se osobni odnosi tuženika sa zajedničkom mlt. djecom odvijaju prema dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane: svakog prvog vikenda u mjesecu i to subotom i nedjeljom od 17:00 do 19:00 sati, pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, i to na mjestu koje će uvažavajući interese djece zajednički dogovoriti otac i voditeljica mjere nadzora te tijekom ostala tri tjedna u mjesecu, osobni odnosi oca i mlt. djece, odvijati će se jednom tjedno putem video poziva između oca i mlt. djece, kojima će prisustvovati voditeljica mjere nadzora, a u vrijeme koje zajednički dogovore otac i voditeljica mjere nadzora uvažavajući dnevne obaveze djece. Također je tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje za djecu u mjesečnom iznosu od 172,67 eura za svako dijete.
8. Iz mišljenja i prijedloga Zavoda od 21. studenog 2023. (str. 34-37) proizlazi kako stručni tim Zavoda i nadalje ostaje pri prijedlogu poslanom u postupku donošenja privremene mjere koji se vodi pod brojem R1 Ob-1326/2023. Iz tog mišljenja proizlazi kako je isto sačinjeno temeljem zasebnih strukturiranih razgovora sa supružnicima, izvidom na adresi stanovanja majke, opservacijom odnosa oca i mlt. djece prilikom njihovog susreta organiziranog u prostorijama PU, kao i uvidom u spis. Nadalje proizlazi kako se tužiteljica 2015. zapošljava u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, gdje je i dalje zaposlena. Ima mjesečna primanja od zaposlenja u iznosu od 1700 eura te trenutno nema nikakvih drugih primanja. Živi u vlastitom stanu na adresi Mate [adresa], zajedno sa svojim sinovima. Stan ima 50 m², trosoban. Tuženik je trenutno u radnom odnosu od prvog mjeseca 2023. u Njemačkoj kao vozač, a obzirom da je završio u istražnom zatvoru. Isti navodi kako ima prijavljeno prebivalište na adresi Mate [adresa] s tim da nije siguran da li je taj stan u zajedničkom vlasništvu. Stranke su se upoznale 2009. u Beču, gdje je tuženik živio u statusu azilanta, nezaposlen. U izvanbračnoj su zajednici bili tri godine, a brak su sklopili 18.10.2012. godine u Lagosu, Federalna Republika Nigerija. Zajednički su život započeli 2015. kada se tužiteljica vratila u Zagreb raditi u HNK. Uzdržavala je supruga obzirom da je jedina kontinuirano radila, a tuženik ima tek nekoliko mjeseci radnog staža. Otišli su u Njemačku 2020. Tuženik navodi kako je u Njemačkoj samo on bio u radnom odnosu i kako financijski nije ograničavao GZT te su koristili zajedničku bankovnu karticu. U braku stranaka rođeno je dvoje zajedničke djece: mlt. GZ rođen je **.**.2017. u Zagrebu. Pohađa DV Savica. Mlt. ĆZ rođen je **.**.2021. u [adresa] u Saveznoj Republici Njemačkoj. Bračna zajednica stranaka je faktički prekinuta 27.2.2023. kada je tužiteljica sa zajedničkom mlt. djecom pobjegla iz Njemačke u Zagreb, a isti dan je Hrvatskom zavodu za socijalni rad, kao i policiji, prijavila nasilje u obitelji, kao i pokrenula postupak obveznog savjetovanja na kojem je sudjelovala jedino ona, obzirom da se do tuženika nije uspjelo doći. Naknadno je dobivena informaciju da je tuženik uhićen 11. travnja 2023. te se od spomenutog datuma nalazio u istražnom zatvoru na adresi [adresa]. Razgovor s tuženikom je odrađen u istražnom zatvoru uz pomoć prevoditeljice te su uzete izjave na zapisnik koje su naknadno prema zahtjevima stranke prevedene i uručene, međutim tuženik ih odbija potpisati tražeći brojne ispravke. Tijekom provedenih razgovora tuženik je usmeno izjavio kako ne prihvaća prijedlog tužiteljice za privremenom mjerom da djeca žive s njom i da on djecu viđa uz prisustvo stručne osobe te odbija dati suglasnost za upisom mlt. ĆZ u dječji vrtić. Ističe kako nikakvoga njegovog nasilja prema supruzi nije bilo te da je ona bez ikakvog povoda i samovoljno djecu odvela iz Njemačke u Hrvatsku. U međuvremenu je izvršen terenski izvid na adresi [adresa] u kojem je zatečena majka i mlt. ĆZ. Stan je uredno opremljen i prilagođen potrebama djece. Dana 24.8.2023. zaprimljeno je rješenje Općinskog kaznenog suda kojim se ukida istražni zatvor optuženom ĆZT s danom 14.7.2023. i određuje mjera opreza: zabrana približavanja oštećenoj osobi GZT na udaljenost manju od 5 metara te zabrana uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze sa oštećenom. U ovaj Područni ured pristupa tuženik 28.8.2023., dan prije sudskog ročišta, gdje i dalje odbija potpisati izjave u kojima se navodi kako nije suglasan s privremenom mjerom da djeca žive s majkom i upisivanjem mlt. ĆZ u vrtić. Otac i nadalje ustraje u naglašavanju kako su djeca odvedena iz Njemačke bez njegove suglasnosti i negiranju bilo kakvog oblika nasilja prema supruzi ili djeci. Dana 29.8.2023., nakon sudskoga ročišta, održan je prvi susret mlt. djece s ocem u Područnom uredu, uz nadzor i stručni pomoć nadležnog psihologa. Iz tog je susreta razvidno kako između mlt. djece i oca postoji međusobna bliskost, odnosno emocionalna privrženost. Po provedenim radnjama Zavod rezimira te predlaže: majka je u radnom odnosu s ugovorom na neodređeno vrijeme u Hrvatskom narodnom kazalištu te posjeduje stan u vlasništvu na navedenoj adresi u Zagrebu gdje trenutno boravi s mlt. djecom, od kojih je mlt. GZ upisan u vrtić DV Savica, dok je mlt. ĆZ u postupku upisivanja. Ocu je u kaznenom predmetu nasilja u obitelji koji se vodi na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu izrečena zaštitna mjera u kojoj se zabranjuje približavanje CZ na udaljenost manju od 5 metara, kao i uspostavljanje ili održavanje izravne ili neizravne veze s njom, dok se konačni ishod navedenog kaznenog postupka tek očekuje. Tuženik iskazuje da se nakon izlaska iz istražnog zatvora vratio u Njemačku kako bi ponovno zasnovao radni odnos. Obzirom da je majka u cijelosti i na adekvatan način organizirala i osigurala skrb o mlt. djeci GZ i ĆZ, kao i da ista ne osporava potrebu odvijanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom, tražeći jedino da se isti iz sigurnosnih razloga odvijaju pod nadzorom službene osobe, Zavod je mišljenja da je u interesu mlt. djece da i nadalje nastave živjeti s majkom u Zagrebu. Vezano uz osobne odnose s ocem, u kojima otac u odnosu na mlt. djecu iskazuje skrban odnos i emotivnu privrženost te uvažavajući u cijelosti opisane životne okolnosti, Zavod podržava da se osobni odnosi oca i mlt. djece do drugačije odluke suda odvijaju jednom mjesečno u trajanju od tri sata pod stručnim nadzorom osobe koju će imenovati Područni ured Trnje.
9. Tužiteljica je podneskom od 8. prosinca 2023. (str. 40) obavijestila sud da je u potpunosti suglasna s mišljenjem i prijedlogom Zavoda.
10. Posebna skrbnica nije imala primjedbi na mišljenje i prijedlog Zavoda (poziv suda na očitovanje na prijedlog i mišljenje Zavoda od 23. studenog 2023. (str. 38) je zaprimila 28. studenog 2023. te je u istom bilo navedeno kako ukoliko u roku od 15 dana od dana primitka toga rješenja ne dostavi svoj prigovor na mišljenje i prijedlog, smatrat će se da na isto nema primjedbi).
11. Uvidom u rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, posl. broj Gž Ob-53/2023 od 14. prosinca 2023. (str. 57-62) utvrđeno je kako je, po žalbi ovdje tuženika, ukinuto rješenje ovog suda posl. broj R1 Ob-1326/2023-13 od 16. listopada 2023.
12. Zavod je podneskom od 10. svibnja 2024. (str. 68) obavijestio sud kako i nadalje ostaje kod ranije dostavljenog mišljenja i prijedloga.
13. Tuženik se na ročištu, u prisutnosti svoje punomoćnice, održanom 19. lipnja 2024. protivio mišljenju i prijedlogu Zavoda smatrajući kako nema razloga za održavanjem odnosa njega i djece pod nadzorom stručne osobe. Na istom ročištu tuženik nije poštovao procesnu disciplinu te je nakon opetovanih upozorenja, bio udaljen s ročišta.
14. Iz službene zabilješke Zavoda od 8. srpnja 2024. (str. 73-74) proizlazi kako je obavljen razgovor psihologa Zavoda s mlt. GZ. Mlt. GZ navodi kako mu je žao što se ne viđa s ocem; oca se ne boji, ali otac se ne ponaša dobro prema majci. Za oca kaže da se stalno svađao s majkom, „derao“ se na nju i prijetio da će ju lupiti. Naveo je kako bi otac povisio glas i služio se fizičkim kažnjavanjem kada bi napravio grešku – nekad dlanom, nekad šakom – po obrazu, po trbuhu i po stražnjici. Prepričava situaciju gdje je na telefonskom razgovoru pod nadzorom s ocem došlo do situacije gdje se otac glasno svađao s voditeljicom nadzora na što je mlt. GZ morao zatvoriti uši jer mu je bilo preglasno. Za oca kaže kako ga nikad ne pita kako je i kako mu je u vrtiću, već uvijek priča „neke budalaštine“ koje GZ ne razumije. Navodi kako ga je otac nagovarao da majci kaže kako želi ići s njim u Njemačku, ali on nije htio ići jer je otac tamo doveo nekog „čudnog čovjeka“. Na pitanje bi li želio ići kod oca u Njemačku odgovara da je sada bolje tu, nego tamo gdje se svađaju. S majkom se dobro slaže, ali kada napravi neku grešku majka ponekad zna povisiti ton (ne jako kao otac) i disciplinirati ga tako da ga pošalje u sobu. Kada se vrati iz vrtića, pita ga što su imali za ručak, što su radili. Kaže da s majkom ne priča često o ocu, osim ponekad dok su u krevetu. On i brat spavaju svatko u svojem krevetu, a za brata kaže da po noći voli otići spavati u krevet kod majke.
15. Uvidom u rješenje ovog suda posl. broj R1 Ob-62/2024 od 4. srpnja 2024. (str. 75-83) utvrđeno je kako je donesena privremena mjera kojom je određeno da zajednička mlt. djeca stranaka stanuju s majkom, na adresi u [adresa]; da se osobni odnosi tuženika sa zajedničkom mlt. djecom odvijaju prema dogovoru roditelja, a ukoliko isti izostane: svaka dva mjeseca, i to u prvom tjednu od svakog drugog mjeseca od četvrtka do nedjelje (ili druga 4 dana za redom prema dogovoru i mogućnostima roditelja s voditeljicom mjere nadzora) od 17:00 do 19:00 sati (ili u drugo vrijeme prema dogovoru i mogućnostima roditelja s voditeljicom mjere nadzora), pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad, i to na mjestu koje će uvažavajući interese djece zajednički dogovoriti otac i voditeljica mjere nadzora te tijekom ostalih tjedana, osobni odnosi oca i mlt. djece, odvijati će se jednom tjedno putem video poziva između oca i mlt. djece, kojima će prisustvovati voditeljica mjere nadzora, a u vrijeme koje zajednički dogovore otac i voditeljica mjere nadzora uvažavajući dnevne obaveze djece. Također je tuženiku naloženo plaćati uzdržavanje za mlt. GZ u mjesečnom iznosu od 229,60 eura, a za mlt. ĆZ mjesečni iznos od 195,16 eura počevši od dana donošenja toga rješenja. Privremena mjera određena je s trajanjem do drugačije odluke suda. Navedeno rješenje postalo je pravomoćno 2. kolovoza 2024. (str. 105).
16. Na ročištu održanom pred ovim sudom 13. siječnja 2025. tužiteljica je navela da tuženik ne postupa do donesenoj privremenoj mjeri te uopće ne viđa djecu niti plaća uzdržavanje za njih. Tuženik je potvrdio da ne postupa po donesenoj privremenoj mjeri jer smatra da Zavod nije nadležan i ne može postavljati uvjete pod kojima će on viđati djecu s obzirom da on nije počinio nikakav zločin u RH te da je on pokrenuo postupak u Njemačkoj pred državnim tužiteljem nakon što je tužiteljica otela djecu. Tuženik o tome nije dostavio nikakav dokaz. U spis je uložio usb stick za koji navodi da je snimio razgovor sa starijim sinom koji se odvijao 11. studenog 2023. ispred socijalne radnice kada je stariji sin spomenuo da ih je tužiteljica otela. Na istom ročištu predstavnica Zavoda je navela kako je tuženik zadnji puta vidio djecu 7. siječnja 2024. u Avenue Mallu.
17. Nakon navoda tuženika, sud je provjerom upisnika u ovome sudu do 15. siječnja 2025. utvrdio kako tuženik nije pokrenuo postupak radi otmice djece po Haškoj konvenciji.
18. Iz podneska Zavoda od 15. siječnja 2025. (str. 107) proizlazi kako je voditeljica mjere obavijestila Zavod da ju je 13. siječnja 2025. tuženik kontaktirao navodeći da je u Zagrebu i da želi idući dan vidjeti sinove, a prethodno se nije najavio niti je voditeljica mjere prethodno imala saznanja da dolazi u Zagreb. Dogovoren je susret za 14. siječnja 2025. Također je navedeno da voditeljica mjere ĐZ nije znala da se razgovori snimaju niti je na isto pristala.
19. Na str. 108 do 131 nalaze se izvješća voditelja mjere. Tako iz izvješća za razdoblje od 2. do 30.11.2023. proizlazi kako su se održala 4 susreta putem WhatsAppa, a voditeljica mjere je zabilježila da otac izražava nezadovoljstvo vezano za viđanje s djecom, da komunikaciju s djecom opterećuje obiteljskom situacijom na neprikladan način, a da nakon intervencija postaje suradljiv, ali onda počinje upotrebljavati domicilni jezik koji samo GZ djelomično razumije. Za razdoblje od 1. do 31.12.2023. proizlazi kako su se održala 4 susreta putem WhatsAppa, a voditeljica mjere je zabilježila da je otac sve manje suradljiv; da zaoštrava komunikaciju kad god je to moguće; od sitnica pravi problem; konstantno se žali na odluku suda i djelatnike Zavoda; neprimjereno se ophodi prema tužiteljici, konstantno ju želi prikazati u negativnom svijetlu prilikom kominikacije s voditeljicom, a i u komunikaciji s djecom; superiorno se postavlja u odnosu s tužiteljicom, a u nekoliko navrata i u odnosu na voditeljicu mjere; komunikaciju s djecom opterećuje neprimjerenim temama iz prošlosti; ne uvažava opaske voditeljice da ne komunicira na domicilnom jeziku; voditeljica smatra kako ima očiti problem s upravljanjem agresijom te primjećuje ozbiljan nedostatak roditeljskih vještina i interesa za emocionalnu dobrobit djece. Za razdoblje od 1. do 17.1.2024. proizlazi kako su se održala 2 susreta uživo (6. i. 7.1.2024.), a voditeljica mjere je zabilježila da djeca pozitivno reagiraju na oca; da otac poziva starijeg sina da dođe u Njemačku što „maleni prihvaća“ govoreći voditeljici da želi doći kod tate; tuženik se konstantno žali na odluku suda i djelatnike Zavoda; ne uvažava savjete i sugestije, komunikaciju s djecom opterećuje neprimjerenim temama iz prošlosti; ne uvažava opaske voditeljice da ne komunicira na domicilnom jeziku. Kontakti od srpnja do prosinca 2024. nisu održani jer se tuženik ne slaže s odlukom suda i ne želi viđati djecu pod nadzorom.
20. Iz dopisa Državnog odvjetništva u [adresa] od 28. siječnja 2025. (str. 152- 157) proizlazi kako je 27. veljače 2023. podnesena kaznena prijava od strane ovdje tuženika protiv ovdje tužiteljice da je ista s računa podnositelja prijave bez njegovog odobrenja skinula iznos od 1.990,00 eura i iznos od 500,00 eura, iako joj je omogućio pristup računu te je tužiteljici upućen upitnik radi očitovanja. Također je prijavljena za utaju njegovih putovnica, ali njih je u međuvremenu vratila ovdje tužitelju pa ne postoji osnovana sumnja za utaju. Nadalje, prijavljena je i za oduzimanje djece jer je s djecom bez suglasnosti ovdje tuženika 27. veljače 2023. otputovala u RH te su navedene činjenice predmet istražnog postupka 505 Js 264/23.
21. Iz dopisa Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike od 7. travnja 2025. (str. 160) proizlazi kako to Ministarstvo, u svojstvu Središnjeg tijela, nije zaprimilo nikakve zahtjeve u skladu s Haškom konvencijom o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980. i Uredbom Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece, ni od tuženika niti od Središnjeg tijela Njemačke.
22. Iz dopisa Državnog odvjetništva u [adresa] od 26. ožujka 2025. (str. 179- 180) proizlazi kako se ovdje tužiteljica poziva da do 31. svibnja 2025. ispuni upitnik u odnosu na djelo koje joj se stavlja na teret, a koje bi moglo biti kazneno djelo iz čl. 235 II br. 1 Kaznenog zakona, odnosno da je 27. veljače 2023. bez suglasnosti ovdje tuženika odvela u RH.
23. Iz konačnog mišljenja i prijedloga Zavoda od 6. kolovoza 2025. (str. 183) proizlazi kako je Zavod mišljenja da je u interesu mlt. djece da se vrijeme trajanja kontakata između oca i djece putem video poziva, a koje je određeno u privremenoj mjeri pod posl. brojem R1 Ob-62/2024 od 4. srpnja 2024., smanji s prethodnih sat vremena tjedno na pola sata svaka dva tjedna uz nadzor stručne osobe. Razlog tome je pogoršanje odnosa između oca i mlt. djece. Otac je u posljednje vrijeme prilikom susreta vrlo nervozan, često zna povisiti ton te opterećuje djecu s nepotrebnim informacijama i stvara nervozu kod njih zbog načina na koji razgovara. Često želi razgovarati o obiteljskom prijatelju te nakon toga dolazi do neprimjerenih reakcija s njegove strane. Mlt. djeca također izgube koncentraciju nakon 15 minuta poziva te ih nerijetko treba zadržati i animirati da se poziv provede do kraja. Mlt. GZ je na razgovoru potvrdio da se otac prilikom video poziva zna ljutiti, svađati i loše pričati o majci. Isti iskazuje da mu nije problem čuti se s ocem putem video poziva te da mu nedostaje da s ocem provodi vrijeme uživo. Također, u skladu s aktualnom privremenom mjerom, stručni tim predlaže da se viđanja mlt. djece s ocem ostvaruju svaka dva mjeseca u trajanju od 3 sata uz nadzor stručne osobe, na mjestu koje je prigodno za mlt. djecu i koje je prethodno dogovoreno između oca i voditelja mjere nadzora.
24. Tužiteljica je podneskom od 10. rujna 2025. (str. 186) obavijestila sud kako s konačnim mišljenjem i prijedlogom Zavoda u potpunosti suglasna.
25. Na ročištu održanom 26. veljače 2026. punomoćnik tuženika je naveo kako se tuženik protivi mišljenju i prijedlogu Zavoda jer smatra da su tim prijedlogom jako ograničeni susreti oca s djecom. Na istom ročištu predstavnica Zavoda je navela kako je zadnji kontakt uživo oca i djece bio u siječnju 2025., a u međuvremenu im je tužiteljica dostavila presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Kž-524/2024 od 2. prosinca 2025. iz koje proizlazi da je tuženik bio prisutan sjednici II stupanjskog vijeća održanoj 2. prosinca 2025., ali tada se nije javio socijalnoj službi niti je ostvario kontakt s djecom. Nadalje je izjavila kako od promjene voditelja mjere 1. studenog 2025. tuženik više ne ostvaruje niti video pozive s mlt. djecom. Iz ranijeg izvješća voditelja mjere, a koji je bio prisutan prilikom video poziva između oca i djece, proizlazi kako je otac govorio da je dobro, da se djeca ne trebaju brinuti za njega, da se on nikoga ne boji, ponavljao je da mu je učinjena nepravda od strane socijalne službe, a na posljednjem susretu putem video poziva je rekao pred djecom da neće podržati rad socijalne službe i da više neće pristati na susrete s djecom putem nadzora jer smatra da on svoju djecu može vidjeti kako želi.
26. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako se 2023. nakon godinu dana obiteljskog nasilja i emocionalne torture od strane tuženika odlučila odmaknuti od takvog okruženja i u veljači 2023. je s djecom iz Njemačke pobjegla u Republiku Hrvatsku. Naglasila je da se oni nisu nikad iselili iz RH, ona je cijelo vrijeme bila zaposlena u RH, a privremeno su živjeli u [adresa] jer je tuženik tamo radio. Drugo dijete im se rodilo u Njemačkoj. Kada se vratila u RH, prijavila je Zavodu prijetnje smrću od strane tuženika kao i to da je bio nasilan prema starijem djetetu te ju je Zavod poslao u policiju. Tada je započeo postupak radi nasilja u obitelji i u konačnici je nedavno dobila i pravomoćnu presudu za nasilje u obitelji. U ove tri godine tuženik ima zabranu prilaska prema njoj, a u odnosu na djecu su određeni osobni odnosi pod nadzorom službene osobe. U te tri godine tuženik je došao u Hrvatsku tri puta kada je imao neko ročište i tada bi usput vidio djecu. On je na žalost ostao zarobljen u nekoj svojoj viziji kako se sve trebalo izdogađati. Na žalost kontakt s djecom i prisnost je izgubio, njegovi razgovori s djecom su otprilike kako je Zavod rekao. Tuženik ne plaća ništa za uzdržavanje djece. Ona s njim nema nikakav kontakt zbog zabrane pristupa. Oni nikad starije dijete nisu ispisali iz vrtića u Hrvatskoj i kada se ona s djecom vratila u Hrvatsku on je nastavio ići u vrtić, a sada ima 8 godina i ide u 2. razred osnovne škole. Za mlađe dijete tuženik je odbijao dati suglasnost za upis djeteta u vrtić te se prvu godinu morala snalaziti za čuvanje djeteta, a iduće godine, misli da je bila 2025., im je ravnateljica vrtića izašla u susret te je upisala mlađe dijete u vrtić bez suglasnosti oca. U međuvremenu je ona dobila pravomoćno sudsko rješenje da može samostalno upisivati djecu u vrtić i u školu, a bez suglasnosti oca djece. Djeca su se dobro adaptirala na život u Hrvatskoj, mlađi sin koji je sada u dobi od 4,5 godine zapravo se ne sjeća drugog života osim života u Hrvatskoj. Sa starijim djetetom je u fazi dijagnoze ADHD-a – poremećaja pažnje te tek sada obavljaju detaljnije pretrage u Klaićevoj, a u školi ide po redovitom programu, ali s individualnim pristupom. Ona ne zna je li tuženik zaposlen. Nije joj poznato da bi imao druge djece osim njihovih sinova. Tuženik je u Njemačkoj protiv nje podnio 2 prijave. Jedna prijava se odnosila na to da je ona prije odlaska s djecom u Hrvatsku s njegovog računa na kojem je imala punomoć podigla čini joj se iznos od 2.500,00 eura i ta prijava je odbačena. Čini joj se da je to bio zajednički račun u Njemačkoj i da je to tamo policija tako i napisala. Druga prijava se odnosila na to da je djecu odvela u Hrvatsku bez njegovog znanja, na što se ona očitovala u kolovozu 2025. gdje je iznijela sve što se događalo u Njemačkoj, a i ovdje u Hrvatskoj i do danas nije dobila nikakvu informaciju o tom postupku. Ona i tuženik su živjeli u [adresa] dvije godine, ona u Njemačkoj nije radila već je bila doma sa starijim djetetom i njega čuvala, bila je korona i tada je ostala trudna s drugim djetetom. Ona u Njemačkoj nije ostvarivala nikakve prihode, tuženik je na svoj račun dobivao dječji doplatak, a ona je cijelo vrijeme bila zaposlena u HNK, kao i danas, i primala je porodiljnu naknadu s obzirom da je najprije bila na čuvanju trudnoće, a potom na porodiljnom dopustu, a potom je uzela neplaćeni dopust do 3. godine života djeteta. Starije dijete je u Njemačkoj išlo u vrtić otprilike godinu dana. Ona nije pokrenula postupak razvoda braka i prijavu za obiteljsko nasilje u Njemačkoj jer su oni svi prijavljeni s prebivalištem u [adresa] i svi su hrvatski državljani. Također je ona zadnjih 6 mjeseci živjela u strahu od tuženika jer je on postao nasilan i prema starijem djetetu te ga je jednom prilikom tako udario preko lica da je dijete 7 dana bilo modro i nije ga smjela voditi u vrtić. Također je brak između nje i tuženika legaliziran u RH. Ona je u Njemačkoj imala prijavljeni boravak na osnovi tuženika jer je on tamo radio. Otkada se vratila u Hrvatsku nije ni jednom otišla u Njemačku s djecom kako bi otac vidio djecu jer otac ima zabranu pristupa prema njoj. Ona je obavijestila nadležna tijela u Njemačkoj da je djecu odjavila iz Njemačke pa tuženik od ožujka 2023. ne dobiva više doplatak za djecu. Ona je pokušala ostvariti dječji doplatak u Njemačkoj na svoj račun i oni su joj nešto isplatili za 2023., misli da je bilo u iznosu od oko 4.500,00 eura, ali od 2024. pa nadalje od njih više nije dobivala njemački dječji doplatak jer u vrijeme kada je to zatražila tuženik više nije bio zaposlen. Ona je doplatak zatražila početkom 2024. u Hrvatskoj te su je tu odbili i onda su oni poslali direktno u Njemačku i tada nije dobila doplatak iz Njemačke jer da tuženik nije tamo zaposlen, ali dječji doplatak je tada ipak ostvarila u Hrvatskoj u iznosu od 70,00 eura mjesečno za oboje. Za 2025. nije uspjela ostvariti dječji doplatak niti u Hrvatskoj, a niti u Njemačkoj jer se ponovno nije moglo doći do informacije je li tuženik zaposlen.
27. Uvidom u presudu Županijskog suda u Puli-Pola posl. broj Kž-524/2024 od 2. prosinca 2025. (str. 197-205) proizlazi kako je djelomično prihvaćena žalba ovdje tuženika, preinačena je pobijana presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu posl. br. K-933/2023 od 8. siječnja 2024. glede odluke o kazni na način da se ovdje tuženik za kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji iz čl. 179.a. KZ/11, za koje je oglašen krivim, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci, za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 mjeseci, pa se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine te mu se izriče uvjetna osuda s time da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od 3 godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. U ostalom dijelu žalba ovdje tuženika je odbijena kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda. Iz obrazloženja navedene presude je razvidno kako se naprijed navedena kaznena djela ovdje tuženiku stavljaju na teret u razdoblju od siječnja 2022. do 27. veljače 2023., pri čemu je prijetnja poduzeta u siječnju 2023.
28. U odnosu na razvod braka ovaj sud je nadležan s obzirom da je čl. 3. (b) Uredbe Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece (dalje: Uredba) u svezi s čl. 48. st. 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (NN 101/2017, 67/2023) propisano da u predmetima koji se odnose na razvod nadležni su sudovi države članice čije državljanstvo imaju oba bračna druga. Kako su u konkretnom slučaju i tužiteljica i tuženik državljani Republike Hrvatske, to je za razvod braka nadležan sud RH, odnosno ovaj sud.
29. Odredbom čl. 51. ObZ-a određeno je da će sud razvesti brak ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni, ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana ili ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma.
30. Kako su oba bračna druga suglasni s razvodom braka te je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana, trebalo je, na temelju odredbe čl. 51. ObZ-a razvesti brak stranaka, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.
31. U odnosu na roditeljsku skrb, ovaj sud je također nadležan s obzirom da je čl. 7. st. 1. iste Uredbe propisano da su sudovi države članice nadležni u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću prema djetetu koje ima uobičajeno boravište u toj državi članici u trenutku pokretanja postupka pred sudom. Ovaj sud je utvrdio da su mlt. djeca stranaka u trenutku pokretanja ovog postupka imala uobičajeno boravište u [adresa]. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno kako je tužiteljica s djecom došla u RH 27. veljače 2023. otkada s djecom živi u [adresa], a postupak je pokrenula tužbom podnesenom ovom sudu 4. studenog 2023. Riječ je o djeci niske kronološke dobi s obzirom da je mlt. GZ bio u dobi od 6 godina kada je pokrenut ovaj postupak, a mlt. GZ je bio u dobi od 2 godine kada je pokrenut ovaj postupak te su djeca vezana uz majku koja ima stan u [adresa] u kojem živi s djecom te je zaposlena u Zagrebu, u Hrvatskom narodnom kazalištu. Nadalje, u postupku je utvrđeno kako je majka s djecom napustila Njemačku zbog nasilja u obitelji od strane tuženika, za što je u međuvremenu tuženik i pravomoćno proglašen krivim. Također tuženik nije pokrenuo postupak u skladu s Haškom konvencijom o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece, Haag, 1980. pa se ne može govoriti o nezakonitom odvođenju ili zadržavanju djece. Stariji sin koji je i rođen u [adresa] je odmah po dolasku u RH nastavio pohađati Dječji vrtić Savica, a u koji je bio upisan i prije odlaska obitelji iz RH u Njemačku. Namjera majke djece dolaskom u RH je nastaviti stanovati s djecom u RH. Slijedom navedenog, sud smatra kako djeca stranaka imaju uobičajeno boravište u [adresa] s obzirom da su djeca prije pokretanja ovog postupka živjela u [adresa] 8 mjeseci pri čemu je starije dijete pohađalo vrtić u Zagrebu pa je ovaj sud nadležan za odlučivanje o roditeljskoj skrbi. U odnosu na mjerodavno pravo, na isto se primjenjuje Konvencija o nadležnosti, mjerodavnom pravu, priznanju, ovrsi i suradnji u području roditeljske odgovornosti i mjera za zaštitu djece (Haška konvencija iz 1996.) po kojoj se primjenjuje pravo države u kojoj dijete ima uobičajeno boravište. Kako je sud utvrdio da su djeca u trenutku pokretanja ovog postupka imala uobičajeno boravište u [adresa], to je mjerodavno pravo hrvatsko pravo.
32. U odnosu na roditeljsku skrb sud je prihvatio mišljenje i prijedlog Zavoda da djeca nastave stanovati s majkom kao što i stanuju od prekida bračne zajednice stranaka u veljači 2023., a s obzirom da iz dokaza provedenih tijekom postupka proizlazi kako majka na adekvatan način skrbi o mlt. djeci i svim njihovim potrebama. Sud smatra da je prijedlog i mišljenje Zavoda dano stručno, argumentirano, a nakon obrade obiteljske situacije stranaka. Naime, tužiteljica je s djecom u veljači 2023. otišla iz Njemačke, a radi, kako to tužiteljica navodi, obiteljskog nasilja tuženika, što je u konačnici i dokazano pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu koja je preinačena u odnosu na kaznu presudom Županijskog suda u Puli posl. br. Kž-524/2024 kojom je ovdje tuženik osuđen zbog kaznenih djela nasilja u obitelji i prijetnje prema oštećenici, ovdje tužiteljici. Tijekom cijelog ovog postupka tuženik je iskazivao nezadovoljstvo činjenicom da je tužiteljica s djecom otišla iz Njemačke u Hrvatsku te je u većini slučajeva odbijao suradnju sa Zavodom i voditeljicom mjere budući je aktualno na snazi privremena mjera po kojoj su osobni odnosi njega i djece određeni pod nadzorom stručne osobe. Tuženik je u svom očitovanju na tužbu zatražio da djeca stanuju s njim, međutim isti zanemaruje činjenicu da se radi o djeci niske kronološke dobi koji od prekida bračne zajednice stranaka stanuju s majkom koja o njima adekvatno brine te su se djeca dobro adaptirala na život u Hrvatskoj. Tuženik je vrlo rijetko dolazio u Hrvatsku vidjeti djecu, a čak kad je i bio u Hrvatskoj, primjerice bio je prisutan na sjednici vijeća Županijskog suda u Puli kada se odlučivalo o njegovoj žalbi na presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu 2. prosinca 2025., međutim nije se javio u Zavod radi ostvarivanja osobnih odnosa s djecom iako je djecu zadnji puta prije toga uživo vidio u siječnju 2025. Tuženik nije redovito ostvarivao niti osobne odnose s djecom putem video poziva pa tako iz izvješća voditeljice mjere koji se nalaze u sudskom spisu proizlazi kako isti nije ostvario kontakt s djecom od srpnja do prosinca 2024. jer se ne slaže s odlukom suda i ne želi viđati djecu pod nadzorom. Prethodno je ostvarivao osobne odnose s djecom putem video poziva, međutim iz izvješća voditeljice mjere proizlazi kako komunikacija s djecom nije bila primjerena, tuženik je djecu opterećivao temama iz prošlosti, konstantno se žalio na odluku suda i djelatnike Zavoda; neprimjereno se ophodio prema tužiteljici, konstantno ju želi prikazati u negativnom svijetlu prilikom kominikacije s voditeljicom, a i u komunikaciji s djecom; superiorno se postavljao u odnosu s tužiteljicom, a u nekoliko navrata i u odnosu na voditeljicu mjere te voditeljica smatra kako ima očiti problem s upravljanjem agresijom te primjećuje ozbiljan nedostatak roditeljskih vještina i interesa za emocionalnu dobrobit djece. Tuženik uporno pokušava uvjeriti sud kako se djeca, posebice stariji sin, želi vratiti u Njemačku te u spis, uz podnesak od 31. siječnja 2025., dostavlja transkripte izjava mlt. GZ (str. 136-150), međutim i iz tih transkripata koje dostavlja sam tuženik proizlazi neprimjerena komunikacija tuženika sa sinom kojem upravo tuženik govori da se osjeća loše i da je plakao jer su ga odveli bez da su mu rekli, na što mu sin navodno odgovara da „nikada ne možeš odvesti nekoga na drugo mjesto ako nekoga ne pitaš“, na što tuženik govori “uzeli su te i pobjegli. Oni su te oteli i pobjegli. Ali ne brini. Vratit ćeš se svom ocu“. Takva komunikacija se nastavlja i dalje. Sud nije provjeravao autentičnost tih poruka jer nitko od stranaka nije osporavao autentičnost istih, a dostavio ih je sam tuženik koji ne uočava da takvom vrstom komunikacije opterećuje dijete stvarima koje dijete te dobi niti mora, a niti ne može razumjeti. Pri tome tuženik zanemaruje činjenicu da nije pokrenuo postupak sukladno Haškoj konvenciji o građanskopravnim vidovima međunarodne otmice djece i Uredbi Vijeća (EU) 2019/1111 od 25. lipnja 2019. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju odluka u bračnim sporovima i u stvarima povezanima s roditeljskom odgovornošću te o međunarodnoj otmici djece. Također zanemaruje činjenicu da je mlt. GZ u razgovoru sa psihologinjom Zavoda navodio kako se s majkom dobro slaže što je u suprotnosti s navodima tuženika koji pokušava uvjeriti sud da majka tuče dijete, da ostavlja djecu s potpunim strancem, a što je naveo u podnesku od 31. siječnja 2025. Također je mlt. GZ u razgovoru naveo kako se otac ne ponaša dobro prema majci; da se „derao“ na nju i prijetio da će ju lupiti; da se služio fizičkim kažnjavanjem kada bi napravio grešku – nekad dlanom, nekad šakom – po obrazu, po trbuhu i po stražnjici; da ga nikad ne pita kako je i kako mu je u vrtiću, već uvijek priča „neke budalaštine“ koje GZ ne razumije; da ga je otac nagovarao da majci kaže kako želi ići s njim u Njemačku, ali on nije htio ići. Iz konačnog mišljenja i prijedloga Zavoda proizlazi kako je došlo do pogoršanja odnosa između oca i mlt. djece; da je otac u posljednje vrijeme prilikom susreta vrlo nervozan, često zna povisiti ton te opterećuje djecu s nepotrebnim informacijama i stvara nervozu kod njih zbog načina na koji razgovara; često želi razgovarati o obiteljskom prijatelju te nakon toga dolazi do neprimjerenih reakcija s njegove strane; mlt. djeca također izgube koncentraciju nakon 15 minuta poziva te ih nerijetko treba zadržati i animirati da se poziv provede do kraja, a zbog svih ovih okolnosti Zavod predlaže smanjenje opsega video poziva u odnosu na aktualnu privremenu mjeru. Sud je navedeno prihvatio, odnosno prihvatio je prijedlog i mišljenje Zavoda da djeca i nadalje stanuju s majkom, a da s ocem ostvaruju osobne odnose kako je to Zavod predložio u konačnom prijedlogu i mišljenju. Tuženik dugi period nije vidio djecu uživo pa je potrebno da isti započne s kontinuiranim viđanjem djece kako bi se ponovno uspostavio pozitivan i privržen odnos oca i djece i kako bi se objektivno mogla ocijeniti kvaliteta tog odnosa, a radi donošenja odluke koja bi bila u najboljem interesu mlt. djece. Tuženik mora shvatiti da za djecu nije dobro da ih opterećuje događajima iz prošlosti, da im govori da su „oteti“ te da im govori protiv majke koja skrbi o njima, a što se dosada događalo i pred voditeljem mjere nadzora. Trajanje ove mjere, odnosno osobnih odnosa pod nadzorom je određeno sukladno čl. 124. st. 3. ObZ-a.
33. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao pod točkama II. i III. izreke ove presude smatrajući da je to u najboljem interesu mlt. djece.
34. U odnosu na ostvarivanje roditeljske skrbi sud je odlučio kako će majka samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na mlt. djecu u odnosu na sve sadržaje roditeljske skrbi, uključujući i zastupanja u vezi s bitnim osobnim pravom djece iz čl. 100. st. 1. točka 2. ObZ-a (promjena prebivališta odnosno boravišta djece), dok joj je u odnosu na bitna osobna prava iz čl. 100. st. 1. točka 1. i 3. ObZ-a (promjena djetetova osobnog imena i izbor ili promjena vjerske pripadnosti) biti potrebna suglasnost oca djece. Naime, radi se o roditeljima koji nemaju nikakvu komunikaciju što proizlazi iz svih provedenih dokaza, a tuženiku su u odnosu na tužiteljicu bile izrečene mjere opreza zabrane približavanja na udaljenost manju od 5 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja izravne i neizravne veze. Nadalje, iz izvješća voditeljice mjere je razvidno kako se tuženik neprimjereno ophodi prema tužiteljici, konstantno ju želi prikazati u negativnom svijetlu prilikom komunikacije s voditeljicom, a i u komunikaciji s djecom te se superiorno postavlja u odnosu s tužiteljicom. Nadalje, iz iskaza tužiteljice je razvidno kako tuženik nije dao suglasnost da majka upiše mlađe dijete u vrtić u Zagrebu te se ona morala snalaziti godinu dana, sve dok joj ravnateljica vrtića nije izašla ususret i upisala dijete u vrtić bez suglasnosti oca. Pri tome je otac znao i morao je biti svjestan da po pravomoćnoj privremenoj mjeri djeca stanuju s majkom u Zagrebu, da on ima pravo viđati djecu pod nadzorom stručne osobe i da ima izrečene mjere opreza u odnosu na tužiteljicu. Bez obzira na navedeno, nije se rukovodio interesom djeteta da mu omogući upis u vrtić. U takvim okolnostima nema mjesta zajedničkom ostvarivanju roditeljske skrbi s obzirom da stranke uopće ne komuniciraju te nisu postigli sporazum tijekom postupka, a sud je pri donošenju odluke u ovom dijelu vodio računa da tuženik nije pokazao da je spreman na suradnju s majkom djece kod koje djeca stanuju (čl. 105. st. 3. ObZ-a).
35. Slijedom navedenog sud je odlučio kao pod točkom IV. izreke ove presude pri čemu sud ukazuje roditeljima kako je čl. 111. st. 1. ObZ-a propisano da su roditelji dužni, bez obzira ostvaruju li roditeljsku skrb zajednički ili samostalno, međusobno razmjenjivati informacije o očuvanju djetetova zdravlja i dosljednosti u odgoju te informacije u vezi sa školskim i izvanškolskim obvezama djeteta, a razmjena informacija mora biti jasna, brza i usmjerena isključivo na dijete.
36. U odnosu na uzdržavanje primjenjuje se Uredba Vijeća (EZ) br. 4/2009 od 18. prosinca 2008. o nadležosti, mjerodavnom pravu, priznavanju i izvršenju sudskih odluka te suradnji u stvarima koje se odnose na obvezu uzdržavanja te je čl. 3.(b) propisano da sudsku nadležnost ima sud mjesta u kojem uzdržavana osoba ima uobičajeno boravište. Stoga, s obzirom da mlt. djeca stranaka imaju uobičajeno boravište u [adresa], to je za odluku o uzdržavanju nadležan ovaj sud. Nadalje, mjerodavno pravo se ocjenjuje po Haškom protokolu od 27. studenog 2007. o pravu mjerodavnom za obveze uzdržavanja po kojem se primijenjuje pravo države u kojoj uzdržavana osoba (u ovom slučaju mlt. djeca stranaka) imaju uobičajeno boravište, odnosno primjenjuje se hrvatsko pravo, odnosno Obiteljski zakon.
37. U odnosu na uzdržavanje mlt. djece čl. 288. st. 1. ObZ-a je propisano da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Čl. 309. ObZ-a je određeno da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu, a čl. 310. st. 1. ObZ-a roditelj s kojim dijete stanuje svoj udio u obvezi uzdržavanja djeteta ispunjava kroz svakodnevnu skrb o djetetu, a roditelj koji ne stanuje s djetetom obvezu uzdržavanja djeteta ispunjava zadovoljavanjem materijalnih potreba djeteta u obliku novčanog uzdržavanja. U ovom slučaju djeca stanuju s majkom koja svakodnevno skrbi o svim njihovim potrebama te je otac, kao roditelj koji ne stanuje s djecom, dužan plaćati za njihovo uzdržavanje.
38. Čl. 307. st. 1. ObZ-a propisano je da će sud u sporu o uzdržavanju utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje. Na temelju čl. 307. st. 1. i st. 2., čl. 311., čl. 314. i čl. 317. st. 1. ObZ-a sud je, na temelju iskaza tužiteljice, utvrdio da ona živi sama s djecom u svom stanu, zaposlena je. Tražila je uzdržavanje za djecu od dana prestanka faktične bračne zajednice odnosno od 28. veljače 2023. Ona za hranu za djecu troši između 300,00 do 350,00 eura mjesečno za oboje, za higijenu djece troši između 40,00 do 50,00 eura mjesečno za oboje, za odjeću i obuću djece troši oko 150,00 eura mjesečno za oboje. Mlađi sin ide u vrtić što je 80,00 eura mjesečno, stariji sin ide u školu te je u boravku te za boravak i prehranu plaća 40,00 eura mjesečno. Oboje djece treniraju nogomet te za starijeg sina mjesečna članarina iznosi 60,00 eura, ali vikendom su utakmice tako da to na mjesečnoj bazi bude 80,00 eura, a za mlađeg sina je mjesečna članarina 30,00 eura. Također stariji sin svake pola godine ide u nogometne kampove, a jedan kamp je između 400,00 do 500,00 eura. Djeca idu i na izlete sa školom i vrtićem što je periodično, a također idu na dječje rođendane pa ima trošak kupovanja poklona. Djeca su zdrava i po toj osnovi nema posebnih troškova.
39. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud je zaključio kako mlt. djeca stranaka imaju životne troškove koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja i zdravlja, škole/vrtića, slobodnih aktivnosti te nemaju povećanih materijalnih potreba u smislu odredbe čl. 312. ObZ-a, odnosno mlt. djeca stranaka imaju uobičajene troškove kao i sva djeca njihove dobi, odnosno potrebe djece su procijenjene u zakonom propisanom minimumu.
40. Nadalje, sud je pozvao tuženika da dostavi podatke o svom imovnom stanju, što isti nije učinio, isto kao što nije pristupio na ročište određeno radi saslušanja stranaka. Iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tuženik ranije u Njemačkoj bio zaposlen kao vozač, a sada je tužiteljica iskazivala kako nije uspjela dobiti dječji doplatak iz Njemačke jer se nije moglo doći do informacije da je tuženik zaposlen, odnosno zadnje je dječji doplatak iz Njemačke dobila za 2023.
41. Čl. 311. st. 2. ObZ-a je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja. Mišljenje je ovoga suda da je otac u mogućnosti participirati u ukupno utvrđenim potrebama uzdržavanja mlt. djece u zakonom propisanim minimumima sukladno dobi i potrebama djece. Naime, tuženik je radno sposoban i kako takav je dužan plaćati uzdržavanje za svoju mlt. djecu, a što ne čini od prestanka bračne zajednice stranaka u veljači 2023., a kako to navodi tužiteljica u svom iskazu. Stoga je sud odredio da je tuženik dužan plaćati zakonom propisane minimume sukladno Odlukama o tablici o prosječnim potrebama mlt. djeteta (NN 37/22, 48/23, 49/24, 75/25). Pri tome je sud vodio računa da mlt. djeca ne provode vrijeme s tuženikom koji bi, u slučaju da djeca određeno vrijeme provode kod njega, imao troškove vezano uz to, a što zasada nema. S obzirom da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako nije uspjela ostvariti dječji doplatak u Njemačkoj jer nije bilo dokaza da je tuženik zaposlen, sud nije određivao viši iznos uzdržavanja od zakonom propisanog minimuma, a s obzirom da se ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, a sud je potrebe djece utvrdio u zakonom propisanom minimumu. Stoga sud smatra kako tuženik može i mora, s obzirom na svoje mogućnosti, plaćati dosuđeni iznos uzdržavanja, a bez štete za svoju egzistenciju. Obveza uzdržavanja je određena od dana prestanka bračne zajednice stranaka (a kako je to tužiteljica i zatražila) sukladno čl. 289. st. 1. ObZ-a, odnosno od 28. veljače 2023. te i nadalje nakon podnošenja tužbe, sukladno čl. 306. Obz-a, jer tuženik od 28. veljače 2023. ne stanuje sa svojom mlt. djecom te otada ne plaća za njihovo uzdržavanje.
42. Slijedom navedenog sud odlučio kao u točkama V. i VI. izreke ove presude. Zatezna kamata je dosuđena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23).
43. Nadalje, odbijen je dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenih iznosa uzdržavanja do zatraženih 300 eura mjesečno za svako mlt. dijete kao neosnovan s obzirom na utvrđene potrebe djece i mogućnosti tuženika, a kako je sve naprijed obrazloženo, odnosno odlučeno je kao u točki VII. izreke.
44. Sud je o troškovima postupka odlučio slobodno sukladno čl. 366. ObZ-a, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka te je odlučio da svaka stranak snosi svoj trošak postupka.
45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom VIII. izreke ove presude .
U Zagrebu, 10. travnja 2026.
Sutkinja:
Katarina Perjanec Prstec
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.
Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.
Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka.
O žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. tužiteljici po punomoćnicima – uz rješenje o sudskoj pristojbi na tužbu i presudu
2. tuženiku po punomoćniku
3. posebnoj skrbnici
4. HZZSR, Područni ured Trnje
5. Matičnom uredu vjenčanih i Matičnom uredu rođenih - po pravomoćnosti
