Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br. P-1659/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, kao sucu pojedincu u građansko-pravnoj stvari tužiteljice ČZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Ivoni Rus, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Paromlinska 2, OIB: 92963223473, zastupana po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Porobija&Porobija, odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, dana 30. siječnja 2026., u prisutnosti pun. tužiteljice te zam. pun. tuženika, zaključene temeljem odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetan dio odredbe članka 2. te čl. 7. Ugovora o namjenskom kreditu broj 1787/05 od 28.12..2005., sklopljenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak a koja glasi:

"..................iznos od 148.000,00 CHF (slovima: stotčetrdesetosamtisuća CHF).............sve u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja."

“........u kunskoj protuvrijednosti 789,85 CHF (slovima: sedamstoosamdesetdevet CHF i 85/100) obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja.”

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 17.208,94 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 6,46 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 31,88 € od 16.2.2009 do isplate,

- na iznos od 31,33 € od 16.3.2009 do isplate,

- na iznos od 19,39 € od 16.4.2009 do isplate,

- na iznos od 22,49 € od 16.5.2009 do isplate,

- na iznos od 22,76 € od 16.6.2009 do isplate,

- na iznos od 17,58 € od 16.7.2009 do isplate,

- na iznos od 18,48 € od 16.8.2009 do isplate,

- na iznos od 13,80 € od 16.9.2009 do isplate,

- na iznos od 19,15 € od 16.10.2009 do isplate,

- na iznos od 13,21 € od 16.11.2009 do isplate,

- na iznos od 17,05 € od 16.12.2009 do isplate,

- na iznos od 16,44 € od 16.1.2010 do isplate,

- na iznos od 26,83 € od 16.2.2010 do isplate,

- na iznos od 33,51 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 32,07 € od 16.4.2010 do isplate,

- na iznos od 38,70 € od 16.5.2010 do isplate,

- na iznos od 50,86 € od 16.6.2010 do isplate,

- na iznos od 54,07 € od 16.6.2010 do isplate,

- na iznos od 68,53 € od 16.7.2010 do isplate,

- na iznos od 68,06 € od 16.8.2010 do isplate,

- na iznos od 98,03 € od 16.9.2010 do isplate,

- na iznos od 80,59 € od 16.10.2010 do isplate,

- na iznos od 84,65 € od 16.11.2010 do isplate,

- na iznos od 106,27 € od 16.12.2010 do isplate,

- na iznos od 108,02 € od 16.1.2011 do isplate,

- na iznos od 101,11 € od 16.2.2011 do isplate,

- na iznos od 105,32 € od 16.3.2011 do isplate,

- na iznos od 105,38 € od 23.4.2011 do isplate,

- na iznos od 118,37 € od 16.5.2011 do isplate,

- na iznos od 145,58 € od 16.6.2011 do isplate,

- na iznos od 176,56 € od 16.7.2011 do isplate,

- na iznos od 212,84 € od 16.8.2011 do isplate,

- na iznos od 158,90 € od 16.9.2011 do isplate,

- na iznos od 140,76 € od 16.10.2011 do isplate,

- na iznos od 141,99 € od 16.11.2011 do isplate,

- na iznos od 144,52 € od 16.12.2011 do isplate,

- na iznos od 160,23 € od 16.1.2012 do isplate,

- na iznos od 164,97 € od 16.2.2012 do isplate,

- na iznos od 159,86 € od 16.3.2012 do isplate,

- na iznos od 90,71 € od 16.4.2012 do isplate,

- na iznos od 134,27 € od 30.5.2012 do isplate,

- na iznos od 133,54 € od 16.6.2012 do isplate,

- na iznos od 129,01 € od 16.7.2012 do isplate,

- na iznos od 127,76 € od 16.8.2012 do isplate,

- na iznos od 116,64 € od 16.9.2012 do isplate,

- na iznos od 126,24 € od 16.10.2012 do isplate,

- na iznos od 130,71 € od 16.11.2012 do isplate,

- na iznos od 127,75 € od 16.12.2012 do isplate,

- na iznos od 124,19 € od 16.1.2013 do isplate,

- na iznos od 122,97 € od 16.2.2013 do isplate,

- na iznos od 121,71 € od 16.3.2013 do isplate,

- na iznos od 130,58 € od 16.4.2013 do isplate,

- na iznos od 117,55 € od 16.5.2013 do isplate,

- na iznos od 115,42 € od 16.6.2013 do isplate,

- na iznos od 116,70 € od 16.7.2013 do isplate,

- na iznos od 115,37 € od 16.8.2013 do isplate,

- na iznos od 120,15 € od 16.9.2013 do isplate,

- na iznos od 123,25 € od 16.10.2013 do isplate,

- na iznos od 124,76 € od 16.11.2013 do isplate,

- na iznos od 130,14 € od 16.12.2013 do isplate,

- na iznos od 124,72 € od 16.1.2014 do isplate,

- na iznos od 123,05 € od 16.2.2014 do isplate,

- na iznos od 126,19 € od 16.3.2014 do isplate,

- na iznos od 123,45 € od 16.4.2014 do isplate,

- na iznos od 119,53 € od 16.5.2014 do isplate,

- na iznos od 120,38 € od 16.6.2014 do isplate,

- na iznos od 123,18 € od 16.7.2014 do isplate,

- na iznos od 125,42 € od 16.8.2014 do isplate,

- na iznos od 125,99 € od 16.9.2014 do isplate,

- na iznos od 128,39 € od 16.10.2014 do isplate,

- na iznos od 131,83 € od 16.11.2014 do isplate,

- na iznos od 132,47 € od 16.12.2014 do isplate,

- na iznos od 132,98 € od 16.1.2015 do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 16.2.2015 do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 16.3.2015 do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 16.4.2015 do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 16.5.2015 do isplate,

- na iznos od 8.873,83 € od 29.5.2015 do isplate,

- na iznos od 132,72 € od 16.6.2015 do isplate,

- na iznos od 105,97 € od 16.7.2015 do isplate,

- na iznos od 105,97 € od 16.8.2015 do isplate,

- na iznos od 105,97 € od 16.9.2015 do isplate,

od 01. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja , sve u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu broj 1787/05 od 28.12.2005. godine sklopljenog između tužiteljice i tuženika, odnoseće na redovnu kamatu koja glasi:

“...........u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d....”

IV. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 7.948,69 € preplaćen s osnova ništetne odredbe o načinu promjene kamatne stope zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 52,75 € od 16.12.2007 do isplate

- na iznos od 51,83 € od 16.1.2008 do isplate,

- na iznos od 53,35 € od 16.2.2008 do isplate,

- na iznos od 53,11 € od 16.3.2008 do isplate,

- na iznos od 102,37 € od 16.4.2008 do isplate,

- na iznos od 101,66 € od 16.5.2008 do isplate,

- na iznos od 98,41 € od 16.6.2008 do isplate,

- na iznos od 99,55 € od 16.7.2008 do isplate,

- na iznos od 98,54 € od 16.8.2008 do isplate,

- na iznos od 98,29 € od 16.9.2008 do isplate,

- na iznos od 98,38 € od 16.10.2008 do isplate,

- na iznos od 102,04 € od 16.11.2008 do isplate,

- na iznos od 103,97 € od 16.12.2008 do isplate,

- na iznos od 101,38 € od 16.1.2009 do isplate,

- na iznos od 109,57 € od 16.2.2009 do isplate,

- na iznos od 109,38 € od 16.3.2009 do isplate,

- na iznos od 106,64 € od 16.4.2009 do isplate,

- na iznos od 107,27 € od 16.5.2009 do isplate,

- na iznos od 107,27 € od 16.6.2009 do isplate,

- na iznos od 106,05 € od 16.7.2009 do isplate,

- na iznos od 106,19 € od 16.8.2009 do isplate,

- na iznos od 149,73 € od 16.9.2009 do isplate,

- na iznos od 151,40 € od 16.10.2009 do isplate,

- na iznos od 149,38 € od 16.11.2009 do isplate,

- na iznos od 150,56 € od 16.12.2009 do isplate,

- na iznos od 150,27 € od 16.1.2010 do isplate,

- na iznos od 153,57 € od 16.2.2010 do isplate,

- na iznos od 155,65 € od 16.3.2010 do isplate,

- na iznos od 155,09 € od 16.4.2010 do isplate,

- na iznos od 157,15 € od 16.5.2010 do isplate,

- na iznos od 161,00 € od 16.6.2010 do isplate,

- na iznos od 141,90 € od 16.6.2010 do isplate,

- na iznos od 145,86 € od 16.7.2010 do isplate,

- na iznos od 145,63 € od 16.8.2010 do isplate,

- na iznos od 153,93 € od 16.9.2010 do isplate,

- na iznos od 148,93 € od 16.10.2010 do isplate,

- na iznos od 149,95 € od 16.11.2010 do isplate,

- na iznos od 107,71 € od 16.12.2010 do isplate,

- na iznos od 107,95 € od 16.1.2011 do isplate,

- na iznos od 106,55 € od 16.2.2011 do isplate,

- na iznos od 107,24 € od 16.3.2011 do isplate,

- na iznos od 107,15 € od 23.4.2011 do isplate,

- na iznos od 109,50 € od 16.5.2011 do isplate,

- na iznos od 114,52 € od 16.6.2011 do isplate,

- na iznos od 120,22 € od 16.7.2011 do isplate,

- na iznos od 101,36 € od 16.8.2011 do isplate,

- na iznos od 93,23 € od 16.9.2011 do isplate,

- na iznos od 90,45 € od 16.10.2011 do isplate,

- na iznos od 90,53 € od 16.11.2011 do isplate,

- na iznos od 90,80 € od 16.12.2011 do isplate,

- na iznos od 93,02 € od 16.1.2012 do isplate,

- na iznos od 93,61 € od 16.2.2012 do isplate,

- na iznos od 92,76 € od 16.3.2012 do isplate,

- na iznos od 94,16 € od 30.5.2012 do isplate,

- na iznos od 94,00 € od 16.6.2012 do isplate,

- na iznos od 93,14 € od 16.7.2012 do isplate,

- na iznos od 92,89 € od 16.8.2012 do isplate,

- na iznos od 90,82 € od 16.9.2012 do isplate,

- na iznos od 92,56 € od 16.10.2012 do isplate,

- na iznos od 93,36 € od 16.11.2012 do isplate,

- na iznos od 92,80 € od 16.12.2012 do isplate,

- na iznos od 92,12 € od 16.1.2013 do isplate,

- na iznos od 91,87 € od 16.2.2013 do isplate,

- na iznos od 91,60 € od 16.3.2013 do isplate,

- na iznos od 93,21 € od 16.4.2013 do isplate,

- na iznos od 90,79 € od 16.5.2013 do isplate,

- na iznos od 90,36 € od 16.6.2013 do isplate,

- na iznos od 90,58 € od 16.7.2013 do isplate,

- na iznos od 90,30 € od 16.8.2013 do isplate,

- na iznos od 91,15 € od 16.9.2013 do isplate,

- na iznos od 91,69 € od 16.10.2013 do isplate,

- na iznos od 91,94 € od 16.11.2013 do isplate,

- na iznos od 92,89 € od 16.12.2013 do isplate,

- na iznos od 91,86 € od 16.1.2014 do isplate,

zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01. siječnja 2008.g. do 31. srpnja 2015 po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022.godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023., obračunate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posl jednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023.g. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 4.092,88 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 10. travnja 2026. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 7. lipnja 2019. navodi da je sa tuženikom dana 28. prosinca 2005. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj 1787/05 u svojstvu korisnika kredita sa namjenom kupovine kuće uz valutnu klauzulu u iznosu od 148.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju za HNB na dan plaćanja. Predmetnim ugovorom u čl. 2. da je ugovorena kamatna stopa s 4,40% godišnje kao promjenjiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. Navela je da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica- CHF te ugovornu odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Navela je da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u predmetnoj tužbi utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br.P-1401/12 od 04. srpnja 2013. donesenoj u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula Udruga Potrošač protiv 8 banaka koje posluju u Republici Hrvatskoj između ostalog i tuženika. Nave la je da su odredbe čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštene ugovorne odredbe jer da je prilikom ugovaranje valutne klauzule u CHF tuženik ju propustio informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi zaključenja Ugovora o kreditu pa da je navedeno za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Navela je da je banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF međutim ona kao potrošač da nije imala mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle. Navela je da prilikom ugovaranja predmetnog pravnog posla da je banka sporni kreditni proizvod sa valutnom klauzulom u CHF prikazala kao povoljniji. Također da tuženik nije transparentno prikazao niti izračune kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR tako da ona nije imala na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogla procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji. Navela je da je u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, a zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolaga la sa svim informacijama koje su joj bile potrebne kako bi donijela informiranu odluku. Navela je da smatra da je primjena valutne klauzule u CHF u trenutku u kojem nije bilo značajnijeg pada platežne moći kune nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na EUR. Dakle protivno svrsi zbog koje je valutna klauzula zakonom predviđena. Nave la je da se preplaćeni iznosi s osnova povećanja anuiteta traže sa zakonskom zateznom kamatom od veljače 2009. uslijed promjene tečaja u odnosu na tečaj CHF kod isplate kredita. Ugovor o kreditu da su ona i tuženik sklopili na unaprijed formuliranom standardnom obrascu pa da nije imala nikakvog utjecaja na njegov sadržaj. Navela je da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena ugovorna odredba koja je ništetna te da visina kamatne stope nije određena niti odrediva budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana. Navela je da je kamatna stopa mijenjana jednostranom odlukom tuženika, a o čemu isti da nije tražio njezinu suglasnost i zbog čega je kamata postala promjenjiv element na koji ona nije mogao utjecati. Navedena odredba da također ne sadrži niti referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope te kao takva da nije uočljiva prosječnom potrošaču. Navela je da je nesporno da se pravilnost promjene kamatne stope ne može provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija, matematičkih, a posebno ne pravnih koji bi mogli dati okvir i smjer takvoj provjeri. Navela je da je svako povećanje kamatne stope na temelju ništetne odredbe prouzrokovalo stjecanje bez osnove na strani tuženika pa da potražuje od tuženika povrat iznosa kojeg je pretplatio uslijed povećane kamatne stope. Navela je da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa bila 4,40% godišnje te da preplaćene iznose potražuje sa zakonskom zateznom kamatom od studenog 2007. kao datuma prve promjene kamatne stope. Navela je da je dana 20.5.2016. s tuženikom sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju sa učincima od 30. rujna 2015. te da joj se istim izmijenjena obveza preuzeta osnovnim ugovorom na način da valuta ugovora više nije CHF već EUR. Navela je da novoutvrđena obveza odnosno stanje glavnice na dan 30. rujna 2015. je iznosila 56.068,80 EUR te da je imala i pretplatu u vidu razlike nastale kod izjednačavanja kreditnih obveza po CHF kreditu i simuliranom EUR kred itu. Navela je da konverzija predmetnog kredita nije zapreka da se naknadno utvrdi ništetnost pojedinih odredbi te da ugovorne strane mogu svojom voljom konvalidirati ništetne odredbe ugovora niti obnovom niti nagodbom pa da nedvojbeno postoji pravni interes za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora i prava koja iz te ništetnosti proizlaze. Navela je da ima pravo potraživati razlike koje su mu do dana izvršene konverzije nastale uslijed primjene nezakonitih odredbi. Navela je da iz dostavljenog obračuna razlika nastalih kao posljedica primjene ništetnih odredbi ugovora da je jasno vidljivo da nije bio obeštećen konverzijom. Navela je da je nedospjela glavnica kredita CHF na taj dan znatno veća od preračunate nedospjele glavnice kredita konvertiranog u EUR pa da se sasvim pogrešno učinak konverzije za njega smatrao povoljnim. Međutim da je takva glavnica neosnovano napuhana budući je primijenjen tečaj na dan 30. rujna 2015., a ne početni tečaj koji je potrebno primijenit kod obračuna glavnice, a temeljem utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

1.1. Tužiteljica je podneskom od dana 22. rujna 2025. napravila preinaku tužbe, a kojoj preinaci se tuženik protivio te je istaknuo prigovor zastare na preinačeni dio, a o čemu će biti obrazloženo u nastavku.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te da osporava i tijek zakonskih zateznih kamata i da smatra da se u konkretnom slučaju radi o pravnom pitanju. Naveo je da u odnosu na presudu VSRH Rev-2221/18 smatraju da tužitelj nema pravni interes. Naveo je da ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 7. lipnja 2014. Predmetni kredit da je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom na to da su tužiteljica i tuženik 20. svibnja 2016. sklopili Dodatak ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit u EUR valutnom klauzulom. Naveo je da sve tužiteljičine uplate ( i osnove svakog povišenja CHF kamatne stope tijekom otplate, kao i s osnove svakog povišenja CHF tečaja tijekom otplate ) uzete su u obzir prilikom izrade konverzije i iskorištene odnosno uračunate za otplatu usporednog EUR kredita u skladu s odredbama ZID ZPK/15. Naveo je da je tužiteljica svojom slobodnom voljom prihvatila konverziju, a sklapanjem dodatka kroz Aneks ugovora o kreditu da između nje i tuženika nastao pravni odnos koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužiteljici ponudio mogućnost konverzije koju joj banka nije mogla uskratiti. Naveo je da sklopljeni pravni posao povodom tužiteljičinog prihvata konverzije koji je on morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija je pravni posao koji su stranke isključivo po izboru tužiteljice riješile sve svoje pravne odnose prije i poslije konverzije na način propisan zakonom. Pravni posao kojim je izvršena konverzija da se odnosi na konvertiranje ugovora o kreditu ab initio i to u oba bitna sastojka odnosno i u dijelu valutne klauzule i u dijelu kamatne stope te da su njime ugovorne strane suglasnošću volja stvorile posve novu pravnu osnovu temeljem koje se tužitelj dobrovoljno i tuženik po sili zakona sporazumjeli pod kojim će kreditnim uvjetima iskoristiti do tada plaćene svote. Naveo je da ako tužiteljici ponuda nije odgovarala da nije trebala prihvatiti konverziju te da su sklapanjem dodatka tužiteljica i banka u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji. Naveo je da ako je tužitelj ica iz bilo kojeg razloga smatrala da joj zakonom propisani uvjeti konverzije nisu prihvatljivi jer su po njezinom mišljenju trebali biti u bilo kojem pogledu drukčiji tada da nije treba la prihvatiti konverziju koja je bila pravno moguća samo pod uvjetima koji su bili striktno propisani u ZID ZPK/15. Naveo je da su tužiteljici povijesne kamatne stope u trenutku prihvata konverzije bile poznate u brojčanom iznosu kao da su bile ugovorene kao fiksne, a nakon tog razdoblja kamate su se u budućem razdoblju ravnale prema ugovorenom parametru i fiksnom dijelu kamatne stope za EUR kredite. U pravnom poslu koji je bio sklopljen među strankama povodom konverzije povijesne kamatne stope da su bile izražene konkretnom brojkom u novom otplatnom planu za cijelo prethodno minulo razdoblje te da pristajući u takvim okolnostima na izračun koji je zadržavao tako iskazane kamatne stope u EUR kreditima da je pristala na čvrsto definiranu prošlost jer su povijesne kamatne stope bile iskazane konkretno brojkom, ali i na budućnost u pogledu visine kamatne stope nakon konverzije za koje razdoblje je naposlijetku ugovorio primjenu točno određenog parametra i fiksnog dijela kamatne stope. Tužiteljičine tvrdnje u pogledu naknadnog usporavanja preplate po osnovi promjene CHF tečaja također da nisu osnovane jer je preplata i po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisno ZID ZPK/15. Naveo je da prihvatom konverzije, CHF valutna klauzula nadomještena je EUR valutnom klauzulom, a sklapanjem dodatka da su tužiteljica i on u skladu s odredbama ZID ZPK/15 trajno i konačno uredile svoj pravni odnos u pogledu svih ranije izvršenih preplata po ranijoj CHF kreditnoj partiji uključujući i po osnovi promjene CHF tečaja. Naveo je da su sve tužiteljičine uplate uvrštene u izračun konverzije iskorištene za namirenje duga po kreditu s EUR valutnom klauzulom, a preplata da je iskorištena za namirenje budućih EUR anuiteta ili isplaćena korisniku kredita. Izračun preplate da je uzeo u obzir sve promjene CHF tečaja kako je to razvidno i kolone „primijenjeni CHF tečaj“ sadržanom u izračunu konverzije na dan 30. rujna 2015. Naveo je da upravo ti iznosi pretvoreni u EUR predstavljali su osnovu za namirenje EUR anuiteta utvrđenih novim otplatnim planom koji je uključivao sve promjene pa tako i promjene tečaja koje su uvjetovale izmjene početnog plana i početnog anuiteta.

3. Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to Ugovor o kreditu br. 1787/2005, kreditna partija broj: 7102975657, Dodatak Ugovoru o kreditu br. 7102975657, otplatni plan, dokumentaciju koju je dostavio tuženik, saslušao je tužiteljicu kao stranku te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu, a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je da su stranke i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili Ugovor o kreditu br. 1787/2005, kreditna partija broj: 7102975657 i to dana 28. prosinca 2005. u iznosu od 148.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita i to za kupnju stana, s rokom vraćanja od 26 godina.

4.1. Između stranaka su sporne odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu 7102975657 od dana 28. prosinca 2005.

5. Između stranaka nije sporno, da je nakon sklapanja ugovora o kreditu došlo do promjene kamatnih stopa i to naviše, sve temeljem odluka tuženika u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku sklapanja ugovora iznosila 4,40%, a promjene koje kamatne stope su sukladno odlukama tuženika vršene na način da je kamatna stopa od 16.03.2006. do 01.10.2007. iznosila 4,40%, od 01.10.2007. do 01.02.2008. iznosila je 5,05%, od 01.02.2008. do 01.07.2009. iznosila je 5,70%, 01.07.2009. do 01.05.2010. iznosila je 6,30%, od 01.05.2010. do 01.11.2010. iznosila 6,05%, od 01.11.2010. do 01.07.2011. iznosila je 5,50%, od 01.07.2011. do 01.01.2014. iznosila je 5,25%, dok je 01.01.2014. do 30.09.2015. iznosila 3,23%.

6. U svom nalazu i mišljenju od 27. listopada 2025. stalni sudski vještak Tomislav Prpić naveo je pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije više uplatila 7.948,69 €. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica da je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila 1.715,82 €. Riječ je o razlikama nastalim za vrijeme primjene zakonske kamate od 3,23%. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije, više uplatila 17.208,94 €. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica da je, na ime tečajnih razlika do konverzije, manje uplatila 396,86 €. Previše umanjena glavnica u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. da iznosi 3.786,18 €. Dakle, tuženik je za navedeni iznos više umanjio glavnicu prilikom konverzije u odnosu na glavnicu koja da je zatečena na dan konverzije sa primijenjenim tečajem na dan isplate kredita. Tužiteljica da je sa svim svojim realiziranim uplatama premašila iznos koji je potreban da bi se namirile uplate prema simuliranome EUR kreditu te tako utvrđena preplata iznosi 1.354,08 € na dan 30.09.2015. Zakonske zatezne kamate na sve u nalazu utvrđene pojedinačne više plaćene iznose s osnova preplate tečaja i kamate (točke 1 i 3), počev od dana svake pojedine uplate pa do dana izvršene konverzije 30.09.2015 iznose 7.790,91 €. Tuženik da je proveo konverziju tužiteljičinog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15) te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditima podignutim sa valutnom klauzulom EUR. U obzir da su uzete sve uplate tužiteljice pa tako i one iznose koji su ovdje iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditima podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i s CHF kreditima sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom, za kakvo bi obeštećenje tuženik još dugovao iznose po točkama mišljenja 1 i 3. Više priznati iznos umanjenja glavnice (razlika glavnice) nije sadržan u iznosima preplata po kamati i preplata na ime tečajnih razlika.

6.1. Tuženik je svoje primjedbe iznio u podnesku od dana 10. studenog 2025.

6.2. Saslušan na ročištu dana 30. siječnja 2026. stalni sudski vještak Tomislav Prpić naveo je da sukladno zadanoj zadaći bilo je potrebno iskazati navedenu preplatu dok se nije spominjalo eventualno uzimanje u obzir. Dakle kako je navedeno u toč. 6. mišljenja priznata je preplata u iznosu od 1.354,08 eura. Dakle iskazana preplata veća je u eur prikazu jer se prvobitno pretvorila u kune prema tečaju pretvorbe na dan provedbe konverzije, a potom je pretvorena u eur sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023.

7. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti osnovan.

8. Između stranaka nije sporno da je između tužiteljice, kao korisnika kredita, i tuženika, kao davatelja kredita 28. prosinca 2005. zaključen ugovor o kreditu br. 7102975657 predmet kojeg je iznos od 148.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunatim po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita s rokom vraćanja od 26 godina.

9. Nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i ugovaranja iznosila 4,40% godišnje te nije sporno da je u odredbi čl.2 Ugovora o kreditu ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope u skladu s odlukama banke.

10. Nije sporno između stranaka da je tuženik u svojim Odlukama u razdoblju od listopada 2007. pa do rujna 2015. izvršio izmjenu ugovorene promjenjive kamatne stope i to tako da je ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu u odnosu na onu ugovorenu u vrijeme sklapanja ugovora od 4,40% povisivao tako da je kamatna stopa od 01.10.2007. do 01.02.2008. iznosila je 5,05%, od 01.02.2008. do 01.07.2009. iznosila je 5,70%, 01.07.2009. do 01.05.2010. iznosila je 6,30%, od 01.05.2010. do 01.11.2010. iznosila 6,05%, od 01.11.2010. do 01.07.2011. iznosila je 5,50%, od 01.07.2011. do 01.01.2014. iznosila je 5,25% te je ista intervencijom zakonodavca od

01.01.2014 do 30.09.2015 iznosila 3,23% godišnje.

11. Sporno je između stranaka da li su dijelovi odredbe čl.2 i čl.7. Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2006. ništetne ugovorne odredbe te posljedično tome da li je tuženik dužan vratiti tužiteljici one novčane iznose koje je u razdoblju od studenog 2007. pa do rujna 2015. naplatio temeljem izmijenjene kamatne stope te valutne klauzule, s time da je sama visina postavljenog novčanog zahtjeva temeljem kojeg tužiteljica od tuženika zahtijeva povrat iznosa od 7.948,69 EUR-a te iznosa od 17.208,94 EUR-a također sporna

12. Konkretni ugovor o kreditu zaključen je 28. prosinca 2005. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužitelj iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

13. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

15. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

16. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

17. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03).

18. Nadalje odredbom čl.87 st.1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

19. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

20. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da se prije sklapanja Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. o spornim ugovornim odredbama sadržanim u čl.2 i čl.7 nije pregovaralo time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

21. Tuženik u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 81 st. 4 ZZP/03 nije dokazao da se je o spornim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu pojedinačno pregovaralo, teret dokaza koje činjenice je ležao na istome.

22. Kako to ističe i tuženik tijekom postupka odlukom Visokog trgovačkog suda RH u Zagrebu br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. g. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

23. U tom postupku kako je to razvidno iz spisu priležeće presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. g., i ovdje tuženik imao je položaj stranke, a u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je u ovom postupku tuženik, a u postupku koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te Visokim trgovačkim sudom 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. u razdoblju od 1. travnja 2004. g. do 31. prosinca 2008. g. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom, 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tuženik postupio suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. g. pa do 3. kolovoza 2007. g., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09).

24. Također, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.g., (VSRH Rev-2221/18) utvrdio da je između ostalog i 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. od 01. travnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, a čime je između ostalog 1-tuženik Zagrebačka banka d.d. postupila suprotno odredbama čl. 81, čl. 82 i čl. 90 tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) te u razdoblju do 06. kolovoza 2007., odnosno utvrđeno je da su ugovorne odredbe iz takvih ugovora o kreditu svih utuženih banaka pa tako i tuženika bile nerazumljive za klijente jer im nisu na valjani način objašnjene posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijente kao potrošače odnosno da su tužene banke pa tako i tuženik bile svjesne rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja tih kredita uz primjenu valutne klauzule u švicarskim francima kao i da su banke pa tako i tuženik svjesno propustile o tome informirati klijente kao buduće korisnike kredita.

25. Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnog interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika kako je to i propisano odredbom čl. 118 ZZP (NN 41 /14, 110/15, 14/19) koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe te čl. 126 ZZP (NN 19/22) koji je na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

26. Međutim, pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništavosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

27. U konkretnom slučaju, podnošenjem tužbe u ovom postupku tužiteljica je sukladno odredbi čl. 120 ZZP/14 važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, koji tužiteljici daje pravo i legitimaciju za pokretanje postupka kao što je konkretni i pokrenu la ovaj postupak kojim zahtijeva ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

28. Cijeneći sadržaj spornih odredbi u ugovornim odredbama sadržanim u čl. 2 i čl.7 Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2005. kojim je ugovoreno da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke te kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF, ocjena je ovoga suda da takve odredbe predstavljaju ugovornu odredbu čiji je sadržaj jasan i lako uočljiv, ali ne i ugovornu odredbu čiji je sadržaj lako razumljiv u smislu odredbe čl. 84 ZZP/03 pa kako takva ugovorna odredba ne predstavlja lako razumljivu ugovornu odredbu to se na takvu odredbu suprotno mišljenju tuženika isticanog tijekom postupka ne može primijeniti odredba čl.84 ZZP/03 koja propisuje nedopuštenog ocjene pojedinih ugovornih odredbi.

29. Kako su predmetne odredbe ugovora jasne i lako uočljive ali ne i lako razumljive to je dopušteno ocjenjivati jesu li predmetne ugovorne odredbe poštene ili ne.

30. Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača kako je to i propisano odredbom čl. 81 ZZP/03.

31. O sadržaju odredbi u čl.2 i čl.7 br. 7102975657 Ugovora o kreditu od dana 28.12.2005. kako je to naprijed i iznijeto nije se pojedinačno pregovaralo time da po ocjeni ovoga suda sporna odredba u Ugovoru o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. predstavlja odredbu koja nije lako razumljiva i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu se takva ugovorna odredba u smislu naprijed citirane odredbe čl. 81 ZZP/03 smatra nepoštenom.

32. Naime sporna odredba čl.2 među strankama zaključenog ugovora nije lako razumljiva jer u odnosu na u vrijeme sklapanje ugovora, ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,40% ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope o kojem bi tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora. Tom ugovornom odredbom nisu definirani niti ugovorni bilo kakvi parametri te uvjeti koji prate promjenu prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope od 4,40%, a o kojima bi tužiteljica kao potrošač prilikom sklapanja ugovora na jasan i transparentan način bila informirana već se takvom odredbom ugovora tuženiku kao drugoj, jačoj ugovornoj strani ostavlja mogućnost da ugovornu promjenjivu kamatnu stopu određuje svojim jednostranim odlukama, a da se pritom ne ostavlja mogućnost tužiteljici kao drugoj i slabijoj ugovornoj strani, potrošaču da utječe te u sporazumu s tuženikom utvrđuje uvjete, način i kriterije promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. Također, sporni dio odredbe čl.7 u odnosu na vrijeme sklapanje ugovora te valutnu klauzulu vezanu za CHF ne sadrži bilo kakav kriterij, bilo kakav parametar niti bilo kakav precizan način utvrđivanja promjene tečaja CHF o kojem bi također tužiteljica kao potrošač bila informirana u vrijeme i prilikom sklapanja ugovora.

33. Da bi sporne odredbe Ugovora o kreditu bile lako razumljive iste su trebale sadržavati jasno naznačene i objašnjene razloge te kriterije za promjenu ugovorene kamatne stope kao i valutne klauzule vezane za CHF, tako da je tužiteljica kao potrošač na temelju tih jasnih i razumljivih kriterija u vrijeme sklapanja ugovora mogla jasno predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za nju proizlaze, a cijeneći sadržaj sporne odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. isto konkretno nije slučaj jer tužiteljica na temelju sadržaja spornih odredbi ugovora po ocjeni ovoga suda nije ni mogla niti je bila u mogućnosti procijeniti potencijalno značenje ekonomskih posljedica koje za nju proizlaze ugovaranjem odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. obzirom da u tim ugovornim odredbama nisu na transparentan način objašnjeni razlozi i mehanizmi promjene kamatne stope i valutne klauzule, niti su dani točni, jasni i razumljivi kriteriji vezano uz koje se veže promjena ugovorne kamatne stope te promjena tečaja CHF, već se sve prepušta isključivo odlukama tuženika kao banke te druge i jače ugovorne strane u odnosu na potrošača a koje su u konkretnom slučaju kao interni akti banke i donašane nakon sklapanja ugovora od 28. prosinca 2005. u donošenju kojih tužiteljica nije sudjelovala niti je o istima imala mogućnost pregovaranja, to je nedvojbeno da su odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. ugovorne odredbe koja nisu lako razumljive te odredbe koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvaraju značajnu neravnotežu u odnosima između stranaka zbog čega su iste nedopuštene.

34. Da se radi upravo o takvim ugovornim odredbama kojima se povrjeđuju prava potrošača konačno utvrđeno je i u postupku koji se je vodio po kolektivnoj tužbi u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod pol.br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013.god.

35. Naime, odredba o promjeni ugovorene kamatne stope te odredba o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF jedne su od temeljnih ugovornih odredbi, a iste su u konkretnom slučaju cijeneći sadržaj sporne odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. od 7102975657 dana 28.12.2005. među stranaka zaključenog ugovora ovisne isključivo o odluci tuženika kao druge i jače ugovorne strane, a bez da su u sadržaju ugovora istodobno precizno određeni uvjeti i kriteriji promjenjivosti ugovorne kamatne stope i valutne klauzule te kriteriji za koje se veže promjena pa takve ugovorne odredbe u svakom slučaju uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Ovo iz razloga jer takve ugovorne odredbe vjerovniku, konkretno banci kao jačoj ugovornoj strani, daju mogućnost da jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti time da pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer za to nema nikakvih egzaktnih kriterija, time da je tuženik upravo svojom metodologijom i svojim odlukama kao jednostranim i internim aktima, a bez u ugovoru jasno naznačenih i određenih kriterija jednostrano određivao način i uvjete promjene kamatne stope.

36. Jedna od osnovnih načela obvezno pravnih odnosa su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu čl.3 ZOO/05 te načelo savjesnosti i poštenja čl.4 ZOO-a.

37. Ugovorne odredbe kakve su odredbe u čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. od 7102975657 dana 28.12.2005. su ugovorne odredbe koje u svakom slučaju stvaraju neravnotežu u odnosima između stranaka te neravnopravnost sudionika u obvezno pravnom odnosu jer takve ugovorne obveze daju mogućnost drugoj ugovornoj strani, konkretno banci, da jednostrano mijenja prvotnu ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu svojom jednostranom odlukom i na takav način potpuno izbjegne utjecaj druge ugovorne strane na kriterije i način promjene prvotno ugovorene promjenjive kamatne stope. U smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe čl. 82 ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz čl. 81 tog Zakona mogle smatrati nepoštenim jesu primjerice, odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga.

38. Načelo savjesnosti i poštenja u smislu odredbe čl. 4 ZOO-a podrazumijeva da su sudionici u obvezno pravnim odnosima dužni međusobno postupati obzirno, uvažavati međusobna prava i interese, pri tome vodeći računa o smislu i svrsi obvezno pravnog odnosa. Kao mjerilo ponašanja na strani potrošača, po ocjeni ovoga suda, treba biti ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača, a kao mjerilo ponašanja na strani tuženika kao banke mora biti ponašanje urednog i savjesnog gospodarstvenika.

39. Prema odredbi čl. 83 ZZP/03 prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena treba uzeti u obzir narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora kao i sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, te ostale ugovorne odredbe, kako je to i propisano odredbom čl. 83 ZZP/03.

40. Imajući u vidu da je kamata cijena, a da je cijena bitan element ugovora o kreditu, po ocjeni ovoga suda, sadržaj odredbe čl.2 među strankama zaključenog ugovora o kreditu, a na temelju kojih se kamata, dakle cijena, određuje prema odluci banke, dakle jedne ugovorne strane, i to jače ugovorne strane bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija, za njezinu promjenu u svakom slučaju po ocjeni ovoga suda predstavlja ugovornu odredbu koja je suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a koja ugovorna odredba, u svakom slučaju, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to sve na štetu tužiteljice kao potrošača pa je takva ugovorna odredba o kojoj se i nije pojedinačno pregovaralo u smislu odredbe čl. 81 st. 1 ZZP-a nepoštena ugovorna odredba. Navedeno vrijedi i za sadržaj odredbe u čl.7 br. 7102975657 Ugovora o kreditu od dana 28.12.2005.

41. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda da odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. predstavljaju u smislu odredbe čl.81 st.1 ZZP/03 nepoštene ugovorne odredbe, a koje nepoštene ugovorne odredbe su sukladno odredbi čl. 87 st. 1 ZZP-a ništave.

42. Kako je u smislu odredbe čl. 87 st. 1 ZZP/03 odredba čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7102975657 od dana 28.12.2005. kao nepoštena ugovorna odredba ništava, to je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem zahtijeva utvrđenje ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi valjalo u cijelosti usvojiti, sve pozivom na naprijed citiranu odredbu u svezi s odredbom čl. 322 ZOO-a/05 te odlučiti kao u toč. I. i III. izreke presude.

43. Stoga, u konkretnom slučaju po ocjeni ovoga suda ništetnost dijela odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu 7102975657 ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora te među strankama zaključeni Ugovora o kreditu od 28. prosinca 2005. može opstati i bez tih ništetnih dijelova odredbi čl.2 i čl.7 Ugovora, time da je tuženik u slučaju ništetnosti, kako je to i propisano odredbom čl. 323 ZOO-a dužan tužiteljici kao drugoj ugovornoj strani vratiti ono što je primio na temelju takvih odredbi ugovora.

44. Kako je tuženik u razdoblju od prosinca 2007. pa do rujna 2015. primio ukupni novčani iznos od 7.948,69 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu te iznos od 17.208,94 EUR-a na temelju ništetnih odredbi ugovora koje se odnose na valutnu klauzulu, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka čiji nalaz tužiteljica ne osporava, dok tuženik u svom podnesku od dana 10. studenog 2025., valja odgovoriti da je vještak u dopunskom očitovanju naveo da sukladno zadanoj zadaći bilo je potrebno iskazati navedenu preplatu dok se nije spominjalo eventualno uzimanje u obzir. Dakle kako je navedeno u toč. 6. mišljenja priznata je preplata u iznosu od 1.354,08 eura. Dakle iskazana preplata veća je u eur prikazu jer se prvobitno pretvorila u kune prema tečaju pretvorbe na dan provedbe konverzije, a potom je pretvorena u eur sukladno fiksnom tečaju konverzije od 2023. te valja navesti da u skladu s odredbama čl. 259 i čl. 260 ZPP-a upravo je sud taj koji rukovodi vještačenjem odnosno daje zadatak vještačenja vještaku. Pored navedenog valja navesti da tvrdnje tuženika da namjera Ugovornih stranaka nije bila da u Ugovoru bude ugovorena fiksna kamatna stopa, nisu osnovane jer u situaciji kada je iz navedenih razloga naznačena Ugovorna odredba ništetna, valja u smislu odredbe članka 26. stavak 3. ZOO-a primijeniti onu kamatu čija stopa je određena u Ugovoru, tj. 4,40% godišnje, slijedom čega je tuženika pozivom na odredbu čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 valjalo obvezati na povrat te isplatu predmetnog iznosa tužiteljici odlučiti kao u toč. II. i toč. IV. izreke presude uz obvezu da tužiteljici u smislu odredbe čl. 29 st. 1 ZOO-a/05 isplati zakonsku zateznu kamatu tekuću od naplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.

45. Ništetnost kao posljedica nepoštene ugovorne odredbe nastaje kad nastanu zakonski razlozi za ništetnost. Ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora pa su dijelovi nepoštene odredbe čl.2 i čl.7 Ugovora o kreditu br. 7102975657 kao nepoštene odredbe ništetne od samog početka od kada su ugovorene pa tužiteljica ima pravo od tuženika zahtijevati povrat svih naplaćenih iznosa u onom razdoblju u kojem je tuženik ništetne odredbe koristio, a konkretno to je razdoblje od studenog 2007. pa do rujna 2015.

46. Nadalje, među strankama je nesporno da je provedena konverzija odnosno da je sklopljen IV Dodatak ugovoru o kreditu broj 7102975657, dalje Aneks.

47. Uvidom u Dodatak ugovoru o kreditu broj 7102975657, Dodatak ugovoru broj 04/2016 od dana 20. svibnja 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između tuženika kao kreditora te tužiteljice kao korisnika kredita. Utvrđeno je da je čl. 4. ugovoreno da neotplaćena glavnica kredita u CHF u skladu s izračunom konverzije iz čl.2. tog dodatka ugovoru iznosi 99.202,01 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan 30. rujna 2015. iznosi 692.925,40 kn te na dan 30. rujna 2015. preostali rok otplate kredita po mjesecima iznosi 241. Utvrđeno je da je čl. 5. ugovoreno da prema izračunu konverzije zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR po srednjem tečaju HNB-a na dan uplate veći od zbroja anuiteta po kreditu u EUR u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR računajući do dana 30. rujna 2015. te njihova razlika na temelju zakona predstavlja preplatu u iznosu od 10.202,33 HRK. Utvrđeno je da je čl.6. st.2. ugovoreno da ako iznos utvrđen kao preplata ne prelazi ukupni zbroj anuiteta preostalih za otplatu kredita u EUR ukupan iznos preplate koristi se za namirenje budućih dospjelih anuiteta po kreditu u EUR na način da se 50% anuiteta podmiruje iz preplate do iskorištenja cjelokupnog iznosa preplate, dok je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli dio anuiteta. Zadnjom uplatom iz preplate podmiruje se dio anuiteta koji može biti manji od 50% anuiteta te je korisnik kredita u obvezi podmiriti preostali dospjeli iznos anuiteta, a nakon iskorištavanja preplate korisnik kredita da je obvezan nadalje podmirivati anuiteta u punom iznosu. Utvrđeno je da je čl. 9. ugovoreno da anuitet koji dospijeva na naplatu po kamatnoj stopi iz čl. 8. tog dodatka ugovoru iznosi 338,45 EUR, a iznos anuiteta da sadrži glavni dug i kamatu dok je visina ostalih anuiteta iskazana u otplatnom planu i obračunata je temeljem kamatne stope važeće na dan 30. rujna 2015. Utvrđeno je da je dodatak ugovoru potpisan po predstavnicima banke te tužite ljici.

48. Iz zaključka odluke VSRH od dana 04. ožujka 2020. posl.br. Gos-1/2019 proizlazi da je presudama hrvatskih sudova pravomoćno utvrđeno da su nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu vezanog uz CHF o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, ali da nije rečeno da bi osnovni ugovori zbog toga bili ništetni u cijelosti, iako se na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti. Da je upravo u sprječavanju i otklanjanju nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i produbljivanja dužničke krize donesen poseban propis (ZID ZPK), uključujući i ostale izmjene i dopune tog Zakona, kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15). Da se ZID ZPK odnosio na postupke konverzije ugovora o kreditu vezanih uz CHF u odgovarajuće kredite vezane uz EUR. Da su oba Zakona utvrđena suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske. Da su kreditne institucije bile dužne postupati po tom Zakonu, dok je na korisnicima kredita počivala dispozicija hoće li pristupiti sklapanju sporazuma ili će zadržati važeće ugovorene uvjete. Da uspostava nove pravne osnove nije nastala neposredno na temelju zakona, već na temelju novonastalih ugovornih odnosa – sporazuma koji su trebali biti sklopljeni suglasno tom Zakonu. Da nema mjesta primjeni općih pravila obveznog prava o novaciji ugovora i sl. Na osnovu svega izloženog da treba u konačnici zaključiti da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

49. Odredbom članka 40 stavaka 1, 2 i 3 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15 i 14/19) propisano je da potrošač se ne može odreći niti mu se mogu ograničiti prava koja ima na temelju toga Zakona ili drugih zakona kojima se štite prava potrošača. Ugovorne odredbe koje su za potrošača nepovoljnije od onih propisanih tim Zakonom ili drugim zakonima kojima se uređuje zaštita potrošača ništetne su. Ako je za ugovore iz toga dijela Zakona mjerodavno strano pravo, potrošač koji ima boravište u [adresa] ne može biti lišen zaštite na koju ima pravo po ovom Zakonu i drugim zakonima kojima se štite potrošači.

50. Naime, tužiteljica je potpisom aneksa kojim je provedena valjana konverzija zadržala pravo na punu restituciju koju joj jamče propisi koji reguliraju zaštitu potrošača odnosno Zakon o zaštiti potrošača te Direktiva 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa je stav ovoga suda da pristanak tužiteljice na konverziju ne znači niti može značiti ujedno i tužiteljičino odricanje od prava na punu restituciju te povrat stečenog bez osnove.

51. Tuženik tvrdi da su svi pretplaćeni iznosi, a koji su predmet tužbenog zahtjeva već ukalkulirani i iskorišteni za namirenje konvertirane glavnice. Međutim nije odlučno pitanje da li je tuženik preplaćenim iznosima zatvarao konvertiranu glavnicu, već da li je zatvarao ispravnu glavnicu – onu po početnom otplatnom planu kao jedinom mogućem između tužiteljice i tuženika, obzirom na učinke ništetnosti - ex tunc, a što znači da konvertirana glavnica više nije održiva jer je jedina ispravna glavnica koju je trebalo zatvarati ona koja u sebi sadrži početno ugovoren tečaj i kamatnu stopu. Stoga je stav ovoga suda da konvertirana glavnica nije stvarna i kao takva ne može egzistirati niti se umanjivati do tada izvršenim uplatama, već se treba zatvarati i umanjivati samo ona glavnica na koju rast švicarskog franka nije utjecao, a to je ona po početnom otplatnom planu. Navedeno proizlazi i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Prpića.

52. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan.

52.1. Naime, sukladno odredbi članka 241 ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pa je mišljenje ovoga suda da s obzirom da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04. travnja 2012.god. posl.br. P-1401/12 kod Trgovačkog suda u Zagrebu, a da je prvostupanjska presuda u tom dijelu postala pravomoćna 13. lipnja 2014.god. posl.br. Pž-7129/13 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (pravno shvaćanje VSRH od 30. siječnja 2020., posl.br. Su-IV-47/2020), a što je u konkretnom slučaju 13. lipnja 2014.god. u odnosu na zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatno j stopi (VSRH Rev-2245/17) odnosno 14. lipnja 2018. što se tiče zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli s obzirom da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/17 dana 14. lipnja 2018. pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu „Franak“ u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi za valutnu klauzulu.

52.2. Kako je tužiteljica tužbu u ovoj pravnoj stvari podnijela 7. lipnja 2019. kojom zahtijeva povrat plaćenog u razdoblju od prosinca 2007. pa do rujna 2015. to je evidentno da je zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka.

53. Slijedom naprijed iznijetog neosnovano se tuženik u ovom postupku poziva na odredbe o naknadi štete te zastarne rokove za naknadu štete, a napose neosnovano smatra da je tužiteljica kao potrošač na bilo koji način i bilo kakvim svojim postupanjem pridonijela nastanku iste. Pored navedenog, valja istaknuti da cilj Zakona o zaštiti potrošača je zaštita, kako pravnog tako i ekonomskog interesa potrošača. Kako se ekonomski interes potrošača po ocjeni ovoga suda izravno štiti samo uz obvezu restitucije, obveza koje restitucije u slučaju ništetnosti je propisana i odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, a to je po ocjeni ovoga suda novčano potraživanje tužiteljice u situaciji kao što je konkretna, slijedom čega se u slučaju ništetnosti ugovora restitucija koja je dio tog instituta ne može promatrati odvojeno od njega.

54. U odnosu na tuženikov prigovor o nedostatku pravnog interesa na strani tužiteljice, valja navesti da isti nije osnovan i to iz razloga što sklapanje Dodatak ugovoru o kreditu broj 7102975657 nije zapreka da bi se moglo utvrđivati ništetnim osnovni ugovor o kreditu pa tako i utvrđivati ništetnim pojedine odredbe tog ugovora koje bi bile ujedno i nepoštene ugovorne odredbe sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – dalje ZZP/03), koji se primjenjuje u konkretnom slučaju. (VSRH Rev-18/2018, VSRH Rev-2868/18).

55. Što se tiče navoda tuženika da tužiteljica nije potrošač odnosno da nije dokazala osnovne pretpostavke za traženje sudske zaštite pozivom na Zakon o zaštiti potrošača te da je prije svega bila dužna dokazati svojstvo potrošača, valja navesti da ovaj sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice koja je navela da predmetni stan koji je kupljen sredstvima kredita 2005. ostao je prazan sve do dana kada su isti prodali, ali da se ne može izjasniti kada. Stan da se nikada nije iznajmljivao, niti da su uselili u isti. Međutim sredstvima prodaje tog stana da su uredili stan u [adresa] te da nikada nije imala dvije nekretnine u vlasništvu i to ona osobno i to iz razloga što je isti uvjerljiv, životan i logičan, dok tuženik osim paušalnih navoda da tužitelj ica nije potrošač ni sa čim nije doveo pitanje status tužiteljice kao potrošača.

56. Nadalje, iako je provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno da pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužiteljica je, na ime kamata, do konverzije manje uplatila 1.715,82 €. Riječ je o razlikama nastalim za vrijeme primjene zakonske kamate od 3,23%. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika do konverzije, manje uplatila 396,86 €. Međutim, stav je ovoga suda da se ne radi o iznosu na naknadu kojeg bi tuženik kao kreditor imao pravo.

56.1. Naime, kada je tuženik, kao banka te jača ugovorna strana među strankama zaključenih Ugovora o kreditu nakon sklapanja ugovora anuitete kredita obračunavao po tečaju koji je niži od tečaja važećeg na dan sklapanja ugovora o kreditu te na dan korištenja kredita, unatoč okolnosti što je među strankama ugovorena valutna klauzula ništetna kako je to utvrđeno i u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava i interesa potrošača, tuženiku po ocjeni ovoga suda ne pripada pravo na bilo kakvu nadoplatu niti tuženik ima tražbinu prema tužiteljici kao potrošaču za ona razdoblja kada je anuitete obračunavao i naplaćivao od tužitelj ice po tečaju nižem od onog koji je vrijedio u vrijeme sklapanja ugovora tj. na dan korištenja kredita. Plaćanjem anuiteta tužiteljica ništa nije primila pa ne postoji ni njezina obveza povrata pa samim time u iznos pretplata ne treba ni uračunavati iznose za razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog.

56.2. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323. ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. U razdoblju otplate kredita tužiteljica ništa nije primila od tuženika već je tuženiku izvršila plaćanja te isplatu kako je on to zatražio time da je tijekom razdoblja otplate kredita došlo isključivo do prijelaza imovine tužiteljice u imovinu tuženika, a ne i do prijelaza imovine tuženika u imovinu tužiteljice da bi tuženiku pripadalo pravo bilo što zahtijevati od tužiteljice primjenom pravila o stjecanju bez osnove iz odredbe čl. 1111. ZOO -a te da bi u iznose pretplata valjalo uračunavati negativne tečajne razlike.

56.3. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je kao jača ugovorna strana povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o krediti koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne obveze u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kako je to konačno i utvrđeno u kolektivnom sporu, to tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli, nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu niti u konkretnom slučaju ima osnove za iznose negativnih tečajnih razlika umanjivati pretplate tužiteljice.

57.1. Nadalje, što se tiče preinake tužbenog zahtjeva odnosno tužbe kojoj se tuženik protivio i za koji preinačeni dio je tuženik istaknuo prigovor zastare, a koju preinaku je tužiteljica napravila u podnesku od dana 22. rujna 2025., valja navesti da je ista učinjena nakon zaključenja prethodnog postupka, međutim stav je ovoga suda da je ista dozvoljena u smislu odredbe članka 190 stavak 2 ZPP -a s obzirom da je tužiteljica tek nakon knjigovodstvenog vještačenja mog la postaviti konačni tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu, a pored navedenog ista je svrsishodna u smislu odredbe članka 190 stavak 3 ZPP-a za konačno rješenje odnosa među parničnim strankama.

57.2. U odnosu na tuženikov prigovor zastare za preinačeni dio iz podnesaka od dana 29. siječnja 2021. i 7. travnja 2025., stav je ovoga suda da je isti neosnovan budući iz Zaključka građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su - IV-123/2024-5 od dana 27. svibnja 2024. proizlazi da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

57.3. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

58. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP- a, a svezi s odredbom članka 155. istog Zakona. Trošak tužiteljice sastoji se troška sastavljanja tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br. 7 t.1 Tarife), zastupanja po odvjetniku na četiri ročišta i to tri u iznosu od 500,00 eura za svako i jedno u iznosu od 250,00 eura (T.br.9.t.1. i t.2 Tarife), sastavljanja dva podneska u iznosu od 500,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife), sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 242,88 eura kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 600,00 eura, dakle sveukupno je tužiteljici dosuđen trošak u iznosu od 4.092,88 eura.

58.1. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki V. izreke ove presude.

U Rijeci, 10. travnja 2026.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od datuma primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA

- pun. tužiteljice

- pun. tuženika