REPUBLIKA HRVATSKA

P-47/2026

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja AFRO d.o.o., OIB 42046322633, Mučići, Mučići 38E, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Župan, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 213,97 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. ožujka 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 14. siječnja 2026. radi isplate iznosa od 213,97 eura. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 23. siječnja 2023. nastala šteta na vozilu u vlasništvu LF. Navodi da tuženik ima sklopljen ugovor o obveznom osiguranju sa štetnikom. Tužitelj je izvršio popravak vozila u skladu s cjenikom koji se primjenjuje na sve radove i popravke koje vrši tužitelj. Za izvršene popravke sukladno tuženikovom izvidu štete tužitelj je ispostavio račun u iznosu od 990,43 eura. Tuženik je platio račun u iznosu od 776,46 eura, a razliku od 213,97 eura nije platio navodeći da je to razlika u cijeni sata rada limara i lakirera koju ne priznaje. Navodi da je tužitelj s vlasnikom vozila sklopio ugovor o ustupu tražbine kojom je predmetna tražbina ustupljena tužitelju.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava aktivnu i pasivnu legitimaciju, odgovornost za štetu i visinu tužbenog zahtjev. Navodi da je tuženik u cijelosti nadoknadio štetu vlasniku oštećenog vozila plaćanjem iznosa od 776,46 eura. Navodi da je vlasnik vozila doprinio da šteta bude veća jer je popravio vozilo po višim cijenama. Cijena radnog sata tužitelja je 31,87 eura + pdv, a tuženik priznaje 21,24 eura + pdv. Navodi da je tuženik ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj, ali je bez obzira na to odabrana opcija popravka po skupljoj cijeni. Ističe da sloboda izbora vlasnika vozila gdje će popraviti vozilo ne daje mu pravo da svojim nerazumnim izborom optereti osoba koja bi mu bila dužna nadoknaditi štetu . Osporava tužiteljev cjenik. Navodi da vozilo nije popravljeno sukladno izvidu štete.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao račune (list 9, 12, 75 spisa), izvid štete (list 10 spisa), dopis (list 11, 70 spisa), cjenik (list 13 spisa), e-mail korespondencija (list 14, 17-18, 33, 72-74 spisa), ugovor o ustupu potraživanja (cesiji) (list 15-16, 76-77 spisa), dopis Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja (list 49-52 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 213,97 eura sa zateznim kamatama.

6. U postupku nije sporno da se 23. siječnja 2023. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu ĐF.

7. Tuženik općenito navodi da osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost. Međutim, tuženik također navodi da je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području iste vrste i kvalitete servisa po jeftinijoj cijeni. Iz toga proizlazi da su tuženik i štetnik sklopili ugovor o obveznom osiguranju jer u protivnom ne bi imalo nikakvog smisla da tuženik ukazuje oštećeniku na mogućnost popravka vozila u pojedinim servisnim radionicama. Nadalje, iz izvida štete broj 238410510069 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete, pa je logično da je štetnik sklopio ugovor o obveznom osiguranju s tuženikom. Također, tuženik samo općenito osporava odgovornost za štetu, a ne iznosi nikakve činjenice iz kojih bi proizlazila odgovornost oštećenika za nastanak prometne nesreće. Nadalje, nije sporno da je tuženik platio iznos od 776,46 eura po predmetnom štetnom događaju, a također, iz tuženikovog dopisa od 7. veljače 2023. proizlazi da je ponudio oštećeniku plaćanje iznosa prema sačinjenom izvidu štete. Također, upravo tuženik je sačinio izvod štete. Bilo bi nelogično da tuženik vrši plaćanje i radi izvid štete ako nije odgovoran za štetni događaj. Kako tuženik samo općenito osporava odgovornost bez navođenja konkretnih razloga koji bi ukazivali da bi oštećenik bio kriv za prometnu nesreću, a sačinio je izvid štete i izvršio plaćanje iznosa od 776,46 eura, pri čemu se preostali iznos odnosi samo na razliku u cijeni sata rada, to je sud utvrdio da je za predmetni štetni događaj odgovaran osiguranik tuženika.

8. Iz računa broj 297-21340-91 od 15. ožujka 2023. proizlazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, koji popravak je naručila EF. Bilo bi nelogično da tužitelj izdaje taj račun oštećeniku sukladno izvidu štete za predmetno vozilo ako nije popravio vozilo. Tužitelj je izdao račun na iznos od ukupno 990,43 eura. Pogrešno tuženik smatra da je popravak vozila izvršen različito od izvida štete. U izvidu štete navedeno je da je za popravak potreban rad limara od 7,20 sati i lakirera od 8,90 sati, a uprava ta količina rada je i utrošena za popravak vozila, odnosno upravo ta količina rada je obračunata u tužiteljevom računu. Iz toga proizlazi da se šteta u vidu popravka vozila koja je obračunata predmetnim računom odnosi na štetu iz predmetne prometne nesreće s obzirom na to da je sam tuženik sačinio izvid štete i u njemu naveo količinu potrebnog rada lakirera i limara, a upravo ta količina rada je i obračunata u računu za popravak vozila. Tuženik niti ne iznosi određeno činjenicu da bi vozilo imalo i neka druga oštećenja pa da bi ta druga oštećenja bila popravljena, a uzimajući u obzir da je količina rada limara i lakirera obračunata u računu jednaka količini rada limara i lakirera koju je tuženik predvidio u izvidu štete, to je utvrđeno da se popravak vozila odnosi upravo na štetu iz predmetnog štetnog događaja.

9. Nije sporno da je tuženik platio iznos od 776,46 eura po osnovi naknade štete iz predmetne prometne nesreće.

10. Nije sporno da se preostali iznos od 213,97 eura odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koju priznaje tuženik. Da ta činjenica nije sporna proizlazi iz navoda tuženika koji osporava visinu potraživanja iznoseći razloge samo o cijeni sata rada.

11. Iz računa proizlazi da je tužitelj obračunao cijenu sata lakirerskih radova u količini od 8,90 sati u iznosu od 31,87 eura uvećano za pdv po sati i cijenu sata limarskih radova u količini od 7,20 sati u iznosu od 31,87 eura uvećano za pdv po satu. Količina radova obračunata je u skladu s tuženikovim izvidom štete.

12. Oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija, kako to tvrdi tuženik, ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO). Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio GF cijenu radnog sata u iznosu koju redovno naplaćuje na tržištu jer je u njegovom cjeniku od 30. rujna 2022. navedeno da cijena sata servisa iznosi 39,84 eura s uključenim pdv-om. Dakle, tužitelj oštećeniku nije naplatio cijenu koja bi bila viša od cijene koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom . Oštećenik je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji sudjeluje na tržištu. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Oštećena osoba može popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu po cijenama radnog sata koje taj servis redovito naplaćuje svim svojim klijentima na tržištu sukladno svojem cjeniku usluga.

13. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za saslušanjem tužitelja i svjedoka ĐF te provođenjem prometnog vještačenja jer nisu bili važni za odluku jer se odlučne činjenice u pogledu nastanka štetnog događaja mogu utvrditi iz isprava u spisu. Nije bilo potrebno saslušanje svjedoka na okolnost popravka vozila i sklapanja ugovora o cesiji jer se činjenica da je oštećenik popravio vozilo kod tužitelja može utvrditi iz isprava u spisu, kao i cijena radnog sata tužitelja. Nije potrebno saslušanje svjedoka niti na okolnost sklapanja ugovora o cesiji jer se u spisu nalazi pisani ugovor o ustupanju tražbine iz kojeg se može utvrditi odlučna činjenica da je oštećenik svoju tražbinu naknade štete prema tuženiku ustupio tužitelju. Sud je odbio tužiteljev prijedlog da se tuženika pozove dostaviti policu obveznog osiguranja štetnika s obzirom na to da nije naveo ime štetnika ili registracijski broj vozila ili broj police pa nisu sadržani elementi kojima bi taj dokazni prijedlog bio dovoljno određen.

14. Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka CF, procjenitelja tuženika jer nije bio važan za odluku. U spisu se nalazi izvid štete kojeg je tuženik sačinio pa nije potrebno saslušavati procjenitelja. Nije potrebno izvođenje prometnog i financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata lakirera u mjestu i u vrijeme popravka, na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje u servisima s područja oštećenika. Kako je već obrazloženo, tužitelj djeluje na tržištu pod jednakim uvjetima kao i drugi poduzetnici te oštećenik ima pravo na naknadu štete, uključujući i cijenu radnog sata servisa kod kojeg je popravio vozilo, neovisno o tome što vozilo nije popravljeno u servisnim radionicama koje odredi tuženik. Sud je odbio tuženikov prijedlog da se tužitelja pozove dostaviti račune za popravak vozila za 2023. godinu jer nije bio potreban za donošenje odluke jer se u spisu nalazi cjenik koji sadrži cijenu sata rada lakirera i limara te je svaki poduzetnik na tržištu ovlašten samostalno formirati cijene po kojima pruža usluge.

15. Iz ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja proizlazi da su EF i tužitelj sklopili taj ugovor 20. veljače 2023. Čl. 1. i čl. 2. tog ugovora ugovorne strane su ugovorile da EF ustupa tužitelju svoju tražbinu prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 297-21340-91 i izvidu štete broj 238410510069 u iznosu od 990,43 eura. Iz toga proizlazi da je EF ustupila tužitelju tražbinu prema tuženiku po osnovi naknade štete koja je predmet ovog sudskog postupka.

16. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

17. Kako je na vozilu nastala šteta i u vidu troška cijene radnog sata tužitelja, tuženik je dužan nadoknaditi štetu tužitelju u iznosu od 213,97 eura.

18. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je ugovorom o ustupu tražbine tužitelju ustupljena tražbina oštećenika prema tuženiku u iznosu od 990,43 eura po osnovi naknade štete pa je neosnovan tuženikov prigovor nedostataka aktivne legitimacije.

19. Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

20. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz izvida štete proizlazi da je on izvršen 23. siječnja 2023, a iz tuženikovog dopisa od 7. veljače 2023. proizlazi da je odštetni zahtjev podnesen 23. siječnja 2023. Sam tuženik je u dopisu naveo: „odštetni zahtjev od 23.01.2023.“ Tužitelj potražuje zatezne kamate od kasnijeg datuma od dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa je o tome odlučeno u granicama zahtjeva sukladno čl. 2. ZPP-a. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose jer oštećenik ZF i tuženik nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

21. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Prilikom odlučivanja koji troškovi će se nadoknaditi tužitelju uzeti su u obzir samo troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 – dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

22. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva postavljenog u troškovniku, kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a

23. Vrijednost predmeta spora je 213,97 eura.

24. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 50,000 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, podneska od 27. veljače 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu od 12. ožujka 2026. u iznosu od 50,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za ročište na kojem se presuda objavljuje u iznosu od 25,00 eura prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 175,00 eura. Tužitelju su priznati i troškovi PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 43,75 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura u kojem iznosu je je platio kako to proizlazi iz potvrde na list 5 spisa i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura pa ukupni priznati troškovi iznose 238,66 eura.

Zagreb, 10. travnja 2026.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku po punomoćniku