P-1423/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu VICI ROŠČIĆ kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ad. 1., ĐT, [adresa], ad. 2., ET s prebivalištem u [adresa] i ad. 3., OT s prebivalištem u [adresa], svi zastupani po pun. Vinku Ljubičiću, odvj. u Splitu, protiv tužene ĐTJ, [adresa], zastupana po pun. ETJ, odvj. u [adresa], radi pravo vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 10. travnja 2026. u prisutnosti zam. pun. Boško Medvid, odvj. u OD Ljubičić i partneri i pun. tužene ETJ, odvj. u [adresa], objavljeno istog dana.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su pravni prednik tužitelja ST i tužitelj ad/1 ĐT sunasljednici iza smrti svog oca pok. FT (Krešimira) Polića i to svaki za po 1/3 dijela, a tužitelji ad/2 i ad/3 ET i OT sunasljednici iza smrti svog djeda pok. FT (Krešimira) Polića, a kao nasljednici svoje majke OTJ rodj. ĐT, i to svaki za po 1/6 dijela, te da su osnovom nasljeđivanja za naznačene idealne dijelove suvlasnici nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 16803, K. O. [katastarska općina].

II. Ovlašćuju se tužitelji i to baš tužitelj ad/1 ĐT za ½ dijela od ¼ dijela (1/8 dijela), a tužitelji ad/2 ET i ad/3 OT svaki za po 3/12 dijela od ¼ dijela (3/48 dijela) izvršiti upis prava suvlasništva nekretnine ovlaštene kao čest. zem. [katastarska čestica], ZU 16803, K. O. [katastarska općina] na svoje ime u zemljišnim knjigama uz istodobni izbris tog prava sa imena CT pok. STJ, a što je tužena ĐTJ dužna trpjeti.

III. Dužna je tužena u roku od 15 dana naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 5.106,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2026. pa do isplate sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

Obrazloženje

1.U tužbi se navodi da je nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] I. zk tijelo ZU 16803 K. O. [katastarska općina] površine 414 m2, u naravi dvor, upisana kao suvlasništvo FT za ¼ dijela cjeline. CT da je koristio ime PT i da je umro **.**.1968. u Livnu, a iza njega da je vođen ostavinski postupak kod ovog suda pod br. O-758/80 te su njegovim nasljednicima temeljem oporuke od 26. ožujka 1968. proglašene sestre ĐTJN. Đ, KT žene E te MT pok. STJ, svaka za po 1/3 dijela. Radi se o nekretninama upisanim u ZU 5237 K. O. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa]. Predmetna čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 K. O. [katastarska općina] da je u naravi dvor na Marjanu, te da nije bila predmet ostavinskog postupka O-758/80, radi čega je tužena kao nasljednica oporučnih nasljednika IT dala prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju, koji prijedlog je odbijen rješenjem O-3111/12 od 8. lipnja 2015. Odlučujući povodom žalbe tužene, Županijski sud u Splitu da je rješenjem od 2. ožujka 2016. odbio njenu žalbu i potvrdio prvostupanjsko rješenje, potvrđujući da je ispravno primijenjena odredba čl. 232. ZN-a. Tužitelji ad 1/ i 2/ da su sinovi pok. IT, a tužitelji ad 3/ i 4/ da su njegovi unuci, odnosno nećaci tužitelja ad 2/, djeca njihove sestre KT – GT rođ. IT. Tako da su tužitelji ad 1/ i 2/ sunasljednici za po 1/3 dijela,a tužitelji ad 3/ i 4/ za po 1/6 dijela pred. nekretnine. Predloženo je stoga donošenje presude sadržaja navedenog u izreci ove presude.

2.Tužena se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja u cijelosti. Ističe kako tužitelji nemaju pravnog interesa na predmetnu tužbu. Odredbama Zakona o nasljeđivanju da je propisano kako sud neće ponovno provoditi ostavinski postupak nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju kod naknadno pronađene imovine, već će takvu imovinu rasporediti novim rješenjem temeljem ranijeg donesenog rješenja o nasljeđivanju. Nije sporno da predmetna nekretnina predstavlja naknadno pronađenu imovinu niti da postoje pravomoćna rješenja o nasljeđivanju O-588/89, O-490/97 i O- 918/89, te da je stoga potrebno da prvostupanjski sud rasporedi naknadno pronađenu imovinu temeljem tih rješenja o nasljeđivanju. Tako da je prilikom donošenja rješenja O-3111/12 od 8. lipnja 2015. sud postupio protivno izričitim odredbama ZN-a, te da je na isti način postupio drugostupanjski sud u odluci Gžx- 299/12. U konkretnom slučaju da ne postoji spor među nasljednicima o tome da predmetna nekretnina predstavlja naknadno pronađenu ostavinsku imovinu pok. VT. To da proizlazi iz zk izvatka i povijesnog zk izvatka za predmetnu česticu, prema kojima je CT upisan kao vlasnik za ¼ dijela. To što je u momentu oporučnog raspolaganja kao raniji vlasnik kojemu je zemljište nacionalizirano bio nositelj prava korištenja na predmetnoj čestici, a predmetni postupak da nije relevantno, s obzirom da na današnji upis u zemljišnim knjigama. Tako raspolaganje da je osnaženo ex lege i ex tunc, te da je iz tog razloga oporučno raspolaganje VT neupitno. Suvlasnički dio predmetne nekretnine koji je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasništvo pok. VT da ne može biti u cijelosti vlasništvo njegovih sinova i unuka, kako pravno neutemeljeno navodi prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Tužitelji da su zajedno sa tuženom u pripadajućem suvlasničkom dijelu nasljednici pok ĆT u pripadajućem suvlasničkom dijelu. Prijedlog tužitelja radi donošenja rješenja o naknadno pronađenoj imovini da je u cijelosti odbijen rješenjem ovog suda O-428/11 od 9. siječnja 2012. koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžx-299/12. Sve navedeno tim više, što su tužitelji oporuku ostavitelja VT kojom sve što posjeduje u Splitu ostavlja sestrama, priznali kao istinitu i pravno valjanu, te se istovremeno ovjerenim ispravama, odnosno izjavama, odrekli bilo kakvog potraživanja u odnosu na ostavinu pok. VT, u koju spada i predmetna nekretnina. Nadalje, da je začuđujuća i pravno neutemeljena tužba tužitelja da bi tužena falsificirala oporuku iza smrti pok. ČT, sestre pok. ostavitelja FTJ. Oporuka je u cijelosti valjana što je potvrđeno pravomoćnom presudom ovog suda Pst-1092/12 (potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu br. GžSt-421/14). Nadalje, tužitelji da su raspolagali idealnim suvlasničkim dijelom predmetne nekretnine ugovorom o prodaji od 8. kolovoza 2006. i aneksom tog ugovora od 25. svibnja 2007., te da je kupac iz tih ugovora Intrafix d.o.o. Split kupljenim suvlasničkim dijelovima dalje raspolagao. Istim ugovorima da su prodali i pripadajući idealni dio vlasništva tužene kojega je stekla temeljem ugovora o darovanju sa pok. ETJN.

3.Rješenjem ovog suda P-4031/22 od 7.11.2022. utvrđen je prekid postupka zbog smrti tužitelja ad.1. ST, a rješenjem od 16.9.2025. pozvani su nasljednici ĐT, ET i OT na preuzimanje postupka, te je istim rješenjem određen nastavak postupka.

4.Podneskom od 27.3.2026. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev na način kako isti glasi u izreci ove presude.

5.U postupku su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda O-311/12, zk izvatka za čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 K. O. [katastarska općina], rješenja o nasljeđivanju iza pok. PT ovog suda O-758/80 od 7. listopada 1980., odluke Županijskog suda u Splitu Gžst-421/14 od 14. svibnja 2015., presude ovog suda Pst-1092/12 od 16. lipnja 2014., rješenja ovog suda P-11681/15 od 14. travnja 2016., ugovora o prodaji od 8. kolovoza 2006., aneksa ugovora o prodaji od 25. svibnja 2007., tužbe od 24. rujna 2012. u predmetu Pst-1092/12, odgovora na tužbu u istom predmetu, zapisnika u predmetu Pst-1092/12 od 9. siječnja 2013., 12. veljače 2013., 10.travnja 2013., 20. lipnja 2013., 30. rujna 2013., 27. veljače 2014., 30. travnja 2014., žalbe tužitelja u predmetu Pst-1092/12 od 26. lipnja 2014., pregledom spisa ovog sida IP-1818/05, te saslušanjem tužitelja ad 1/ i 2/.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.U postupku je utvrđeno sljedeće:

- kako su tužitelji ad 1/ i 2/ sinovi pok. PT (Mira) Polića,a tužitelji ad 3/ i 4/ djeca pok. OTJ rođ. ĐT, kćerke pok. PT (FT) Polića, dok je tužena kćerka KT žene E, sestre pok. VT;

- kako je pred ovim sudom pod br. O-758/80 vođen ostavinski postupak iza smrti pok. VT sina STJ;

- kako je pok. VT **.**.1968. u [adresa] sačinio pisanu oporuku pred svjedocima, prema kojoj je sve ono što posjeduje u Splitu (tadašnjoj Jugoslaviji) ostavlja trima sestrama CTJ, KT i ČT;

- kako su tužitelji ad 1/ i 2/ te njihova sestra PTJ priznali oporuku svog oca istinitom i pravnom valjanom ovjerenim izjavama iz travnja 1980., kolovoza 1977. i rujna 1977. (str. 3, 4. i 5. spisa ovog suda O-311/12, s time što PTJ i ST u svojim izjavama navode da ostavitelj u oporuci raspolagao sa stanovima koje ostavitelj ima u Splitu;

- kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovog suda O-758/80 od 7. listopada 1980. temeljem oporuke od 26. ožujka 1968. imovina pok. PT, koja se sastojala od dva stana na II. katu zgrade u [adresa], sagrađene na čest. zem. [katastarska čestica] ZU 5237 K. O. [katastarska općina] raspoređena za 1/3 dijela svakoj, njegovim sestrama CTJ, KT i RT;

- kako je tužena 17. kolovoza 2009.podnijela prijedlog za raspoređivanja naknadno pronađene ostavinske imovine u odnosu na predmetu čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 K. O. [katastarska općina] koji prijedlog je povukla podneskom d 4. studenog 2009.;

- kako je tužitelj ad 2/ STJ podneskom od 9. kolovoza 2006. u ostavinskom predmetu O -758/80 također podnio zahtjev za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju iza smrti njegovo oca VT u pogledu predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 K. O. [katastarska općina];

- kako je iza smrti sestre tužitelja ad 1/ i 2/ te majke tužitelja ad 3/ i 4/ vođen ostavinski postupak kod javnog bilježnika Vedrane Bilan iz Splita pod br. O-1939/04, te je ostavinsku masu predstavljala ¼ predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 K. O. [katastarska općina], koju su prema donesenom rješenju od 1. srpnja 2005. naslijedili tužitelji ad 3/ i 4/;

- kako je iza smrti majke tužene vođen postupak pod br. O-532/09 u kojem je 7. travnja 1979. doneseno rješenje o nasljeđivanju prema kojemu je tužena proglašena jedinom nasljednicom temeljem Zakona;

- kako je iza smrti RT vođen ostavinski postupak pod br. O- 490/97 kod ovog suda, te je rješenjem od 10. srpnja 2006. tužena temeljem oporuke ostaviteljice od 1. listopada 1990. proglašena njenom nasljednicom za cijelo. IZ obrazloženja tog rješenja proizlazi da su oporuku ostaviteljice priznali ostali zakonski nasljednici i to: djeca pok. brata ŠT, DT, O i HT, te djeca i unuci pok. brata VT

(ovdje tužitelji od 1/ do 4/);

- kako su tužitelji u ovom postupku 28. srpnja 2005. podijeli tužbu protiv KTJ, ĐTJ i ZT radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj čest. zem., koja tužba je odbačena rješenjem od 10. siječnja 2011.

- kako je predmetna čestica nacionalizirana na temelju čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta;

- kako je iza pok. CTJ rođ. VT vođen ostavinski postupak pod br. O-918/89, te su rješenjem od 30. ožujka 2006. njenim nasljednicima proglašeni nećaci ST i HT, pranećaci UT i OT u odnosu na suvlasnički dio neuseljivog stana u [adresa], nećakinja ĐTJ (u odnosu na grobnicu), te sestra RT;

- kako je pok. CTJ sastavila oporuku, bez datuma, koja je 16.6.1989. proglašena pred ovim sudom, kojom suvlasnički dio neuseljivog stana u [adresa] kojega je naslijedila od brata IT ostavlja na jednake dijelove njegovoj djeci, tj. sinovima ST i ĐT te kćeri MTJ, dok grobnicu na groblju Lovrinac ostavlja nećakinji ĐTJ, a novac iz štedne knjižice sestri RT, nećakinji ĐTJ te nećakinji ETJN, a iz spisa proizlazi da su nasljednici CTJ i djeca njenog pok. brata ŠT koji je preminuo prije nje, i to sinovi O i HT, te kći DT, kao i sestra LT. Proizlazi također da su svi nasljednici CTJ priznali njenu oporuku kao pravno valjanu,

- kako je rješenjem ovog suda O-428/11 od 9. siječnja 2012. odbijen prijedlog tužitelja ad 2/ za donošenjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza smrti PT, koje rješenje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Splitu Gž 299/12 od 17. travnja 2012., uz obrazloženje obaju sudova kako ĐT nije utvrđen kao nasljednikom ostavitelja IT glede imovine koja je obuhvaćena oporukom;

- kako je tužena ponovno podnijela prijedlog za donošenjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini 10. studenog 2011. u odnosu na predmetnu česticu;

- kako je rješenjem ovog suda O-3111/12 od 28. ožujka 1968. odbijen prijedlog tužene ĐTJ za donošenjem rješenja o naknadno pronađenoj imovini iza pok. VT. Sud je mišljenja da u konkretnom slučaju između nasljednika pok. IT i CTJ, tj. stranaka u ovom postupku postoji spor o tome spada li predmetna nekretnina u naknadno pronađenu imovinu, radi čega nema elemenata za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju u smislu odredbe čl. 232. ZN-a.

- kako je pred ovim sudom tekao postupak pod br. P-869/16 (ranije Pst- 1092/12) po tužbi tužitelja ST protiv tužene radi utvrđenja nevaljanosti oporuke pok. RT i utvrđenja da je tužitelj isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zgr. [katastarska čestica] ZU 890 K. O. [katastarska općina] i suvlasnik za 1/3 od 1/3 idealnog dijela stana smještenog u [adresa], te da je rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž st-421/14 potvrđena prvostupanjska odluka od 16. lipnja 2014. kojom je odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnosti oporuke, dok je uvažena žalba u dijelu koji se odnosi na utvrđenje prava vlasništva navedenih nekretnina,

- kako je pregledom naprijed navedenog spisa P-869/16 utvrđeno da je predmet spora bila oporuka RT od 1.10.1990. kojom svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu ostavlja nećakinji ĐTJ, te da je ovaj sud rješenjem o nasljeđivanju O-490/97 od 10.7.2006. utvrdio tuženom nasljednicom pok. RT, a ostavinski imovinu sačinjavao je 1/3 dijela stana anagrafske oznake [adresa], upisano kao vlasništvo ostaviteljice prema rješenje o nasljeđivanju O-758/80 od 7.10.1980. iza smrti VT,

- kako spisu P-869/16 prileži i potvrda potpisano od strane RT i tužene **.**.1993. u kojoj stoji izjava RT da je Stan u [adresa], koji se sastoji od dvije sobe, kupatila i kuhinje u veličini od 50m2, vlasništvo njene nećakinje i nećaka, tj. rodice i rođaka JT, AT i NT, kćerke i sinova pok. brata VT, dok tužena potvrđuje da se radi o njenom stricu. Potvrda sadrži izjavu da će potpisnice vlasništvo navedenog stana prenijeti na JT, AT i NT do 31.12.1993., te da nemaju nikakvih zakonitih prava da navedeni stan prodaju, iznajme ili upotrjebe u bilo koju drugu svrhu,

- kako se u spisu P-869/16nalazi nepotpisani i nedatirani ugovor o darovanju između ĐTJ kao darovateljice te NT, ST, ŽT i TT kao daroprimaca, predmet kojega je 1/3 idealnog dijela stana u [adresa] anagrafske oznake [adresa], prema rješenju o nasljeđivanju O-490/97 od 10.7.2006.,

- kako je u predmetu P-869/2016 stranački iskaz dao ST navodeći da postoji kontradikcije između oporuke RT, i sadržaja potvrde iz 1993. gdje je navela da stan na [adresa] ostavlja na jednake dijelove djeci pok. brata IT, dok u oporuci stoji da svu imovinu ostavlja tuženoj. Također, u iskazu navodi kako je njegov pok. otac stan ostavio sestrama zbog zakonskih propisa koji nisu dozvoljavali nasljeđivanje stranom državljaninu,

- kako je u naprijed navedenom postupku P-869/2016 izveden dokaz vještačenjem po vještaku Darinki Tratnik, na privatno traženje NT gdje ova vještakinja navodi kako postoji ozbiljna sumnja u autentičnost rukopisa i potpisa oporuke RT od 1.10.1990., u koliko je u periodu pisanja oporuke postojao takav eksces u njenom zdravstvenom stanju koji je uzrokovao bitno smanjenje koordinacije pokrete i veliki tremor ruku, budući je nakon toga došlo do bitnog poboljšanja njezinog grafičkog izražavanja. Također, sudskim vještačenjem po vještaku Ljerki Zdunić, utvrđeno je da oporuka od 1.10.1990. vrlo vjerojatno nije ispisana od strane RT,

- kako je pravomoćnim rješenjem ovog suda P-869/16 od 22.4.2016. odbačena tužba ST protiv tužene sukladno odredbi čl.333. ZPP-a, s obzirom da je glede nekretnine položene u k. o. [katastarska općina] vođen spor pred ovim sudom, stalna služba u Supetru pod brojem PuP-10802/15 u kojem postupku je donesena pravomoćna odbijajuća odluka,

- kako je između ITJ kao darovateljice i tužene kao daroprimca 17.4.1981. zaključena darovna pogodba kojom darovateljica daruje tuženoj stan koji se nalazi na prvom katu u ulici Botićevo šetalište 3 u Splitu, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, hodnika, wc-a te verande, odnosno etažnog prava vlasništva prvog kata čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to u neuseljivom stanju, kojega koriste dva nositelja stanarskog prava sa pravom korištenja 1/3 čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- kako su kao suvlasnici predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 upisani UT pok. HT, OTJN, GTJ i VTJ za po ¼ dijela, prema zk izvatku od 5.srpnja 2005.,

- kako su tužitelji prodali ¾ predmetne čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 K. O. [katastarska općina] tvrtci Intrafix d.o.o. Split 8. kolovoza 2006.,

- kako su kao suvlasnici predmetne nekretnine upisani UT pok.VTJ za ¼ dijela i Intrafix d.o.o. Split za ¼ dijela,

- kako su rješenjem vršitelja dužnosti javnog bilježnika Irene Šimunović broj O-6133/22 od 31.7.2022. nasljednicima pok. ST proglašeni brat BT za 2/4 dijela, te nećaci ET i OT za po ¼ dijela,

- kako su ĐT i ST te UT i OT 28.7..2005. podnijeli tužbu protiv tuženika ĆTJ, ĐTJ i ZT radi utvrđenja prava vlasništva, nepačanja i predaje posjeda, koji postupak je vođen pod brojem IP-1818/05,

- kako se tužbeni zahtjev u predmetu IP-1818/05 odnosio i na predmetnu čest. zem. [katastarska čestica] ZU 16803 k. o. [katastarska općina], gdje su tužitelji ad.1. i 2. tražili da se utvrde suvlasnicima za po 1/3 dijela te čestice, a tuženici ad. 3 i 4 za po 1/6 dijela te čestice,

- kako je rješenjem ovog suda od 19.10.2020. odbačena tužba tužitelja kao nedopuštena iz razloga što tužitelji imaju prijavljeno prebivalište u inozemstvu, a prilikom podnošenja tužbe nisu imenovali punomoćnika za primanje pismena u RH.

8.Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz ostavinskih i parničnih spisa koje je sud pregledao i ostalih dokaza koje su stranke priložile u dokazne svrhe, te nisu sporna među parničnim strankama.

9.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi predstavlja li predmetna čestica ostavinsku imovinu iza smrti pok. ŽT (Krešimira) Polića koji je svojom imovinom oporučno raspolagao ( oporuka od 26. ožujka 1968.) na način da je sve svoje nekretnine u Splitu ostavio na jednake dijelove sestrama ĐV, CTJ i KT, majci tužene.

10.U svom iskazu tužitelj ad.1. navodi da je sporni dio zemljišta, u naravi vrti u Botićevoj ulici na Marjanu njegov pok. otac VT ostavio pok. sestri CTJ, s time što je otac imao još dvije sestre, KT i ČT. S obzirom da je živio u inozemstvu, da nije mogao na drugačiji način raspolagati svojom imovinom. Ta oporuka da je formalne naravi, jer je otac trebao svoju imovinu ostaviti sinovima i kćeri. Sestre tužitelja da su u vrijeme sačinjena oporuke bile u poznoj dobi, te da su se obvezale naslijeđenu imovinu ostaviti tužiteljima, te tvrdi da su to i učinile. Imovinu njihovog oca da su činili stanovi na [adresa] i predmetno zemljište na Botićevu šetalištu. ¾ predmetne čestice da su prodali tvrtci Intrafix. Za razliku od tužitelja ad.2. koji u bitnome potvrđuje iskaz svoga brata, tužitelj ad.1. navodi da je predmetno zemljište bilo obuhvaćeno oporukom njihovog oca. Tužitelj ad.2. skreće pozornost na činjenicu da je oporuka sastavljena 1968. dakle za vrijeme komunističkog režima, te tvrdi da predmetno zemljište nije navedeno u oporuci iz razloga što je bilo nacionalizirano. Stanovi da su bili upisani na njihove tri tete, te da je CTJ prodala jedan veliki stan i dala im novac, a na drugom manjem stanu da su suvlasnici četiri tužitelja i kćerka tužene, no nije mu jasno temeljem kojeg osnova. Tvrdi da im je majka tužene oporučno ostavila taj stan, kao i CTJ, dok to nije učinila MT, te se u odnosu na njenu oporuku vodi parnični postupak pred sudom iz razloga što tužitelji smatraju da je krivotvorena.

11.Za razliku od tužitelja koji su svoj iskaz dali u predmetnom postupku i u postupku P-869/2016 (ST) tužena se nije odazvala pozivima suda radi saslušanja, niti je svoj iskaz dala u postupcima koji su vođeni među strankama, a koji su navedeni u točci 7. obrazloženja ove odluke.

12.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl.8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 80,22, 114/22, 155/23 i 146/25 dalje: ZPP) ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

13.Prema odredbi čl. 221. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15.Novelirani ZPP inkvizitorska ovlaštenja suda u određivanju i prikupljanju dokaza napušta i zamjenjuje pravilo da se dokazi izvode isključivo inicijativnom stranka. Također, radi koncentracije postupka promijenjena je uloga i koncepcija nekoliko procesnih instituta.

16.U vezi prednjeg, izjasnila se Sudska praksa, pa tako VSRH u svojoj odluci Rev-X-14/10-2 od 24. studenog 2010.g. decidirano navodi da ne postoji obveza suda na upozorenje stranka i na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika.

17.Prema odredbi čl.253. st.1. Zakona o nasljeđivanju, prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat će se po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva.

20.Tužitelji tvrde kako predmetna čestica nije bila predmet ostavinskog postupka vođenog iza smrti njihovog oca pred ovim sudom pod brojem O-758/70 (kasnije O-428/11 i O-3111/12) i treba se rasporediti zakonskim nasljednicima, dok tužena smatra kako je predmetna čestica dio ostavinske mase prednika tužitelja i treba se rasporediti sukladno rješenju o nasljeđivanju od 7.10.1980. koje je doneseno temeljem oporuke od 26.3.1968. Točno je da se u rješenju o nasljeđivanju iza smrti pok. IT kao imovina ostavitelja navode dva dvosobna stana u [adresa], dok se ostala imovina ne navodi, a ista je u to vrijeme bila nacionalizirana od strane komunističkog režima, pred kojim je očigledno prednik tužitelja bježao u Italiju, kao i njegov brat ŠT, što proizlazi iz spisa koje je sud pregledao. Nadalje, sestre pok. IT, CTJ i ČT nisu imali nasljednika, dok je KT od nasljednika imala tuženu. Također, ČT je oporučno raspolagala sa svojom imovinom, na način da ju je ostavila tuženoj, dok su CTJ naslijedili ST, HT, UT i OT temeljem oporuke glede stana u [adresa]. Predmetna čestica nije bila predmet oporučnog nasljeđivanja iza smrti pok. ŽT (PT) Polića, a ista nesporno predstavlja njegovu imovinu za ¼ dijela, što proizlazi iz ZK izvatka koji prileži spisu. Ono što je sporno među strankama jeste treba li predmetna čestica biti raspoređena sukladno rješenju o nasljeđivanju broj O-758/80 od 7.10.1980. sestrama pok. ŽT (PT) Polića, kao oporučnim nasljednicama, odnosno njihovim nasljednicima ili tužiteljima kao zakonskim nasljednicima.

Ovaj sud smatra, imajući u vidu vrijeme i mjesto sastavljanja oporuke pok. ŽT (Krešimira) Polića, činjenicu da su njegova djeca priznala tu oporuku, u kojoj se kao ostavinska masa navode nekretnine u Splitu, a u to vrijeme radilo se o dva stana na [adresa], jer su opstale nekretnine bile nacionalizirane od strane komunističkog režima, da je prava volja pok. VT doista bila svojevrsno spašavanje imovine koja se nalazi u tadašnjoj državi čiji je bio vlasnik, s obzirom da je očigledno imao dogovor sa sestrama da mu tu imovinu kasnije vrate. Predmet oporuke po mišljenju ovog suda nije ostala imovina pok. ŽT (Krešimira) Polića, jer s njome nije niti mogao raspolagati. Sud logičnim drži iskaze tužitelja da je volja njihovog oca bila donošenje ostavinskog rješenja po kojemu će stanovi u [adresa] pripasti njegovim sestrama, a one će ih kasnije vratiti njegovim nasljednicima, što potvrđuje i oporuka pok. CTJ, ali i potvrda potpisana od strane RT i tužene **.**.1993., u kojoj su njih dvije dogovorile da će prenijeti na troje djece IT do 31.12.1993. vlasništvo stana u [adresa], te da nemaju nikakvih zakonitih prava na navedenom stanu. Točno je da je RT prije toga sastavila oporuku kojoj, je svu svoju imovinu ostavila tuženoj, te da tužitelj ST nije uspio s zahtjevom za osporavanje te oporuke iz razloga zastare, no u tom postupku putem dva sudska vještaka grafologa dovedena je u pitanje vjerodostojnost potpisa RT na navedenoj oporuci, a ostaje nesporna činjenica da je potvrda od 2.9.1993. potpisana od strane tužene, sve i kada bi potpis RT bio upitan.

Dakle, dvije od tri sestre pok. ŽT (Krešimira) Polića svojim su pravnim radnjama potvrdile istinitost iskazivanja tužitelja, da je prava volja njihovog oca prilikom sastavljanja oporuke 1968. bila spašavanje imovine u bivšoj državi na način da se ista raspredi njegovim sestrama, a one da ih kasnije vrate njegovoj djeci. U tom kontekstu sud cijeni i ne pristupanje tužene pozivima suda radi davanja stranačkog iskaza u kojem slučaju bi bila u poziciji suočavanja s iskazima tužitelja i odgovaranja na njihova pitanja. Životno je nelogično i neuvjerljivo da otac lišava svo troje svoje djece imovine kojom raspolaže, posebno što se radi o imovini u domovini iz koje potječe, u kojoj su njegovi korijeni i u kojoj je tu imovinu stjecao. Stoga, po mišljenju ovog suda predmetna čestica treba biti raspoređena njegovim zakonskim nasljednicima na jednake dijelove, a ne prema oporuci iz 1968. kao naknadno pronađena imovina, jer ona to nije, za nju se znalo, ali se s njome zbog propisa tadašnjeg režima nije moglo raspolagati. Oporuka iz 1968. predstavlja svojevrsni dogovor pok. ŽT (Krešimira) Polića i njegovih sestara u koje je očigledno imao povjerenje, no ista ne znači da bi po njoj trebala biti raspoređena sva njegova imovina, jer niti jedan dokaz u postupku ne upućuje na zaključak da bi to bila doista volja ostavitelja, čak štoviše oporuka CTJ i spomenuta potvrda potpisna od strane RT i tužene **.**.1993. to potvrđuju. Dakle, u konkretnom slučaju predmetna čestica predstavlja naknadno pronađenu imovinu koja po mišljenju ovoga suda nije obuhvaćena oporukom iz 1968. temeljem koje je raspoređen dio imovine ostavitelja, te se ista ima rasporediti sukladno odredbi čl.232. st.1. ZN-a zakonskim nasljednicima pok. ŽT (Krešimira) Polića, kako je to zatraženo u podnesku od 27.3.2026., imajući u vidu da se radi o ¼ predmetne čestice, koja se potom dijeli na tri zakonska nasljednika, te da su u međuvremenu umrli pok. ST i OTJ.

21.Slijedom naprijed izloženog odlučeno je kao u izreci.

22.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjeno kako slijedi: za sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 12.01.2017., 13.03.2017., 01.09.2017., 29.09.2017., 03.10.2018., 12.11.2018., 21.01.2019., 26.04.2019., 24.05.2019., 12.07.2019., 03.09.2019., 11.09.2019., 02.10.2019., 03.02.2020., 04.03.2020, 16.11.2021., 07.11.2022., 18.3.2026., sastav podneska od 01.09.2025. i 11.9.2019., sve po 100 bodova, što ukupno iznosi 2000 bodova, odnosno 4.000,00 eura uvećano za 1.000,00 eura PDV-a, te sudske pristojbe tužbe i odluke od po 53,00 eura, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 5.106,00 eura.

U Splitu, 10. travnja 2026.

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja;

-pun. tuženika;

-u spis