Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-6337/2019-88

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari I tužitelja DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] tužiteljice PZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Filip Gradišek i Ante Omazić iz Zagreba, protiv I tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, Zagreb, Magazinska cesta 69, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta iz Zagreba, II tuženika EOS MATRIX d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Haid & Švaljek Krešić j.t.d. iz Zagreba i III tuženika EOS NEKRETNINE d.o.o., OIB: 31075247773, Zagreb, Horvatova 82, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Haid & Švaljek Krešić j.t.d. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o j e

I Odbija se tužbeni zahtjev II tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se I i II tuženiku da predaju u ovaj sudski spis dokumentaciju Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 sklopljen između I tužitelja i I tuženika 14.12.2006. i to:

Početni otplatni plan, Otplatni plan za razdoblje od sklapanja ugovora u valuti CHF do nakon sklapanja sporazuma o konverziji u valuti EUR, Prijepis knjigovodstvene kartice sa navedenim svim promjenama kamatne stope od sklapanja ugovora do dana izdavanja i sve Obavijesti o promjeni kamatnih stopa od sklapanja ugovora.

2. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2 st. 1 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pa navedena odredba kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

3. Nalaže se I i II tuženiku da solidarno plate II tužiteljici iznos koji će se naknadom utvrditi u postupku vještačenjem po ovlaštenom vještaku financijske struke zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate u roku 15 dana.

4. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o valutnoj klauzuli određivanjem iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF sadražana u čl. 1Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“ te odredba čl. 7 st. 1 koja glasi: „po srednjem tečaju Kreditora za CHF“, pa navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

5. Nalaže se I i II tuženiku da solidarno plate II tužiteljici iznos koji će se naknadom utvrditi u postupku vještačenjem po ovlaštenom vještaku financijske struke zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate u roku 15 dana. .

6. Utvrđuje se apsolutno ništetnom odredba o valutnoj klauzuli određivanjem iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF sadražana u čl. 8 st. 2 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „za iznos kunske protuvrdijenosti CHF“.

7. Utvrđuje se apsolutno ništetnim Sporazum radi konverzije sklopljen 06.06.2016. između I tužitelja i I tuženika.

8. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor, brisanje upisa prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2 koje je upisano u korist III tuženika temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Ovr-1017/16 od 31.08.2018. i zaključka o predaji isti broj od 08.03.2019. te se nalaže ponovni upis zabilježbi koje su bile upisane pod br. Z-2884/08, Z-2417/10, Z-25375/16, Z-10096/16, Z-20422/18 dok se određuje brisanje upisanog iznosa „1.694.800,00 CHF“ u tekstu zabilježbe zaprimljene dana 28.12.2006. pod brojem Z-6153/06.

9. Nalaže se I tuženiku da vrati I tužitelju 37,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.05.2019. do isplate u roku 15 dana.

10. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade II tužiteljici trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate u roku 15 dana.", kao neosnovan.

II Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 069-50-3841127 od 14.12.2006. i to

-čl. 2 st. 1 u dijelu koji glasi: „u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama kreditora“

-čl. 1 u dijelu koji glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“

-čl. 7 st. 1 u dijelu koji glasi: „po srednjem tečaju Kreditora za CHF“

-čl. 8 st. 2 u dijelu koji glasi: : „za iznos kunske protuvrijednosti CHF“,

pa navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.

III Nalaže se I tuženiku isplatiti I tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos 212,73 € od 2.3.2008

na iznos 215,22 € od 29.3.2008

na iznos 214,61 € od 1.4.2008

na iznos 209,33 € od 1.5.2008

na iznos 426,36 € od 28.6.2008

na iznos 427,79 € od 4.7.2008

na iznos 422,09 € od 1.8.2008

na iznos 422,48 € od 2.9.2008

na iznos 428,83 € od 3.10.2008

na iznos 446,84 € od 5.12.2008

na iznos 439,61 € od 11.12.2008

na iznos 471,87 € od 6.2.2009

na iznos 476,36 € od 7.3.2009

na iznos 469,16 € od 5.5.2009

na iznos 460,58 € od 5.6.2009

na iznos 460,27 € od 9.7.2009

na iznos 457,33 € od 9.8.2009

na iznos 462,23 € od 3.9.2009

na iznos 456,63 € od 10.10.2009

na iznos 456,06 € od 5.11.2009

na iznos 461,76 € od 5.12.2009

na iznos 467,99 € od 1.1.2010

na iznos 474,75 € od 7.2.2010

na iznos 476,11 € od 17.3.2010

na iznos 483,00 € od 13.4.2010

na iznos 489,33 € od 29.5.2010

na iznos 499,10 € od 24.6.2010

na iznos 547,54 € od 22.1.2011

na iznos 583,33 € od 7.6.2011

na iznos 277,81 € od 7.6.2011

na iznos 212,73 € od 2.3.2008

do 06.07.2012. sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja za tijek zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose iz toč. III izreke ove presude:

na iznos 212,73 €

na iznos 215,22 €

na iznos 214,61 €

na iznos 209,33 €

na iznos 426,36 €

na iznos 427,79 €

na iznos 422,09 €

na iznos 422,48 €

na iznos 428,83 €

na iznos 446,84 €

na iznos 439,61 €

na iznos 471,87 €

na iznos 476,36 €

na iznos 469,16 €

na iznos 460,58 €

na iznos 460,27 €

na iznos 457,33 €

na iznos 462,23 €

na iznos 456,63 €

na iznos 456,06 €

na iznos 461,76 €

na iznos 467,99 €

na iznos 474,75 €

na iznos 476,11 €

na iznos 483,00 €

na iznos 489,33 €

na iznos 499,10 €

na iznos 547,54 €

na iznos 583,33 €

na iznos 277,81 €

na iznos 212,73 €

od 07.07.2012. do isplate kao i u dijelu zahtjeva kojim I tužitelj traži od I tuženika isplatu 14.849,37 eur, kao neosnovan.

V Nalaže se I tuženiku isplatiti I tužitelju zakonske zatezne kamate tekuće na iznos 9,57 €

od 2.3.2008

na iznos 236,71 € od 29.3.2008

na iznos 181,71 € od 1.4.2008

na iznos 500,76 € od 5.12.2008

na iznos 179,01 € od 11.12.2008

na iznos 1.615,36 € od 6.2.2009

na iznos 1.815,65 € od 7.3.2009

na iznos 1.494,97 € od 5.5.2009

na iznos 1.112,64 € od 5.6.2009

na iznos 1.099,11 € od 9.7.2009

na iznos 968,01 € od 9.8.2009

na iznos 1.186,08 € od 3.9.2009

na iznos 936,86 € od 10.10.2009

na iznos 911,47 € od 5.11.2009

na iznos 1.165,15 € od 5.12.2009

na iznos 1.442,61 € od 1.1.2010

na iznos 1.743,59 € od 7.2.2010

na iznos 1.804,22 € od 17.3.2010

na iznos 2.111,38 € od 13.4.2010

na iznos 2.393,23 € od 29.5.2010

na iznos 2.828,09 € od 24.6.2010

na iznos 4.985,07 € od 22.1.2011

na iznos 6.578,94 € od 7.6.2011

VI Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja za tijek zakonskih zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose iz toč. V izreke ove presude:

na iznos 9,57 €

na iznos 236,71 €

na iznos 181,71 €

na iznos 500,76 €

na iznos 179,01 €

na iznos 1.615,36 €

na iznos 1.815,65 €

na iznos 1.494,97 €

na iznos 1.112,64 €

na iznos 1.099,11 €

na iznos 968,01 €

na iznos 1.186,08 €

na iznos 936,86 €

na iznos 911,47 €

na iznos 1.165,15 €

na iznos 1.442,61 €

na iznos 1.743,59 €

na iznos 1.804,22 €

na iznos 2.111,38 €

na iznos 2.393,23 €

na iznos 2.828,09 €

na iznos 4.985,07 €

na iznos 6.578,94 €

od 07.07.2012. do isplate kao i u dijelu zahtjeva kojim I tužitelj traži od I tuženika isplatu 73.305,32 eur, kao neosnovan.

VII Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja u odnosu na II tuženika koji glasi:

„ Nalaže se II tuženiku solidarno s I tuženikom isplatiti I tužitelju 14.849,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

na iznos 212,73 € od 2.3.2008

na iznos 215,22 € od 29.3.2008

na iznos 214,61 € od 1.4.2008

na iznos 209,33 € od 1.5.2008

na iznos 426,36 € od 28.6.2008

na iznos 427,79 € od 4.7.2008

na iznos 422,09 € od 1.8.2008

na iznos 422,48 € od 2.9.2008

na iznos 428,83 € od 3.10.2008

na iznos 446,84 € od 5.12.2008

na iznos 439,61 € od 11.12.2008

na iznos 471,87 € od 6.2.2009

na iznos 476,36 € od 7.3.2009

na iznos 469,16 € od 5.5.2009

na iznos 460,58 € od 5.6.2009

na iznos 460,27 € od 9.7.2009

na iznos 457,33 € od 9.8.2009

na iznos 462,23 € od 3.9.2009

na iznos 456,63 € od 10.10.2009

na iznos 456,06 € od 5.11.2009

na iznos 461,76 € od 5.12.2009

na iznos 467,99 € od 1.1.2010

na iznos 474,75 € od 7.2.2010

na iznos 476,11 € od 17.3.2010

na iznos 483,00 € od 13.4.2010

na iznos 489,33 € od 29.5.2010

na iznos 499,10 € od 24.6.2010

na iznos 547,54 € od 22.1.2011

na iznos 583,33 € od 7.6.2011

na iznos 277,81 € od 7.6.2011

na iznos 212,73 € od 2.3.2008

do isplate, u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

VIII Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja u odnosu na II tuženika koji glasi: „Nalaže se II tuženiku solidarno s I tuženikom isplatiti I tužitelju 73.305,22 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima

na iznos 9,57 €

od 2.3.2008

na iznos 236,71 € od 29.3.2008

na iznos 181,71 € od 1.4.2008

na iznos 500,76 € od 5.12.2008

na iznos 179,01 € od 11.12.2008

na iznos 1.615,36 € od 6.2.2009

na iznos 1.815,65 € od 7.3.2009

na iznos 1.494,97 € od 5.5.2009

na iznos 1.112,64 € od 5.6.2009

na iznos 1.099,11 € od 9.7.2009

na iznos 968,01 € od 9.8.2009

na iznos 1.186,08 € od 3.9.2009

na iznos 936,86 € od 10.10.2009

na iznos 911,47 € od 5.11.2009

na iznos 1.165,15 € od 5.12.2009

na iznos 1.442,61 € od 1.1.2010

na iznos 1.743,59 € od 7.2.2010

na iznos 1.804,22 € od 17.3.2010

na iznos 2.111,38 € od 13.4.2010

na iznos 2.393,23 € od 29.5.2010

na iznos 2.828,09 € od 24.6.2010

na iznos 4.985,07 € od 22.1.2011

na iznos 6.578,94 € od 7.6.2011

do isplate u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

IX Odbija se tužbeni zahtjev I tužitelja u preostalom dijelu koji glasi: "VI. Nalaže se I i II tuženiku solidarno isplatiti I tužitelju 44.095,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 07.06.2016. do isplate u roku 15 dana.

VII. Utvrđuje se apsolutno ništetnim Sporazum radi konverzije sklopljen dana 06.06.2016. između I tužitelja i I tuženika.

VIII. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor brisanje upisa prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime III tuženika temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Ovr-1017/16 od 31.08.2018. i zaključka o predaji isti broj od 08.03.2019. te se nalaže ponovni upis zabilježbi koje su bile upisane pod br. Z- 2884/08, Z-2417/10, Z-25375/16, Z-10096/16, Z-20422/18 dok se određuje brisanje upisanog iznosa „1.694.800,00 CHF“ u tekstu zabilježbe zaprimljene dana 28.12.2006. pod brojem Z-6153/06.

IX. Nalaže se I tuženiku vratiti I tužitelju iznos od 4,91 eur (37,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.05.2019. do isplate u roku 15 dana. “, kao neosnovan.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog za privremenu mjeru I i II tužitelja koja glasi: "1. Određuje se privremena mjera odgode ovršnog postupka i obustave poduzimanja bilo kakvih procesnih radnji u predmetu br. Ovr-1017/16 koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu i u kojem su ovrhovoditelji ovdje II i III tuženik, a ovršenik ovdje II tužiteljica, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja koje proizlazi iz ništetnosti odredbe čl. 2 st. 2 i čl. 1 Ugovora o kreditu br. 069-50- 3841127 koji su sklopili 14.12.2006. I tužitelj-predlagatelj osiguranja i I tuženik-protivnik osiguranja te se odgoda ovrhe smatra provedenom danom dostave ovog rješenja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u predmetu br. Ovr-1017/16.

2. Zabranjuje se tuženiku-protivniku osiguranja EOS nekretnine otuđenje ili opterećenje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor koje se nalaze u Samoboru na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime III tuženika.

3. Zabilježbu ove privremene mjere provesti će zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Novom Zagrebu SS Samobor u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

4. Zabrana se smatra provedenom danom dostave ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu SS Samobor.

5. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončana parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom u predmetu br. P-6337/19.

6. Nalaže se tuženicima-protivnicima osiguranja da solidarno naknade tužiteljima- predlagateljima osiguranja troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o privremenoj mjeri do isplate, u roku 8 dana.", kao neosnovan.

II. Nalaže se I i II tužitelju solidarno naknaditi trošak postupka II tuženiku u iznosu 2.625,00 eur i III tuženiku u iznosu 1.875,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10.04.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se I tužitelju naknaditi daljnji trošak postupka II tuženiku u iznosu 20.382,50 eur i III tuženiku u iznosu 18.590,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10.04.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se II tužiteljici naknaditi I tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 3.125,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10.04.2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

V. I tužitelj i I tuženik snose svaki svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi i tijekom postupka navode kako je I tužitelj, 14.12.2006., sklopio s I tuženikom Ugovor o kreditu br. 069-50-3841127 temeljem kojeg mu je odobren i isplaćen kredit u iznosu 1.694.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, a koji kredit se I tužitelj obvezao vratiti I tuženiku uplatama mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na CHF važeće na dan plaćanja prema otplatnom planu uz kamatnu stopu koja je promjenjiva sukladno Odlukama o kamatnim stopama tuženika, pri čemu je kamatna stopa na dan sklapanja Ugovora iznosila 5,00%. Navode nadalje kako su 23.02.2007. sklopili Dodatak 1. Ugovora o kreditu, a zatim 11.08.2009. i Dodatak 2. Ugovora o kreditu, kojima je ugovoreno osiguranje tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini u Samoboru, J.Jelačića koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2.

I tužitelj i I tuženik sklopili su zatim 06.06.2016. Sporazum o konverziji tražbine kojim su utvrdili visinu potraživanja do dana otkaza Ugovora o kreditu u iznosu 455.337,83 eur/3.409.604,25 kuna, utvrdivši i prestanak dijela obveze u iznosu 1.399.183,10 kuna.

1.1. Nadalje navode kako je I tuženik protiv ovdje I tužitelja pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, a koji postupak se vodio pod posl.br. Ovr-4845/15 te je isti obustavljen budući da je vlasništvo predmetne nekretnine, a na ime bračne stečevine, stekla II tužiteljica. Stoga je I tuženik, 07.04.2016., pokrenuo novi ovršni postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod posl.br. Ovr-1017/16, a radi prodaje nekretnine i naplate tražbine iz ranije navedenog Ugovora o kreditu, tijekom kojeg postupka je I tuženik prodao tražbinu ovdje II tuženiku, dok je ovdje III tuženik na dražbi kupio predmetnu nekretninu.

1.2. Navode zatim kako su odredbe Ugovora o kreditu, a kojima je ugovorena promjenjivost redovne kamatne stope sukladno jednostranoj odluci I tuženika kao i odredbe kojima je I tuženik valutu u CHF uz koju je vezao glavnicu, ništetne i nepoštene jer su istima povrijeđena potrošačka prava I tužitelja budući da se radi o odredbama Ugovora o kreditu koje ne sadrže egzaktne parametre i metodu izračuna, a niti su ugovorne stranke o predmetnim odredbama pojedinačno pregovarale već je Ugovor o kreditu sklopljen prema unaprijed formuliranom standardnom obrascu, čime je I tužitelj doveden u nepovoljan položaj zbog aprecijacije CHF u odnosu na KUNA na što kao mogućnost nije bio upozoren od strane I tuženika niti mu je obrazložena valutna klauzula i rizici povezani s ugovaranjem kredita u valuti CHF.

Da su odredbe Ugovora o kreditu kojima se promjenjivost redovne kamatne stope temelji na jednostranoj odluci I tuženika kao i odredbe kojima je glavnica kredita bila vezana uz valutu CHF, nerazumljive, a time ništetne te da je takvo postupanje I tuženika protupravno dokazuje i Presuda i Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 04.07.2013. godine posl.br. P-1401/12 koja odluka je potvrđena Presudama Visokog trgovačkog suda RH od 13.06.2014. godine posl.br. Pž-7129/13 u dijelu jednostrano promjenjive kamatne stope i Presudom Visokog trgovačkog suda RH od 14.06.2018. godine posl.br. Pž-6632/17 u dijelu valutne klauzule CHF te Presudom i Rješenjem Vrhovnog suda RH od 09.04.2015. godine posl.br. Revt-249/14 i od 03.09.2019. godine posl.br. Rev-2221/2018.

Navedenim odlukama utvrđeno je

-kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao redovnu kamatnu stopu koja se tijekom postojanja obveze mijenjala sukladno jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a o čemu stranke ugovora o kreditu nisu pojedinačno pregovarali kako prije zaključenja ugovora o kreditu tako niti tijekom trajanja ugovora o kreditu, a niti su ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna temeljem kojih se mijenjala kamatna stopa

-kako je tuženik u razdoblju od 01.01.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita jer je zaključujući ugovore o potrošačkom kreditiranju, ugovarao valutu uz koju je vezao glavnicu u CHF, pri čemu niti prije zaključenja niti tijekom trajanja ugovornog odnosa stranaka, tuženik nije informirao korisnike kredita o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

Navedene presude obvezujuće su i u ovom postupku u smislu utvrđenja postojanja povrede prava i interesa I tužitelja kao potrošača te u pogledu utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa kao i valutna klauzula. Tužitelji tvrde da su odredbe Ugovora o kreditu bez učinka i ništetne u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzula te da obvezuje isključivo ono što je ugovoreno, a to je početna kamatna stopa kao i početni tečaj CHF u odnosu na KUNU. S tim u vezi, a budući da je Sporazum o konverziji zasnovan na ništetnim odredbama i obračunima tražbine, to je i Sporazum o konverziji ništetan.

1.3. Slijedom navedenog, I i II tužitelji, prema zahtjevu iz tužbe, tražili su od suda da donese odluku kojom će

-naložiti I i II tuženiku da predaju u ovaj sudski spis dokumentaciju Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 sklopljen između I tužitelja i I tuženika 14.12.2006. i to:

-utvrditi apsolutno ništetnom odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2 st. 1 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pa navedena odredba kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana

-naložiti I i II tuženiku da solidarno plate I i II tužiteljima iznos koji će se naknadom utvrditi u postupku vještačenjem po ovlaštenom vještaku financijske struke zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate

-utvrditi apsolutno ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli određivanjem iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF sadražana u čl. 1Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“ te odredba čl. 7 st. 1 koja glasi: „po srednjem tečaju Kreditora za CHF“, pa navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana

-utvrditi apsolutno ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli određivanjem iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF sadražana u čl. 8 st. 2 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „za iznos kunske protuvrdijenosti CHF“

-utvrditi apsolutno ništetnim Sporazum radi konverzije sklopljen 06.06.2016. između I tužitelja i I tuženika

-naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor, brisanje upisa prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2 koje je upisano u korist III tuženika temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Ovr-1017/16 od 31.08.2018. i zaključka o predaji isti broj od 08.03.2019. te se nalaže ponovni upis zabilježbi koje su bile upisane pod br. Z-2884/08, Z-2417/10, Z-25375/16, Z-10096/16, Z-20422/18 dok se određuje brisanje upisanog iznosa „1.694.800,00 CHF“ u tekstu zabilježbe zaprimljene dana 28.12.2006. pod brojem Z-6153/06

-naložiti I tuženiku da vrati I tužitelju 37,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.05.2019. do isplate

-naložiti tuženicima da solidarno nadoknade tužiteljima trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

1.3.1. Podneskom od 09.10.2019. tužitelji su tražili od suda donošenje privremene mjere

-odgode ovršnog postupka i obustave poduzimanja bilo kakvih procesnih radnji u predmetu br. Ovr-1017/16 koji se vodi pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu i u kojem su ovrhovoditelji ovdje II i III tuženik, a ovršenik ovdje II tužiteljica, radi osiguranja novčane tražbine tužitelja-predlagatelja osiguranja koje proizlazi iz ništetnosti odredbe čl. 2 st. 2 i čl. 1 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 koji su sklopili 14.12.2006. I tužitelj-predlagatelj osiguranja i I tuženik-protivnik osiguranja te se odgoda ovrhe smatra provedenom danom dostave ovog rješenja Općinskom sudu u Novom Zagrebu u predmetu br. Ovr-1017/16

-zabrane III tuženiku-protivniku osiguranja otuđenje ili opterećenje nekretnine upisane u zemljišnim knjigama kod Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor koje se nalaze u Samoboru na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime III tuženika

[katastarska općina]

-zabrana se smatra provedenom danom dostave ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu SS Samobor

-ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončana parničnog postupka koji se vodi pred ovim sudom

-naložiti tuženicima-protivnicima osiguranja da solidarno naknade tužiteljima- predlagateljima osiguranja troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o privremenoj mjeri do isplate.

1.4. II tužiteljica se zatim na ročištu za glavnu raspravu 11. ožujka 2024. odrekla tužbe i tužbenog zahtjeva kao i prijedloga za privremenu mjeru, dok je I tužitelj po provedenom financijskom vještačenju precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 07.01.2025..

1.4.1. Tako I tužitelj prema preciziranom tužbenom zahtjevu iz podneska od 07.01.2025. traži od suda da donese odluku kojom će

-utvrditi ništetnom odredbu o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržane u čl. 2 st. 1 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“, pa navedena odredba kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana

-naložiti I i II tuženiku solidarno plaćanje I tužitelju na ime preplaćenog iznosa s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 14.849,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

-utvrditi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli određivanjem iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF sadržana u čl. 1Ugovora o kreditu br. 069- 50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „Kunska protuvrijednost CHF“ te odredba čl. 7 st. 1 koja glasi: „po srednjem tečaju Kreditora za CHF“, pa navedene odredbe ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana

-utvrditi ništetnom odredbu o valutnoj klauzuli određivanjem iznosa kredita u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF sadržana u čl. 8 st. 2 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., a koja glasi: „za iznos kunske protuvrijednosti CHF“

-naložiti I i II tuženiku solidarno platiti I tužitelju na ime preplaćenog iznosa s osnove ništetne valutne klauzule u CHF iznos u visini 73.305,22 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

- naložiti I i II tuženiku solidarno platiti I tužitelju na ime razlike u glavnici i redovnoj kamati iznos u visini 44.095,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 07.06.2016. do isplate

-utvrditi apsolutno ništetnim Sporazum radi konverzije sklopljen 06.06.2016. između I tužitelja i I tuženika

-naložiti zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu, SS Samobor brisanje upisa prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje se nalaze na kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća br. 115 povr. 301 m2, dvorište 468 m2, oranica 6329 m2 i zgrada 221 m2, ukupne površine 7.319 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na ime III tuženika temeljem rješenja o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu br. Ovr-1017/16 od 31.08.2018. i zaključka o predaji isti broj od 08.03.2019. te se nalaže ponovni upis zabilježbi koje su bile upisane pod br. Z- 2884/08, Z-2417/10, Z-25375/16, Z-10096/16, Z-20422/18 dok se određuje brisanje upisanog iznosa „1.694.800,00 CHF“ u tekstu zabilježbe zaprimljene dana 28.12.2006. pod brojem Z-6153/06

-nalaže se I tuženiku vratiti I tužitelju 4,91 eur (37,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.05.2019. do isplate

-naložiti tuženicima da I tužitelju solidarno naknade troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

2. I tuženik je odgovorom na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije II tužiteljice. Navodi da se tužba neosnovano temelji na direktnom učinku presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i Pž-6632/17 i to iz razloga što se u konkretnom slučaju radi o kreditu iznosa većeg od 1.000.000,00 kuna koji je odobren za kupnju poslovnog prostora, slijedom čega se niti ne radi o potrošačkom kreditu.

Navodi kako su odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula kao i promjenjivost kamatne stope, bile potrošačima jasne, lako uočljive i razumljive i ne čine neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Ističe da je I tužitelju bilo obrazloženo i razumljivo da i isplatu i vraćanje kredita veže uz tečaj CHF uz promjenjivu kamatnu stopu i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz ugovaranja takve odredbe, odnosno da će visina anuiteta ovisiti o kretanju tog tečaja uz promjenjivu kamatnu stopu ugovaranje koje je izrijekom predviđeno materijalnim pravom. I tužitelju stoga nije učinjena nikakva šteta te sporne odredbe nisu protivne načelu savjesnosti i poštenja i nisu uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.1. Međutim, budući da su I tužitelj i I tuženik sklopili Sporazum o konverziji sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15,102/15 dalje u tekstu ZPK), kojim je ugovor o kreditu u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije na način da su sve uplate koje je I tužitelj izvršio prema otplatnom planu, obračunate i uzete u obzir na ime smanjenja dospjelog duga po otkazu Ugovora o kreditu, to je neosnovan tužbeni zahtjev I tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu koje kao takve više ne postoje kao i na utvrđenje Sporazuma o konverziji kojeg je I tuženik imao zakonsku obvezu sklopiti, a na koje sklapanje je I tužitelj pristao.

2.2. Protiveći se preinaci tužbe I tužitelja učinjene podneskom od 07.01.2025., osporivši osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, istaknuvši prigovor nedopuštenosti tužbe u odnosu na zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uz brisanje prava vlasništva III tuženika temeljem rješenja o dosudi, prigovor zastare te prigovor radi prebijanja u iznosu 1.399.183,10 kuna ukoliko će sud ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti Sporazuma o konverziji, I tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. II tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije budući da II tuženik nije bio strankom Ugovora o kreditu niti Sporazuma o konverziji te se na njega ne primjenjuju odluke donijete u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, prigovor nedostatka aktivne legitimacije II tužiteljice budući ista nije bila korisnik kredita.

Nadalje ističe kako se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodi postupak pod posl.br. P-171/17 radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe na nekretnini koja je bila predmetom ovršnog postupka posl.br. Ovr-1017/16, slijedom čega ističe prigovor dvostruke litispendencije u odnosu na zahtjev kojim tužitelji traže uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja uz brisanje prava vlasništva III tuženika temeljem rješenja o dosudi. Pri tome navodi i kako se ovršni postupak posl.br. Ovr-1017/16 ne vodi samo radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu već i radi namirenja tražbine iz ugovora o kreditu kojeg je ovdje I tuženik kreditor dok je korisnik kredita trgovačko društvo i koji ugovor o kreditu nije predmetom ovog postupka.

3.1. Protiveći se preinaci tužbe I tužitelja učinjene podneskom od 07.01.2025., osporivši osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, II tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4. III tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije budući da III tuženik nije bio strankom Ugovora o kreditu niti Sporazuma o konverziji te se na njega ne primjenjuju odluke donijete u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, prigovor nedostatka aktivne legitimacije II tužiteljice budući ista nije bila korisnik kredita.

4.1. Protiveći se preinaci tužbe I tužitelja učinjene podneskom od 07.01.2025., osporivši osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, III tuženik je predložio odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., Izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu od 12.01.2018. posl.br. Ovr-4845/15, Sporazum o konverziji tražbine po kreditu br. 069-50-3841127, Rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu SS Samobor od 13.03.2019. posl.br. Z-5337/19, Ugovor o prijenosu od 15.02.2018., Izračun konverzije, Otplatni plan, Akcijsku ponudu RBA Flexi kredita, Otplatnu tablicu, provedeno je financijsko vještačenje po sudskom vještaku Darfin d.o.o., proveden je dokaz saslušanjem tužitelja, svjedoka ZZ, izvršen je uvid u Zapisnike o glavnoj raspravi Općinskog suda u Novom Zagrebu SS Samobor posl.br. P-171/17 od 08.07.2019. i 19.11.2019. te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

6. Prvenstveno, a budući da se II tužiteljica na ročištu za glavnu raspravu 11. ožujka 2024. odrekla tužbe i tužbenog zahtjeva naznačenog još u tužbi kao i prijedloga za privremenu mjeru to je temeljem odredbe čl. 331 a ZPP-a u vezi odredbe čl. 21 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 dalje u tekstu OZ-), odlučeno kao pod toč. I izreke presude i toč. I izreke rješenja.

7. Dakle, predmetom ovog postupka, a prema podnesku od 07.01.2025., zahtjev je I tužitelja za

-utvrđenjem ništetnosti odredaba čl. 2 st. 1, čl. 1, čl. 7 st. 1 te čl. 8 st. 2 Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 sklopljenog 14.12.2006. između I tužitelja i I tuženika kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF te promjenjivost kamatne stope sukladno odluci kreditora

-isplatom na ime ranije navedenih ništetnih odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 14.849,37 eur te valutnoj klauzuli u iznosu 73.305,22 eur sva sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate

-zahtjev za isplatom 44.095,50 eur na ime razlike glavnice i redovne kamate između priznatog iznosa temeljem Sporazuma i iznosa uslijed ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 07.06.2016.,

-utvrđenjem ništetnosti Sporazuma o konverziji sklopljenog 06.06.2016. između

I tužitelja i I tuženika

-zahtjev za isplatom 4,91 eur na ime izdavanja knjigovodstvene kartice sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 15.05.2019. do isplate

uz zahtjev za izdavanjem privremene mjere prema podnesku od 09.10.2019., a kako je ranije u obrazloženju ove odluke navedeno.

7.1. S tim u vezi ukazuje se kako je I tužitelj podneskom od 07.01.2025. konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju na način da je svoj zahtjev u odnosu na prvotni zahtjev u tužbi, povisio i proširio, čime je u smislu odredbe čl. 191 st. 1 ZPP- a izvršio preinaku tužbe. Budući da je tijekom postupka Vrhovni sud RH svojim odlukama iznio različito pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR, a koja pravna shvaćanja su inkorporirana u zadatak sudskog vještaka sa čijim nalazom i mišljenjem je I tužitelj uskladio tužbeni zahtjev, to je sud u smislu odredbe čl. 191 st. 2 ZPP-a, dopustio preinaku tužbe.

8. Između stranaka postupka, nije sporno

-da su I tužitelj kao korisnik kredita i I tuženika kao kreditor, a temeljem Ugovora o kreditu br. 069-50-3841127 od 14.12.2006., (dalje u tekstu Ugovor o kreditu) zasnovali ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 1021 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08 i 78/15 dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je I tuženik odobrio i isplatio I tužitelju kredit u iznosu 1.694.800,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora važećem na dan korištenja, koji iznos se I tužitelj, uz uvećanje za ugovorenu promjenjivu godišnju kamatnu stopu sukladno odluci Banke, koja na dan zaključenja ugovora o kreditu iznosila 5,00% godišnje, obvezao vratiti I tuženiku u 72 mjesečna obroka i to u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za devize važeće na dan dospijeća

-da je Ugovor o kreditu otkazan 06.07.2012. sukladno odredbi čl. 12 Ugovora o kreditu zbog neplaćanja dospjelih anuiteta

-da su I tužitelj i I tuženik, 06.06.2016. sklopili Sporazum o konverziji, kojim je, a sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15,102/15 dalje u tekstu ZPK), izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR te je utvrđena razlika između dospjelog neplaćenog duga utvrđenog na dan otkaza Ugovora o kreditu u odnosu na izvršenu konverziju u iznosu 1.399.183,10 kuna za koji iznos je umanjen dospjeli neplaćeni dug po kreditu

-da su I i II tuženik 15.02.2018. sklopili Ugovor o prijenosu u smislu odredbe čl. 80 ZOO-a, predmetom kojeg je između ostalog bilo potraživanje temeljem Ugovora o kreditu koji je predmetom ovog postupka

-da je dugovanje po Ugovoru o kreditu, ovdje II tuženiku, namireno u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-1017/16 i to iz iznosa ostvarene prodaje predmeta zaloga iz Ugovora o kreditu, a koji predmet zaloga je Rješenjem o dosudi od 31.08.2018. i Zaključka o predaji od 11.03.2019. predan kupcu, ovdje III tuženiku uz nalog zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Novom Zagrebu za uknjižbom prava vlasništva u korist ovdje III tuženika, sve to u smislu odredaba OZ-a.

9. Međutim, između stranaka je sporno

-da li I tužitelj ima pravni interes kao tražiti utvrđenje ništetnosti odredaba Ugovora o kreditu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci I tuženika, budući da su I tužitelj i I tuženik sklopili Sporazum o konverziji

-da li su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu kojima je ugovoreno vraćanje kredita uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu sukladno odluci I tuženika, a time da li je ništetan i Sporazum o konverziji

-da li I tužitelj ima status potrošača

-da li je ovaj sud vezan utvrđenjima iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača

-da li je novčano potraživanje tužitelja u zastari.

10. Činjenica da su I tužitelj i I tuženik, a sukladno odredbama ZPK-a, 06.06.2016., sklopili Sporazum o konverziji kojim su, za razdoblje od korištenja kredita do njegovog otkaza, zamijenili početni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF s otplatnim planom s valutnom klauzulom u EUR, uz primjenu kamatne stope promjenjive redovne kamate jednake kamatnim stopama koje je Kreditor primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja, u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu su svi uplaćeni iznosi (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova) pretvoreni u valutnu klauzulu u EUR po primjenjivom tečaju na dan uplate i korišteni su za namirenje dospjelog duga uslijed otkaza Ugovora o kreditu, ne dovodi do gubitka pravnog interesa I tužitelja za utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredaba Ugovora o kreditu kao i za isplatom stečenog bez osnove temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu. Naime, provođenje konverzije i izračun temeljem kojeg je ona provođena (čl. 19 c ZIDZPK –a) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR.

10.1. Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 Dunai od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.) ali i stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenjem broj Gos 1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kojim je naveo da: "…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…".

11. Nastavno na navedeno, a unatoč nespornoj činjenici kako je potraživanje po Ugovoru o kreditu u cijelosti namireno u ovršnom postupku prodajom predmeta zaloga, I tužitelj ima pravni interes za vođenje ovog postupka. Predmetno iz razloga što ništetan ugovor, odnosno ništetna odredba ugovora ne može protekom vremena konvalidirati, pa tako niti ispunjenjem ugovora već je tuženik temeljem čl. 323. st. 1. ZOO-a dužan vratiti sve što je primio s osnova ispunjenja ništetne ugovorne odredbe. Naime, i odredbom čl. 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi iz čega slijedi da svaka zainteresirana osoba (članak 327. stavak 1. ZOO-a) može uvijek isticati ništetnost bez obzira je li ugovor ispunjen, odnosno u ovom slučaju je li kredit otplaćen.

12. Nadalje, nesporno je, a uvidom u Ugovor o kreditu, utvrđeno kako je isti sklopljen između I tužitelja kao korisnika kredita i I tuženika kao kreditora, a predmetom kojeg je bio kredit za kupnju poslovnog prostora, koja nekretnina prema Izvatku iz zemljišnih knjiga zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], čini zk.č.br. 137 u naravi Kuća br. 115 u ul. J. Jelačića, dvorište, oranica, zgrada ukupne površine 7319 m2, na kojoj je I tuženik kao sredstvo osiguranja sukladno odredbi čl. 8 Ugovora o kreditu upisao pravo zaloga.

13. Iz iskaza I tužitelja proizlazi kako je predmetna nekretnina kupljena s namjerom da se u istu preseli sa svojom obitelji i u njoj živi, a koja nekretnina se sastojala od dva objekta, odnosno glavne zgrade u kojoj su na I katu bile uređene dvije spavaće sobe, glavna soba i kupaonica dok se u prizemlju nalazila kuhinja i još četiri sobe, a u podrumu se nalazila sauna, teretana i vinski podrum dok su se u drugom objektu na katu nalazile tri spavaće sobe, a u prizemlju garaže.

Budući da su nekretnine bile u roh-bau stanju, to je I tužitelj, dio glavne zgrade i to četiri prostorije u istoj, dao u najam trgovačkom društvu kojeg je vlasnikom i to za mjesečni najam u iznosu 50.000,00-60.000,00 kuna kojim iznosom je podmirivao obroke kredita, dok je ostale prostorije u obje kuće koristio za svoje osobne potrebe, gdje je jedno vrijeme i živio nakon razvoda braka od II tužiteljice.

Nadalje iskazuje kako je uređenje jednog dijela predmetne nekretnine financirala njegova tvrtka te kako su na adresi predmetne nekretnine njegova trgovačka društva Valvoline, a kasnije Motus d.o.o, imala registrirana sjedišta.

13.1. Iz njegova iskaza danog na glavnoj raspravi 19.11.2019. kod Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-171/17, a koje Zapisnike je ovaj sud čitao na glavnoj raspravi, proizlazi kako je namjera kupovine predmetne nekretnine bila da se ista jednim dijelom koristi kao poslovni prostor i to za sjedište trgovačkog društva Valvoline CEE d.o.o. u kojem je I tužitelj bio vlasnikom poslovnih udjela, a jedinim dijelom kao stambeni prostor, pa je kupovina iste jedinim dijelom financirana iz sredstava trgovačkog društva Valvoline CEE d.o.o. koje trgovačko društvo je u taj poslovni prostor unijelo i svoja osnovna sredstva, zatim iz vlastitih novčanih sredstava te iz sredstava kredita.

14. Iz iskaza II tužiteljice/svjedokinje PZ, proizlazi kako nije bila spremna na preseljenje iz Zagreba u predmetnu nekretninu u Samoboru, slijedom čega su u istoj provodili vikende, dok su preko tjedna nastavili živjeti u stanu u [adresa]. Navodi kako se nekretnina sastojala od dva objekta koju su nazivali "žuti" i "sivi" obzirom na boju fasade. Iskazuje kako se jedan dio "žutog" objekta iznajmio firmi njezina supruga, i to prizemlje u kojem su se nalazile četiri sobe, kuhinja, spremište te dvije sobe na I katu, a sve to budući da se poslovno carstvo njezina supruga širilo te je za poslovne potrebe i iznajmljen dio "žutog" objekta.

14.1. Iz njezina iskaza danog na glavnoj raspravi 08.07.2019. kod Općinskog suda u Novom Zagrebu posl.br. P-171/17, a koje Zapisnike je ovaj sud čitao na glavnoj raspravi, proizlazi kako je njezin sada bivši suprug, predmetnu nekretninu kupovao radi svog poslovanja, a koja nekretnina je iznajmljena njegovom trgovačkom društvu Valvoline d.o.o. te je iznosom najma plaćan kredit.

15. Budući da stranke nisu osporile sadržaj ranije navedenih Zapisnika Općinskog suda u Novom Zagrebu, to predmetne Zapisnike kao i čitane iskaze ovdje tužitelja, ovaj sud prihvaća kao vjerodostojan dokaz u ovom postupku u smislu odredbe čl. 230 ZPP-a.

15.1. Nastavno na navedeno, nedvojbeno je kako su iskazi tužitelja iz ovog postupka u nesuglasju sa njihovim iskazima iz Zapisnika Općinskog suda u Novom Zagrebu, jer dok u ovom postupku iskazuju kako je nekretnina kupljena za njihove osobne potrebe, u kojoj su provodili vrijeme tijekom vikenda i praznika, a tek djelomično istu dali u najam kojim su se plaćale obveze po kreditu, iz njihova iskaza u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, proizlazi kako je predmetna nekretnina isključivo kupljena radi poslovnih potreba ovdje I tužitelja.

16. Slijedom navedenog, a uz nesporne po strankama činjenice

-da je čl. 6 Ugovora o kreditu kao namjena kredita ugovorena kupnja poslovnog prostora

-da je I tužitelj vlasnik trgovačkih društava koji su bili u najmu predmetne nekretnine te na adresi iste imali registrirana sjedišta

-da su ta ista trgovačka društva svojim sredstvima financirala jedinim dijelom uređenje predmetne nekretnine (čak djelomično i kupovinu uz unos svojih osnovnih sredstava kako je to iskazivao ovdje I tužitelj u postupku kod Općinskog suda u Novom Zagrebu),

to sud ne nalazi da bi I tužitelj, a unatoč tome što je sklopio Ugovor o kreditu kao fizička osoba, predmetni Ugovor sklopio za svoje osobne potrebe izvan okvira poslovanja trgovačkih društava u kojima ima poslovne udjele, ne nalazeći time da bi I tužitelj u smislu odredbe čl. 3 st. 1 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 dalje u tekstu ZZP/03) imao svojstvo potrošača.

16.1. Naime, upravo činjenice da je namjena kredita kupovina poslovnog prostora, na adresi kojeg je trgovačko društvo u vlasništvu I tužitelja imalo registrirano sjedište, upućuju da je I tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu postupao unutar okvira svoje profesionalne djelatnosti s ciljem daljnjeg razvoja svog poslovanja. Pri tome čak i u slučaju da se iskazi tužitelja u ovom postupku cijene vjerodostojnima u dijelu u kojem su iskazivali kako su predmetnu nekretninu koristili i za svoje osobne potrebe, ne mijenja činjenicu kako je dominantna svrha predmetne nekretnine bila upravo poslovne, a ne osobne prirode, jer korištenje dijela nekretnine za osobne potrebe tijekom vikenda i praznika ne može nadvladati stalnu i kontinuiranu poslovnu namjenu predmetne nekretnine (sjedište trgovačkog društva).

16.2. S obzirom da se odredbama ZZP-a uređuje zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga, s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača, koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama niti nije pojedinačno pregovaralo, što suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača, sudu je razumljivo i opravdano da se pod pojmom potrošača smatra fizička osoba koja nastupa izvan svoje profesionalne djelatnosti ili obrta, a što I tužitelj u konkretnom slučaju nije.

17. Slijedom navedenog, a budući da nije utvrđeno da bi I tužitelj u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu i tijekom otplate, imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3 st. 1 ZZP/03, to se I tužitelj u činjeničnim navodima tužbe neosnovano poziva na pravna utvrđenja iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 04. srpnja 2013. godine donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, pa je po navedenoj osnovi, njegov zahtjev neosnovan.

17.1. Međutim, kako odredba čl. 2 ZZP/03, omogućava I tužitelju kao osobi koja se ne može smatrati potrošačem u kontekstu čl. 3 ZZP/03, da svoja prava iz obvezno pravnog odnosa sa I tuženikom, u pogledu kojih smatra da je oštećen, pokuša realizirati protiv I tuženika u smislu odredaba ZOO-a, to je o osnovanosti zahtjeva valjalo odlučiti primjenom odredaba ZOO-a.

18. Uz nespornu činjenicu kako je Ugovorom o kreditu ugovorena valutna klauzula sukladno kojoj se mjesečni anuitet kredita veže za valutu CHF, uz ugovorenu kamatu koja je promjenjiva sukladno Odlukama banke, nedvojbenim se utvrđuje kako je navedena odredba ugovorena sukladno odredbi čl. 22 u vezi odredbe čl. 26 sve ZOO-a, kojom odredbom je propisano da je dopuštena odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, te se obveza ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno po zahtjevu vjerovnika na dan plaćanja i kojima je dopušteno ugovaranje kamate.

18.1. Međutim, iako odredbe Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula te promjenjiva kamatna stopa, nisu protivne odredbi čl. 22 i čl. 26 sve ZOO- a, treba naglasiti da je odredbom čl. 296 st. 1 ZOO-a propisano da su ništetne odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela.

18.1.1. Obzirom da su ugovorne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i kamatnu stopu, odredbe o predmetu ugovora i o cijeni, to je za ocjenu ništetnosti pojedinih odredaba u smislu odredbe čl. 296 st. 2 ZOO-a, bitno uzeti u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravnu narav ugovora, vrstu robe ili usluge koja je objekt činidbe te ostale odredbe ugovora. Dakle bitno je i da je ugovorna odredba jasna i razumljiva, ali ne samo gramatički razumljiva, već da su razumljive i jasne ekonomske posljedice koje takva odredba nosi odnosno da je korisnik kredita na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu.

19. Iz iskaza I tužitelja proizlazi kako je Ugovor o kreditu sklopio s I tuženikom budući da je sa istim već ranije poslovno surađivao prilikom sklapanja ugovora o kreditu kao zakonski zastupnik trgovačkih društva, a koje ugovore je uvijek sklapao u tada domaćoj valuti ili u valuti EUR. Iskazuje kako mu je tuženik kao najpovoljniju opciju kreditiranja, ponudio kredit u valuti CHF, pri čemu se ne sjeća da li je mogao pregovarati oko kamatne stope odnosno oko ugovaranja fiksne kamatne stope. Iskazuje kako je Ugovor o kreditu pročitao i u istom nije bilo nejasnoća.

19.1. Iz iskaza svjedoka ZZ koji je bio zaposlen u trgovačkom društvu I tužitelja, proizlazi kako je u pogledu konkretnog Ugovora o kreditu, a u ime I tužitelja zatražio informacije o uvjetima kreditiranja za kupovinu nekretnine te mu je kao najpovoljnija opcija ponuđen ugovor u CHF valuti budući da su predmetni ugovori imali najpovoljniju kamatnu stopu. O predmetnom je zatim informirao I tužitelja koji je daljnje pregovore oko sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu vodio sam.

20. Iz spisu priležeće dokumentacije kao i iskaza I tužitelja i svjedoka, ne proizlazi

- da su I tužitelju bili poznati egzaktni parametri i metoda izračuna parametara, a koji utječu na odluku I tuženika o promjeni kamatne stope, pri čemu valja kazati da oni i nisu mogli biti poznati I tužitelju, jer na taj način nisu navedeni ni u Ugovoru, a ni u drugoj dokumentaciji koju je I tuženik dostavio u spis, kao ni

- da je I tuženik informirao I tužitelja o specifičnim rizicima koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta" (siguran za tuženika kao ulagača, jer nema rizika bitnog smanjenja njegove vrijednosti, a rizičan je za potrošača, jer postoji mogućnost povećanja njegove vrijednosti), kao i rizik zbog činjenice da HNB ne provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti CHF, dok provodi politiku stabilnog tečaja kune prema valuti EUR.

20.1. Da predmetni ugovor ne sadrži referentnu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, proizlazi i iz činjenice da predmetni ugovor ne sadrži precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope, već je samo preopćenito, paušalno i neprecizno navedena u čl. 2 Ugovora o kreditu ("Redovna kamata: 5,00%, godišnja, promjenjiva, u skladu s Odlukama o kamatnim stopama Kreditora."). Tako navedena odredba se ne može smatrati ni određenom ni odredivom. Naime, očito je da je promjena kamatne stope isključivo vezana uz jednostranu odluku I tuženika, bez sudjelovanja druge strane (I tužitelja), bez pregovora o toj promjeni, kao i bez određivanja koliko će tih promjena (do kraja otplate kredita, odnosno trajanja ugovora) biti, kada će te promjene nastati, iz kojeg razloga itd.

Navedena odredba predmetnog ugovora koja promjenu ugovorne kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, bez da istovremeno precizno odredi uvjete promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može ni provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija. I tužitelj tako nije ni mogao znati zbog čega se uopće mijenja kamatna stopa (jer su odredbe Ugovora o kreditu i akata tuženika o tome bile nerazumljive i neprecizne) da bi uopće mogao istaknuti prigovor ili zatražiti okončanje ugovornog odnosa.

20.2. Budući da niti u Ugovoru o kreditu nisu uneseni specifični rizici koje nosi valuta CHF, niti parametri koji utječu na promjenu kamatne stope, tada I tužitelju isto nije moglo biti obrazloženo niti od strane javnog bilježnika u postupku solemnizacije Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 57-čl. 59 sve Zakona o javnom bilježništvu („Narodne novine“ br. 78/93, 29/94, 16/07 dalje u tekstu ZJB), dok je I tuženik povukao dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka osobnog bankara.

21. Imajući na umu da I tužitelj nije mogao intervenirati u sadržaj Ugovora o kreditu to predmetni Ugovor o kreditu predstavlja tzv. tipski, unaprijed formulirani ugovor, pa je sud, analizirajući odredbe predmetnog Ugovora vezane uz valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu ovisno o odluci Banke, stava da tim odredbama nije jasno i razumljivo određen tečajni rizik CHF-a niti parametri koji utječu na izmjenu kamatne stope sukladno odluci Banke, zbog čega I tužitelj, korisnik kredita, niti nije mogao sagledati koliki će biti ukupan iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja Ugovora o kreditu, jer mu nisu bili jasni stvarni učinci promjene tečaja i kamatne stope, zbog čega niti nije mogao procijeniti posljedice koje bi takve odredbe mogle imati za njegove financijske obveze.

21.1. Iako je dakle valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope, dispozitivna odredba dopuštena, propisana je odredbom čl. 22 i čl. 26 sve ZOO-a, ta ugovorna odredba podliježe testu poštenosti, jer osim što sve iznimke od kontrole nepoštenih ugovornih odredbi treba restriktivno tumačiti, ujedno treba voditi računa o specifičnosti valutne klauzule u CHF i promjenjivosti kamatne stope u ugovorima, koja nije nepoštena sama po sebi, jer ugovaratelji razumiju značaj valutne klauzule i promjenjivost kamatne stope, a svodi se na opći rizik porasta vrijednosti CHF, nego je nepošteno to što I tuženik, trgovac, nije upozorio I tužitelja, korisnika kredita na specifičan rizik vezan uz valutu CHF, tzv. valutu utočišta, s obzirom na monetarnu politiku RH kojom HNB „štiti“ tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na valutu CHF kao što nije objasnio I tužitelju parametre koji utječu na promjenu kamatne stope promjena koje je isključivo vezana Odlukom Banke.

21.2. Dakle, odredbe predmetnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu kamatnu stopu, iako lako uočljive, nisu jasne i razumljive jer je I tuženik u unaprijed sastavljenom ugovoru unio odredbe o valutnoj klauzuli CHF i kamatnoj stopi promjenjivoj njegovim jednostranim odlukama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo pri čemu je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, propustio potpuno informirati korisnika kredita, ovdje I tužitelja, o svim bitnim činjenicama koje utječu na procjenu rizika ugovaranja spornih odredaba koji rizici su I tuženiku, obzirom na profesionalnu djelatnost, bili poznati, a koje je u potpunosti prebacio na I tužitelja kao korisnika kredita. Takvim načinom ugovaranja, I tuženik je maksimalno zaštitio svoje trgovačke interese, dok je svaki njemu poznat rizik povećanja mjesečnih anuiteta prebacio na neobaviještenog I tužitelja kao korisnika kredita, čime je, suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu I tužitelja, korisnika kredita. Stoga su odredbe Ugovora o kreditu u čl. 1, 2 st.1, čl. 7 i čl. 8, kojima je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa sukladno Odlukama Banke, a sukladno odredbi čl. 296 ZOO-a ništetne.

22. Dakle, budući su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci Banke I tuženika to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i I tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi, to je temeljem odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 324 sve ZOO-a, odlučeno kao u izreci presude.

23. Nadalje, a kako je kao valjani dio ugovora preostao dio odredbe iz kojih je razvidna početna kamatna stopa kao i početni tečaj CHF, to se temeljem odredbe čl. 324 ZOO-a ima primijeniti preostali dio navedenih ugovornih odredaba.

23.1. Stoga, a sukladno odredbi čl. 323. st. 1., čl. 324 i 1111. st. 1. ZOO-a, I tužitelj bi imao pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope sa zakonskom zateznom kamatom od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO- a, budući da se I tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem, na koju okolnost je provedeno financijsko vještačenje.

24. Budući da je sudski vještak Darfin d.o.o. sačinio nalaz i mišljenje temeljem spisu priležeće dokumentacije, vjerodostojnost koju stranke niti ne spore, i u skladu sa zadatkom suda, to je predmetni nalaz i mišljenje sud prihvatio kao stručan i objektivan dokaz u ovom postupku, a kojem niti stranke nisu prigovarale.

24.1. Iz nalaza i mišljenja proizlazi kako

- razlika s osnove promjene kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovito ugovorene kamatne stope od 5,00% godišnje, za sve anuitete u razdoblju od 31.01.2007. do 30.06.2012., uključujući i otkaz kredita 06.07.2012., iznosi 111.882,34 kuna/14.849,37 eur, u mjesečnim iznosima s dospijećem kako je navedeno u Tabeli 1 Zaključka,

-razlika s osnove valutne klauzule između anuiteta prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju banke važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema otplatnom planu Banke po srednjem tečaju važećem na dan isplate kredita, za sve anuitete u razdoblju od 31.01.2007. do 30.06.2012., uključujući i otkaz kredita 06.07.2012., iznosi 532.506,04 kuna/69.481,19 eur, odnosno, a uzimajući u obzir samo više plaćene iznose, tada razlika iznosi 552.318,26 kuna/73.305,22 eur u mjesečnim iznosima s dospijećem kako je navedeno u Tabeli 2 Zaključka,

-na dan otkaza kredita 06.07.2012., dospio neplaćeni dug iznosio je na ime glavnice 4.335.784,50 kuna, na ime dospjele redovne kamate 184.132,68 kuna, na ime dospjele zatezne kamate 288.680,17 kuna i na ime troškova 190,00 kuna, odnosno ukupno 4.808.787,35 kuna

-na dan otkaza kredita (06.07.2012.), po provedenoj konverziji, dospio neplaćeni dug iznosio je na ime glavnice 2.971.779,62 kuna, na ime redovne kamate 148.954,46 kuna što iznosi 3.120.734,08 kuna odnosno uz pribrojene zatezne kamate u iznosu 288.680,17 kuna te troškova i naknada u iznosu 190,00 kuna, ukupno iznosi 3.409.604,25 kuna,

-razlika između dospjele glavnice i dospjele kamate prije konverzije i dospjele glavnice i dospjele redovne kamate proizašle iz konverzije iznosi 1.399.183,10 kuna,

-na dan otkaza kredita, a uz primjenu početne kamatne stope i tečaja, neplaćeni dug s osnove glavnice i redovne kamate iznosi 2.788.496,51 kuna

-razlika između 3.120.734,08 kuna i 2.788.496,51 kuna iznosi 332.237,57 kuna odnosno 44.095,50 eur.

25. Dakle, iz navedenog proizlazi kako bi I tužitelj, a temeljem odredbe čl. 323. st. 1., čl. 324 i 1111. st. 1. te čl. 1115 sve ZOO-a, imao pravo na isplatu

-preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope u iznosu 14.849,37 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, kako je navedeno u Tabeli 1 Zaključka

-preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike tečaja u iznosu 73.305,22 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od dana plaćanja pojedinog iznosa razlike do isplate, kako je navedeno u Tabeli 2 Zaključka

-preplaćenog iznosa na ime razlike glavnice i redovne kamate u iznosu 44.095,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 07.06.2016.

budući da se I tuženika, koji je sastavio predmetne, nepoštene odredbe, ne može smatrati poštenim stjecateljem.

25.1. S tim u vezi, a imajući na umu da se I tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer I tužitelj kao korisnik kredita nema svojstvo potrošača, to prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Obzirom da odluka o ništetnosti odredba Ugovora o kreditu još nije pravomoćna to nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok u smislu odredbe čl. 225 ZOO-a, pa neosnovano tuženici tvrde da je zahtjev za isplatu zastario.

26. Međutim, valjalo je raspraviti da li ništetne odredba Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta CHF i promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci kreditora, proizvodi pravne učinke na I tužitelja nakon sklopljenog Sporazuma o konverziji.

27. Naime, sklapanjem Sporazuma o konverziji stranke su izvršile konverziju kredita sukladno odredbi čl. 19 c ZPK-a na način da su svi iznosi koji su plaćeni na ime otplate Ugovora o kreditu iskorišteni za umanjenje dospjele obveze I tužitelja kao korisnika kredita, a uslijed otkaza kredita. Kako iz nalaza i mišljenja proizlazi da je u konkretnom slučaju konverzija provedena u skladu s odredbama ZPK-a, to znači da su u obračun konverzije uzete sve uplate koje je I tužitelj platio na ime ništetnih ugovornih odredaba o valuti CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi.

27.1. U pravnoj situaciji kada su novčani iznosi koje je I tužitelj platio I tuženiku na ime nepoštenih ugovornih odredaba koje su sadržane u Ugovoru o kreditu, iskorištene za ispunjenje obveze koja se sada temelji na valjanom Sporazumu o konverziji, to je po ocjeni ovoga suda sklapanjem Sporazuma o konverziji postignut restitucijski učinak za I tužitelja u vezi nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu, unatoč tome što odredbe ZPK-a ne propisuju (izričito) da se isti vraćaju potrošaču ili da za potrošača imaju restitucijski učinak. Primjenom odredaba o konverziji prilikom izračuna obveze potrošača, banke su bile dužne uzeti u obzir sve uplaćene anuitete i utvrditi visinu obveze prema ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR na isti iznos kredita isplaćenog u kunama i prema kamatnoj stopi koja je jednaka kamatnoj stopi po iznosu, vrsti i razdoblju promjene koju je banka primjenjivala na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Konverzija nije predviđala povrat (restituciju) učinjenih plaćanja potrošaču kroz faktično vraćanje plaćenog s osnova nepoštenih ugovornih odredaba kao oblik restitucije, već se povrat ostvario kroz korištenje uplata za otplatu dospjelih obroka kredita u EUR koji je stupio na mjesto kredita u CHF, a što znači da su sve uplate, pa i s osnova nepoštenih odredaba ugovora o kreditu u CHF iskorištene u interesu potrošača, tj. radi otplate sada kredita u EUR, dok se eventualna preplata koja je prelazila vrijednost svih obveza s osnova kredita u EUR vraćala potrošaču.

27.2. Dakle, sklapanjem Sporazuma o konverziji sukladno odredbama ZPK-a, kojim sklapanjem je I tužitelj prihvatio konverziju, I tužitelj je restituiran s osnova nepoštenih ugovornih odredaba iz Ugovora o kreditu jer iznose koje je I tužitelj u anuitetima otplatio, a koji prema obračunu konverzije, predstavljaju tzv. preplatu, vraćeni su u imovinu I tužitelja na način da je za utvrđen iznos preplate (1.399.183,10 kuna) umanjen dospjeli dug po otkazu Ugovora o kreditu na dan 06.07.2012.. Radi navedenog, I tužitelj koji je kao korisnik kredita prihvatio konverziju na temelju ZPK-a sklapanjem Sporazuma o konverziji s I tuženikom kao kreditorom, nema pravo na povrat više plaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredaba o načinu promjene kamatne stope iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF zato što izračun konverzije kredita sukladno odredbama ZPK-a, uključuje i te uplate.

28. Stoga, a uzimajući u obzir da je Sporazumu o konverziji I tužitelju priznata razlika između dospjele glavnice i dospjele kamate na dan otkaza ugovora o kreditu (06.07.2012.) prije i poslije konverzije u iznosu 1.399.183,10 kuna, koji su u smislu odredbe čl. 323 st. 1 ZOO-a, vraćeni I tužitelju na način da je za navedeni iznos umanjen njegov dospjeli dug po otkazu Ugovora o kreditu na dan 06.07.2012., to po mišljenju ovog suda, nisu ispunjenje pretpostavke u smislu odredbe čl. 1111 ZOO-a za isplatu utuženih

-preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike koja proizlazi iz promjene kamatne stope u iznosu 14.849,37 eur

-preplaćenih iznosa anuiteta na ime razlike tečaja u iznosu 73.305,22 eur

-preplaćenog iznosa na ime razlike glavnice i redovne kamate u iznosu 44.095,50 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 06.06.2012..

29. Međutim, ZPK-a, izrijekom ne regulira materijalno pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111 st. 1 u vezi s čl. 1115 sve ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva, pa valja zaključiti da Sporazum o konverziji nema restitucijski učinak za I tužitelja u odnosu na zatezne kamate na pojedine iznose koje je platio na ime nepoštenih ugovornih odredbi o otplati kredita.

29.1. Naime, VSRH je u odluci od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 na pitanje postavljeno u reviziji u pogledu materijalnopravnih učinaka izvršene konverzije u skladu sa ZPK-om, odgovorio da je obveza kreditora na povrat više plaćenih iznosa (utužene glavnice) po ništetnoj ugovornoj odredbi o načinu promjene ugovorne kamatne stope iz izvornog ugovora o kreditu prestala sklapanjem sporazuma o konverziji kredita iz čl. 19c stavka 1 točka 6 ZID ZPK/15, odnosno zaključivanjem dodatka ugovora o kreditu, međutim, da je ostala i nadalje obveza plaćanja nepodmirenih pripadajućih zateznih kamata na te pojedinačne iznose obračunatih od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana prestanka obveze (izvršenom konverzijom), a koja obveza proizlazi iz odredbe čl. 1115 ZOO, ukazujući da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

"Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. ZOO, na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.”

29.2. Stoga I tužitelju temeljem odredbe čl. 1115 ZOO-a pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja pojedinih novčanih iznosa temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, kako je navedeno u Tabeli 1. i Tabeli 2. Zaključka, pa do dana otkaza Ugovora o kreditu 06.07.2012., budući da je danom otkaza Ugovora o kreditu prestala obveza te je utvrđen iznos iskorišten na ime umanjenja dospjele glavnice i redovne kamate po otkazu ugovora o kreditu te se nalaze u imovini I tuženika temeljem valjane pravne osnove nakon čega I tuženik nema obvezu plaćanja zatezne kamate.

29.3. S tim u vezi, a uz nespornu činjenicu postojanja ugovornog odnosa I i II tuženika temeljem Ugovora o prijenosu od 15.02.2018. u smislu odredbe čl. 80 ZOO- a, kojim je I tuženik prenio na II tuženika, a sukladno odredbi čl. 2, čl. 5 i čl. 6 Ugovora o prijenosu, sva potraživanja iz Ugovora o kreditu odnosno tražbina koje je I tuženik kao vjerovnik do dana sklapanja Ugovora o prijenosu imao prema dužniku, ukazuje se na osnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije II tuženika.

29.3.1. Naime, budući da iz sadržaja Ugovora o prijenosu ne proizlazi da bi predmetom istog bile i obveze iz Ugovora o kreditu koji je predmetom ovog postupka, odnosno da bi isti po svom sadržaju predstavljao ugovor o prijenosu u smislu odredbe čl. 127 ZOO-a, obzirom da su predmetom Ugovora o prijenosu bila samo prava, ali ne i obveze, to obveza isplate zakonskih zateznih kamata od dana plaćanja pojedinih novčanih iznosa temeljem nepoštene odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u smislu odredbe čl. 1111 u vezi odredbe čl. 1115 sve ZOO-a, postoji samo u odnosu na I tuženika, ali ne i II tuženika.

29.4. Slijedom navedenog, valjalo je u odnosu na I tuženika djelomično usvojiti tužbeni zahtjev za isplatom, a djelomično isti odbiti kao neosnovan, dok je u tom dijelu zahtjev u odnosu na II tuženika u cijelosti odbijen kao neosnovan.

30. Nastavno na navedeno, ukazuje se

-kako je u oglednom postupku koji se vodio pred Vrhovnim sudom u RH u predmetu posl.br. Gos 1/2019, Vrhovni sud RH 04.03.2020. donio odluku kojom je odgovarajući na pitanje važno za jedinstvenu primjenu prava, utvrdio: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

- kako Ustavni sud RH svojim rješenjem broj U-I-3685/2015 i dr. od 4.04.2017. nije prihvatio prijedlog više predlagatelja fizičkih osoba te osam kreditnih institucija za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ZID ZPK/15 (kao i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama – "Narodne novine" broj 102/15), ocijenivši kako su oba zakona usklađena s Ustavom Republike Hrvatske. U navedenom je rješenju Ustavni sud Republike Hrvatske, pored dane ocjene formalne i materijalne ustavnosti, istaknuo da osporeni ZID ZPK/15 ima legitiman cilj koji se ogleda u povećanju socijalne zaštite, sprječavanju nastavljanja nepoštene poslovne prakse kreditnih institucija i sprječavanju produbljivanja dužničke krize te da je navedena mjera (konverzija) razmjerna legitimnom cilju koji se želio postići jer su propisane mjere bile prikladne i nužne te nije postojala druga manje tegobna ili ograničavajuća mjera. Njome nije nametnut prekomjeran teret ni kreditnim institucijama kao adresatima.

30.1. Dakle, ZID ZPK/15 donesen je kao izvanredna, jednokratna i retroaktivna mjera zakonodavca te u odnosu na opće odredbe obveznog prava, u dijelu kojim se njime drugačije uređuju pojedini ugovorni odnosi i njihovi pravni učinci, predstavlja lex specialis kojim je stvorena pravna osnova za sklapanje sporazuma o konverziji. Stoga Sporazum u konverziji svoje izvorište ima upravo u tom prisilnom propisu koji je ocijenjen suglasnim s Ustavom RH, te proizvodi pravne učinke i valjan je i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je to utvrdio Vrhovni sud RH predmetu posl.br. Gos 1/2019 čijim pravnih shvaćanjem je ovaj sud u smislu odredbe čl. 502 n ZPP-a, vezan.

30.2. Stoga se neosnovanim cijeni tužbeni zahtjev u dijelu u kojem I tužitelj traži utvrđenje ništetnosti Sporazuma o konverziji od 06.06.2016., pa je odlučeno kao u izreci presude, slijedom čega nije bilo osnove odlučivanja ni o I tuženikovom prigovoru radi prebijanja u iznosu 1.399.183,10 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 01.10.2015. do isplate, koji je istaknut samo u slučaju ukoliko sud utvrdi osnovanim tužbeni zahtjev I tužitelja za utvrđenje ništetnosti Sporazuma o konverziji.

31. Nadalje, a uz nespornu činjenicu kako je III tuženik temeljem pravomoćnog Rješenja o dosudi od 31.08.2018. i Zaključka od 11.03.2019. donesenih u postupku ovrhe koja se vodila pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-1017/16, stekao vlasništvo nekretnine, koja je bila predmetom zaloga po Ugovoru o kreditu koji je predmetom ovog postupka, uknjižbom u zemljišnim knjigama, sve to u smislu odredbe čl. 108 i čl. 128 sve OZ-a u vezi odredbe čl. 120 i čl. 297 sve Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 pročišćeni tekst, 94/17 dalje ZVDSP), to I tužitelj nije dokazao osnovanost zahtjeva u dijelu kojim traži brisanje upisa prava vlasništva u smislu odredbe čl. 150 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" br. 63/19 dalje u tekstu ZZK), jer čak i u slučaju osnovanosti zahtjeva za isplatom u ovom postupku, dugovanje I tužitelja po Ugovoru o kreditu koji je otkazan, ne bi bilo namireno u cijelosti.

31.1. Stoga je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan.

32. Neosnovan je i zahtjev za povratom iznosa u visini 4,91 eur /37,00 kuna na ime plaćene naknade za dostavu dokumentacije od strane I tuženika.

32.1. Naime, nesporno je, a uvidom u dopis banke ovdje I tuženika od 25.04.2019. razvidan poziv ranijoj punomoćnici I i II tužitelja UZ, odvjetnici, na plaćanje naknade radi dostave tražene dokumentacije, kao što nije sporno da je predmetna naknada plaćena 15.05.2019., kako je i razvidno iz Univerzalnog naloga za plaćanje (poleđina lista 26 sudskog spisa). Međutim kako je iz Univerzalnog naloga razvidno da je plaćanje tražene naknade platila upravo odvjetnica UZ, a ne I tužitelj, to je upravo UZ aktivno legitimirana tražiti od banke povrat naplaćene naknade. S tim u vezi ukazuje se i kako I tužitelj nije dokazao da bi ga UZ zastupala na dan plaćene naknade 15.05.2019., budući da u spisu prileži njegova punomoć kojom je UZ opunomoćio tek 07.06.2019., odnosno nakon izvršene uplate.

32.2. Stoga I tužitelj, osim što niti ne obrazlože osnovu tog dijela svog zahtjeva, nije dokazao niti da je predmetnu naknadu platio, a time i da bi bio aktivno legitimiran potraživati povrat plaćane naknade u smislu odredaba ZOO-a, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

33. Prijedlog za privremenu mjeru kojom I tužitelj traži odgodu ovršnog postupka i obustavu poduzimanja bilo kakvih procesnih radnji u predmetnom postupku, a koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu posl.br. Ovr-1017/16 uz zabranu ovdje III tuženiku-protivniku osiguranja otuđenje ili opterećenje nekretnine, neosnovan je.

33.1. Naime, prijedlog za određivanje privremene mjere, sadržaja kako to predlagatelji navode (odgoda ovršnog postupka i poduzimanja procesnih radnji u ovršnom postupku), niti ne predstavlja mjeru kojom bi se ostvarila svrha osiguranja u smislu odredbe čl. 345 u vezi odredbe čl. 347 sve OZ-a, obzirom se istom intervenira u proces ovršnog postupka o kojoj u smislu odredbe čl. 65 OZ-a, odlučuje sudac pred kojim se vodi postupak ovrhe.

33.2. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere zabranom III tuženiku otuđenja ili opterećenja nekretnine koje je postao vlasnikom u smislu odredbe čl. 108 i čl. 128 sve OZ-a u vezi odredbe čl. 120 i čl. 297 sve ZVDSP-a, I tužitelj nije dokazao ispunjenje pretpostavki u smislu odredbe čl. 344 i čl. 346 sve OZ-a.

33.3. Stoga je i u odnosu na I tužitelja odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere kako je i odlučeno pod toč. I izreke rješenja.

34. Odluka o parničnom trošku stranaka temelji se na odredbi čl. 154 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja stranaka po punomoćnicima odvjetnicima, odmjeren sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 dalje u tekstu Tarifa) i zatraženom trošku.

34.1. Obzirom da je uspjeh I tužitelja u dijelu zahtjeva u odnosu na I tuženika, kvalitativno i kvantitativno izjednačen s uspjehom I tuženika, to temeljem odredbe čl. 154 st. 4 ZPP-a, I tužitelj i I tuženik, svaki snose svoj trošak postupka, pa je tako i odlučeno u izreci rješenja.

34.2. Budući da je I tužitelj u odnosu II i III tuženika, uspio samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva to je temeljem odredbe čl. 154 st. 5 ZPP-a, osnovan zahtjev II i III tuženika za naknadom troškova postupka.

34.2.1. II tuženiku je tako priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, odgovora na prijedlog za privremenu mjeru, podneska od 01.03.2024., 04.12.2024., za pristup na ročišta 18.03.2022., 11.03.2024., 21.03.2025., 09.09.2025. i 11.02.2026. za svaku radnju u iznosu po 2.034,00 eur, zatim za sastav podnesaka od 03.06.2022. i od 01.09.2025. za svaku radnju u iznosu po 50,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 23.007,50 eur.

II tuženiku kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podneska od 16.04.2020., 05.12.2023., 02.08.2024. i 16.09.2024., kao što mu nisu priznati troškovi za sastav podneska od 03.08.2023. jer isti ne prileži spisu te za sastav podneska od 08.06.2024. jer se o navedenom mogao očitovati na ročištu za glavnu raspravu za koji pristup mu je priznat trošak postupka.

34.2.2. III tuženiku priznat je trošak za sastav odgovora na tužbu, odgovora na prijedlog za privremenu mjeru, podneska od 04.12.2024., za pristup na ročišta 18.03.2022., 11.03.2024., 21.03.2025., 09.09.2025. i 11.02.2026. za svaku radnju u iznosu po 2.034,00 eur, zatim za sastav podnesaka od 19.09.2024. i 01.09.2025. za svaku radnju u iznosu po 50,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 20.465,00 eur.

III tuženiku kao irelevantni za vođenje postupka nisu priznati troškovi za sastav podneska od 29.04.2021., 08.06.2021., 13.09.2021..

34.2.3. Slijedom navedenog valjalo je naložiti I tužitelju da naknadi troškove II tuženiku u iznosu 23.007,50 eur te III tuženiku u iznosu 20.465,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP- a po stopi propisanoj odredbom čl. 29 ZOO-a.

35. Odluka o parničnom trošku I-III tuženika, a u odnosu na II tužiteljicu temelji se na odredbi čl. 154 st. 1 u vezi odredbe čl. 331 a ZPP-a, a prema zatraženom trošku na ročištu za glavnu raspravu od 11.03.2024..

35.1. I tuženiku je tako priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, podneska od 23.06.2020., za pristup na ročišta 18.03.2022., 11.03.2024. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur, za sastav podneska od 05.04.2022. i 16.09.2022. za svaku radnju u iznosu po 250,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 3.125,00 eur.

35.2. II tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu, podneska od 01.03.2024., za pristup na ročišta 18.03.2022 i 11.03.2024. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur te za sastav podneska od 09.06.2022. u iznosu 100,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 2.625,00 eur.

35.3. III tuženiku je priznat trošak za sastav odgovora na tužbu te za pristup na ročišta 18.03.2022. i 11.03.2024. za svaku radnju u iznosu po 500,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a 25% iznosi 1.875,00 eur.

35.4. Dakle, II tužiteljica je u obvezi naknaditi trošak parničnog postupka I tuženiku u iznosu 3.125,00 eur, II tuženiku u iznosu 2.625,00 eur te III tuženiku u iznosu 1.875,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od presuđenja do isplate.

35.4.1. Međutim, kako su II i III tuženiku priznati troškovi postupka za iste radnje koje su im priznate i u odnosu na I tužitelja, budući da su sve do odricanja od tužbe (11.03.2024.), I i II tužitelj bili zastupani po istom odvjetnikom, te su tuženici poduzimali radnje u odnosu na oba tužitelja, to je radi izbjegavanja dvostruke naplate za iste radnje, temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP-a u vezi odredbe čl. 43 ZOO-a, II tužiteljica solidarno obvezna sa I tužiteljem naknaditi trošak postupka

-II tuženiku u iznosu 2.625,00 eur

-III tuženiku u iznosu 1.875,00 eur,

a kako je i odlučeno u izreci.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Pun. I i II tužitelja

2. Pun. I tuženika

3. Pun. II tuženika

4. Pun. III tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte