REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp -2731/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krelja Tovarac uz sudjelovanje Marine Pazman, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe STORM SECURITY d.o.o., koju brani AV, odvjetnik u [adresa] i protiv II okrivljenika ZV, kojeg brani DV, odvjetnik u [adresa], zbog prekršaja iz članka 94. st. 1. toč. 20. i st. 4. Zakona o privatnoj zaštiti („Narodne novine“ broj: 16/20. i 114/22.), pokrenutom optužnim prijedlogom MUP-a RH, Ravnateljstva civilne zaštite, Područnog ureda civilne zaštite Zagreb, Službe za inspekcijske poslove Zagreb, nakon zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti branitelja I okrivljenika i tužitelja i u odsutnosti okrivljenih i branitelja II okrivljenika dana 10. travnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o

I. I okrivljena pravna osoba: STORM SECURITY d.o.o., OIB 01913192986, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana,

II okrivljenik: ZV, sin A i DV, djevojački Z, rođen **.**.1958. [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], umirovljenik mjesečna mirovina u iznosu od 800,00 eura, oženjen, otac troje djece, sa stanom u [adresa], prekršajno nekažnjavan,

krivi su

što su 27. travnja 2024. na objektu Jarun –upravna zgrada u [adresa], dozvolili svom djelatniku MV, OIB [osobni identifikacijski broj], rođenom **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], da obavlja poslove privatne zaštite, nadzire objekt pomoću sustava video nadzora u svrhu zaštite imovine, po potrebi izdaje upozorenja osobama da se udalje i poziva interventnu zaštitarsku službu ili policiju, odnosno dozvolili obavljanje poslova privatne zaštite osobi koja nema propisano dopuštenje,

čime su postupili protivno odredbi čl. 17. st. 1. i počinili prekršaj iz čl. 94. st. 1. toč. 20. i st. 4. Zakona o privatnoj zaštiti,

pa im se na temelju citiranih propisa izriče:

I okrivljenoj pravnoj osobi novčana kazna u iznosu od 5.300,00 (slovima: pettisućatristo) eura,

II okrivljenoj odgovornoj osobi novčana kazna u iznosu od 660,00 (slovima: šestošezdeset) eura.

,

II. Temeljem odredbe članka 33.stavka 11. Prekršajnog zakona I i II okrivljeni su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a ukoliko u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

III. Novčanu kaznu ili dvotrećinsku novčanu kaznu okrivljeni su obvezni platiti u korist Državnog proračuna odabirući odgovarajuću od priloženih uplatnica, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

IV. Temeljem odredbe članka 139.stavka 3., u vezi članka 138.stavka 3.točke 3. Prekršajnog zakona I i II okrivljeni su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (slovima: pedeset) eura SVAKI u korist Državnog proračuna prema priloženoj uplatnici, u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152.stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. MUP -Ravnateljstvo civilne zaštite , Područni ured civilne zaštite, Služba za inspekcijske poslove Zagreb, pod brojem klasa 217-02/24-18/130, urbroj:511-01-361-24-1 izdala je 28. kolovoza 2024. godine prekršajni nalog protiv I i II okrivljenih, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Protiv prekršajnog naloga I i II okrivljeni su pravovremeno podnijeli prigovor zbog poricanja prekršaja, pa je temeljem čl.238.st.9. Prekršajnog zakona, prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je prekršajni postupak.

2.1.U svojoj pisanoj obrani i okrivljena pravna osoba je navela da iz sadržaja optužnog prijedloga proizlazi da je nadležno tijelo došlo do zaključka da pravna osoba obavlja poslove tjelesne zaštite temeljem odjeće i pozicije stajanja osobe, što je vrlo paušalan i nesiguran pristup dokazivanja počinjenja prekršaja posljedično, izricanja velikih novčanih kazni. Člankom 85. stavkom 2. Zakona o privatnoj zaštiti navedeno je da odoru ili dijelove odore i zaštitni znak pravne osobe ne smiju nositi ili koristiti osobe koje nemaju dopuštenje za obavljanje poslova tjelesne zaštite. U prekršajnom nalogu navedeno je kako je djelatnik na sebi nosio crnu majicu s oznakom ,Storm security", što ni na koji način ne ukazuje kako je riječ o odori osoba koje obavljaju poslove tjelesne zaštite. Osoba koja je u pojedinom trgovačkom društvu (koje se u ovom slučaju bavi tjelesnom zaštitom) zaposlena, ima pravo nositi logo društva na službenoj radnoj uniformi. Opisano se može podvesti pod poslovnu politiku društva u kojoj društvo nastoji unificirati odjeću svojih zaposlenika kako bi amblemi društva bili prisutni u svakom aspektu njegovog djelovanja. Opisano postupanje doprinosi prepoznatljivost društva, posebno stoga što je ovaj tip posla prisutan među velikim brojem |ljudi, a ne u strogo kontroliranim poslovnim uvjetima tvornice ili sličnog postrojenja. Činjenica da je djelatnik nosio odjeću s oznakama društva nije analogna činjenici da se radi o zaštitarskoj odori, jer društvo ima pravo odjeću s vlastitim simbolima koristiti i u komercijalne svrhe. Poradi svega prethodno navedenog prvookrivljena pravna osoba je propisala izgled svojih zaposlenika, aktom ne samo za zaposlenike koji obavījaju poslove tjelesne zaštite, već za sve zaposlene. Nadalje, bitno je napomenuti kako se, po obrazloženju iz prekršajnog naloga djelatnik MV nije koristio ovlastima osoba koje obavljaju poslove tjelesne zaštite, a taksativno su propisane člankom 45. stavkom 2. Zakona o privatnoj zaštiti. Sukladno zakonskoj odredbi u navedene ovlasti spadaju provjera identiteta osoba, davanje upozorenja i naredbi, privremeno ograničenje slobode kretanja, pregled osoba, predmeta prometnih sredstava osiguranje mjesta događaja te uporaba prisile. Nijedno od navedenog nije utvrđeno neposrednim zapažanjem niti je navedeno u obrazloženju prekršajnog naloga. Na temelju navedenog, u sadržaju prekršajnog naloga nije jasno temeljem kojih okolnosti je zaključeno da je djelatnik provodio poslove tjelesne zaštite i time doveo do ispunjenja uvjeta za ostvarenje prekršaja opisanog čl. 17. st. 1. Zakona o privatnoj zaštiti, samim time što je zatečen u sjedećem položaju pred sustavom video nadzora koji je postavljen kao dio tehničke zaštite objekta. Zaključno valja istaknuti kako okrivljena pravna osoba svojim postupanjem nije počinila značajnije narušenje pravnog poretka Republike Hrvatske, a za isto nije niti prijetila opasnost. Eventualni nesporazumi u poslovanju prvookrivljene pravne osobe, a koja svakodnevno radi s velikim brojem ljudi i u situacijama gdje često nastaju gužve, gotovo su uobičajena pojava i kao takve spadaju u sferu normalnih i ponavljajućih pojava. Kada bi se za svaki omanji nesporazum izricale sankcije ovakvih razmjera, gotovo niti jedna pravna osoba koja se bavi poslovima tjelesne odnosno privatne zaštite ne bi mogla normalno poslovati niti funkcionirati na bilo koji drugì način, jer bi bila iscrpljena, ponajprije namirivanjem novčanih kazni. Takvim odstupanjem (kažnjavanjem visokim kaznama) trajno se narušava gospodarska stabilnost, funkcionalnost javnog privatnog sektora koji su sastavni dio gospodarske stabilnosti i društva sadržanog u administrativnom okviru države, posebice ako nekakvim nenamjernim nesporazumom nije nastala nikakva trajna niti značajna šteta za bilo koga, kao u konkretnom slučaju. Na kraju dodaje da je okrivljena pravna osoba poduzela sve potrebne korake te iskazala želju za dostavom zatražene dokumentacije inspekcijskom tijelu, u za to predviđenom roku. Sukladno navedenome, predmetni prekršaj mogao bi se okarakterizirati beznačajnim prekršajem u smislu članka 24a Prekršajnog zakona temeljem kojeg, iako su ostvarenja njegova bitna obilježja, prekršaja nema, pa nema ni potrebe da počinitelj bude kažnjen. U konkretnom slučaju nije nastala nikakva materijalna šteta, niti je povrijeđeno nečije pravo i pravni interes.

2.2. II okrivljenik ZV u svojoj je obrani naveo da je u vrijeme počinjenja prekršaja odnosno inspekcijske kontrole bio odgovorna osoba u I okr. pravnoj osobi, o ovom slučaju zna da je MV bio zaposlen na video nadzoru, nije bio zaposlen kao zaštitar, jer nema licencu, niti je radio poslove zaštitara. Njegov posao je bio da radi kod kamera i vrši video nadzor te da u slučaju nekih problema o tome obavijesti interventnu zaštitarsku ekipu. Na poseban upit branitelja navodi da je MV na sebi imao majicu sa oznakom firme, a takvu majicu imaju svi njihovi zaposlenici, dok su zaštitari odjeveni u uniformu, imaju hlače i jaknu, a po potrebi i oružje. Dodaje da osoba koja vrši video nadzor ne mora imati licencu za zaštitara, na upit branitelja odgovara da MV nije imao oružje, a na upit predstavnika tužitelja navodi da je I okr. pravna osoba imala sklopljen ugovor s Gradom Zagrebom za obavljanje poslova privatne zaštite za sportske objekte, dok na upit predstavnika tužitelja da li mu je poznato da i čuvari moraju imati odobrenje za obavljanje tih poslova II okr. odgovara da to ne zna.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke ŠV i MV te izvršio uvid i pročitao zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 27. travnja 2024., rješenje MUP-a RH, Ravnateljstva civilne zaštite od 13. srpnja 2021., izvršio je uvid u izvadak iz sudskog registra za I okrivljenu pravnu osobu te u izvatke iz prekršajne evidencije za I i II okrivljene.

3.1. Svjedok ŠV u svom je iskazu naveo da je predmetne zgode radio po prijavi da ljudi u objektu Jarun rade poslove privatne zaštite bez dozvole, pa je 27. travnja 2024. došao u nadzor, ušao je u upravnu zgradu gdje je zatekao MV koji je sjedio pred zidom sa sustavom video nadzora te je gledao u sustav i vršio nadzor, pa je tako i njih dvojicu, kolegu BV i njega, pitao što trebaju. Isti je na sebi imao majicu kratkih rukava na kojem se nalazio logo Storm Security, u razgovoru sa istim utvrdio je da isti vrši video nadzor i da pazi na imovinu oko objekta.

Na pitanje branitelja I okr. pravne osobe da li je MV imao zaštitnu odoru i oružje kod sebe, svjedok odgovara da oružje nije imao, a da li je zaštitna odora bila u ormaru, nisu gledali. Na daljnje pitanje da li bi osoba koja radi na sustavu video nadzora mogla to raditi bez dopuštenja, svjedok odgovara da za promatranje situacije preko video nadzora osoba koja to radi ne bi trebala imati posebno dopuštenje, to bi mogao raditi bilo tko u Republici Hrvatskoj. Na pitanje branitelja I okr. pravne osobe na koji su način utvrdili da je MV obavljao poslove privatne zaštite, svjedok odgovara da su imali saznanje da je I okr. pravna osoba potpisala ugovor sa Gradom Zagrebom da pruža usluge privatne zaštite te su dobili prijavu od osobe koja je na području Jaruna zadobila ozljedu koju su joj prouzročili elektrošokerom djelatnici Storm Securitya nakon čega su izvršili nadzor.Na poseban upit branitelja da li su tražili od I okr. pravne osobe očitovanje vezano za navedenu kontrolu , svjedok odgovara da to očitovanje nisu tražili, već su prije nadzora zatražili samo ugovor sa gradom Zagrebom, te su zatražili od pravne osobe ugovor sklopljen sa MV.

3.2. Svjedok MV iskazao je da je predmetne zgode bio na porti upravne zgrade objekta Jarun, radio je kao čuvar, njegov je posao bio da se javlja na telefon i da preko video nadzora prati situaciju i po potrebi da o nekom događaju obavijesti zaštitare. Zaposlen je bio kao čuvar, a ne zna što mu je pisalo u ugovoru o radu. Ove je poslove radio honorarno, povremen vikendom, a sjeća se kontrole kada su došla dva inspektora koji su zatražili njegovu osobnu iskaznicu i pitali ga da li ima licencu, rekao je da licencu nema i da mu ista nije ni potrebna za posao koji je radio. Inspektoru je rekao koje poslove radi, rekao je da prati situaciju preko kamera, zaključava prostorije toaleta i po potrebi, ako vidi da je potrebna intervencija, poziva zaštitare. Inspektori su gledali i njegovu odjeću, imao je na sebi majicu i hlače od firme, a cipele su bile njegove.

3.3. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru poslova privatne zaštite klasa: UP/I-217-02/24-31/2173 sastavljenog 27. travnja 2024. u 22:06 sati u objektu Upravna zgrada u Zagrebu, [adresa] utvrđeno je da je MV zatečen u obavljanju poslova privatne zaštite- čuvara na porti, a koji nema dopuštenje za obavljanje poslova privatne zaštite, nema vidno istaknutu čuvarsku/zaštitarsku iskaznicu, na sebi nosi službene krem hlače, crnu majicu kratkih i dugih rukava sa natpisom i logom Storm Security.

3.4. Iz izvatka iz sudskog registra utvrđeno je da je II okrivljenik u vrijeme počinjenja prekršaja bio direktor I okrivljene pravne osobe koju je zastupao samostalno i pojedinačno.

3.5. Iz izvatka iz prekršajne evidencije za I i II okrivljene utvrđeno je da I i II okrivljeni prije počinjenja prekršaja nisu bili prekršajno osuđivani.

4. U završnoj riječi predstavnik tužitelja navodi da smatraju da su I okrivljeni sklopili ugovor o pružanju usluga privatne zaštite osoba i imovine što spada u poslove privatne zaštite, te je gospodin MV koji je bio prisutan na objektu samim svojim prisustvom štitio objekt, što znači da obavlja poslove čuvanja i zaštite imovine te stoga ostaje kod optužnog prijedloga i predlaže da se I i II okrivljeni kazne sukladno zakonu.

4.1. Branitelj I okr. u završnoj riječi navodi da iz provedenog dokaznog postupka

ne proizlazi utvrđeni da su I i II okr. počinili prekršajno djelo za koje se terete, optužni

prijedlog se sključivo na pretpostavci tužitelja i temeljem sklopljenog ugovora o

tjelesnoj zaštiti sa Gradom Zagrebom. Obrana pritom naglašava da sam saslušani

svjedok ŠV kao zaposlenik tužitelja konstatira da promatranje situacije

preko video nadzora , odnosno da nadziranje istog sustava može raditi bilo koja osoba

u RH , te da za isto ne treba imati posebno dopuštenje. Također isti svjedok saslušan

na raspravi dana 25. studenog 2025.g. navodi da u trenutku provođenja samog

inspekcijskog nadzora zaposlenik I okrivljenika MV nije imao na sebi

nikakvu zaštitarsku odoru, niti vatreno oružje već isključivo majicu kratkih rukava sa

logom I okrivljene osobe. Na isti iskaz svjedoka ŠV nadovezuje se i iskaz svjedoka

MV koji sam navodi da je radio isključivo u svojstvu čuvara te da je posao

istoga bio isključivo javljanje na telefon te putem video nadzora praćenje situacije.

Dakle, kritične zgode u provedenom inspekcijskom nadzoru ničim nije

utvrđeno niti dokazano da je MV obavljao poslove privatne zaštite a za koje

nije imao dopuštenje MUP-a. Slijedom navedenog predlaže se donošenje

oslobađajuće presude. Podredno ukoliko sud ipak zauzme stav da je predmetno djelo

počinjeno predlaže se da sud uzme u obzir olakotne okolnosti te da prilikom

provođenja samog inspekcijskog nadzora nije utvrđena nikakva druga nepravilnost u

smislu ravnopravnog statusa radnika MV.

5. Nakon ovako provedenog postupka, analizirajući obranu I i II okrivljenih te analizom svih u postupku provedenih dokaza, kako svakog pojedinačno, tako i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret.

6. Iz iskaza u postupku ispitanih svjedoka, inspektora ŠV i MV, koji je u svom iskazu izričito naveo da je obavljao poslove čuvara u nadziranom objektu, a da je njegov je posao bio da se javlja na telefon i da preko video nadzora prati situaciju i po potrebi da o nekom događaju obavijesti zaštitare, nedvojbeno proizlazi da je isti obavljao poslove čuvara, a za obavljanje ovih poslova I i II okrivljeni nisu imali propiosano dopuštenje. U smislu čl. 17. st. 1. Zakona o privatnoj zaštiti poslove privatne zaštite mogu obavljati fizičke osobe koje su dobile dopuštenje Ministarstva za obavljanje tih poslova kao zaposlenici pravnih osoba i obrta koji imaju odobrenje za obavljanje poslova privatne zaštite. U smislu st. 3. istog članka istog zakona poslovi privatne zaštite, ovisno o razini složenosti te ovlastima osoba koje ih obavljaju razvrtsavaju se na poslove: 1. čuvara, 2. zaštitara, 3. zaštitara specijalista, 4. zaštitara tehničara i 5. zaštitara IPU-a. Dakle, iz citirane zakonske odredbe nedvojbeno proizlazi da je osobi koja obavlja poslove čuvara, za obavljanje tih poslova potrebno odobrenje nadležnog ministarstva. Okolnosti koje I i II okrivljeni navode u svojim obranama i pokušavaju dokazati tijekom provedenog postupka, da svjedok nije na sebi imao zaštitarsku uniformu, već samo majicu sa istaknutim logom I okrivljene pravne osobe te da je MV obavljao samo poslove video nadzora, za koje mu poslove nije potrebno odobrenje, sud nije prihvatio budući da je iz iskaza MV koji je izričito naveo da je bio zaposlen kao čuvar u objektu navedenom u izreci presude, nedvojbeno utvrdio da su I i II okrivljeni počinili prekršaj za koji se optužuju. Okolnosti koje I i II okrivljeni navode u svojim obranama te pokušavaju dokazati tijekom provođenja dokaznog postupka, da MV nije radio na poslovima zaštitara, sud nije prihvatio, budući da je, kako iz optužnog prijedloga, tako i iz iskaza u postupku ispitanih svjedoka, nedvojbeno utvrđeno da je MV obavljao poslove čuvara, a za obavljanje tih poslova potrebno mu je odobrenje Ministarstva unutarnjih poslova.

7. Stoga je sud I i II okrivljene proglasio krivima, te im je svakom izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, štetnim posljedicama, imovinskim prilikama okrivljenika i stupnju odgovornosti II okrivljene odgovorne osobe..

8. Prilikom odmjeravanja kazne sud je I i II okrivljenima kao olakotnu okolnost uzeo činjenicu da počinjenjem prekršaja nisu nastupile štetne posljedice te njihovu prekršajnu nekažnjavanost prije počinjenja prekršaja, dok otegotnih okolnosti nije našao, zbog čega im je izrekao novčane kazne u zakonu propisanim minimalnim iznosima, nalazeći da će se i takvim novčanim kaznama postići opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. istog zakona.

9. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su I i II okrivljeni proglašeni krivima, to su obvezni, svaki, naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, te njihovo imovno stanje.

Zagreb, 10. travnja 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Marina Pazman

Andrea Krelja Tovarac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. I okrivljeniku: STORM SECURITY d.o.o., [adresa]

2. II okrivljeniku: ZV, [adresa]

3. branitelj I okrivljenika: AV, [adresa]

4. branitelj II okrivljenika: DV, [adresa]

5. tužitelj – MUP, Ravnateljstvo civilne zaštite, Područni ured civilne zaštite Zagreb, Služba za inspekcijske poslove Zagreb

6. spis