REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, J.F. Kennedyja 11

P-1077/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivi Karin Šipek, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE d.d. Zagreb, Slavonska avenija 1B, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnica Sanja Tambić, odvjetnica iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d. Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Binički Ložnjak, odvjetnica iz Zagreba, Amruševa 8, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. veljače 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, s danom objave 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana isplatiti tužitelju iznos od 4.962,84 EUR sa zateznom kamatom na iznos od 854,53 EUR od 18. rujna 2024. do isplate, a na iznos od 4.108,31 EUR od 11. prosinca 2024. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju isplatiti iznos od 2.545,64 EUR sa zateznom kamatom od 18. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zatim u dijelu zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos od 4.108,31 EUR za razdoblje od 18. rujna 2024. pa do 10. prosinca 2024., kao i u dijelu kojem mu se nalaže platiti zateznu kamatu na iznos od 854,53 EUR od 18. rujna 2024. do isplate te na iznos od 4.108,31 EUR od 11. prosinca 2024. do isplate preko stope zatezne kamate dosuđene u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 (petnaest) dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.206,59 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka za iznos od 525,71 EUR sa zateznom kamatom od 10. travnja 2026. do isplate prema stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi tvrdi da se dana 8. srpnja 2024. u mjestu Zagreb-Jadranska avenija, dogodila prometna nezgoda za koju je odgovoran vozač UN, koji je tom prilikom upravljao vozilom registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu osiguranika tuženika, osigurano kod tuženika policom od automobilske odgovornosti br. 020402355387, a u kojem je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], koje je na dan štetnog događaja bilo osigurano policom automobilskog kaska kod tužitelja, na način da je nastupila totalna šteta. Tužitelj tvrdi da je predmetnu prometnu nezgodu skrivio vozač vozila osiguranog kod tuženika postupajući protivno odredbi članka 51. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je naletio na stražnju stranu vozila osiguranika tužitelja uslijed čega je na istom nastala imovinska šteta. S obzirom na to da je oštećeno vozilo registarske oznake [registarska oznaka], na dan predmetnog štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja policom kasko osiguranja broj 1025337044, tužitelj navodi da mu se vozač vozila osiguranog kod tužitelja obratio s odštetnim zahtjevom za naknadu mu imovinske štete te da je tužitelj oštećenom osiguraniku na ime totalne štete na vozilu isplatio ukupan iznos od 30.646,48 EUR , i to sukladno izvidu, kalkulaciji i obračunu štete te provedenoj aukciji. Tužitelj tako tvrdi da je oštećenom osiguraniku 18. rujna 2024. kao nesporan isplatio iznos od 23.992,53 EUR (potvrda o izvršenom nalogu broj 2024490570223), da bi dana 11. prosinca 2024. pristupio isplati daljnjeg iznosa od 6.653,95 EUR (potvrda o izvršenom nalogu broj 2024652461909).

1.2. S obzirom na to da je prema tvrdnjama tužitelja vozač vozila osiguranog kod tuženika isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja, smatra da je sukladno odredbi članka 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, tužitelj isplatom gore ukupno navedenog iznosa na ime naknade štete, stekao prema tuženiku pravo regresa, sukladno odredbama iz članka 963. Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Tužitelj nadalje navodi da se 17. veljače 2025. obratio tuženiku s regresnim zahtjevom, po kojem je tuženik izvršio isplatu dijela iznosa kojeg je tužitelj isplatio osiguraniku, i to iznos od 23.138,00 EUR dana 14. ožujka 2025., a koji iznos ne predstavlja ukupnu naknadu koju je tužitelj isplatio osiguraniku na ime naknade štete za koju je odgovoran osiguranik tuženika pa ovom tužbom zahtijeva isplatu preostalog iznosa od 7.508,48 EUR sa zateznom kamatom od 18. rujna 2024. do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je 08. srpnja 2024. u Zagrebu – Jadranska avenija došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovalo vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] koje je osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 020402355387, vozač kojeg vozila je odgovoran za nastanak prometne nezgode, u kojoj je oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] osigurano policom automobilskog kaska kod tužitelja. Tuženik također ne spori da je na vozilu marke Toyota Corolla registarskih oznaka [registarska oznaka] nastupila totalna šteta, ne spori da je tužitelj na ime totalne štete svom osiguraniku isplatio iznos od 30.646,48 EUR obzirom isto proizlazi iz dostavljenih potvrda o izvršenim transakcijama, niti spori da se tužitelj 17. veljače 2025. obratio tuženiku s regresnim zahtjevom po kojem je tuženik 14. ožujka 2025. isplatio na ime naknade štete iznos od 23.138,00 EUR.

2.2. Tuženik spori visinu postavljenog odštetnog zahtjeva preko iznosa od 23.138,00 EUR za koji iznos je tužitelju namirena šteta iz navedenog štetnog događaja, o čemu je tuženik obavijestio tužitelja dopisom od 13. ožujka 2025. Naime, tuženik tvrdi da tužitelj prilikom utvrđivanja iznosa nastale totalne štete nije uzeo u obzir amortizaciju za starost i prijeđenu kilometražu oštećenog vozila slijedom čega je pogrešno procijenio vrijednost vozila na dan štetnog događaja na iznos od 32.866,48 EUR, koju procjenu tuženik smatra previsokom te prema procjeni tuženika vrijednost vozila je na dan štetnog događaja iznosila 28.922,00 EUR. Osim toga, tuženik smatra da je tužitelj pogrešno procijenio i vrijednost ostatka vozila jer je tužitelj vrijednost ostatka vozila utvrdio u iznosu od 2.220,00 EUR, prema ponudi dobivenoj od aukcijske kuće, dok je tehnička služba tuženika utvrdila da vrijednost ostatka vozila iznosi 5.784,00 EUR. Naime, ističe da se procjena tužitelja prvotno podudarala s procjenom tuženika, što proizlazi i iz obračuna totalne štete tužitelja broj 2410393778 (dostavljeno u prilogu tužbe) kojom je utvrđeno da visina štete iznosi 23.992,53 EUR koji iznos je tužitelj platio osiguraniku tužitelja 18. rujna 2024. da bi mu daljnji iznos od 6.653,95 EUR bio isplaćen naknadno 11. prosinca 2024. Tuženik tvrdi da je uvidom u predmetni obračun razvidno da je tužitelj prvotno ostatak vozila procijenio na iznos od 8.873,95 EUR, što je znatno više od u tužbi naznačenih 2.200,00 EUR, dok je kao vrijednost vozila na dan štetnog događaja naznačen iznos od 32.866,48 EUR koji predstavlja vrijednost novo nabavnog vozila iz čega pak proizlazi da tužitelj prilikom procjene nije uzeo u obzir amortizaciju vozila prema starosti i prijeđenoj kilometraži. Prema tvrdnjama tuženika razvidno je dakle da se obračun totalne štete tužitelja podudara sa tuženikovim obračunom te iznosom koji je u konačnici i isplaćen tužitelju po ovom štetnom događaju.

3. Tužitelj se na odgovor na tužbu očitovao podneskom od 20. svibnja 2025. kojim je istaknuo da je u odnosu na utvrđivanje visine štete uzeo u obzir starost vozila u trenutku procjene, odnosno činjenicu da je vozilo godine proizvodnje 2023. s prvom registracijom u siječnju 2024., a što se tiče ostatka vozila i njihove vrijednosti tvrdi i da su oni utvrđeni sukladno stanju na tržištu. Naime navodi da ga je oštećenik zatražio pomoć za prodaju spašenih ostataka te da je temeljem naloga i suglasnosti osiguranika obavljena aukcija te da je u konkretnom slučaju društvo Automega d.o.o. dalo najvišu ponudu u iznosu od 2.200,00 EUR, koja ponuda je kao najviša i prihvaćena zbog čega je tužitelj revidirao obračun i izvršio ponovnu kalkulaciju štete te je pristupio daljnjoj isplati oštećeniku kako bi mu u cijelosti naknadio stvarno nastalu štetu.

4.1. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom u sadržaj isprava priloženih spisu predmeta i to u: Obračun štete na vozilu od 12. srpnja 2024. (list 6. do 10. spisa), Polica za Toyota kasko osiguranje vozila broj 1025337044 (list 10. do 11. spisa), potvrda o prometnoj nesreći MUP-a, Policijska uprava Zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb (list 12. do 14. spisa), prijava štete automobilskog kaska (list 16. do 17. spisa), obračun totalne štete (list 18. spisa), obvezujuća ponuda ponuđača (list 19. i list 37. spisa), dopis od 13. ožujka 2025. (list 20. do 21. spisa), obavijest o likvidaciji štete od 14. ožujka 2025. (list 23. spisa), regresni zahtjev (list 25. spisa), ispis oglasa sa web stranice (list 27. do 28. spisa), zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 29. do 31. spisa), obavijest o šteti (list 32. spisa), preslika vozačke i prometne dozvole (list 33. do 36. spisa), e-mail korespondencija (list 38. do 42. spisa), fotografije vozila (list 46. do 96. spisa) te je provedeno prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila Berislavu Šimunoviću (nalaz i mišljenje na listu 119. do 121. spisa), a koji vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 26. veljače 2026. (iskaz na listu 131. spisa).

4.2. Tužitelj je na pripremnom ročištu, s obzirom na utvrđene nesporne činjenice među strankama, odustao od svih predloženih dokaze, osim prometnog vještačenja na okolnost visine ukupno nastale štete na vozilu osiguranika tužitelja.

5. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6.1. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 7.508,48 EUR kojeg je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku na ime naknade imovinske štete na vozilu reg. oznaka [registarska oznaka] nastale u prometnoj nezgodi koja se dogodila 8. srpnja 2024. u Zagrebu-Jadranska avenija, tvrdeći da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne nezgode.

6.2. Tužitelj tako traži od tuženika da mu vrati ono što je platio na ime naknade štete svom osiguraniku, ostvarujući time svoje pravo regresa u smislu odredbe članka 963. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO). Naime, odredbom članka 963. ZOO-a određeno je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguravatelja, u konkretnom predmetu tužitelja, po samom zakonu do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

7. Među strankama nisu sporne aktivna legitimacija tužitelja niti je sporna pasivna legitimacija tuženika, nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, nije sporna odgovornost osiguranika tuženika za nastanak istog, nije sporno da je na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja reg. oznaka [registarska oznaka] nastupila totalna šteta te nije sporno da je tužitelj svom osiguraniku na ime totalne štete dana 18. rujna 2024. i 11. prosinca 2024. isplatio ukupan iznos od 30.646,48 EUR (dana 18. rujna 2024. iznos od 23.992,53 EUR te dana 11. prosinca 2024. iznos od 6.653,95 EUR). Među strankama nije sporno niti da je tuženik u mirnom postupku tužitelju po njegovom regresnom zahtjevu isplatio iznos od 23.138,00 EUR.

8. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva preko u mirnom postupku nesporno plaćenog iznosa štete po regresnom zahtjevu u iznosu od 23.138,00 EUR.

9. Sud je radi utvrđivanja sporne visine tužbenog zahtjeva, odnosno radi utvrđivanja visine nastale totalne štete na vozilu kasko osiguranom kod tužitelja nastale u predmetnom štetnom događaju, proveo prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Berislavu Šimunoviću (nalaz i mišljenje na listovima 119. do 121. spisa).

10. Vještak je u okviru izrade nalaza analizirao opće podatke o vozilu kasko osiguranom kod tužitelja, vrstu štete prema obračunu štete i dostavljenim fotografijama, tržnu vrijednost vozila osiguranika tužitelja, vrijednost ostataka vozila osiguranika tužitelja s obzirom na opseg nastalih oštećenja, starost, stanje na tržištu rabljenih i karamboliranih vozila te je slijedom tako provedene analize utvrdio visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja te je iznio mišljenje da je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala totalna šteta koja svedena na dan isplate štete iznosi oko 28.100,84 EUR.

11. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju podneskom od 23. siječnja 2026., dok tuženik na nalaz i mišljenje nije imao prigovora.

12. Tužitelj navedenim podneskom ističe kako je prilikom obrade zahtjeva svojeg osiguranika proveo aukciju za prodaju ostataka vozila te je sukladno provedenoj aukciji izvršio obračun i isplatu štete pri čemu ističe da iz obračuna totalne štete proizlazi da nije amortizirao vrijednost predmetnog vozila imajući na umu njegovu starost, odnosno činjenicu da je od registracije do štetnog događaja prošlo tek 6 mjeseci. Ističe da je iz obračuna razvidno da je tužitelj prvotno ostatke vozila procijenio na iznos od 8.873,95 EUR te je temeljem takvog obračuna oštećeniku isplatio iznos osigurnine od 23.992,53 EUR, međutim, da je po zahtjevu oštećenika isti zatražio prodaju ostatka vozila putem aukcije koju provodi tužitelj te da su temeljem te aukcije prikupljene ponude te je prihvaćena kao najviša ponuda društva Automega d.o.o. u iznosu od 2.200,00 EUR, nakon čega je korigirao obračun štete te je pristupio daljnjoj isplati osigurnine.

13. Vještak je usmeno iznio nalaz i mišljenje na ročištu održanom 26. veljače 2026., na kojem ročištu se očitovao i na prigovore tužitelja. Vještak se na prigovor očitovao na način da smatra realnim vrijednost ostataka od 10% tržne vrijednosti pri čemu je vodio računa o opsegu i intenzitetu štete na vozilu te starosti vozila te je naveo da ukoliko bi uzeli u obzir ponudu za ostatke vrijednosti oštećenog vozila na temelju kojih je tužitelj isplatio osiguranika da bi šteta iznosila 29.023,16 EUR, međutim, vještak smatra da bi realna šteta na oštećenom vozilu bila ona iz pisanog nalaza i mišljenja imajući u vidu oštećenja na vozilu te starost vozila pa je stoga u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 28. prosinca 2025. Vještak se dodatno očitovao da cijene ostataka vozila mogu varirati i na dnevnoj bazi, ali da to ne utječe na nalaz i mišljenje jer je izračun u istom rađen prema pravilima prometne struke, dok je isplata štete od strane tužitelja vršena prema tržišno financijskoj situaciji koja je bila na dan isplate štete, a da jedno s drugim ne mora biti kompatibilno.

14. Stranke nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja te očitovanja vještaka na prigovore tužitelja na nalaz i mišljenje nisu imale daljnjih prigovora.

15. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje prometnog vještaka iz razloga što je prema ocjeni ovog suda brižljivo razmotrio predmet vještačenja, točno je naveo sve što je opazio i našao te je svoje mišljenje iznio savjesno i u skladu sa pravilima znanosti i vještine pri čemu se vještak očitovao na prigovore tužitelja te je svojim očitovanjem iste s uspjehom otklonio.

16. Ovaj sud je tako iz provedenog prometnog vještačenja utvrdio da tržna vrijednost vozila osiguranika tužitelja u vidu novonabavne cijene tog vozila, uključujući sve troškove do registracije, iznosi oko 32.866,48 EUR, međutim, da je u trenutku štetnog događaja vozilo osiguranika tužitelja bilo staro 6 mjeseci čime je amortizirano oko 10%, dok s naslova eksploatacije nema promjene vrijednosti voz ila (pri čemu je vještak u obzir uzeo prosječan broj kilometara za ovu vrstu vozila u periodu korištenja s obzirom da nije bilo moguće očitati prijeđenu kilometražu istoga). Nadalje, s obzirom na opće stanje na tržištu rabljenih vozila, vrijednost vozila osiguranika tužitelja potrebno je uvećati za oko 5%. Ukupna vrijednost vozila osiguranika tužitelja glede starosti, prijeđene kilometraže i općeg stanja na tržištu rabljenih vozila iznosi oko 95% novonabavne cijene vozila pa stoga tržna vrijednost vozila osiguranika tužitelja svedena na dan isplate štete iznosi oko 31.223,16 EUR. S obzirom na opseg nastalih štećenja, starost, stanja na tržištu rabljenih i karamboliranih vozila, ovaj sud je prihvatio mišljenje vještaka da vrijednost ostataka oštećenog vozila sveden na dan isplate štete iznosi oko 10% tržne vrijednosti vozila, odnosno oko 3.122,32 EUR. Tako je ovaj sud temeljem provedenog vještačenja utvrdio da je ukupna visina štete na vozilu osiguranika tužitelja iznosila 28.100,84 EUR (dobivena na način da je od utvrđene tržne vrijednosti vozila odbijen utvrđeni iznos vrijednosti ostataka vozila).

17. Ovaj sud je prihvatio mišljenje vještaka da stvarna šteta na vozilu iznosi kako je utvrđena u pisanom nalazi i mišljenju te da je utvrđena vrijednost ostataka vozila od 10% tržne vrijednosti realna kada se uzme u obzir opseg i intenzitet štete te starost vozila. Također ovaj sud je prihvatio očitovanje vještaka da cijene ostataka mogu varirati i na dnevnoj bazi, ali da navedeno ne utječe na nalaz i mišljenje vještaka jer je izračun vještaka rađen prema pravilima prometne struke, dok je tužitelj isplatu štete vršio prema tržišno financijskoj situaciji koja ne mora biti kompatibilna sa pravilima prometne struke koje je ovaj sud ocijenio mjerodavnima.

18. Temeljem provedenog vještačenja utvrđeno je da ukupna visina štete na vozilu osiguranika tužitelja iznosi 28.100,84 EUR, a s obzirom da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio nesporno iznos od 23.138,00 EUR, tuženik je prema ocjeni ovog suda u obvezi tužitelju u skladu s odredbom članka 963. ZOO-a u svezi s odredbom članka 1072. stavak 1. ZOO-a isplatiti daljnji iznos od 4.962,84 EUR za koji iznos je tužbeni zahtjev ocijenjen osnovanim slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je za preostali iznos od 2.545,64 EUR tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

19.1. U smislu odredbe članka 963. stavka 1. ZOO-a osiguratelj koji je naknadio štetu oštećenoj osobi i na kojega je prešlo pravo osiguranika ima pravo od štetnika, odnosno njegovog osiguratelja naplatiti isplaćeni iznos štete. Isto tako, ima pravo na zatezne kamate na svotu isplaćene naknade štete od dana kada je izvršio isplatu. Takvo pravno shvaćanje izraženo je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 643/2022-2 od 6. prosinca 2023.

19.2. Tužitelj je svom kasko osiguraniku imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 30.646,48 EUR isplatio u dva navrata, prvotno 18. rujna 2024. u iznosu od 23.992,53 EUR, a potom 11. prosinca 2024. u daljnjem iznosu od 6.653,95 EUR. Tuženik je u mirnom postupku nesporno tužitelju temeljem njegovog regresnog zahtjeva dana 14. ožujka 2025. isplatio dio tog iznosa od 23.138,00 EUR slijedom čega tužitelj tužbom zahtijeva isplatu razlike od 7.508,48 EUR, ali na tako sveukupno utuženi iznos zahtijeva isplatu zatezne kamate od datuma prvog plaćanja svom osiguraniku, odnosno od 18. rujna 2024. pa do isplate. Imajući u vidu da je tužitelj isplate naknade štete svom osiguraniku vršio u dva navrata te imajući u vidu iznos isplaćen od strane tuženika u mirnom postupku, tužitelju u odnosu na dio dosuđenog iznosa od 854,53 EUR pripada zatezna kamata od datuma prvog plaćanja, odnosno od 18. rujna 2024. pa do isplate (u kojem iznosu je preostala razlika između iznosa kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku 18. rujna 2024. i onog koji mu je tuženik naknadio u mirnom postupku), a na preostali dio dosuđenog iznosa od 4.108,31 EUR mu pripada zatezna kamata od datuma drugog izvršenog plaćanja, odnosno od 11. prosinca 2024. pa do isplate slijedom čega je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je u odnosu na dio dosuđenog iznosa od 4.108,31 EUR zahtjev za isplatom zatezne kamate odbijen za razdoblje od 18. rujna 2024. pa do 10. prosinca 2024. te je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

20. Odluka o stopi zatezne kamate na ukupno dosuđeni iznos donesena je u skladu s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnom spora (regresni zahtjev) pa je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok je tužbeni zahtjev odbijen preko tako dosuđene stope zatezne kamate slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

21. Odredbom članka 154. stavak 2. ZPP-a određeno je ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

22. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, prilikom određivanja troškova postupka potrebno je ocjenjivati uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva. Dakle, kada je tuženik osporavao osnov i visinu tužbenog zahtjeva, ako je tužbeni zahtjev makar i djelomično usvojen tada se ima smatrati da je tužitelj glede osnove zahtjeva (X) uspio u omjeru od 100%, a glede visine zahtjeva (Y) omjer uspjeha u sporu uzima se prema postavljenom zahtjevu. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (Z1=X+Y:2). Na jednak način izračunava se i omjer tuženika u sporu (Z2). Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha tuženika (Z1-Z2) (vidi odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024. i odluku broj Rev-1073/2024-2 od 18. rujna 2024.).

23. U konkretnom slučaju tužitelj je glede osnove tužbenog zahtjeva uspio u omjeru od 100%, a glede visine u omjeru od 66,10%. Stoga se aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva omjer uspjeha u sporu tužitelja od 83,05% (100+66,10:2). S druge strane, aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i uspjeha glede visine dobiva se omjer uspjeha tuženika u sporu od 16,95% (0+33,90:2).

24. Kada se od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela (tužitelj) oduzme postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela (tuženik), preostaje postotak od 66,10% (83,05%-16,95%), u kojem omjeru je valjalo odmjeriti naknadu troškova koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, i to tužitelju koji je u većoj mjeri uspio u postupku.

25. Stoga se odluka o tužiteljevom zahtjevu za naknadom troškova parničnog postupka temelji na odredbama članka 154. stavak 2., članka 155. stavak 1. i 2. ZPP - a, Zakonu o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' broj 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11, 112/12, 157/13 i 118/18, dalje u tekstu: ZSP) u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ''Narodne novine'' broj 138/23 i 107/2025, dalje u tekstu: Tarifa), prema zahtjevu za naknadom troškova (zahtjev tužitelja na listu 127. i 131. spisa), uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i vrijednost boda u iznosu od 2,00 EUR.

26. Tužitelju su kao potrebni za svrhovito vođenje postupka priznati sljedeći troškovi:

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 20. svibnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 24. studenog 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sastava podneska od 23. siječnja 2026. (Tbr. 8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak zastupanja po odvjetniku na ročištu održanom 26. veljače 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) u iznosu od 200,00 EUR uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) u iznosu od 50,00 EUR,

- trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 60,77 EUR

- trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 60,77 EUR, odnosno ukupno mu je priznat kao potreban trošak u iznosu od 1.371,54 EUR.

27. Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka odbijen je u odnosu na prekomjerno neosnovano zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu iz razloga jer je odredbom članka 7. stavak 3. ZSP-a propisano da na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Tako je tužitelj u obvezi plaćanja sudske pristojbe za presudu u iznosu od 60,77 EUR, ukoliko ju plati u propisanom roku od tri dana, dok sam snosi krivnju za eventualno nepravovremeno plaćanje iste i slijedom toga plaćanje razlike do punog iznosa pristojbe propisanog Tarifom (razlika u iznosu od 60,77 EUR). Stoga je na ime zatražene sudske pristojbe na presudu tužiteljev zahtjev prihvaćen za iznos od 60,77 EUR, dok je ocijenjen neosnovanim za razliku do zatraženog punog iznosa pristojbe u iznosu od 60,76 EUR.

28. Tužitelju je naknada ukupnih i priznatih mu troškova kao potrebnih za vođenje ovog postupka (u ukupnom iznosu od 1.371,54 EUR) odmjerena u postotku od 66,10%, koji postotak je preostao nakon ranije navedenog obračuna postotka u kojem su stranke uspjele u sporu propisanog člankom 154. stavak 2. ZPP -a, odnosno u iznosu od 906,59 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i uplaćeni trošak predujma za provođenje vještačenja u iznosu od 300,00 EUR jer je imajući u vidu tuženikovo prigovore tijekom postupka bilo potrebno provesti vještačenje za koje je tužitelj prethodno snosio troškove pa mu se takvi troškovi trebaju priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa (vidi rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1073/2024-2 od 18. rujna 2024. te odluke tog suda broj Rev-660/2021 od 14. rujna 2021. i Rev-291/2015-2 od 2. listopada 2018.) slijedom čega je tužitelju ukupno dosuđena naknada troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.206,59 EUR te je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu za iznos od 525,71 EUR njegov zahtjev odbijen kao neosnovan slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. Izreke ove presude.

29. Odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud je donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

S U D A C

Iva Karin Šipek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.