REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: P-200/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici po sucu toga suda Marijanu Muža, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice HL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po Zajedničkom odvjetničkom uredu Ivan Borić i Morana Kovač Stanić iz Siska, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupana po OD Porobija i Porobija iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 11. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335 st. 4. Zakona o parničnom postupku, 10. travnja 2026.
p r e s u d i o j e :
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.704,25 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određu je za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući iste:
na iznos od 0,27 € od 1. lipanj 2006. do isplate
na iznos od 1,12 € od 12. srpanj 2006. do isplate
na iznos od 1,63 € od 11. kolovoz 2006. do isplate
na iznos od 5,27 € od 13. studeni 2006. do isplate
na iznos od 4,34 € od 12. prosinac 2006. do isplate
na iznos od 7,34 € od 11. siječanj 2007. do isplate
na iznos od 9,58 € od 15. veljača 2007. do isplate
na iznos od 6,42 € od 15. ožujak 2007. do isplate
na iznos od 8,48 € od 6. travanj 2007. do isplate
na iznos od 13,32 € od 10. svibanj 2007. do isplate
na iznos od 12,93 € od 8. lipanj 2007. do isplate
na iznos od 16,33 € od 13. srpanj 2007. do isplate
na iznos od 13,76 € od 10. kolovoz 2007. do isplate
na iznos od 12,63 € od 12. rujan 2007. do isplate
na iznos od 18,13 € od 15. listopad 2007. do isplate
na iznos od 15,12 € od 9. studeni 2007. do isplate
na iznos od 16,33 € od 12. prosinac 2007. do isplate
na iznos od 24,58 € od 10. siječanj 2008. do isplate
na iznos od 21,04 € od 12. veljača 2008. do isplate
na iznos od 17,03 € od 12. ožujak 2008. do isplate
na iznos od 17,74 € od 11. travanj 2008. do isplate
na iznos od 37,22 € od 12. svibanj 2008. do isplate
na iznos od 37,10 € od 13. lipanj 2008. do isplate
na iznos od 37,56 € od 7. srpanj 2008. do isplate
na iznos od 41,46 € od 8. kolovoz 2008. do isplate
na iznos od 39,61 € od 5. rujan 2008. do isplate
na iznos od 31,81 € od 10. listopad 2008. do isplate
na iznos od 23,52 € od 10. studeni 2008. do isplate
na iznos od 31,33 € od 10. prosinac 2008. do isplate
na iznos od 16,51 € od 12. siječanj 2009. do isplate
na iznos od 33,08 € kn od 11. veljača 2009. do isplate
na iznos od 26,95 € od 10. ožujak 2009. do isplate
na iznos od 44,22 € od 11. travanj 2009. do isplate
na iznos od 43,47 € od 13. svibanj 2009. do isplate
na iznos od 37,00 € od 29. srpanj 2009. do isplate
na iznos od 48,94 € od 10. kolovoz 2009. do isplate
na iznos od 49,32 € od 10. rujan 2009. do isplate
na iznos od 48,75 € od 12. listopad 2009. do isplate
na iznos od 49,44 € od 13. studeni 2009. do isplate
na iznos od 48,80 € od 14. prosinac 2009. do isplate
na iznos od 50,48 € od 12. siječanj 2010. do isplate
na iznos od 51,08 € od 13. veljača 2010. do isplate
na iznos od 51,18 € od 13. ožujak 2010. do isplate
na iznos od 51,43 € od 14. travanj 2010. do isplate
na iznos od 52,22 € od 10. svibanj 2010. do isplate
na iznos od 52,27 € od 12. lipanj 2010. do isplate
na iznos od 54,85 € od 12. srpanj 2010. do isplate
na iznos od 56,42 € od 13. kolovoz 2010. do isplate
na iznos od 55,93 € od 13. rujan 2010. do isplate
na iznos od 56,19 € od 13. listopad 2010. do isplate
na iznos od 57,02 € od 12. studeni 2010. do isplate
na iznos od 59,40 € od 14. prosinac 2010. do isplate
na iznos od 57,85 € od 13. siječanj 2011. do isplate
na iznos od 57,51 € od 14. veljača 2011. do isplate
na iznos od 59,25 € od 14. ožujak 2011. do isplate
na iznos od 58,98 € od 14. travanj 2011. do isplate
na iznos od 58,78 € od 12. svibanj 2011. do isplate
na iznos od 62,73 € od 13. lipanj 2011. do isplate
na iznos od 62,40 € od 11. srpanj 2011. do isplate
na iznos od 64,46 € od 12. kolovoz 2011. do isplate
na iznos od 56,51 € od 13. rujan 2011. do isplate
na iznos od 53,49 € od 13. listopad 2011. do isplate
na iznos od 53,83 € od 14. studeni 2011. do isplate
na iznos od 54,76 € od 13. prosinac 2011. do isplate
na iznos od 55,93 € od 12. siječanj 2012. do isplate
na iznos od 56,46 € od 14. veljača 2012. do isplate
na iznos od 55,84 € od 13. ožujak 2012. do isplate
na iznos od 55,42 € od 11. travanj 2012. do isplate
na iznos od 55,81 € kn od 14. svibanj 2012. do isplate
na iznos od 56,00 € od 13. lipanj 2012. do isplate
na iznos od 55,90 € od 12. srpanj 2012. do isplate
na iznos od 55,88 € od 13. kolovoz 2012. do isplate
na iznos od 54,92 € od 11. rujan 2012. do isplate
na iznos od 55,84 € od 12. listopad 2012. do isplate
na iznos od 55,92 € od 12. studeni 2012. do isplate
na iznos od 55,38 € od 13. prosinac 2012. do isplate
na iznos od 55,32 € od 12. siječanj 2013. do isplate
na iznos od 55,18 € od 11. veljača 2013. do isplate
na iznos od 54,95 € od 12. ožujak 2013. do isplate
na iznos od 55,92 € od 12. travanj 2013. do isplate
na iznos od 53,89 € od 11. svibanj 2013. do isplate
na iznos od 53,65 € od 11. lipanj 2013. do isplate
na iznos od 55,25 € od 12. srpanj 2013. do isplate
na iznos od 54,52 € od 13. kolovoz 2013. do isplate
na iznos od 54,89 € od 10. rujan 2013. do isplate
na iznos od 55,46 € od 10. listopad 2013. do isplate
na iznos od 54,96 € od 14. studeni 2013. do isplate
na iznos od 56,47 € od 14. prosinac 2013. do isplate
na iznos od 55,99 € od 14. siječanj 2014. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 isplatiti tužitelju HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.427,85 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 01. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje temeljem Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 72/20) i Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), od 01.01.2008. do 31.07.2015. za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 01.08.2015. do 31.12.2022. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2023. do 29.12.2023. sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena a od 30.12.2023. pa do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, računajući iste:
na iznos od 5,92 € od 11. veljača 2009. do isplate
na iznos od 5,92 € od 10. ožujak 2009. do isplate
na iznos od 12,56 € od 11. travanj 2009. do isplate
na iznos od 12,56 € od 13. svibanj 2009. do isplate
na iznos od 1,95 € od 29. srpanj 2009. do isplate
na iznos od 0,76 € od 10. kolovoz 2009. do isplate
na iznos od 3,01 € od 10. rujan 2009. do isplate
na iznos od 1,95 € od 13. studeni 2009. do isplate
na iznos od 1,64 € od 14. prosinac 2009. do isplate
na iznos od 8,89 € od 12. siječanj 2010. do isplate
na iznos od 13,21 € od 13. veljača 2010. do isplate
na iznos od 11,91 € od 13. ožujak 2010. do isplate
na iznos od 17,70 € od 14. travanj 2010. do isplate
na iznos od 21,17 € od 10. svibanj 2010. do isplate
na iznos od 29,29 € od 12. lipanj 2010. do isplate
na iznos od 37,58 € od 12. srpanj 2010. do isplate
na iznos od 31,76 € od 13. kolovoz 2010. do isplate
na iznos od 52,83 € od 13. rujan 2010. do isplate
na iznos od 43,73 € od 13. listopad 2010. do isplate
na iznos od 46,07 € od 12. studeni 2010. do isplate
na iznos od 57,11 € od 14. prosinac 2010. do isplate
na iznos od 69,39 € od 13. siječanj 2011. do isplate
na iznos od 54,04 € od 14. veljača 2011. do isplate
na iznos od 60,27 € od 14. ožujak 2011. do isplate
na iznos od 54,27 € od 14. travanj 2011. do isplate
na iznos od 66,54 € od 12. svibanj 2011. do isplate
na iznos od 82,08 € od 13. lipanj 2011. do isplate
na iznos od 84,80 € od 11. srpanj 2011. do isplate
na iznos od 136,84 € od 12. kolovoz 2011. do isplate
na iznos od 81,96 € od 13. rujan 2011. do isplate
na iznos od 79,13 € od 13. listopad 2011. do isplate
na iznos od 79,85 € od 14. studeni 2011. do isplate
na iznos od 80,80 € od 13. prosinac 2011. do isplate
na iznos od 88,45 € od 12. siječanj 2012. do isplate
na iznos od 92,79 € od 14. veljača 2012. do isplate
na iznos od 92,65 € od 13. ožujak 2012. do isplate
na iznos od 89,65 € od 11. travanj 2012. do isplate
na iznos od 91,36 € od 14. svibanj 2012. do isplate
na iznos od 94,35 € od 13. lipanj 2012. do isplate
na iznos od 90,99 € od 12. srpanj 2012. do isplate
na iznos od 91,24 € od 13. kolovoz 2012. do isplate
na iznos od 84,67 € od 11. rujan 2012. do isplate
na iznos od 87,44 € od 12. listopad 2012. do isplate
na iznos od 91,53 € od 12. studeni 2012. do isplate
na iznos od 89,76 € od 13. prosinac 2012. do isplate
na iznos od 91,69 € od 12. siječanj 2013. do isplate
na iznos od 86,36 € od 11. veljača 2013. do isplate
na iznos od 84,65 € od 12. ožujak 2013. do isplate
na iznos od 90,97 € od 12. travanj 2013. do isplate
na iznos od 84,65 € od 11. svibanj 2013. do isplate
na iznos od 82,29 € od 11. lipanj 2013. do isplate
na iznos od 78,52 € od 12. srpanj 2013. do isplate
na iznos od 81,56 € od 13. kolovoz 2013. do isplate
na iznos od 84,37 € od 10. rujan 2013. do isplate
na iznos od 387,63 € od 10. listopad 2013. do isplate
na iznos od 87,87 € od 14. studeni 2013. do isplate
na iznos od 91,26 € od 14. prosinac 2013. do isplate
na iznos od 87,18 € od 14. siječanj 2014. do isplate
na iznos od 74,95 € od 14. veljača 2014. do isplate
na iznos od 76,63 € od 14. ožujak 2014. do isplate
na iznos od 75,22 € od 12. travanj 2014. do isplate
na iznos od 72,78 € od 10. svibanj 2014. do isplate
na iznos od 72,96 € od 14. lipanj 2014. do isplate
na iznos od 0,13 € od 10. srpanj 2014. do isplate
na iznos od 74,61 € od 14. srpanj 2014. do isplate
na iznos od 0,27 € od 10. kolovoz 2014. do isplate
na iznos od 76,27 € od 13. kolovoz 2014. do isplate
na iznos od 0,40 € od 10. rujan 2014. do isplate
na iznos od 76,86 € od 13. rujan 2014. do isplate
na iznos od 0,53 € od 10. listopad 2014. do isplate
na iznos od 77,62 € od 13. listopad 2014. do isplate
na iznos od 0,66 € od 10. studeni 2014. do isplate
na iznos od 80,48 € od 14. studeni 2014. do isplate
na iznos od 0,80 € od 10. prosinac 2014. do isplate
na iznos od 80,74 € od 11. prosinac 2014. do isplate
na iznos od 0,93 € od 10. siječanj 2015. do isplate
na iznos od 81,28 € od 14. siječanj 2015. do isplate
na iznos od 1,06 € od 10. veljača 2015. do isplate
na iznos od 81,22 € od 13. veljača 2015. do isplate
na iznos od 1,19 € od 10. ožujak 2015. do isplate
na iznos od 81,22 € od 13. ožujak 2015. do isplate
na iznos od 81,21 € od 10. travanj 2015. do isplate
na iznos od 81,21 € od 15. svibanj 2015. do isplate
na iznos od 0,13 € od 10. lipanj 2015. do isplate
na iznos od 81,21 € od 12. lipanj 2015. do isplate
na iznos od 0,27 € od 10. srpanj 2015. do isplate
na iznos od 81,22 € od 14. srpanj 2015. do isplate
na iznos od 81,21 € od 10. kolovoz 2015. do isplate
na iznos od 81,21 € od 14. rujan 2015. do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., OIB: 92963223473 isplatiti tužiteljici HL, OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 2.750,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snaz i na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana donošenja ove presude 10. travnja 2026. do isplate, sve to u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o namjenskom kreditu 20. travnja 2006., broj ugovora 3206404596 na iznos od 73.387,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate s rokom otplate od 25 godina u jednakim mjesečnim anuitetima.
1.1. Čl.2. Ugovora o namjenskom kreditu ugovoreno je plaćanje kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je na dan sklapanja Ugovora o namjenskom kreditu iznosila 4,5 % godišnje i koja je ugovorena kao promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem jednostranih odluka o kamatnim stopama tuženika.
2. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu povodom kolektivna tužbe radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (P-1401/12 od 4. srpnja 2013.) koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH( presuda posl.br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014.) u dijelu presude koji je vezan za odredbe o ugovaranju promjenjivih kamatnih stopa u ugovorima o kreditima jednostranih odlukama banke, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača koristeći se u svojim ugovorima o kreditima nepoštenim te ništetnim odredbama o ugovaranju kamatnih stopa.
3. Kamatna stopa predmetnog kredita povećavala se i mijenjala za vrijeme otplate kredita jednostranim odlukama tuženika kako je predviđeno Ugovorom o kreditu o čemu tužitelj ne raspolaže odgovarajućom dokumentacijom jer mu tuženik istu nije dostavio.
3.1. Promjene kamatnih stopa kao takve su nepoštene i ništetne te su neodredive i na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima jer ugovorom nisu određeni podatci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala. Ta neodredivost uzrokuje također ništetnost tako ugovorenih promjena kamatnih stopa što je propisano odredbama čl. 269.-272. Zakona o obveznim odnosima. Tužitelj s osnove ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje iznos od 3.704,25 eura.
4. Tužitelj ističe da ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune prema švicarskom franku na dan isplate kredita. Tuženik je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući povećanje tečaja CHF prema kuni, te je stoga uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec na ime dužnih anuiteta koje su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF prema kuni uvelike povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita. Stoga tužitelje na ime pretplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli CHF potražuje iznos od 5.427,85 eura (glavnica) s pripadajućim zateznim kamatama.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovi tako i u visini. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose koji su predmet tužbenog zahtjeva, dospjele prije 22. svibnja 2014., imajući u vidu petogodišnji zastarni rok koji teče od datuma plaćanja svakog iznosa anuiteta.
5.1. Nadalje, tuženik ističe da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) obzirom da su tužitelj i tuženik sklopili 23. prosinca 2015. aneksa ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita u CHF-u u kredit u EUR-u.
5.2. Tuženik smatra da tužitelju nisu ugovorom o kreditu br. 3206404596 koji je zaključen 20. travnja 2006. povrijeđena njegova prava kao potrošača, a sve jer tuženi nije koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na valutu uz koju je vezana glavnica – švicarski franak (CHF) te na navodno jednostrano mijenjanje kamatne stope, a prilikom potpisivanja ugovora i trajanja ugovornog odnosa nije postojala zavaravajuća poslovna praksa od strane tuženika. Netočno tužitelj navodi da bi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04.07.2013. bile utvrđene navedene povrede iz ugovora o kreditu br. 3212148167 koji je zaključen 15. siječnja 2008.. Ugovorne odredbe u konkretnom slučaju nisu istovjetne sa sadržajem onih o kojima se sudilo u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.
5.3. Nadalje, tuženik navodi da je za naglasiti da su stranke u ugovoru o kreditu jasno i nesumnjivo izrazile svoju volju te su to jasno i potvrdile i u tekstu samog ugovora o kreditu gdje je jasno navedeno da su ugovorne strane upoznate sa općim uvjetima poslovanja tuženika i da pristaju na njihovu primjenu, te su suglasne da se na sve što nije regulirano ugovorom o kreditom primjenjuju opći uvjeti poslovanja tuženika, ostali akti banke kojima je regulirano kreditiranje građana te da prihvaćaju sve njihove izmjene i dopune i pristaju na njihovu primjenu. U čl. 2. Ugovora o kreditu stranke su jasno ugovorile da u slučaju promjene kamatne stope korisnik kredita pristaje da banka povisi ili snizi iznos rate te se obvezuje plaćati tako izmijenjene rate. Pored navedenog tuženik ističe prigovor zastare pozivajući se na opći zastarni rok od 5 godina koji se primjenjuje u slučaju stjecanja bez osnove te ističe da podnošenjem predmetne tužbe nije mogla biti prekinuta zastara za povrat pojedinih preplaćenih iznosa jer je takvo tumačenje u suprotnosti s odredbama čl. 241. Zakona o obveznim odnosima.
5.4. Tuženik navodi da tužiteljeve tvrdnje u pogledu naknadnog osporavanja pretplate po osnovi promjena CHF tečaja također nisu osnovane jer je pretplata po toj osnovi uzeta u obzir na način kako je to propisao ZID ZPK/15, dodajući da je ZID ZPK/15 propisao osnovno načelo konverzije podrazumijevajući konverziju kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom radi promjene valutne klauzule na način da se položaj potrošača s kreditom s CHF valutnom klauzulom izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit s valutnom klauzulom u eurima.
5.5. Tuženik se sukladno navedenom protivi tužbi i tužbenom zahtjevu i predlaže isti u cijelosti odbiti navodeći da je tužba i tužbeni zahtjev neosnovan i to jer je valutna klauzula zakonom dopuštena i jasno određena pravna kategorija koja je utemeljena na kogentnoj normi, te nikako ne može biti proglašena ništetnom kako to tužitelj pogrešno zaključuje niti konkretni pravni posao može biti ništetan samo zbog toga što je ugovorena valutna klauzula, a niti može biti proglašena ništetnom neka od odredbi ugovora zbog ugovaranja valutne klauzule, jer volja ugovornih strana jasno i nesumnjivo je određena ugovorom o kreditu te nema zakonske osnove da se ista tumači, a kako je ista jasno i nedvojbeno iskazana ugovorom, jer je ugovor o kreditu solemniziran kod javnog bilježnika te isti predstavlja javnu ispravu, te tužbeni zahtjev koji je postavljen se odnosi na ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF te slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206404596 od 20. travnja 2006. (list 7-9 spisa), priloženu dokumentaciju (list 10-22 spisa te list 33-60 spisa), u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku prof.dr.sc. Vatroslav Zovko, dipl.oec. (list 95-104 spisa), u pisano očitovanje sudskog vještaka Vatroslava Zovka od 9. travnja 2024. (list 122 spisa), u II. dopunsko financijsko vještačenje stalnog sudskog vještaka Vatroslava Zovka, dipl.oec. na okolnost više plaćenih iznosa temeljem kredita u CHF od 10. lipnja 2025. (list 169-181 spisa), u III. dopunsko financijsko vještačenje na okolnost više pretplaćenih iznosa temeljem kredita u CHF stalnog sudskog vještaka Vatroslava Zovka (list 192-197 spisa).
7. Tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice specificiran podneskom od 22. listopada 2025. u cijelosti je osnovan.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnim odredbi predmetnog ugovora po kreditu u dijelu koji se odnosi na ništetnost odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te u dijelu za utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, te radi potraživanja tužiteljice zbog navedenih ništetnosti odredbi predmetnog ugovora o kreditu.
9. Među strankama tijekom postupa nije bilo sporno da su sklopile ugovor o namjenskom kreditu 20. travnja 2006. kojim je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje iznos od 73.387,81 CHF u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 25 godina uz promjenjivu godišnju kamatnu stopu koja je na dan zaključenja ugovora iznosila 4,5%, a koja će se mijenjati na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženika, da se kredit otplaćuje mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećim na dan plaćanja za CHF, kao i da je tužitelju navedeni kredit odobren za kupnju stana. Također, nije sporno da su stranke 23. prosinca 2015. sklopile Dodatak ugovoru o kreditu kojim je utvrđena glavnica u valuti euro koji je 30. rujna 2015. iznosila 36.910,15 eura. Predmetni kredit je nakon učinjene konverzije tužitelj bio dužan otplaćivati 188 mjeseci u mjesečnim anuitetima od 300,11 eura.
10. Predmetnim tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje povrat pretplaćenih iznosa po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te po osnovi ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli.
11. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo, poreze i informatiku Vatroslavu Zovku prof. dr.sc. dipl.oec.
11.1. Vještak u svom osnovnom nalazu i mišljenju je naveo da u skladu s utvrđenjima i izračunima iz nalaza te priležeće dokumentacije , vještak je mišljenja da se otpočetka otplate primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa 4,5% tužitelj je s 15. siječnja 2014. pretplatio stvarnom otplatom kredita iznos od sveukupno 55.018,96 kuna, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1 nalaza i mišljenja. Nadalje, vještak je iskazao da razlika između neplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF u prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečajima na dan isplate kredite te neotplaćene glavnice EUR kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije 30. rujna 2015. sveukupno iznosi 140.300,24 kune u korist tužitelja.
11.2. Sudski vještak Vatroslav Zovko, prof.dr.sc., dipl.oec. pismeno se očitovao (list 169-181 spisa) na okolnost više plaćenih iznosa temeljem kredita u CHF te je u svom mišljenju iskazao da sveukupno potraživanje tužitelja radi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 3.643,00 eura s negativnim razlikama, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1 te 3.704,25 eura bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. Sveukupno potraživanje tužitelja radi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli 4.995,31 eura s negativnim razlikama, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2 te 5.427,85 eura bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2. Razlika između neplaćenog iznosa glavnice kredita u CHF u prvotno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaja na dan isplate kredita, te neotplaćene glavnice eura kredita u kunskoj protuvrijednosti na dan konverzije 30. rujna 2015. sveukupno iznosi 1.598,35 eura u korist tužitelja, a izračun je prikazan u tablici 3 nalaza i mišljenja.
11.3. Stalni sudski vještak prof.dr. Vatroslav Zovko, dipl.oec. u svom III. dopunskom financijskom vještačenju na okolnost više plaćenih iznosa temeljem kredita u CHF (list 192-197 spisa), u svom mišljenju navodi da sveukupno potraživanje tužitelja radi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi umanjenoj za iznos priznate pretplate iznosi 1.882,57 eura s negativnim razlikama, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani usu u tablici 1 te 1.943,82 eura bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 1. Sveukupno potraživanje tužitelja radi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli umanjeno za iznos priznate pretplate iznosi 3.234,95 eura s negativnim razlikama, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2 te 3.667,43 eura bez negativnih razlika, a pojedinačni mjesečni iznosi prikazani su u tablici 2.
12. Sud nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Vatroslava Zovka, prof.dr.sc., dipl.oec. ocjenjuje kao vjerodostojan i valjan budući da je isti dan u skladu s pravilima struke te od strane stručne osobe.
13. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – pročišćeni tekst 25/13, 28/13, 89/14. i 70/19. dalje u tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice podneskom od
22. listopada 2025. osnovan u cijelosti.
14. Među strankama je sporno jesu li predmetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bile u skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, te posljedično tome radi li se o ništavim odredbama Ugovora o kreditu. Sporna je i visina zahtjeva, kao i da li je nastupila zastara.
15. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da niti na jednom mjestu nisu utvrđeni egzaktni parametri niti metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope slijedom čega je odredba da se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom banke suprotna načelu savjesnosti i poštenja, a samim time i ništetna. S tim u vezi, ugovorna odredba koja je protivna načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to isključivo na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj osporava navode tuženice o njegovom nesavjesnom ponašanju na njezinu štetu budući da je upravo tuženica ta koja je bez valjane pravne osnove stekla iznose kamate koje je tužitelj platio u anuitetima otplate kredita preko iznosa kamatne stope od 4,65 %. Prema tome, tužitelj sukladno odredbama članka 1111. te članka 323. Zakona o obveznim odnosima osnovano potražuje od tuženice povrat svih iznosa koje je preplatio temeljem povećane kamatne stope. Tužitelj navodi i da je odredba o promjeni kamatne stope ključna odredba Ugovora o kreditu, a u ovom slučaju ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se promjena veže, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu tužitelja, jer dolazi do situacije u kojoj vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema egzaktnih kriterija. U odnosu na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. tužitelj ističe da su relevantna utvrđenja iz iste postala pravomoćna, kojom presudom se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 01.11.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.
16. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud je mišljenja kako je isti neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, a koji postupak je pokrenut podnošenjem tužbe 4. travnja 2012., došlo je do prekida zastare u smislu odredbe članka 388. ZOO/91, a isto propisuje članak 241. ZOO. Po pitanju zastare izričito se izjasnio Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje VSRH) u svojoj presudi posl. br. Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018. Prema shvaćanju VSRH izraženom u toj odluci pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Prilikom donošenja takovog shvaćanja posebice se imalo na umu postojanje znatnih teškoća prilikom ostvarivanja restitucijskih zahtjeva iz ništetnih ugovora zbog toga što takvi zahtjevi zastarijevaju u relativno kratkom zastarnom roku od 5 godina, neovisno o tome što se pravo na isticanje ništetnosti sukladno članku 328. ZOO ne gasi.
17. Dakle, u nedostatku posebnih zakonskih odredaba koje bi izričito utvrđivale prekid zastare zbog pokretanja postupka radi zaštite kolektivnih interesa i prava, a vodeći i računa o tome da potrošači mogu ostvariti djelotvornu pravnu zaštitu bez obzira na kratak restitucijski rok iz ništetnih ugovora i bez obzira na to što je odredbom članka 140. ZZP propisano da pokretanje ili vođene postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača ne sprječava potrošača da protiv trgovca pokrene pojedinačni postupak radi zaštite svojih povrijeđenih subjektivnih prava, revizijski sud nalazi da je vođenjem kolektivnog spora došlo do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO jer u protivnom vođenje postupka kolektivne zaštite u opisanim okolnostima ne bi imalo smisla.
18. Stoga kako je u konkretnom slučaju tužba podnesena 23. svibnja 2019., a s obzirom na gore sve navedeno prigovor zastare tuženika nije osnovan.
19. Isto tako se napominje, da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel zauzeo stajalište 30. siječnja 2020. da u slučaju ništetnosti ugovora zastarni rok za povrat danoga počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
20. Uvidom u Ugovor o namjenskom kreditu broj 3206404596 utvrđeno je da su ga tužiteljica i tuženik sklopili 20. travnja 2006., a istim je odobren i stavljen na raspolaganje kredit u iznosu kunske protuvrijednosti od 73.387,81 CHF, po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita s namjenom kredita za kupnju stambenog objekta, da je člankom 2. i 7. ugovorena redovna godišnja kamata od 4,5 %, a koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, te da je člankom 7. Ugovorena otplata s rokom otplate od 25 godina u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti.
21. Tužitelj je podneskom od 22. listopada 2025. (list 199-201 spisa) uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovka od 9.7.2020., te dopunskog financijskog vještačenja na okolnosti više plaćenih iznosa temeljem kredita u CHF od 10. lipnja 2025. (list 169-181 spisa), kao i sukladno III. dopunskom financijskom vještačenju od 23. rujna 2025. (list 192-197 spisa) na način kako je to navedeno u točci I. i II. izreke ove presude.
22. Tužba i tužbeni zahtjev tužitelja specificiran podneskom 22. listopada 2025. (list 199-2021 spisa) je u cijelosti osnovan.
23. Sukladno članku 138. a ZZP/09 odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
24. Člankom 502. c. ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502. a stavak 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
25. Nadalje, odredbom članka 323. stavak 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, dok je odredbom članka 1111. stavak 1. istog Zakona propisano da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
26. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj svoj tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje isplatu specificirao podneskom od 22. listopada 2025. sukladno nalazu i mišljenju knjigovodstvenog – financijskog vještaka prof.dr.sc. Vatroslava Zovka, to je zahtjev tužitelja prihvaćen u cijelosti na temelju odredbe članka 323. stavak 1. i članka 1111. stavak 1. ZOO. Na svaki preplaćeni mjesečni iznos tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate sukladno odredbi članka 1115. ZOO i to od dana kada su izvršene pojedine uplate kako to tužitelj i zahtjeva, a koji datumi uplata su razvidni iz nalaza i mišljenja vještaka.
27. S tim u vezi, u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu bio je na snazi ZZP/03 koji je u članku 81. stavak 1. definirao pojam nepoštene ugovorne odredbe na način da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu ravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj. Nastavno, pojam nepoštene ugovorene odredbe bio je sadržan i u odredbi članka 96. stavak 1. ZZP/07.
28. Pored navedenog, u konkretnom slučaju nepoštenost tuženice utvrđena je u presudi koja je donesena od strane Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P- 1401/12 od 04.07.2013., a potvrđena presudom VTSRH, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. Navedenom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu utvrđeno je da je tuženica kamatnu stopu mijenjala bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe. Dakle, nakon donošenja predmetnih presuda tužitelj, kao i svaki potrošač, raspolaže sudskim odlukama kojima je riješeno prethodno pitanje glede ništetnosti odredbi iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je ugovorena redovna kamatna koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama banaka, a sve sukladno članku 502. c ZPP.
29. Stoga, je tuženica dužna vratiti ukupan iznos od 3.704,25 eura, po osnovi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznos od 5.427,85 eura po osnovi pretplate uslijed ništetnosti odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, odnosno kao stečeno bez osnove i to od dana stjecanja, a što je u konkretnom slučaju dan kada je izvršena svaka pojedina uplata. Odluka o primjeni kamatne stope temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje od dospijeća do 31. prosinca 2007., a od 1. siječnja 2008. nadalje na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO., a slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke ove presude.
30. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP budući da je isti u cijelosti uspio u sporu. Trošak tužitelj ice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku koji je određen Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 dalje Tarifa), a sukladno vrijednosti predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, te prema priloženom troškovniku. Tako su tužiteljici priznati sljedeći troškovi parničnog postupka: sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 5.9.2019. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 3.12.2019. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 12.10.2020. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 12.9.2024. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 13.2.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 3.7.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 8.7.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 8.7.2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 22.10.2025. u iznosu od 200,00 eura, pristup na ročište 11.2.2026. u iznosu od 200,00 eura što ukupno iznosi 2.200,00 eura uz PDV 25%, odnosno 550,00 eura tako da sveukupni troškovi parničnog postupka iznose 2.750,00 eura.
Velika Gorica, 10. travnja 2026.
Sudac:
Marijan Muža
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude.
DNA:
- pun. stranaka
- kal. 20 dana
