REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: P-185/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac u pravnoj stvari tužiteljice NŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Željku Matijeviću, odvjetniku u Rijeci protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica NŠ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], stekla vlasništvo nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci zemljišnoknjižnog odjela u Rijeci označene kao broj zemljišta zk.č.br. 1932/4 upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k.o. 999906 Plase, u djelu označenom na Nalazu i mišljenju izrađenog od stalnog sudskog vještaka za područje geodezije U.O.I.G. d.o.o. po z.z. OŠ mag. dip. et geoinf., roznim slovnim oznakama slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-A, i ispunom roze boje, u površini od 440 m/2, koji Nalaz i mišljenje sa skicom mjesta očevida, čini sastavni dio ove presude.

II. Tužena Republika Hrvatska, OIB 52634238587, dužna je trpjeti parcelaciju nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k.o. 999906 Plase, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], u skladu s toč.1. izreke presude, u roku od 15 dana.

III. Ovlašćuje se tužiteljica NŠ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da temeljem ove presude, a nakon provedene parcelacije iz točke 2. izreke presude, u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci zemljišnoknjižnog odjela u Rijeci, izvrši uknjižbu prava vlasništva na ime tužiteljice NŠ OIB [osobni identifikacijski broj] na novoformiranoj čestici s novim brojem, uz istovremeno brisanje tog prava s imena upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u zemljišnim knjigama zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, za nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] u naravi dvorišta i gospodarske zgrade te k. č. [katastarska čestica] u naravi dvorišta, ukupne površine 148 čhv, upisane u k. o. [katastarska općina] u zk. ul. [broj ZK uloška], upisano društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Trgovačkog poduzeća „Slovenija auto“ iz Ljubljane. Upisani zemljišnoknjižni korisnik „Slovenija–auto“ Ljubljana – Trgovinsko predstavništvo u Rijeci, Borisa Kidrića b.b. (ranije Željeznički prolaz b.b.), brisan je iz sudskog registra na temelju zaključka nadležnog tijela u Republici Sloveniji broj Srg 14143/2000 od 9. studenoga 2000. Ističe da se iste nalaze u njezinu posjedu i izvanknjižnom vlasništvu, koje je stekla krajem 1977. godine temeljem kompenzacije i ustupa tadašnjeg prava korištenja nad nekretninama u društvenom vlasništvu od strane ovlaštenih osoba poslovnice „Slovenija-auto“. Od tog trenutka nekretnine da posjeduje neprekidno preko 40 godina, kao svoje, mirno i bez ometanja. Navodi da je zapuštene nekretnine, koje su u vrijeme preuzimanja bile u naravi dvorište i gospodarska zgrada, od početka korištenja uredila i koristila kao vrt, redovito ih održavala i uređivala te ih ogradila radi sprječavanja okupljanja ovisnika i njihove devastacije od strane trećih osoba, a iste se nalaze u neposrednoj blizini kuće na adresi [adresa] u [adresa], gdje je živjela od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća do travnja 2022. Do početka 1977. u zapuštenom objektu na predmetnim nekretninama da su se okupljali beskućnici i ovisnici, zbog čega su postojale učestale pritužbe susjeda i radnika tvornice Konopa. Nadalje, navodi da je krajem 1977., nakon što je redovito obavljala poslove čišćenja poslovnih prostorija predstavništva „Slovenija-auto“, voditelj poslovnice kao ovlaštena osoba, predložio da joj se umjesto novčane naknade prenese pravo korištenja predmetnih nekretnina, uz obvezu da preuzme brigu o njima i rješava postojeće probleme. Tužiteljica ističe da od tada pa sve do prestanka rada predstavništva 1991. , kao ni do brisanja iz sudskog registra 2000., društvo „Slovenija-auto“ više nije koristilo predmetne nekretnine niti ih je smatralo svojima, dok je ona nastavila održavati njihove poslovne prostorije bez naknade do prestanka rada predstavništva, čime smatra da je predmetne nekretnine stekla naplatno. Dalje navodi da je po stupanju u posjed angažirala radnu snagu radi uklanjanja krupnog otpada, ogradila nekretnine i onemogućila njihovo korištenje od strane trećih osoba te ih uredila i koristila na opisani način. Naglašava da je pravni temelj njezina posjeda bio usmeni sporazum koji nije formaliziran u pisanom obliku podobnom za zemljišnoknjižni upis. Tijekom godina, kao posjednica i izvanknjižna vlasnica, na nekretninama da je postavila željezna vrata s bravom te osigurala priključak vode radi zalijevanja. Također navodi da je tijekom 2022. o vlastitom trošku sanirala potporni zid koji se urušio na dio ceste te podmirila troškove uklanjanja stabala koja su predstavljala opasnost za prolaznike. Zaključno navodi da stvarno stanje ne odgovara zemljišnoknjižnom stanju te da je kao pošten, zakonit i neometan posjednik predmetnih nekretnina, koje je stekla naplatno i mirno uživala više od 40 godina, stekla pravo vlasništva na istima.

2. U odgovoru na tužbu prvotužena Republika Hrvatska osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Navodi tužiteljice da su u suprotnosti s pozitivnim propisima koji su regulirali stjecanje i prijenos prava korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu, slijedom čega isti da ne mogu biti osnova za stjecanje prava vlasništva na prijepornim nekretninama.

3. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 8 spisa), identifikaciju čestica (list 9 spisa), potvrdu Trgovačkog suda u Rijeci, posl. br. R3-1586/2011 (list 10 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 11 spisa), dopis Okrožnog sodišća v Ljubljani od 7.7.2012. (list 12 spisa), kopiju katastarskog plana (list 13 spisa), izvadaka iz sudskog registra Okrožnog sodišća v Ljubljani (list 14-15 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 16-18 spisa), izjavu JŠ, ĐŠ i SŠ (list 19-21 spisa), ponudu broj 873 od 17.10.2022. (list 22 spisa), fotografije (lsit 23 i list 32-39 spisa), račun od 19.10.2022. (list 24 spisa), novinski članak od 19.12.2022. (list 25-27 spisa), povijesni zk izvadak zk. ul [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 28-31 spisa), identifikaciju čestica od 14.4.2023. (list 54-52 spisa), povijest promjena na katastarskim česticama (list 53-55 spisa), saslušani su svjedoci EŠ, TŠ i GŠ (list 79-80 spisa), te tužiteljica kao stranka (list 80-81 spisa). Proveden je i uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka mjernika koji je izradio nalaz i mišljenje.

4. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist Trgovačkog poduzeća „Slovenija auto“ iz Ljubljane, koje je brisano iz sudskog registra 2000., kao i da predmetno društvo nema pravnog sljednika slijedom čega je tužena jedini pravni subjekt prema kojem tužiteljica može ostvariti zaštitu svojih prava. Sporno je je li tužiteljica stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

6. Člankom 159. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZV) propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten takav posjed nekretnine stječe protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću pravo vlasništva protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Sukladno čl. 18. st.5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

7. Svjedok EŠ je u svojem iskazu naveo kako ne zna koje su granice predmetnog posjeda niti zna čiji je to posjed, međutim on da je na ovom terenu viđao samo tužiteljicu, i nikog drugog. Tužiteljica da je teren čistila, održavala i sadila povrće unatrag 50-ako godina. Nikada nije čuo da bi itko rekao da je prijepor njegov i da tužiteljica ne bi smjela čistiti i održavati ga.

7.1. Svjedokinja TŠ je u svojem iskazu navela kako zna da tužiteljica obrađuje i uređuje predmetni vrt i to već sigurno 40-ak godina. Navela je kako ona živi u kući odmah do tog vrta te je viđala tužiteljicu, njezinog pokojnog supruga i njihovo dvoje djece kako uređuju taj vrt. Nikada da im nitko nije branio da ga uređuju.

7.2. Svjedok GŠ je u svojem iskazu naveo kako zna da je ovaj posjed NŠ obrađivala još od 1994. kada je on došao u Rijeku. Koliko mu je poznato tužiteljica je posadila sve što se nalazi u ovom vrtu, voće, povrće i ostale biljke, a terasu su betonirali radnici koje je NŠ angažirala. Nikada da nije vidio ikog drugog osim tužiteljice na ovom terenu, niti zna da bi joj itko osporavao korištenje ovog vrta.

7.3. Tužiteljica je u svojem iskazu navela kako je ona u travnju 1977. ponudila Slovenija Autu da predmetni teren uredi na način da ga očisti od šikare i da ga ogradi, a zauzvrat da ga koristi na način da si uredi vrt u kojem će saditi voće i povrće. Na ovom terenu da su se nalazile stare olupine od auta i staro željezo. Nakon toga do 1985. od Slovenija Auta da nije dobivala plaću, iako je bila u radnom odnosu kod njih kao čistačica. Teren da su joj prepustili zato jer joj nisu isplaćivali plaću. Kada je Auto Slovenija htjela prepisati teren na nju, ona da nije imala domovnicu (dobila ju je u siječnju 1994.). Teren da nisu mogli prepisati ni na njezinog supruga jer je bio N, a nije mogao dobiti dvojno državljanstvo. Auto Slovenija da je 2000. otišla u stečaj, a ona da se obraćala u Ljubljanu međutim da je dobila odgovor kako nemaju pravnih sljednika.

7.4. Uvidom u nalaz i mišljene sudskog vještaka Tomislava Vidmara (list 84-99 spisa), kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru jer je izrađen prema pravilima struke, objektivno i detaljno, sud je utvrdio da se predmetna nekretnina nalazi u Rijeci (ulica Potok) i proteže se sjeverno od kuće kbr. 1. odnosno južno od kuće kbr. 5. U naravi predstavlja uređenu vrtnu površinu koja je dijelom betonirana. Ulaz na prijepor je sa južne strane kroz metalna vrata. Predmetna nekretnina zk.br. 1932/4 upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] kao dvorište i gospodarska zgrada pov. 115 čhv (približno 414 m2) u vlasništvu Društveno vlasništvo korisnik je Trgovačko poduzeće Slovenija - Auto Ljubljana. Na skici lica mjesta - uklop zk. plana na katastarski plan rozim slovnim oznakama A-B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N-O-P-R-S-T-U-V-Z-AA-AB-A i ispunom roza boje da je prikazan prijepor koji je pokazan prilikom očevida na licu mjesta , a čija površina kako je izračunata prema stvarnom stanju na terenu iznosi 440 m2. Prema identifikaciji prijepor pokazan po tužiteljici da predstavlja predmetnu nekretninu z. kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja prema identifikaciji u odnosu na službeni katastarski plan većim dijelom odgovara k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Usporedbom stvarnog stanja na terenu temeljem geodetske izmjere s kopijom katastarskog plana za zemljišnu knjigu (k. o. [katastarska općina]) te kopijom katastarskog plana (k. o. [katastarska općina]) vještak utvrđuje da podaci katastarskog opereta i zemljišne knjige nisu usklađeni odnosno grafika kopije katastarskog plana (položaj linija koje predstavljaju međe) ne odgovara grafici kopije katastarskog plana za zemljišnu knjigu tzv. gruntovnog plana.

7.5. U svojoj dopuni vještak je naveo kako se zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne nalazi na području prijepora pokazanog prilikom očevida suda na licu mjesta koji tužiteljica smatra dvojim vlasništvom već se ova čestica prema službenoj identifikaciji nalazi na istoj lokaciji kao zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zkč. br. [katastarska čestica] da je upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao dvorište, površine 33 čhv (približno 119 m2) u društvenom vlasništvu korisnik Trgovačko poduzeće Slovenija – Auto. Zkč. br. [katastarska čestica] da je upisana u zkč.ul. Br. 12k.o. Plase kao dvorište, pov. 18,7 čhv (približno 67 m2) u suvlasništvu TŠ, O J, Đ S i E T.

8. Iz provedenih dokaza, a osobito iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice, sud je utvrdio da tužiteljica predmetne nekretnine posjeduje kontinuirano od 1977. pa do danas, dakle više od 40 godina. Iskazi svjedoka EŠ, TŠ i GŠ međusobno su suglasni i uvjerljivi te potvrđuju da je tužiteljica kroz cijelo to razdoblje jedina koristila predmetne nekretnine, obrađivala ih, održavala i uređivala kao vlastite, pri čemu joj nitko nije osporavao takvo korištenje niti je uočeno da bi itko drugi polagao pravo na iste. Sud je iskaze svjedoka prihvatio kao vjerodostojne jer su logični, životni i međusobno podudarni, a njihova vjerodostojnost nije dovedena u pitanje.

8.1. Iskaz tužiteljice sud također prihvaća kao uvjerljiv i suglasan s ostalim dokazima, osobito u dijelu u kojem opisuje način stjecanja posjeda i daljnje korištenje nekretnina. Iz njezina iskaza proizlazi da je u posjed stupila temeljem dogovora s tadašnjim nositeljem prava korištenja, nakon čega je nekretninu uredila, ogradila i kontinuirano koristila kao vrt, ulažući vlastiti rad i sredstva. Čak štoviše, iz iskaza tužiteljice proizlazi da joj je upisani korisnik htio prepisati vlasništvo nad predmetnim nekretninama budući da za svoj rad tužiteljica nije dobivala plaću.

8.2. S druge strane, tužena tijekom postupka nije dokazala okolnosti koje bi upućivale na nepoštenje posjeda, pa se, sukladno čl. 18. st. 5. ZV-a, posjed tužiteljice smatra poštenim.

8.3. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je posjed tužiteljice bio pošten, samostalan i miran preko 40 godina. Iako eventualni usmeni sporazum o prijenosu prava korištenja nije bio podoban za upis u zemljišne knjige, ta okolnost nije od utjecaja na mogućnost stjecanja prava vlasništva dosjelošću, kada su za to ispunjene zakonom propisane pretpostavke, kao u ovom konkretnom slučaju.

9. Ovdje valja istaći i da je ovaj sud, uvažavajući stajališta Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske, mišljenja da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i vrijeme posjedovanja uračunava i razdoblje prije 8. listopada 1991., odnosno dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, ako su pretpostavke za dosjedanje ispunjene u razdoblju do 17. studenog 1999. (kada je donesena odluka Ustavnog suda RH kojom je ukinuta odredba čl. 388. st.4. ZV-a) i ako na nekretnini ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. S obzirom da je do 1999. tužiteljica bila u posjedu prijepora 22 godine, a ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba na prijeporu, to je ovaj sud utvrdio da je tužiteljica stekla pravo vlasništva nad prijeporom dosjelošću neovisno o činjenici što je prijepor bio u društvenom vlasništvu, sve temeljem čl. 159. st.2. i 3. ZV- a. Slijedom navedenog, sud utvrđuje da su najkasnije do 1999. godine bile ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću po pravilima o izvanrednoj dosjelosti.

10. Stoga je valjalo odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana nadležnom županijskom sud, putem ovoga suda.

DNA:

1. Pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu

2. ODO Rijeka