REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
10 000 Zagreb
Poslovni broj: P-5095/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja ŽH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Alen Pešušić, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Mobil Leasing d.o.o. iz Zagreba, Kovinska ulica 5, OIB: 17080997510, kojeg zastupa pun. Ivan Emer, odvj. u Zagrebu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 06. ožujka 2026. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, 10. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu dana 13.12.2017.g. pod poslovnim brojem Ovr-8247/2017 na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1058/2009 od 11.10.2012.g., a koja je ovrha određena:
- zapljenom, procjenom, oduzimanjem, otpremanjem, povjeravanjem na čuvanje ovrhovoditelju ovršenikovih pokretnina zatečenih u stanu ovršenika, odnosno poslovnom prostoru u kojem obavlja svoju djelatnost, te njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom do potpunog namirenja ovrhovoditelja,
te se ukidaju sve provedene radnje.".
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi u bitnome navodi da je Zaključkom ovoga suda posl.br. Ovr- 364/2023 od 02. kolovoza 2024. kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. t. 11. Ovršnog zakona. Tuženik je 17. studenog 2017. protiv tužitelja podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama temeljem ovršne isprave - presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P- 1058/2009 od 11.10.2012.g. od 23. veljače 2010.g., te je sud po prijedlogu tuženika dana 13. prosinca 2017.g. izdao rješenje o ovrsi pod brojem Ovr- 8247/17. Tužitelj prvenstveno naglašava kako je nastupila zastara eventualnog potraživanja iz predmetne presude. Naime, predmetna je presuda postala pravomoćna i ovršna dana 19.01.2013.g. Dakle, s obzirom na to da je predmetna tražbina utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1058/2009 od 11. listopada 2012.g., a koja presuda je svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti stekla dana 19.01.2013.g., te imajući u vidu da je tužitelj kao ovršenik rješenje o ovrsi primio tek 28.11.2023.g. dakle više od deset godina od ovršnosti presude Naslovnog suda posl. br. P-1058/2009 od 11.10.2012.g. Stoga je temeljem čl. 233. st. 1. ZOO-a nastupila zastara za tražbinu tuženika kao ovrhovoditelja, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona. Tužitelj ujedno ističe da nije bilo prekida zastare te je slijedom svega navedenog razvidno da je predmetno potraživanje zastarjelo. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenim predmetnu ovrhu. Kao dokaz svojim navodima prilaže zaključak ovog suda posl.br. Ovr-364/2023 od 02. kolovoza 2024., Prijedlog za ovrhu od 17.11.2017.g. i rješenje o ovrsi Naslova Ovr-8247/17 od 13.12.2017.g., Pravomoćna i ovršna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-1058/2009 od 11. listopada 2012.g., Rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu od 13.04.2022.g. posl. br. Tt-22/17016-2 s prilozima, predlaže saslušanje tužitelja i priklope spisa ovoga suda posl.br. Ovr-364/2023 (ranije Ovr-8247/17), posl.br. P- 1058/2009.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti pobija tužbu. Usprkos nespornom činjeničnom stanju kako ga u tužbi prezentira tužitelj, pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog i procesnog prava na to činjenično stanje upravo proizlazi zaključak o neosnovanosti tužbe. U osnovi, tužitelj se poziva na zastaru sporne tražbine navodeći da je od datuma pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave kojom je ta tražbine utvrđena prošlo više od 10 godina. Pritom tužitelj sam navodi da je tuženik sporni prijedlog za ovrhu bio podnio unutar tog roka od 10 godina, kao i da je sud unutar tog roka donio rješenje o ovrsi. Nastavno, pravilnom primjenom mjerodavnog prava na takvo činjenično stanje proizlazi da je, suprotno shvaćanjima tužitelja, upravo radnjom podnošenja prijedloga za ovrhu tuženik proizveo učinak prekida zastare u smislu odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima. Stoga predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao zaključak ovoga suda posl.br. Ovr-364/2023-41 od 02. kolovoza 2024. (list 5-6), rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Tt-22/17016-2 od 13. travnja 2022. s prilozima (list 7-11), prijedlog za ovrhu od 17. studenog 2017. i rješenje o ovrsi ovoga suda posl.br. Ovr-8247/2017 od 13. prosinca 2017. (list 12-14), pravomoćnu i ovršnu presudu ovoga suda posl.br. P- 1058/2009-21 od 11. listopada 2012. (list 15-21, 32-38), te izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br. Ovr-364/2023.
3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja s obzirom je iz provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno da bi se mogla donijeti odluka o glavnoj stvari, odnosno navedeni dokaz nije relevantan radi utvrđenja činjenice da li je nastupila zastara.
3.2. Iako je tužitelj predložio priklop spisa ovoga suda posl.br. P-1058/2009, isti nije priklopljen već je u spis uvezana preslika presude P-1058/2009-21 od 11. listopada 2012. (s pečatom suda da je preslika vjerna izvorniku; list 32-37) s obzirom iz službene bilješke proizlazi da je navedeni spis škartiran.
4. Predmet ovog spora je da li je nastupila zastara potraživanja tuženika (ovrhovoditelja).
5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik (ovrhovoditelj) temeljem pravomoćne i ovršne presude ovoga suda posl.br. P-1058/2009-21 od 11. listopada 2012. koja je postala pravomoćna i ovršna 19. siječnja 2013., dana 17. studenog 2017. podnio prijedlog za ovrhu na pokretninama ovršenika. Nesporno je i da je ovaj sud temeljem prijedloga za ovrhu donio rješenje o ovrsi dana 13. prosinca 2017., te da je rješenje o ovrsi tužitelju (ovršenik) uručeno dana 28. studenog 2023.
8. Sporno je da li je nastupila zastara tražbine tuženika o kojoj je odlučeno ovršenom ispravom presudom ovoga suda posl.br. P-1058/2009-21 od 11. listopada 2012.
9. Na okolnost spornih činjenica sud je izvršio uvid u spis ovoga suda posl.br.Ovr-364/2023 i pročitao presudu ovog suda posl.br. P-1058/2009-21 od 11. listopada 2012., te ostalu dokumentaciju.
10. Uvidom u spis ovoga suda posl.br. Ovr-364/2023. utvrđeno je između ostaloga da je tuženik dana 04. studenog 2013. temeljem ovdje ovršne isprave uputio izravan zahtjev Financijskoj agenciji radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja međutim ista je 01. prosinca 2014. obavijestila tuženika o nemogućnosti izvršenja osnova za plaćanje jer tužitelj nije imao novčanih sredstava.
11. Na predmetnu ovršnu ispravu primjenjuje se zastarni rok od deset godina, sukladno odredbi članka 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. dalje: ZOO).
12. Prema odredbi članka 215. st. 1. ZOO zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.
13. Prema odredbi čl. 241. ZOO-a, zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanje, osiguranja ili ostvarenja tražbine.
14. Sukladno navedenom, u konkretnom je slučaju zastara prekinuta 04. studenog 2013. kada je tuženik Financijskoj agenciji podnio predmetnu ovršnu ispravu na naplatu, a zatim i 17. studenog 2017. kada je tuženik temeljem predmetne ovršne isprave podnio prijedlog za ovrhu ovomu sudu.
15. Prema odredbi članka 245. stavka 1. ZOO nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
16. Prema stavku 3. navedenog članka kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način, a prema stavku 5. isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Prema stavku 6. toga članka zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.
17. Sukladno navedenim odredbama, u konkretnom slučaju, zastara koja je prekinuta podnošenje ovršne isprave na naplatu Financijskoj agenciji mogla je ponovno početi teći najranije 01. prosinca 2014. kada je Financijska agencija temeljem odredbe čl. 12. st. 1. u vezi odredbe čl. 33. st. 1. Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/2018.) bila dužna prestati izvršavati osnovu za plaćanje.
18. Budući je tuženik podnošenjem prijedloga za ovrhu ovome sudu 17. studenog 2017. temeljem predmetne ovršne isprave, unutar zastarnog roka od deset godina, ponovno prekinuo zastaru, zastara nije nastupila te nije osnovan žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona, pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti.
19. S obzirom je tuženik uspio u sporu to isti sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ima pravo na trošak, međutim kako isti nije zatražio nije mi niti određen.
U Zagrebu 10. travnja 2026.
Sudac:
Borna Pešek
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelj po pun.
2. tuženik po pun.
