REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB: 80805858278, zastupan po punomoćnici CN, dipl. pravnici, zaposlenici tužiteljica, protiv tuženika EN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženog, 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-1120/2022 od 1. travnja 2022. u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužitelju isplati trošak ovršnog postupka u preostalom iznosu od 2,02 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, za razdoblje od 1. travnja 2022. godine do isplate, zatim zateznu kamatu obračunatu na plaćenu glavnicu u iznosu od 6,41 EUR te zateznu kamatu obračunatu na plaćeni dio troška ovrhe u iznosu od 3,92 EUR, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 13,27 € zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je podnio prijedlog za ovrhu zbog neplaćenih računa za vodu u ukupnom iznosu od 446,62 kn zajedno sa zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik je 1. travnja 2022. donio rješenje o ovrsi na koje je tuženik (ranije ovršenik) pravodobno uložio prigovor u kojem navodi da nikad nije potrošio više od 5 m3 vode po članu obitelji, i to od 1974. od kada živi u [adresa]. Voda da nije nigdje curila, a šahta da je svaki put bila pod vodom kada bi padala kiša, smatra da se radi o propustu administracije i predlaže skidanje vodomjera.

3. Sud je rješenjem od 3. veljače 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, ukinuo provedene radnje i odlučio da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga uz upozorenja da se radi o postupku u sporovima male vrijednosti.

4. Podneskom od 21. siječnja 2026. tužitelj je obavijestio sud da je tuženik podmirio glavnicu u cijelosti u iznosu od 37,86 € te dio ovršnog troška 14,57 €, te je precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje zatezne kamate na plaćenu glavnicu u iznos od 6,41 €, preostali dio ovršnog troška u iznosu od 2,02 € te zatezne kamate na plaćeni dio troškova ovrhe u iznosu od 3,92 €.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz poslovnih knjiga (list 8 spisa), račune (list 40-49 spisa), pregled podataka o vodovodnom priključku (list 50 spisa), popis očitanja za priključak 97094000 (list 51-52 spisa), obračun zateznih kamata (list 79 spisa), obračun zateznih kamata od 18.9.2023. (list 92-93 spisa) i obračun zateznih kamata od 1.4.2022. do 21.1.2026. (list 94 spisa).

6. Nakon ocjene dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Iz provedenih dokaza proizlazi da je između stranaka postojao obveznopravni odnos temeljem isporuke komunalne usluge javne vodoopskrbe, pri čemu je tužitelj uredno ispostavljao račune za isporučenu vodu, a tuženik je bio dužan iste podmirivati u rokovima dospijeća. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga te priložene račune sud je utvrdio da je dugovanje po osnovi glavnice postojalo u utuženom razdoblju.

8. Navodi tuženika iz prigovora, kojima osporava količinu potrošene vode pozivajući se na svoju uobičajenu potrošnju i moguće nepravilnosti uslijed oborinskih voda, nisu potkrijepljeni odgovarajućim dokazima. Naime, tuženik nije predložio niti jedan konkretan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je očitanje vodomjera bilo netočno, da je vodomjer bio neispravan ili da je došlo do pogreške na strani tužitelja. Suprotno tome, iz pregleda očitanja i podataka o vodovodnom priključku proizlazi kontinuitet i logičnost evidentirane potrošnje.

9. Nadalje, okolnost da je tuženik tijekom postupka podmirio glavnicu u cijelosti, kao i dio troškova ovršnog postupka, predstavlja priznanje postojanja obveze u tom dijelu, slijedom čega je spor među strankama ostao samo u pogledu sporednih tražbina, odnosno zateznih kamata i preostalog dijela troškova.

10. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, neovisno o tome je li vjerovnik pretrpio kakvu štetu. Kako je u konkretnom slučaju nesporno da tuženik nije pravodobno podmirio dospjele novčane obveze, to tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na iznos glavnice za razdoblje zakašnjenja, i to u visini kako je obračunata u dostavljenim obračunima kamata, koje sud prihvaća kao pravilne jer nisu osporeni niti su u suprotnosti s važećim propisima.

11. Isto tako, tužitelju pripada pravo na naknadu preostalog dijela troškova ovršnog postupka, kao i zatezne kamate na već plaćeni dio tih troškova, budući da su isti nastali radi prisilne naplate dospjele tražbine, a njihovo nastajanje je uzrokovano nepravodobnim ispunjenjem obveze od strane tuženika.

12. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev, kako je preciziran podneskom od 21. siječnja 2026., u cijelosti osnovan, te je odlučio kao u točki I. izreke presude.

13. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a. Sud je tužitelju priznao trošak sudske pristojbe na presudu (13,27 €) zajedno sa zateznim kamata koje teku od presuđenja do isplate.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

-tužitelju uz nalog za platež sudske pristojbe na presudu (13,27 €)

-tuženiku