P-850/2023-28

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Saši Rešetaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Saši Pufler, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženice Addiko banke d. d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupane po Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi ništetnosti, stjecanja bez osnove, naknade štete i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 26. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 758- 53030639, sklopljenog 23. 03. 2011. između tužitelja JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Slavonske banke d.d. Osijek, pravnog prednika tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, koji je potvrđen kod javnog bilježnika Dragice Dumančić iz Osijeka pod brojem Ov-3878/11 dana 25. 03. 2011., a koja u čl. 2. glasi: „...u kunskoj protuvrijednosti od CHF prema srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF važećem na dan korištenja kredita….“, u čl. 3. toč. 1. glasi: „Kamatna stopa je promjenjiva.“, u čl. 3. toč. 3. glasi: „...obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po važećem srednjem tečaju za devize Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHG na dan plaćanja…“, čl. 4. toč. 2. glasi: “... obračunatih po srednjem tečaju Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. za CHF…“ ; u čl. 6. glasi: „Banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. ili drugog akta banke. Promjena kamatnih stopa vrši se sukladno aktu Banke Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. donesena temeljem Odluke o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini kamatne stope u skladu s promijenjenom kamatnom stopom.“, u čl. 20. glasi: „Potpisom na ovom Ugovoru Korisnik kredita, Založni dužnici i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe Općih poslovnih uvjeta Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. kao i Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., te druge opće akte Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbine Banke iz ovog Ugovora.“.

II. Odbija se tužitelj JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa tužbom i dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi: "Nalaže se tuženiku Addiko banci d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 isplatiti tužitelju JS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.259,88 eura (dvije tisuće dvjesto pedeset devet eura i osamdeset i osam centi) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom koja se od 01.10.2015. god. pa do 31.12.2022. godine, teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do 31. 12. 2023. po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. sve do isplate po stopi koju određuje Europska središnja banka, a koja je istu primijenila na posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s prednikom tuženika 23. ožujka 2011. sklopio Ugovor o kreditu broj: 758-53030639 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 6,50% godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem 23. ožujka 2011. sklopio Ugovor o kreditu broj 758- 53030639 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška. Tužitelj i tuženik su zaključili Aneks ugovora o kreditu te je tužitelj iskoristio zakonsku mogućnost konverzije kredita kojom su stranke uredile retroaktivno svoj odnos od samog početka te dodaje da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Bernardi Hunjadi te saslušao tužitelja JS.

3.1. Sud nije saslušao svjedoka NS, sudužnika spornom kreditu budući da ista nije bila korisnik kredita niti je pregovarala o bitnim odredbama ugovora.

3.2. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka djelatnika tuženika budući da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio točno ime i adresu svjedoka.

3.3. Tužitelj JS u svom iskazu navodi da je sa tadašnjom Slavonskom bankom d. d. sklopio ugovor o kreditu. U banci mu nitko nije objasnio što znači promjenjiva kamatna stopa i što znači valutna klauzula, te mu nitko nije objasnio da rata kredita može rasti ili padati. Nitko ga nije upozorio da HNB štiti tečaj kune u odnosu na valutu euro, ali ne i u odnosu na druge valute. U banci mu nisu ponudili kredite u nekoj drugoj valuti već samo u valuti CHF budući je samo u toj valuti bio kreditno sposoban. Misli da mu je početna rata bila negdje oko 1.600,00 ili 1.800,00 kuna, a narasla je na 3.200,00 kuna. U vrijeme sklapanja ugovora o kreditu nije bio vlasnik trgovačkog društva, nije imao poslovne udjele i nije bio vlasnik obrta. Radi se o stambenom kreditu i za taj kredit je kupio kuću koju koristi sa obitelji i nikada ju nisu iznajmljivali. On je plaćao rate kredita.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je djelomično osnovan.

5. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (u daljnjem tekstu ZID ZPK/15), imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

6. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj (u daljnjem tekstu VSRH) Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji.

7. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.)

8. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. VSRH je još u odluci broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj oduci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

9. Treba uzeti u obzir odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Ovaj sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji.

10. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 ĐS protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora.

11. Potrošač se, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu ĐS protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

12. Nadalje, iz odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu J protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

13. Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.

14. Ovaj sud smatra da na ovaj način dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu.

15. Da bi sud mogao utvrditi visinu tužbenog zahtjeva tužitelja vezano za posljedicu utvrđivanja ništetnosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF te za eventualnu razliku nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu tužitelj je morao predložiti vještačenje na okolnost preplaćenog iznosa anuiteta po osnovi povećanja kamatne stope i tečajne razlike u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj na dan korištenja kredita u razdoblju od dana korištenja kredita pa do 30. rujna 2015. iskazano unutar svakog anuiteta, ukupnog iznosa zateznih kamata na preplaćeni iznos po osnovi povećanja kamatne stope i tečajne razlike, je li konverzija provedena sukladno odredbama ZID ZPK odnosno je li ta konverzija računski točna, iznosa preplate koja je priznata tužitelju na dan konverzije te u što je preplata iskorištena, ako je iskorištena u otplatu nekakvih budućih mjesečnih anuiteta potrebno je preplatu uračunati u preplaćeni iznos temeljem povećanja kamatne stope i tečaja CHF prema Pravilima o uračunavanju iz čl. 172. ZOO-a s tim da se kod uračunavanja uzmu u obzir zatezne kamate zajedno na svakomjesečne utvrđene razlike preplaćenih kamata i tečaja, na okolnost izračuna razlike između nove nedospjele glavnice eura kredita nakon konverzije u odnosu na iznos nedospjele glavnice kredita u CHF-u pod pretpostavkom da nije bilo rasta tečaja CHF na dan konverzije, je li tužitelj i u kojem iznosu obeštećen konverzijom. Kako tužitelj to nije predlagao, a navedene okolnosti su nužne za utvrđivanje postoji li eventualna razlika nakon sklapanja Dodatka ugovora o kreditu ovaj sud je tužbeni zahtjev u dijelu kojim bi se tuženiku naložila isplata eventualne razlike odbija.

16. Sukladno odredbi članka 154. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu ZPP), a kako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima sud je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 10. travnja 2026.

Sudac

Saša Rešetar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DOSTAVITI

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika