REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1092/2023-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ŽV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.480,00 EUR bruto za razdoblje od 01.08.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od po 20,00 EUR teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.125,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.U tužbi predanoj ovom sudu dana 16. kolovoza 2023. tužitelj navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara na hitnom prijemu pri Zavodu za hitni internistički prijem. Ističe da je tužitelju radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužitelj obavljajući poslove svog radnog mjesta dužan nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavio primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Navodi se da je odlukom tuženika od 28.12.2022.godine utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati se plaća kao prekovremeni rad pa da tužitelj ima pravo da mu se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunavaju i isplate kao prekovremeni rad. Nadalje, tužitelj ističe da je obavljajući poslove svog radnog mjesta pružao zdravstvenu skrb i pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19. Ističe se da je Vlada RH je na sjednici održanoj 07.12.2020.g. donijela Odluku o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti COVID-19 kojom je utvrdila posebnu nagradu u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika ili na isplatu prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda ako je to za radnika povoljnije (COVID dodatak), koja Odluka započinje s obračunom plaće za mjesec studeni 2020.g. Međutim, da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužitelju nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, kao i COVID dodatak, što ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Navodi se da sukladno odredbi čl. 81. ZR-a radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58.st.1. TKU-a (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl. 57.st. 1. TKU-a (''NN'' 56/22, 127/22), te da radnik ima pravo na bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Tužitelj je konačno uredio i postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 06.09.2024. godine (list 32-34 spisa) na način da na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće s osnove primopredaje službe i covid dodataka potražuje ukupan iznos od 1.480,00 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. kolovoza 2018. do 30.09.2024 godine koja teče na mjesečni iznos od po 20,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 09. srpnja 2024.(list 13-14 spisa) navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te da osporava valjanost punomoći za zastupanje tužitelja u predmetnoj pravnoj stvari. U podnesku tuženika od 24.09.2024.godine (list 35-36 spisa) tuženik navodi da covid nagrada nije ni plaća ni naknada plaće pa da je zahtjev neosnovan, a također u odnosu na primopredaju službe ističe da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta. U podnesku tuženika od 08.05.2025. (list 76-79 spisa) tuženik navodi da više ne osporava visinu potraživanja onako kako je postavljena podneskom tužitelja od 04.09.2024. i to ni ukupnu visinu ni mjesečnu visinu, ali da i dalje osporava pravni osnov potraživanja.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom obračunske isprave za isplatu plaće tužitelja za listopad 2017. (list 5 spisa); zaključka sa 26 sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. veljače 2023.godine (list 7 spisa); odluke tuženika od 28.12.2022. godine (list 8 spisa); odluke Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid -19 od 07.12.2020. godine (list 9 spisa); naloga vezano za radnicu GV (list 57 spisa);odluke o posebno sigurnosnoj mjeri određivanja respiratorno-intenzivističkih centara za liječenje pacijenata oboljelih od bolesti Covid-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2 od 19.03.2020.godine (list 58-59 spisa); odluke tuženika od 20.03.2020.godine (list 60 spisa); odluke tuženika od 31.03.2020.godine (list 61 spisa), zapisnika sa iskazima u istovrsnim predmetima vođenim pred ovim sudom (list 80-129 spisa); dopisa Ministarstva zdravstva od 21.12.2020.godine (list 140-141 spisa); smjernica Ministarstva zdravstva RH za liječenje oboljelih od koronavirusne bolesti 2019 (Covid 19) verzija 2 od 19.11.2020.godine (list 142-156 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem svjedokinje ZV (list 68-70 spisa); tužitelja (list 72-74 spisa), dok se na ročištu od 29.04.2025.godine odustalo od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje ĐV budući je punomoćnica tužitelja odustala od tog prijedloga na ročištu od 26.veljače 2025.godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj u utuženom razdoblju zaposlen kod tuženika kao zdravstveni djelatnik-medicinski tehničar na hitnom prijemu Zavoda za hitni internistički prijem.

6. Među strankama je sporan pravni osnov potraživanja odnosno da li tužitelja pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti i covid nagrade za utuženo razdoblje od 1. 08. 2018. do 30.09.2024.godine, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Tuženik je u podnesku od 08.05.2025.godine (list 76-79 spisa) naveo da više ne osporava visinu potraživanja onako kako je postavljena podneskom tužitelja od 04.09.2024.godine i to ni ukupnu visinu ni mjesečnu visinu, ali da i dalje osporava pravni osnov potraživanja. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporavao valjanost punomoći kojom je tužitelj opunomoćio Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da ga zastupa u predmetnoj pravnoj stvari. Međutim, prigovor tuženika vezano za valjanost predmetne punomoći je neosnovan budući je sam tužitelj saslušan između ostalog i vezano za navedene prigovore tuženika vezano za punomoć je decidirano na ročištu glavne rasprave održane 29.04.2025.godine u ovom predmetu potvrdio da je temeljem punomoći koja prileže predmetnom spisu opunomoćio prisutnu odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da ga zastupa u predmetnoj pravnoj stvari te je istakao da je to uradio prije pokretanja predmetnog postupka, a koja činjenica je razvidna i iz pregledane punomoći (list 6 spisa), te je ujedno potvrdio i činjenicu da je temeljem iste punomoći navedenu odvjetnicu opunomoćio i da može za njega primati sve novčane iznose vezano za predmetni postupak pa i iznos na ime parničnog troška, a putem računa punomoćnike, a za njega osobno. Ovaj sud smatra da su time sporna pitanja za punomoć koju je tužitelj navedenoj punomoćnici izdao u predmetnome spisu u cijelosti razjašnjena.

7. Iz pregledane obračunske liste plaće tužitelja za listopad 2017 (list 5 spisa), a koja se odnosi na isplatu plaće tužitelju prije utuženog razdoblja u ovom postupku je razvidno da ista ne sadržava podatak o isplati s osnova primopredaje dužnosti kao ni isplatu s osnova covid nagrade.

8. Iz pregledanog Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 7 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

9. Iz pregledane Odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 8 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. UV, dr. sc. ŠV, PV, mag.med.techn., KV dipl. iur, te EV, univ.spec.ecc.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje ZV proizlazi da je ona zaposlenica na Odjelu za gastroenterologija i interventnu gastroenterologiju a da tužitelj čitavo vrijeme radi na Objedinjenom internom prijemu. Ista ističe da ne zna detalje rada na Objedinjenom internom prijemu, ali da zasigurno zna da tužitelj nakon završetka smjene mora izvršiti primopredaju dužnosti odnosno ističe da vjerojatno isti mora izvršiti primopredaju dužnosti. Navodi da misli da je radno vrijeme tužitelja na navedenom odjelu u sadašnje vrijeme od 07:00-19:00 i od 19:00-07:00 sati. Ista ističe da ona nije upoznata s činjenicom da li je tužitelj radio na Covid odjelu ali da je upoznata s činjenicom da je isti radio sa covid pacijentima. U odnosu na primopredaju dužnosti ista je navela da ona mora za 25 pacijenata objasniti liječniku što se sve događalo, pretrage na kojima su pacijenti bili, da li je bilo nekakvih promjena, da li su dobivali nekakvu terapiju, te ističe da mora kolegici objasniti nekakve tehničke stvari koje su vezane za upotrebu instrumenata na njenom odjelu te da se to radi u sobama gdje su pacijenti. U odnosu na činjenicu na koji se način od 2018. evidentira - upisuje primopredaja i na koji način se plaća, ista navodi da se do BIS-a vodila službena evidencija o navedenim satima rada u primopredaji, a od uvođenja BIS-a da je bila neslužbena evidencija, a da se podaci o primopredaji dužnosti i to radni sati provedeni u primopredaji dužnosti nisu upisivali u evidenciju radnih sati, već da su se počeli upisivati tek nedavno kada je počelo plaćanje primopredaje dužnosti: Navodi da ne zna točno kad se počela plaćati primopredaja ali da misli da im se po smjeni plaća za primopredaju dužnosti u trajanju od 20 minuta, a da je njima teško po njihovoj platnoj listi išta primijetiti. Također iz iskaza iste proizlazi da tužitelj ne radi sa ležećim pacijentima. U odnosu na rad na objedinjenom prijemu gdje tužitelj radi ista navodi da je cilj objedinjenog prijema bio da se ljudi rješavaju unutar 24 sata, te da se nakon toga ili primaju na odjele ili se otpuštaju kući. Svjedokinja nije upoznata sa činjenicom da li je tužitelj liječio covid bolesnike prije nastupa pandemije corona virusa u ožujku 2020, a ista je upoznata sa činjenicom da su Križine ispražnjene i pretvorene u odjel u kojem će se liječiti isključivo covid bolesnici, te da su zaposlenici upućivani da idu liječiti na Križine covid bolesnike po nalogu, a istoj nije bilo poznato da li je tužitelj upućivan po nalogu tuženika da liječi covid bolesnike na Križine. Svjedokinja je potvrdila činjenicu da su djelatnici tuženika za vrijeme covida na internom odjelu oblačili skafandere i maske.

11. Iz iskaza saslušanog tužitelja OV proizlazi da je on zaposlen kod tuženika na objedinjenom internističkom i kirurškom prijemu te navodi da se na odjelu na kojem radi obavlja primopredaja službe odvija svakodnevno i da on radi i u jutarnjoj i u večernjoj smjeni, u turnusima, te da u jutarnjoj smjeni primopredaja počinje u 7:00 sati i to da postoji jedan odjel podijeljen na dvije strane, da se na jednoj strani vrši akutna opservacija a na drugoj subakutna opservacija, te da najprije u 7:00 kad dođe u smjenu se vrši primopredaja vezana za zdravstveno stanje svih pacijenata koji su na tom odijelu te se upoznaje onog tko preuzima smjenu sa stanjem tih pacijenata te da je potrebno ujedno evidentirati sve što se vezano za njih događalo posebice vezano za uzimanje terapije, a naročito ukoliko je postojao nekakav skupi antibiotik ili drugi lijek, i da treba ujedno upozoriti onog tko preuzima smjenu i na činjenicu da li pacijent treba obaviti nekakve dodatne pretrage ct, rtg i slično. Tužitelj navodi da ovo sve treba unijeti kao podatak u kompjuterski program, isprintati i dati šefici da protokolira te da se nakon toga prelazi na odjel gdje su pacijenti s akutnim dijagnozama, a da se i tamo obavlja primopredaja na sličan način i to o svakom pacijentu pojedinačno, te da se upozorava onog tko preuzima dužnost što sve treba uraditi posebice vezano za uzimanje terapije. Nadalje tužitelj navodi da cjelokupna primopredaja dužnosti traje na oba spomenuta odjeljenja po 15-ak minuta na svakom od tih odjela, dakle sveukupno 30-ak minuta, a da se poslije toga oni kao osoblje povlače u posebnu sobu gdje razgovaraju o nekim pitanjima vezano za pacijente, koji su se dogodili kao iznenadna situacija o kojim se pitanjima ne može uvijek govoriti ispred pacijenta. Također ističe da se vrši primopredaja dužnosti i vezano za sve ono što se dogodilo u noćnoj smjeni te napominje da na subakutnom odjelu postoje dva kreveta određena za opservaciju neuroloških pacijenata a jedan je krevet u akutnoj za hitni neurološki te ukoliko se pojave tri slučaja moždanog udara da ih sve moraju smjestiti u istu prostoriju. Nadalje navodi u odnosu na činjenicu gdje se bilježi sve što se radilo tijekom primopredaje dužnosti vezano za pacijente da se to piše u posebnu bilježnicu i te podatke o svemu što se izvanredno dogodilo da piše voditeljica smjene a da ono što nije nužno potrebno pisati u teku da se prenosi osoba koja dolazi u smjenu usmenom primopredajom. Tužitelj navodi da što se tiče činjenice da li postoje nekakvi podaci koje oni moraju kao djelatnici upisivati u BIS - bolnički informacijski sustav da u taj sustav podatke vezano za pacijente upisuje glavna sestra odjela i voditeljica odjela, a da oni mogu i njima reći kao djelatnicima ako je potrebno nešto posebno upisati jer da se oni nakon završetka smjene povlače u posebnu prostoriju i dogovaraju se o svemu što je potrebno evidentirati, te ujedno čak i prijavljuju kvarove na medicinskim uređajima koji su se dogodili tijekom trajanja smjene. Tužitelj navodi da mu smjena traje od 7:00 ujutro do 19:00 navečer, a u odnosu na činjenicu kad se u njegovom slučaju odvija primopredaja, isti navodi da se to odvija navečer od 19:00 do 19:30 svakog dana. U odnosu na činjenicu je li tuženik donio ikakvu odluku u niti jednom periodu na temelju koje je odlučio evidentirati i obračunavati i plaćati primopredaju dužnosti, tužitelj navodi da im tuženik to nikada nije plaćao, a da su oni sami evidentirali na opisani način kako se odvija primopredaja dužnosti te da je tek nedavno čuo da se nešto počelo obračunavati i plaćati u smislu primopredaje. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj radio s covid pacijentima, isti navodi da je on radio na internom prijemu na Križinama koji da je bio na dvije lokacije, da su postojale urologije i plastika zajedno s internim prijemom, te da je na tim odjelima radio s pacijentima koje imaju opekline i imaju potrebu za manjim kirurškim zahvatima te da je radio poslove hitnog urološkog prijema. Tužitelj navodi da je covid pacijente liječio na spomenutom internom prijemu koji je u početku bio smješten na Križinama a kasnije da je prebačen na Firule. Navodi da je koristio zaštitna sredstva kad je radio sa covid pacijentima. Tužitelj ističe da nije nikad radio u Respiratornom centru u stacionaru na Križinama, ali da je dovodio pacijente u taj centar sa odjela na kojima je radio, a ističe da nije radio u RIC-u jer da je tu granica za rad bila 40 godina, ali napominje da je svakog pacijenta koji je trebao kirurški tretman ili neku kiruršku operaciju sa tog RIC centra, morao s internog prijema doći po njega jer da je osoblje imalo zabranu izlaska u RIC-u pa da je zato on morao doći po pacijenta i odvesti ga u KBC Firule na Hitni kirurški prijem i da je pri tom morao koristiti svu zaštitnu opremu i respirator. U odnosu na činjenicu da li se za sav taj njegov rad s covid bolesnicima od strane tuženika plaćala covid nagrada, isti odgovara da se nikad nije plaćala covid nagrada za njegov rad sa covid pacijentima dok da su djelatnici hitne pomoći uredno primali tu nagradu, sve do prije nekih pola godine. Navodi da zna da je covid nagrada iznosila nekih cca 100-150 eura. Tužitelj navodi da je on imao jako puno birokratskih poslova na spomenutim odjelima gdje je radio i prilično puno posla vezano za instrumente jer ih je morao brojati, obavljati njihovu sterilizaciju i sl. Tužitelj navodi da je kroz cijelo utuženo razdoblje imao doticaj i pružao skrb covid pacijentima, te da i dan danas odvozi koga je trebalo na infektologiju noseći pri tome sve što je potrebno sa sobom, boce, respirator, ekg, monitore i sl.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 6 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. Pravo radnika u sustavu zdravstva na Covid nagradu je propisano Odlukom Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 (''NN'' 136/2020), (list 9 spisa). Temeljem članka 1. ove Odluke je propisano da radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid 19 utvrđuje se posebna nagrada, a temeljem članka 1. stavka 2. citirane Odluke je propisano posebna nagrada iz stavka 1. ove točke utvrđuje se u iznosu od 10% od osnovne plaće radnika, a isplaćuje se uz plaću radnika. Temeljem članka 2. iste Odluke je propisano da posebna nagrada iz točke I/ te odluke se isplaćuje radniku koji je sukladno rasporedu poslodavca/ravnatelja doma zdravlja proveo na obavljanju poslova u ustrojstvenim jedinicama/djelatnostima koje pružaju skrb oboljelima od bolesti Covid 19. Člankom 3. iste Odluke je propisano da radnik koji je privremeno raspoređen na obavljanje poslova vezano za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelim od bolesti Covid 19 ima pravo umjesto plaće za tekući mjesec koju je ostvario temeljem privremenog rasporeda uvećanu za posebnu nagradu iz točke 1. navedene Odluke za to razdoblje ostvariti plaću u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije njegovog privremenog rasporeda, ako je to za radnika povoljnije. U članku 4. iste Odluke je istaknuto da primjena isplate u skladu s tom Odlukom počinje od studenog 2020.godine, a odredbom članka VII. navedene Odluke je istaknuto da ista stupa na snagu prvog dana od dana objave iste u Narodnim novinama.

14. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.08.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužitelja nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe i Covid nagradu, temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

15. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada. Temeljem odredbe članka 135.stavka 4. ZR-a u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena je na poslodavcu. Tuženik je bio u obvezi voditi sve propisane podatke u evidenciji o radnom vremenu i sukladno onome što je bilo propisano pravilnikom koji je važio u utuženom razdoblju i to Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), a koji pravilnik je prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji je stupio na snagu dana 01.10.2024.godine. Prema odredbi članka 8.stavka 1. ranije važećeg Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima tuženik je kao poslodavac bio dužan voditi i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, a odredbom članka 8. stavka 2. tog Pravilnika je bilo propisano da je poslodavac osim podataka iz stavka 1. ovog članka dužan voditi i posebne podatke o radnom vremenu od kojih ovisi ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su primjerice prekovremeni radni sati provedeni u primopredaji dužnosti. Podjednako je propisano i novovažećim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24) i to odredbom članka 13.stavak 1. i 2. tog Pravilnika. U odnosu na navedeno potrebno je istaći da tuženik ovom sudu tijekom trajanja ovog postupka u dokazne svrhe nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužitelja s točnim vremenom početka i završetka rada, kao ni platne liste tužitelja, kao ni odjelne liste ni plan ni raspored rada, a iz kojih bi bilo u potpunosti razvidno kad je tužitelj radio , te koliko je imao odrađenih radnih sati i po kojem osnovu (primopredaja službe i rad sa covid pacijentima), budući u tim evidencijama moraju biti sadržani podaci o početku i završetku rada, a i podaci vezani za primopredaju dužnosti koji se vode kao prekovremeni radni sati, te koje je evidencije prema odredbi članka 5. stavka 1. Zakona o radu te odredbama citiranih Pravilnika tuženik dužan voditi, dok bi se iz odjelnih lista, plana i rasporeda rada trebali vidjeti radni sati provedeni u radu sa covid pacijentima ukoliko ih je bilo. Tuženiku je naloženo dostavljanje navedenih isprava zajedničkih za obje stranke i to platnih lista, odjelnih lista, plana i rasporeda rada, te evidencije o radnom vremenu kao i odluka vezanih za covid za utuženo razdoblje na ročištu od 29.travnja 2025.godine te mu je ostavljen rok od 30 dana za dostavu tih isprava, te je isti upozoren na pravne posljedice iz odredbe članka 233.stavka 5. ZPP-a u smislu toga da će sud zaključiti raspravljanje i donijeti odluku prema stanju u spisu ukoliko navedene isprave ne budu dostavljene ovom sudu. Tuženik se podneskom od 08.05.2025.godine očitovao ovom sudu u odnosu na predmet spora, te istakao da više ne osporava visinu potraživanja, ali nije dostavio sudu u dokazne svrhe zatražene isprave zajedničke za obje stranke premda isti ne smije uskratiti sudu dostavu isprava zajedničkih za obje stranke budući je to izrijekom propisano odredbom članka 233.stavka 2. ZPP-a. Ovaj sud je u konačnici zbog nedostavljanja navedene zatražene radnopravno dokumentacije na ročištu od 04.ožujka 2026.godine odustao od izvođenja dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem budući navedeno vještačenje zbog nedostatka zatražene dokumentacije nije bilo moguće provesti, a tuženik je imao dovoljno vremena da dostavi sudu navedene isprave zajedničke za obje stranke, a koje su bile potrebne za provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja u ovom predmetu. Radi navedenog, a obzirom da tuženik u sporu i nadalje osporava pravni osnov potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti te radno vrijeme provedeno u radu sa covid pacijentima ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio evidencije o radnom vremenu, a iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je isti vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena tužitelja i to rada tužitelja u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima, a sukladno onome što je propisano odredbom članka 135.st. 4. ZR-a.

16. Tuženik ovom sudu nije pružio niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo suprotno od onog što je u svom iskazu na ročištu od 26.veljače 2025..godine tvrdila svjedokinja ZV, te tužitelj na ročištu od 29.travnja 2025.godine. Naime, tuženik u dokazne svrhe , a vezano za radno vrijeme tužitelja u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke iz kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi činjenica da tužitelj radeći na objedinjenom i internističkom kirurškom prijemu suprotno navodima tužitelja i svjedokinje ZV nije vršio primopredaju dužnosti i da nije radio sa covid oboljelim pacijentima budući isti na poziv suda nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužitelja, odjelne liste kao ni plan ni raspored rada. Tuženik je u dokazne svrhe dostavio dokaze koji ne idu u prilog tome da je tuženik uredno vodio evidencije o radnom vremenu. Naime, isti je dostavio uz podnesak od 08.05.2025.godine (list 76-129 spisa) zapisnike iz istovrsnih predmeta vođenih pred ovim sudom iz kojih nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da se u KBC-u Split oduvijek i redovno vršila primopredaja službe pa tako i na objedinjenom i internističkom kirurškom prijemu gdje je tužitelj radio, a da se navedena primopredaja službe nije službeno notirala-zapisivala u rasporedu koji se predavao za obračun plaća već da se ista počela evidentirati tek od 01.01.2023.godine. Ovo je posebno razvidno iz iskaza svjedokinje JV danog na ročištu u predmetu Pr-1898/2023, a kojeg je tuženik dostavio u predmetni spis (list 80-87 spisa). Također i svjedokinja PV kao glavna sestra tuženika u svojim iskazima pred ovim sudom u istovrsnim predmetima, a prema zapisnicima sa ročišta koje je tuženik dostavio uz podnesak od 08.05.2025.godine decidirano isticala da je primopredaja u KBC-u Split oduvijek postojala, ali da se evidentira i plaća tek od 01.01.2023.godine. Također je i iz pregledane odluke tuženika od 28.12. 2022.godine (list 8 spisa) razvidno da je tuženik počeo evidentirati i definirati kao pojam primopredaju službe i njeno trajanje tek od 01.01.2023. godine pa nadalje, premda je iz iskaza svjedoka danih u istovrsnim predmetima, a koje je dostavio u predmetni spis sam tuženik uz podnesak od 08.05.2025. godine u potpunosti razvidno da se primopredaja dužnosti kod tuženika oduvijek obavlja slijedom čega u odnosu na tužiteljeve radne sate provedene u primopredaji jasno proizlazi da tuženik nije vodio uredne evidencije o primopredaji dužnosti budući isti za dio utuženog razdoblja od 01.08.2018.godine do 01.01.2023.godine uopće nije vodio ni prikazivao radne sate provedene u primopredaji dužnosti za tužitelja, budući je iste počeo evidentirati prema sadržaju vlastite odluke tek od 28.12.2022.godine. Pored toga tuženik za cijelo utuženo razdoblje pa tako i za utuženo razdoblje od 01.01.2023.godine pa do 30.09.2024.godine nije dostavio sudu nikakve podatke (ni evidencije o radnom vremenu ni plan ni raspored rada). U navedenom smislu ovaj sud smatra da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da tužitelj radeći na objedinjenom i internističkom kirurškom prijemu nije obavljao primopredaju dužnosti na način kako je to tužitelj naveo u svom iskazu.

17. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebno iskaza saslušanog tužitelja pa i iskaza svjedoka u istovrsnim pravnim stvarima dostavljenim uz podnesak tuženika od 08.05.2025.godine, kao i iskaza saslušane svjedokinje ZV, te spomenute odluke tuženika od 28.12.2022.godine razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti kao i sve okolnosti vezano za rad sa covid oboljelim pacijentima u utuženom periodu. Budući tuženik nije dostavio ovom sudu u dokazne svrhe evidencije rada, odjelne liste kao ni plan ni raspored rada iz kojih bi se navedeni podaci o radnom vremenu u primopredaji dužnosti i sa covid pacijentima mogli precizno utvrditi, ovaj sud je mišljenja da takvim postupanjem tuženik ničim nije u ovom postupku opovrgao tvrdnje tužitelja i svjedokinje ZV u ovom postupku vezano za tužiteljev rad u primopredaji dužnosti kao i rad sa covid pacijentima.

18. Iz iskaza svjedokinje ZV (list 68-69 spisa) nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da neovisno što ista radi kod tuženika na Odjelu za gastroenterologiju i interventnu gastroenterologiju, a tužitelj na objedinjem kirurškom i internom prijemu da je upoznata s radom tužitelja i da zna da tužitelj zasigurno na završetku smjene mora izvršiti primopredaju dužnosti. Ovo je logično i vjerodostojno kad se ima u vidu činjenica da je glavna medicinska sestra za cijeli KBC Split PV u svom iskazu danom u predmetu ovog suda Pr-1898/2023, a vezano za primopredaju dužnosti (list 80-81 spisa), a koji zapisnik s ročišta od 06.svibnja 2025. dostavio sam tuženik kao prilog svome podnesku od 08.05.2025.godine decidirano istakla ''primopredaja službe oduvijek se obavljala u KBC Splitu zadnjih 36 godina, ali se ista nije posebno evidentirala, bilježila i plaćala, ali se ista obavljala'', te je ista istakla da se primopredaja evidentira i plaća tek od 01.01.2023.godine. Iz iskaza svjedokinje JV iz istovrsnog predmeta Pr-1898/2023, a koji zapisnik je uz podnesak od 08.05.2025.godine dostavio tuženik (list 81-84 spisa) jasno proizlazi da primopredaja službe ne obuhvaća samo primopredaju bolesnika, već i materijal s kojim se radi. Iz iskaza svjedokinje ZV proizlazi da se primopredaja vrši usmeno na način da se objasni osobi koja preuzima dužnost sve vezano za pretrage na kojima su pacijenti bili i sva događanja, a i pismeno s time da je do uvođenja bolničkog informacijskog sustava (BIS-a) bila neslužbena pisana evidencija, a kasnije su se podaci unosili u BIS. Iz iskaza JV jasno proizlazi da se primopredaja dužnosti vršila i na objedinjenom hitnom kirurškom prijemu, a koji po iskazu iste obuhvaća i kirurški i internistički dio gdje radi tužitelj te je ista istakla da u odnosu na kirurški prijem (kirurške djelatnosti), a koji se poslovi odvijaju u jutarnjoj smjeni da primopredaja traje kraće otprilike 5 minuta, a u internističkom dijelu navedenog objedinjenog prijema da je primopredaja duža primopredaja i da traje nekih 15-ak minuta. Također i iz iskaza svjedokinje ZV proizlazi da se tek naknadno počela evidentirati primopredaja dužnosti od strane tuženika. Iskaz tužitelja na ročištu od 29.04.2025.godine zapravo pojašnjava način rada tužitelja u smislu primopredaje dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima u cijelosti, te je životan i logičan budući iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je tužitelj kod tuženika zaposlen na objedinjenom internističkom i kirurškom prijemu; da radi u jutarnjoj smjeni, večernjoj smjeni i turnusima; da se primopredaja na odjelima na kojima radi odvija svakodnevno; da postoji jedan odjel koji je podijeljen na dvije strane te da na jednoj strani se vrši akutna opservacija, a na drugoj strani subakutna opservacija, te da na oba spomenuta odjela primopredaja traje po 15-ak minuta, a što ukupno iznosi 30 minuta. Iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da se primopredaja službe u njegovom slučaju primopredaja odvija na način da on najprije dolazi na odjel subakutne opservacija u 7,00 sati ujutro i vrši primopredaju dužnosti na način da upoznaje djelatnika koja dolazi u smjenu sa svime vezanim uz zdravstveno stanje pacijenata na odjelu, sve vezano za uzimanje terapija i potrebu obavljanja pretraga, te sve te usmene podatke unosi i pisano u kompjuterski program, isprinta navedeno i predaje šefici odjela da protokolira, a potom prelazi na odjel gdje s pacijenti sa akutnim dijagnozama gdje vrši primopredaju dužnosti na isti način. Pored navedenog iz iskaza tužitelja proizlazi da isti vrši primopredaju dužnosti i vezano za sve što se dogodilo u noćnoj smjeni, te iz iskaza istog proizlazi da se sve što se radilo vezano za primopredaju dužnosti da se bilježi u posebnu bilježnicu, kao i sve izvanredne situacije koje se dogode. Također iz iskaza tužitelja proizlazi da mu smjena traje od 7,00 ujutro do 19,00 navečer, a da se primopredaja u njegovom slučaju odvijan navčer od 19:00 do 19:30 svakog dana. U odnosu na rad sa covid pacijentima iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj radio na internom prijemu na Križinama koji je bio na dvije lokacije, te da su urologija i plastična kirurgija bile zajedno s internim prijemom, te da je radio sa covid pacijentima na internom prijemu koji je u početku bio smješten na Križinama, a potom je bio prebačen na Firule, te je isti istakao da je pri tome koristio zaštitna sredstva. Iz iskaza tužitelja ujedno proizlazi da on nije nikad radio u respiratornom centru na Križinama gdje su se liječili covid oboljeli pacijenti, ali je isti nedvojbeno bio u kontaktu s istima budući ih je dovodio u taj centar jer ako je pacijent koji se nalazi u Respiratornom centru na Križinama trebao operativni zahvat on je morao s internom prijema doći po njega i odvesti ga u KBC Firule na Hitni kirurški prijem, a pri tome je morao koristiti svu zaštitnu opremu i respirator. Istakao je da nije primio nikakav iznos na ime covid nagrade.

19. Iskaz tužitelja u pogledu načina rada u primopredaji dužnosti i rada sa covid oboljelim pacijentima ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući nedvojbeno proizlazi da je tužitelj kod tuženika radio u utuženom razdoblju od 01.08.2018.godine do 30.09.2024., a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22- 01/151, Urbroj: 2181-147-01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, a iz čega jasno proizlazi da je tužitelj osnovano naveo da mu tuženik nije plaćao sate primopredaje dužnosti za cijelo utuženo razdoblje, a što je i logično i vjerodostojno budući je tuženik tek temeljem navedene odluke počeo evidentirati sate primopredaje dužnosti tek od 01.01.2023. Ovo definitivno proizlazi i iz dokaza koje je u predmetni spis dostavio sam tuženik posebice tuženikove odluke od 28.12.2022.godine iz koje proizlazi da je primopredaju dužnosti počeo evidentirati tek počevši od 01.01.2023.godine premda sam tuženik u dokazne svrhe uz podnesak od 08.05.2025.godine dostavlja zapisnike sa saslušanja u predmetima primopredaje dužnosti u kojima se glavna medicinska sestra tuženika kao i druge sestre na odjelima decidirano izjašnjavaju da je primopredaja dužnosti kod tuženika vrši oduvijek, a evidentira u evidencijama radnog vremena tek od 01.01.2023.godine. Tuženik sve navedeno dodatno potkrjepljuje samom činjenicom što tijekom trajanja cijelog postupka nije dostavio evidencije o radnom vremenu tužitelja, platne liste tužitelja, odjelne liste, plan i raspored rada, a koje isprave predstavljaju zajedničke isprave za obje stranke i čiju dostavu ne smije uskratiti po nalogu suda (čl. 233.stavak 2. ZPP-a), a iz kojih bi se isprava moglo precizno utvrditi na koji način je tuženik evidentirao radne sate tužitelja provedenom u primopredaji dužnosti i rad sa covid pacijentima pa tuženik u tom smislu nije ničim osporio pravilnost i vjerodostojnost navoda tužiteljice o njegovom vremenu i načinu rada u primopredaji dužnosti i sa covid oboljelim pacijentima. Iz iskaza saslušanog tužitelja nedvojbeno proizlazi da je tužitelj na Objedinjenom kirurškom i internističkom prijemu redovno obavljao primopredaju dužnosti u cijelom utuženom periodu od 01.08.2018.godine do 30.09.2024.godine u trajanju od 30 minuta po izlasku iz smjene. Iz navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine je razvidno da je tuženik kao datum početka primjene evidentiranja vremena primopredaje službe u evidenciji radnog vremena za medicinske sestre/tehničare, te načina obračuna sati provedenih u primopredaji dužnosti i plaćanje tih sati odredio tek počevši od 01. siječnja 2023.godine. Iz navedenog nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da tuženik nije vodio na pravilan način evidenciju o radnom vremenu u skladu sa onim što je propisano odredbom članka 5.stavka 1. i 2. ZR-a, te onim što je bilo u utuženom periodu propisano tada važećim navedenim Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN''73/17), a koji je Pravilnik prestao važiti donošenjem Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), a koji su Pravilnici između ostalog predviđali obvezu vođenja i evidencije o radnom vremenu s točnim početkom i završetkom rada, te vođenje i posebnih podataka o radnom vremenu od kojih ovisi i ostvarivanje pojedinih prava iz radnog odnosa odnosno u vezi sa radnim odnosom kao što su u konkretnom slučaju i radni sati tužiteljice provedeni u primopredaji i sati provedeni u radu sa covid oboljelim pacijentima. Na navedeni način tuženik je postupio protivno navedenim Pravilnicima isti je postupio i protivno odredbi članka 28.stavka 8. i 9. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20). Nije dvojbeno da iz navedenog Zaključka 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine proizlazi da tuženik kao poslodavac određuje osobu koja je zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom koje mora biti od strane poslodavca evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Međutim, tuženik kao poslodavac u cijelom utuženom razdoblju kad je tužitelj radio kod njega , a kako to proizlazi iz iskaza tužitelja, te svjedokinje ZV te navedene odluke tuženika od 28.12.2022.godine (list 8 spisa) nije uopće vodio evidenciju o osobama ni radnom vremenu provedenom u primopredaji službe već je tek citiranom odlukom od 28.12.2022.godine samoinicijativno odlučio da će to početi raditi tek od 01.01.2023.godine. Samo nedostavljanje evidencije o radnom vremenu tužitelja sa točnim podacima od strane tuženika kao poslodavca ovom sudu u dokazne svrhe i njeno eventualno nepostojanje ne može značiti samo po sebi da tužitelju ne pripada pravo na naknadu razlike plaće za primopredaju službe budući je ovaj sud temeljem provedenog dokaznog postupka i to saslušanja tužiteljice i svjedokinje ZV utvrdio da je tužitelj na opisani način svakodnevno obavljao primopredaju tužbe u utuženom razdoblju o trajanju od 30 minuta (po 15 minuta na subakutnom i akutnom odjelu) po završetku smjene. Tuženik nije sudu dostavio u dokazne svrhe evidenciju o radnom vremenu te druge isprave (platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada), a iz kojih bi se moglo točno utvrditi radne sate tužitelja u primopredaji dužnosti u utuženom razdoblju, te isti samim time nije pružio adekvatan dokaz da tužitelj ne bi bila dužan obavljati primopredaju dužnosti, a upravo je i sam svojom odlukom od 28.12.2022.godine utvrdio obvezu vršenja primopredaje dužnosti i odredio početak evidentiranja i plaćanja iste u vidu prekovremenog rada, ali tek od 01.siječnja 2023.godine premda iz provedenih dokaza u ovom postupku proizlazi da se primopredaja dužnosti na odjelu gdje je tužitelj radio obavljala cijelo vrijeme u cijelom utuženom razdoblju. Tuženik je ovakvu odluku trebao donijeti ranije kao i početi evidentirati primopredaju dužnosti ranije, dakle i prije 01.siječnja 2023.godine budući tuženik koji se bavi zdravstvenom djelatnošću u slučaju rada smjenama-turnusima mora osigurati periodičnu izmjenu smjena, a koja vrsta rada po samoj svojoj naravi podrazumijeva postojanje primopredaje dužnosti između osoba koje se izmjenjuju u smjenama-turnusima kako bi se rad s pacijentima mogao uredno odvijati. Radi navedenog je ovaj sud primjenom odredbe članka 90. stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14), a prema kojoj odredbi je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, te primjenom odredbe članka 28.stavka 8. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN''29/18, 92/2019….),odlučio kako tužitelju pripada pravo na isplatu neisplaćene plaće i naknade plaće vezano za odrađene sate u primopredaji dužnosti za cijelo utuženo razdoblje od 01.08.2018.godine do zaključno 30.09.2024.godine.

20. U odnosu na činjenicu da li je tužitelj u razdoblju trajanja pandemije covid 19 ostvario pravo da mu se isplati pripadajuća covid nagrada za rad sa covid pacijentima na odjelu Objedinjenog internističkog i kirurškog prijema na kojem je isti radio potrebno je istaći da za pravo na covid nagradu prema spomenutoj Odluci Vlade RH o posebnoj nagradi radnicima u sustavu zdravstva koji obavljaju poslove vezane za pružanje zdravstvene skrbi pacijentima oboljelima od bolesti Covid-19 (list 9 spisa) nije nužno da tužitelj kao medicinski tehničar radi isključivo na Covid odjelu, već je ključno pitanje da li je tužitelj stvarno sudjelovao u zbrinjavanju covid oboljelih pacijenata. U konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja proizlazi da premda isti nije radio u Respiratorno intenzivističkom centru na Križinama da je isti redovno dovodio covid oboljele pacijente u taj centar sa Objedinjenog internističkog i kirurškog prijema gdje je radio, te je isti morao za svakog pacijenta koji je bio u navedenog centru na Križinama, a trebao mu je kirurški tretman on osobno doći po njega iz odjela gdje je radio i odvesti ga u KBC Firule na Hitni kirurški prijem i pri tome koristiti svu zaštitnu opremu koju mu je osigurao poslodavac a ujedno je uz sebe imao i respirator. U navedenom smislu tužitelj je bio stvarno izložen svakodnevnom riziku, a dio njegovog posla je predstavljao dio zdravstvenog zbrinjavanja covid oboljelih pacijenata. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da je tužitelj navedenim postupanjem obavljao kao radnik u sustavu zdravstva posao vezan za pružanje zdravstvenog zbrinjavanja pacijenata oboljelih od bolesti covid 19 pa da ga sukladno onome što je propisano spomenutom odlukom Vlade RH pripada pravo na covid nagradu. Također je potrebno istaći da protivno navodima tuženika u ovom postupku da covid nagrada nije plaća ni naknada plaće ovaj sud je mišljenja da je Covid nagrada dodatak na plaću koji se isplaćuje uz plaću i koja je nagrada vezana uz rad i posebne uvjete rada, te obzirom da se radi o dodatku na plaću koji se utvrđuje u iznosu od 10% od osnovne plaće i isplaćuje se uz plaću radnika tužitelja navedeno potraživanje pripada u bruto iznosu te u tom smislu covid nagrada predstavlja dio potraživanja plaće pa su svi prigovori tuženika u smislu toga da tužitelja ne bi pripadala covid nagrada jer da ona nije plaća ni naknada plaće u cijelosti neosnovani budući je i točkom I stavak 2 citirane Odluke Vlade RH vezano za covid nagradu covid nagrada definirana kao do osnovne plaće radnika jer je propisano ovom odlukom da je riječ o posebnoj nagradi koja se utvrđuje u iznosu od 10% osnovne plaće radnika, te da se isplaćuje uz plaću radnika, a iz čega je razvidno da je covid nagrada sastavni dio plaće radnika ukoliko radnik ostvaruje pravo na isplatu iste. Iz svega navedenog proizlazi da je tuženik bio dužan tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivati covid nagradu kao dio plaće, a isti nije sudu dostavio niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je tužitelju navedena covid nagrada isplaćena budući po nalogu ovog suda nije dostavio sudu obračunske liste plaće tužitelja iz kojih bi bilo razvidno da je tužitelju isplaćena covid nagrada niti takav dokaz prileže predmetnom spisu.

21. Također budući iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka dokaz u vidu evidencija o radnom vremenu za tužitelja za utuženo razdoblje, kao ni platne liste, odjelne liste, plan i raspored rada da samim time nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti i covid nagradu u odnosu na tužitelja vodio uredne evidencije o radnom vremenu provedenom u primoredaji dužnosti i s covid pacijentima, a na istom je teret dokazivanja u ovom postupku budući se radi o sporu o primopredaji i covidu, te isti nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti i covid nagradu, te da je istoj u tom smislu posljedično pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje koja proizlazi iz primopredaje dužnosti i covid nagrade u tom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu (nisu dostavljene obračunske liste plaće tužitelja iz kojih bi to bilo razvidno) pa je u tom smislu u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, kao i neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti i covid nagrade, a u zatraženom iznosu od ukupno 1.480,00 Eur-a, a koju visinu potraživanja tuženik niti ne osporava, a za cjelokupno utuženo razdoblje.

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.480,00 Eur-a tužitelja pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 20,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 06.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 01.10.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.11.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 26.02.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 29.04.2025.godine u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 18.06.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 04.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 850 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a iznosi 1.700,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 425,00 Eur-a, a što ukupno iznosi 2.125,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 2.125,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), Tužitelju nije priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,45 Eur-a budući je sud na ročištu od 04. ožujka 2026. godine odustao od provedbe financijsko knjigovodstvenog vještačenja iz razloga što tuženik po nalogu ovog suda nije dostavio sudu u ostavljenom roku radnopravnu dokumentaciju potrebnu za vještačenje pa je temeljem rješenja ovog suda od 05. ožujka 2026. godine određen povrat navedenog uplaćenog iznosa od 265,45 Eur-a na ime vještačenja na račun platitelja i povrat je izvršen prema podacima iz obračunske liste 16.03.2026. godine pa u tom smislu sud nije obistinio trošak vještačenja u navedenom iznosu od 265,45 Eur-a obzirom da je navedeni uplaćeni iznos vraćen platitelju. Tuženik se u podnesku od 24.09.2024.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Tužitelj je na ročištu od 29.travnja 2025.godine izričito u svom iskazu naveo da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da ga zastupa u predmetnoj pravnoj stvari i za primanje svih novčanih primitaka računajući i za primitak parničnih troškova i to na račun punomoćnice i za nju osobno. U punomoći koju je tužitelj izdao odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 6 spisa) proizlazi da je isti izričito ovlastio istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastio da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužitelja. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužitelja za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužitelju parnični trošak na račun njegove punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 10. travnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku