REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, 21000 Split

Pr-1470/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Eneji Stejskal Kanazir kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, 21000 Split, OIB: 51401063283, radi isplate, u prisutnosti punomoćnice tužiteljice te punomoćnika tuženika, prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.387,00 EUR bruto za razdoblje od 01.09.2018.g. do 30.09.2024.g., sa zakonskom kamatom koja pojedini mjesečni iznos od po 19,00 EUR-a teče od 15. mjesecu za prethodni mjesec do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu s odredbom čl.29.st.2.ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe (NN 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (NN 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovaca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

II/ Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.500,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 11. listopada 2023. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu zdravstveni djelatnik – medicinska sestra/tehničar pri Klinici za psihijatriju. Ističe da je tužiteljici radni odnos reguliran Zakonom o radu (dalje: ZOR), Kolektivnim ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: KU), te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU). Navodi da je tužiteljica obavljajući poslove svog radnog mjesta dužna nakon završetka svog radnog vremena ostati dodatnih 30 minuta kako bi obavila primopredaju službe, a koji rad od strane tuženika da nije evidentiran i isplaćen. Istaknuto je da je odredbom članka 28.stavka 8. KU-a propisano da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta prije početka radnog vremena. Ističe se da je zaključkom broj 108 sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.g. zauzeto tumačenje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra se radnim vremenom pri čemu primopredaju službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu. Istaknuto je da ako temeljem takvog rada, radnik ostvari veći broj sati rada od redovitog mjesečnog fonda radnih sati, da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad. Istaknuto je da je odlukom tuženika od 28.12.2022.godine utvrđeno da višak iznad mjesečnog fonda sati se plaća kao prekovremeni rad. Ističe se da tužiteljica ima pravo da joj se sati odrađeni prilikom primopredaje službe obračunaju i isplate kao prekovremeni rad. Ističe se da tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljici nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe koji se obračunavaju kao prekovremeni rad, a što da ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Ističe se da sukladno odredbi iz članka 81. ZOR-a, radnik ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, odnosno sukladno odredbama čl. 58. st.1.TKU-a (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i čl.57.st.1.TKU-a (NN 56/22, 127/22) da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Zaključno tužiteljica ističe da ima prema tuženiku potraživanje iz osnova manje isplaćene plaće u bruto iznosu jer da tuženik nije plaćao primopredaju službe, te da je pogrešno obračunao i isplatio tužiteljici i naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužiteljica je konačno uredila i postavila kondemnatorni tužbeni zahtjev podneskom od 30. rujna 2024. (list 28-32 spisa) ističući da je uredila tužbeni zahtjev sukladno nalogu ovog suda od 23. rujna 2024., ali da pridržava pravo precizirati tužbeni zahtjev nakon provođenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. U tom smislu tužiteljica konačno postavljenim kondemnatornim tužbenim zahtjevom potražuje na ime razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće ukupan iznos od 1.387,00 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje od 01. rujna 2018. do 30. rujna 2024. godine koja teče na mjesečni iznos od po 19,00 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 17. rujna 2024. (list 10-12 spisa), te podnesku od 31. siječnja 2025. (list 41-45 spisa), navodi da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te isti osporava da je Martina Radić Šunjić opunomoćena od strane tužiteljice da pokrene predmetni spor te ističe da je uz tužbu priložena punomoć koja je ishođena u ranije pokrenutom sudskom postupku broj: Pr-3212/2020 te da se ta punomoć ne može odnositi na ovaj postupak. Također navodi da je netočno da tužiteljica na kraju svakog radnog dana ostaje dodatnih 30 minuta radi primopredaje službe jer da niti jedan radnik tuženika ne ostaje svakog dana nakon isteka radnog vremena 30 minuta duže radi primopredaje službe pa tako ni tužiteljica. Ističe se da poneki radnici, ponekad najčešće nakon dežurstva, ili rada u turnusu budu zaduženi za primopredaje službe te da stoga ostanu malo duže nakon isteka radnog vremena te da je to nekad 5 minuta, a nekad 30 minuta, te svakako maksimalno 30 minuta. Istaknuto je da u zaključku broj 108. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a stoji da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, te da se radniku zaduženom za primopredaju službe vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom, a pri čemu da vrijeme primopredaje službe, koje ne može biti duže od 30 minuta, mora biti…..Navodi se da tako normiraju i stavci 8. i 9. čl. 28. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja odnosno članak 9. Dodatka II Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/19) u kojima da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Ističe se da samo radnici koji su za to zaduženi ponekad vrše primopredaju službe u trajanju od maksimalno 30 minuta, te da nikako svaki radnik svaki radni dan navedeno ne vrši u trajanju od 30 minuta kako to netočno tvrdi tužiteljica. Nadalje, tuženik osporava da svojim radnicima (pa tako i tužitelju ukoliko je vršio primopredaju) nije nakon 01.01.2023. godine evidentirao i isplaćivao prekovremene sate ostvarene vršenjem primopredaje službe. Navodi da tuženik u Evidenciji radnog vremena, sukladno točci 5. tuženikove Odluke Klasa: 113-01722-01/151 od 28.12.2022. godine, svim radnicima, pa tako i tužiteljici ukoliko ih je ostvarivala, dodaje još i prekovremene sate ostvarene vršenjem primopredaje (naravno kada je primopredaje bilo) te ih posljedično i isplaćuje. Napominje se kako niti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (n/n 73/17) niti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (n/n 55/24) , koji su bili na snazi u utuženom razdoblju, ne propisuju obvezu poslodavca da posebno evidentira sate vršenja primopredaje. Poslodavac, pa tako i tuženik, dužni su evidentirati prekovremene sate nastale vršenjem primopredaje ali nisu dužni posebno evidentirati da su ti sati nastali vršenjem primopredaje. Dakle, poslodavci da su dužni evidentirati prekovremene sate ali nisu dužni „razlikovati“ na koji su način ostvareni ti prekovremeni sati tj. je li radnik dok je radio prekovremeno vršio primopredaju ili je vršio neke druge poslove. Također tuženik u podnesku od 31. siječnja 2025. ističe i prigovor pravomoćno presuđene stvari, a vezano za isplatu razlike zbog, prema mišljenju tužiteljice, pogrešno izračunatih naknada za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za svaki mjesec utuženog razdoblja jer da je o tome već pravomoćno odlučeno u predmetima ovog suda pod poslovnim brojem Pr-529/2020 i Pr-3212/2020.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom Zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17. veljače 2023. (list 5 spisa); Odluke tuženika od 28. prosinca 2022. (list 6 spisa); Izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (list 57-99 spisa); zapisnika iz istovrsnih predmeta dostavljenih od strane tuženika; Ugovora o radu od 1. prosinca 2024. (list 311-312 spisa); Službene zabilješke od 17. rujna 2025. (list 313 spisa); Pravilnika o radu od 6. studenog 2023. (list 314-349 spisa); izveden je dokaz saslušanjem svjedokinje OS (list 123-125 spisa), svjedokinje ZSM (list 369-370) te saslušanjem tužiteljice ZS (list 370-371 spisa). Pregledana je i sudska praksa dostavljena u spis.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti je osnovan.

5. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica u utuženom razdoblju zaposlena kod tuženika kao medicinska sestra/tehničar pri Klinici za psihijatriju.

6. Među strankama je u ovom postupku sporan i pravni osnov i visina predmetnog potraživanja odnosno da li tužiteljicu pripada pravo na isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti za utuženo razdoblje od 01. rujna 2018. do 30. rujna 2024. godine u zatraženom iznosu od 1.387,00 Eur-a, te posljedično prema ovim pravnim osnovama naknade za godišnji odmor i bolovanje. Također tuženik osporava i pitanje punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić odvjetnici u Splitu osporavajući da su odvjetnici Martina Radić Šunjić i Mario Skejić opunomoćeni od strane tužiteljice da pokrenu ovaj spor. Međutim, iz priležeće punomoći u ovom postupku (list 4 spisa) je razvidno da je tužiteljica opunomoćila Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, dok je Mario Skejić odvjetnik u Splitu opunomoćen samo kao zamjena. Martina Radić Šunjić odvjetnica u Splitu je temeljem navedene punomoći opunomoćena da zastupa tužiteljicu u parničnom, vanparničnom, ovršnom, zemljišno knjižnom postupku, kaznenom postupku, postupcima pred Trgovačkim sudom te u postupcima pred tijelima državne uprave kao i u postupcima vezanim za isplate iz radnog odnosa pred ovim sudom. Navedenom punomoći je tužiteljica ovlastila punomoćnicu Martinu Radić Šunjić da između ostalog za nju prima novac i novčane vrijednosti i o tome izdaje potvrde. Tuženik nije osporavao valjanost potpisa tužiteljice na navedenoj punomoći niti je predlagao grafološko vještačenje, a isto tako ničim nije potkrijepio svoju tvrdnju da bi punomoć tužiteljice bila upotrijebljena iz predmeta Pr- 3212/2020. U navedenom smislu ovaj sud smatra da je punomoć koja prileže spisu valjana budući tuženik nije predložio niti priložio nikakve dokaze iz kojih bi se mogao izvesti suprotan zaključak. Također je tužiteljica na ročištu od 20.10.2025.godine potvrdila ovom sudu da je opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj pravnoj stvari, te je istu opunomoćila da za nju prima sve novčane primitke računajući i parnični trošak putem svog računa, a za tužiteljicu osobno, a čime ovaj sud smatra da proizlazi da je tužiteljica temeljem punomoći koja prileže predmetnom spisu uistinu opunomoćila Martinu Radić Šunjić odvjetnicu u Splitu da istu zastupa u predmetnoj pravnoj stvari.

7. Iz pregledanog zaključka sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja održane 17.veljače 2023.godine (list 5 spisa) proizlazi iz Zaključka broj 108. sa te sjednice da je navedeno da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena. Navodi se da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe, a da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Istaknuto je u ovom zaključku da se radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme primopredaje službe smatra radnim vremenom pri čemu da vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te je navedeno da ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati da mu se ti sati obračunavaju kao prekovremeni rad.

8. Iz pregledane odluke tuženika, Klasa: 113-01/22-01/151, Ur.broj: 2181-147-01/GB- 22-1 od 28.prosinca 2022. godine (list 6 spisa) proizlazi da je tuženik naveo da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu. U odluci je istaknuto da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, te je istaknuto da liječnike i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice. Navodi se da primopredaja službe u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe te da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda sati plaća kao prekovremeni rad. Navedeno je da ta odluka stupa na snagu i da se primjenjuje počevši od 01. siječnja 2023. godine. Ova odluka je prema podacima iz iste dostavljena predstojnicima/ pročelnicima/voditeljima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, glavnim medicinskim sestrama/tehničarima klinika, kliničkih zavoda i zavoda, dr.sc. JS, dr. sc. NS, KS, mag.med.techn., SS dipl. iur, te BS, univ.spec.ecc.

9. Iz saslušane svjedokinje svjedokinje OS (list 123-125 spisa) proizlazi da je tužiteljica medicinska sestra na Klinici za psihijatriju, a da je ona osobno glavna medicinska sestra na ovoj klinici. Nadalje navodi da se primopredaja uredno obavljala na ovom odjelu Klinike za psihijatriju čitavo vrijeme te da se ista obračunava i plaća počevši od 1.1.2023., da se pogleda u raspored osobe koja je odradila primopredaju i da se obračuna na način da se na odrađeni broj sati doda još 20 minuta na ime primopredaje dužnosti. Ističe da su njoj dvoje djelatnika u smjeni i da se obojici plaća za primopredaju dužnosti. Navodi da je prije 1.1.2023. postojala teka u koju se bilježila primopredaja dužnosti, a da je postojala i usmena primopredaja. Navodi da se primopredaja obavlja u jutarnjoj i večernjoj smjeni, u jutarnjoj primopredaja da se vrši iz noćne smjene, a u večernjoj smjeni da dnevna smjena vrši primopredaju noćnoj smjeni. Svjedokinja navodi da je vremensko trajanje primopredaje u prosjeku 15 ili 16 minuta, a rijetko 20 minuta, a da je ona i sada bila prisutna primopredaji dužnosti gdje je vršena primopredaja dužnosti u jutarnjoj smjeni od strane noćne smjene i da je to trajalo 10 minuta, a da je predaja dnevne smjene noćnoj smjeni trajala 20 minuta. Svjedokinja ističe da primopredaja dužnosti do 1.1.2023. od strane tuženika nije bila ni evidentirana u evidencijama radnih sati, ni plaćana, a da se ista evidentira u evidencijama radnih sati i plaća počevši tek od 1.1.2023. U odnosu na činjenicu što stoji u evidencijama radnih sati, da li postoji posebna rubrika "primopredaja dužnosti", svjedokinja navodi da su to tek nedavno uveli, da postoji posebna rubrika u koju se bilježi točan broj sati provedenih u primopredaji. Navodi da se u evidencijama radnih sati prije uvođenja rubrike "primopredaja dužnosti" piše primjerice: noć 12,33 ili dan 12,33, te se po tome vidi da je obračunavana i plaćana primopredaja dužnosti od 1.1.2023. U odnosu na činjenicu je li odlukom tuženika bio itko posebno zadužen za primopredaju službe, svjedokinja odgovara da je to bila glavna medicinska sestra zavoda. U odnosu na činjenicu da li se navedena primopredaja dužnosti od 1.1.2023. obračunava i plaća kao prekovremeni rad, svjedokinja potvrđuje da se primopredaja obračunava i plaća kao prekovremeni rad. Nadalje navodi da je njeno radno vrijeme od 7:30 do 15:30, dok da dvoje medicinskih djelatnika koji rade na odjelu vezano za primopredaju da je njima radno vrijeme od 07:00 do 19:00 i od 19:00 do 07:00 te da nije prisutna u svako vrijeme kada svi djelatnici vrše primopredaju, svjedokinja odgovara da nije jer da ni ne može biti prisutna stalno. Navodi da bilježnica primopredaje više ne postoji, ali da su dužni voditi sestrinsku dokumentaciju, a da je riječ o dokumentaciji koja se vodi kroz BIS – Bolnički informacijski sustav. Navodi da je osim radnog mjesta glavne sestre Klinike za psihijatriju ista i zamjenica glavne sestre u KBC Split. Ističe da se zna dogoditi da primopredaja službe traje preko 20 minuta, ali da je to rijetko te da sestre nisu plaćene i za to razdoblje iza tih 20 minuta kada rade primopredaju. Vezano za upit na kojem mjestu upisuju točna vremena, sat i minute dolaska i odlaska s posla, svjedokinja odgovara da je to u evidenciji radnog vremena da točno stoji, ali da vezano za sate dolaska i odlaska na posao da djelatnici znaju često jedni druge prijavljivati pa da tako ona fizički ne mora biti na radnom mjestu, a da je prijavi drugi djelatnik koji je prisutan, te da je jednom imala kolegicu koja je s njom bila u avionu, a uredno je bila prijavljena da radi. Ostale djelatnike koji bi se na isti način međusobno prijavljivali samo bi usmeno opomenula. Nadalje ističe da ima dovoljno sestara za rad na odjelu na kojem je ona, ali kad se gleda sistematizacija radnih mjesta da sestara na njenom odjelu nedostaje. Svjedokinja navodi da joj je poznato da tužiteljica radi primopredaju. Vezano za sestre koje ne vrše primopredaju, svjedokinja navodi da je to glavna sestra zavoda i sestre koje rade u ambulantama i da uglavnom ne obavljaju primopredaju oni koji rade samo jutarnju smjenu, ali da su to rijetke osobe. Svjedokinja napominje da ona ima uvid u primopredaju dužnosti premda nije uvijek prisutna primopredajama jer ona jedan dan bude na jednoj jedinici u sklopu odjela, drugi dan na drugoj, te onda vidi koliko se u prosjeku odvija primopredaja, pa da je zato rekla da je to u jutarnjoj smjeni 10-15 minuta, a u večernjoj do 20 minuta. Na upit zna li se dogoditi da medicinske sestre znaju otići prije kraja radnog vremena vezano za primopredaju, ista odgovara da se to znalo dogoditi pa da ih je ista upozorila da ostanu tih 20 minuta koliko traje primopredaja dužnosti.

10. Iz iskaza saslušane svjedokinje ZSM (list 369-370 spisa) proizlazi da je ista glavna sestra na Zavodu za socijalnu psihijatriju s psihotraumom. Svjedokinja ističe da tužiteljica ZS radi kao medicinska sestra na istoj klinici. Nadalje navodi da tužiteljice na navedenoj klinici za psihijatriji radi u turnusu 12-24-12-48 s radnim vremenom od 07:00-19:00 i od 19:00-07:00. Svjedokinja ističe da se na navedenom odjelu Klinike za psihijatriju redovno obavlja primopredaja dužnosti koja minimalno traje 20 minuta, a da traje najčešće do 30 minuta i da se primopredaja redovno odvija posebno imajući u vidu činjenicu da se radi o pacijentima specifičnog stanja pa je potrebno kolegici prenijeti sve detalje o svakom pojedinom pacijentu. Nadalje ista navodi, da se primopredaja odvija ujutro u 7 sati i navečer u 19 sati. Svjedokinja navodi da se primopredaja odvija na Klinici za psihijatriju na način da se odvija usmeno i pismeno, a pismenom prije nego je uveden bolnički informacijski sustav bilježila se u bilježnice primopredaje. Svjedokinja navodi da tuženik svojom odlukom nije nikoga posebno zadužio da na Klinici za psihijatriju vodi i organizira primopredaju već da med sestre koje rade na odjelu rade po prirodi samog posla te da su uvijek dvije sestre u smjenu te one prenose sestrama koje dolaze u smjenu sve što se događalo sa pojedinim pacijentima. Svjedokinja navodi da je potpuno nemoguća situacija da med. sestra nakon završetka smjene ode s radnog mjesta bez da izvrši primopredaju dužnosti kolegici koja dolazi u smjenu. Svjedokinja ističe da je tužiteljica u utuženom periodu redovito obavljala primopredaju dužnosti, a da je to posebno iz razloga što je riječ o starijoj i iskusnijoj med sestre koje moram davati upute mlađim i manje iskusnim sestrama. Svjedokinja navodi da je tuženik počeo voditi i obračunavati i evidentirati radne sate počevši tek od 1.1. 2023 godine, ali da ih niti od toga datuma pravilno evidentira te ista ističe da su neke med sestre isključene iz plaćanja primopredaje dužnosti, a da neke druge nisu pa da to nije pravedan sistem isplate medicinskih sestara po pitanju primopredaje dužnosti. Navodi da se primopredaja uvijek obavlja, i da je to zasigurno iz razloga što se mora pružiti svakom pacijentu pravilna zdravstvena skrb te da prosječno primopredaja u prosjeku traje pola sata. Svjedokinja navodi da se prije 1.1.2023. primopredaja nije evidentirala i plaćala premda je ona pokušavala u svojstvu sindikalne povjerenice ukazati na taj problem glavnoj sestri bolnice, ali da je to tada bilo bezuspješno. Ističe da se u evidenciji radnih sati ne vodi posebna rubrika primopredaje dužnosti, te da uz primopredaju zaposlenici tuženika i imaju i prekovremene sate odnosno prekovremeni rad.

11. Iz iskaza tužiteljice ZS (list 370-371 spisa) proizlazi da je ista opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da je zastupa u predmetnoj stvari Pr- 1470/2023, a temeljem punomoći u spisu i da je istu opunomoćila da za nju prima sve novčane primitke računajući i parnični trošak putem svog računa, a za tužiteljicu osobno. Tužiteljica navodi da je medicinska sestra na Klinici za psihijatriju u cijelom utuženom razdoblju. Tužiteljica navodi da je cijelo utuženo razdoblje radila u turnusima 12-24-12-48 s radnim vremenom od 07:00 do 19:00 te od 19:00 do 07:00. Tužiteljica nadalje navodi da je redovno obavljala primopredaju dužnosti na kraju smjene u 7 ujutro i 19 navečer. Ista navodi da je primopredaja dužnosti trajala u prosjeku 30 minuta, a minimalno 20 minuta, a da je zala trajati od uže od 30 minuta budući je riječ o pacijentima koji su specifični. Nadalje navodi da je ranije pisani dio primopredaje obavljala na način da su podaci o primopredaji upisani u teku primopredaje dužnosti, a u trenutku uvođenja bolničkog informacijskog sustava ti se podaci upisuju u taj sustav. Tužiteljica navodi da je uvijek prisutna primopredaji dužnosti, da ne može napustiti radno mjesto bez da izvrši primopredaju dužnosti. Ista ističe da ne može napustiti smjenu bez da kolegici koja dolazi ne prenese sve o zdravstvenom stanju pacijenata na odijelu jer to spada po odgovarajuću skrb samog pacijenta, a da bi se moglo dogoditi da završetku smjenu ode s radnog mjesta bez da izvrši primopredaju dužnosti da zdravstveno ugrozi zdravlje pacijenta. Tužiteljica navodi da navedenom odjelu Klinike za psihijatriju njoj poslodavac nije nikad izdavao pisani nalog da mora obaviti primopredaju dužnosti, već da je to ona obavljala kao sastavni dio svoga posla te da tuženik nije svojom odlukom odredio posebnu osobu koja će biti zadužena za primopredaju dužnosti već da su to sestre obavljale sukladno obvezama svog radnog mjesta. U odnosu na činjenicu da li tuženik evidentirao primopredaju dužnosti u iti jednom trenutku ista navodi da je to počeo raditi od 1.1.2023, a da ona nije primijetila da bi joj bilo išta plaćeno po osnovama primopredaje dužnosti. Navodi da ne razumije svoju platnu listu te da ista osim primopredaje službe ima prekovremeni rad.

12. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 92/2019), a koji je zaključen 27.09.2019. godine, te koji je prema odredbi članka 34. tog Dodatka u primjeni od 01.09.2019. godine (osim članka 12. koji je u primjeni od 01.01 .2020.godine) je izmijenjen članak 28. KU/18 na način da se istome dodaju stavci 8. i 9. i to stavak 8. koji glasi da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te stavak 9. koji glasi da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Nadalje, Zaključkom broj 108. sa 26. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a održane 17.02.2023.godine (list 5 spisa) zauzeto je tumačenje da primopredaja službe traje najviše 30 minuta prije završetka, odnosno najviše 30 minuta nakon početka radnog vremena, te da se organizacijom rada određuje osoba zadužena za obavljanje primopredaje službe. Također je navedenim Zaključkom zauzeto shvaćanje da je poslodavac zadužen za vođenje evidencije o radnom vremenu, odnosno prisutnosti radnika na radnom mjestu. Nadalje je ovim zaključkom zauzeto shvaćanje da radniku zaduženom za primopredaju službe, vrijeme službe se smatra radnim vremenom pri čemu vrijeme primopredaje službe koje ne može biti duže od 30 minuta mora biti evidentirano u evidenciji prisutnosti na radu, te ako temeljem takvog rada radnik ostvari veći broj sati rada od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, ti sati mu se obračunavaju kao prekovremeni rad.

13. U odnosu na potraživanje neisplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje od 01.09.2018. godine do 30.09.2024. godine kao posljedice toga što tuženik prilikom obračuna i isplate plaće tužiteljice nije uzeo u obzir sate odrađene prilikom primopredaje službe temeljem odredbe članka 58. stavka 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020- u daljnjem tekstu TKU-a), te članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22) je propisano da radnik ima pravo na naknadu za bolovanje u visini od 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Temeljem odredbe članka 34. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18) je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

14. U predmetnoj pravnoj stvari tuženik je podnesku od 31.01.2025.godine (list 41-45 spisa) u odnosu na cjelokupno potraživanje tužiteljice istakao prigovor pravomoćno presuđene stvari navodeći da je tužiteljica već tužila tuženika po istom pravnom osnovu u predmetu pod poslovnim brojem Pr-529/20, te Pr-3212/20, te koji da su predmeti pravomoćno okončani. Temeljem odredbe 333.stavka 2. ZPP-a prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi da li je stvar pravomoćno presuđena i ako utvrdi da je parnica među strankama pokrenuta o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno odbacit će tužbu. Uvidom u spis broj Pr-529/20 je razvidno da je u tom predmetu donesena presuda 09.06.2021.godine, a koja se odnosi na prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužiteljice po osnovi manje isplaćene naknade bruto plaće s osnova otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi te naknade za godišnji odmor i bolovanje kao posljedicu neplaćenih iznosa s osnova otežanih uvjeta rada i iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, a za razdoblje od studenog 2014. do studenog 2020. u ukupnom iznosu od 4.090,25 Kuna. Navedena presuda je postala pravomoćna i ovršna dana 25.06.2021.godine. Uvidom u predmet broj Pr-3212/20 je razvidno da je tom predmetu donesena presuda na 11.svibnja 2022. kojom je tužiteljici dosuđena razlike manje isplaćene plaće ,a za razdoblje od prosinca 2015. siječnja 2017. u ukupnom iznosu od 7.748,05 Kuna. Navedena presuda je postala pravomoćna i ovršna 30.05.2022.godine. Budući se u predmetnoj pravnoj stvari radi o potraživanju razlike plaće i naknade plaće po osnovi primopredaje dužnosti, te posljedično naknadi za godišnji odmor i bolovanje s tog pravnog osnova jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju ne radi o pravomoćno presuđenoj stvari budući postupci koji su se vodili pod navedenim poslovnim brojevima Pr-529/2020, te Pr-3212/2020 su postupci potpuno različitog pravnog osnova od predmetnog postupka, slijedom čega je prigovor pravomoćno presuđene stvari istaknut od strane tuženika u navedenom podnesku tuženika od 31.01.2025.godine u cijelosti neosnovan.

15. Vezano za predmetni postupak prvenstveno je potrebno istaći da je sukladno odredbi članka 5. Zakona o radu (''NN'' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23- u daljnjem tekstu ZR-a) poslodavac dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati i podatke o radnicima i o radnom vremenu. Ovo je razvidno i iz članka 8. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima (''NN'' 73/17), te iz članka 13.stavka 1. izvatka iz Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima zaposlenim kod poslodavca (''NN'' 55/24), Pravilnika iz kojeg je jasno razvidno da evidencija o radnom vremenu radnika mora sadržavati osim podataka o radniku i podatke o početku i završetku rada.

16.Međutim, obzirom da tuženik u sporu osporava i pravni osnov i visinu potraživanja, a radi se o potraživanju vezano za radno vrijeme provedeno u primopredaji dužnosti ovaj sud je mišljenja budući se u ovom sporu radi o sporu u vezi sa radnim vremenom, te obzirom da tuženik ovom sudu nije dostavio na traženje ovog suda isprave zajedničke za obje stranke i to platne liste tužiteljice, odjelne liste, evidencije o radnom vremenu kao i plan i raspored rada iz kojih bi se moglo utvrditi na koji način i da li je tuženik vodio za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu na zakonom propisani način iz članka 5. stavka 1. ZR-a te u skladu sa spomenutima pravilnicima, da je upravo na tuženiku teret dokazivanja radnog vremena. Obzirom da tuženik ničim nije dokazao u ovom postupku da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu, a vezano za sate primopredaje dužnosti koji se odnose na tužiteljicu jer sudu tijekom postupka po nalogu ovog suda premda sa ročišta glavne rasprave od 20.listopada 2025., te unatoč upozorenju na pravne posljedice iz članka 233. stavka 5. ZPP-a nije dostavio isprave zajedničke za obje stranke i to obračunske liste, evidencije o radnom vremenu, plan i raspored rada, te odjelne liste za utuženo razdoblje iz kojih bi to bilo razvidno, a ni tijekom trajanja ovog postupka, premda isti sukladno odredbi članka 233.stavka 2. ZPP-a ne smije uskratiti dostavu istih. Ovaj sud je mišljenja u tom smislu da je u predmetnom postupku sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a na tuženiku kao poslodavcu dokazivanje radnog vremena provedenog u primopredaji dužnosti, a ne na tužiteljici kako to pogrešno smatra tuženik budući tuženik ničim u postupku nije dokazao da je uredno vodio evidencije o radnom vremenu u odnosu na radne sate provedene u primopredaji dužnosti. Također je potrebno istaći da ovaj sud u predmetnoj pravnoj stvari nije odustao od izvođenja dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem iz razloga što tužiteljica nije predujmila troškove vještačenja, a sukladno onome što je propisano odredbom članka 153.stavka 3. ZPP- a, a što predlaže tuženik u podnesku od 27.02.2026.godine. Naime, nije uopće dvojbeno da je ovaj sud na ročištu od 03.veljače 2025.godine naložio zamjenici punomoćnika tužiteljice da izvijesti tužiteljicu da predujmi potrebni iznos za financijsko knjigovodstveno vještačenje i nije dvojbeno da je navedenom odredbom članka 153.stavka 3. ZPP-a propisano da će sud u slučaju da stranka ne predujmi potrebne troškove za vještačenje odustati od provedbe navedenog vještačenja. Međutim, primjena navedene odredbe je upotpunosti irelevantna u konkretnom slučaju kad se uzme u obzir da niti tuženik nije postupio po nalogu ovog suda od 20.10.2025.godine jer je uskratio dostavu isprava zajedničkih za obje stranke i to platnih lista, odjelnih lista, plana i rasporeda rada, evidencije o radnom vremenu, a koje se isprave odnose na tužiteljičin rad premda istima raspolaže i premda mu je za to ostavljen rok od 30 dana počevši od 20.10.2025.godine, te premda prema odredbi članka 233.stavka 3. ZPP-a isti ne smije uskratiti dostavu isprava zajedničkih za obje stranke. Upravo je navedeno ključni razlog zbog kojeg je ovaj sud odustao od provedbe dokaza financijsko knjigovodstvenim vještačenjem jer čak i pod pretpostavkom da tužiteljica za navedeno vještačenje u ostavljenom roku potrebne troškove isti bi joj bili vraćeni budući se financijsko knjigovodstveno vještačenje ne može ni provesti bez navedene zatražene radnopravne dokumentacije. Tuženik je imao dovoljno vremena za dostavu navedene dokumentacije uzevši u obzir razdoblje od kad je dokumentacija od njega tražena 20.10.2025.godine pa do zaključenja glavne rasprave 03.ožujka 2026.godine (gotovo pet mjeseci), a ista dokumentacija nije samo dokumentacija potrebna za provedbu financijsko knjigovodstvenog vještačenja u smislu utvrđivanja visine potraživanja već služi i za utvrđivanje svih bitnih činjenica vezanih za utvrđivanje radnih sati koje je tužiteljica provela u primopredaji službe, kao i utvrđivanja da li su ti radni sati tužiteljici pravilno evidentirani i obračunavani pa je navedene isprave u dokazne svrhe tuženik mogao dostaviti već i na pripremnom ročištu, a što isti nije uradio.

17. Budući tuženik ovom sudu nije dostavio u dokazne svrhe za utuženo razdoblje evidencije o radnom vremenu, kao ni obračunske liste plaće tužiteljice, te plan i raspored rada ovaj sud smatra da isti tijekom ovog postupka ničim nije dokazao da tužiteljica za sve odrađene sate nije stekla pravo na isplatu prekovremenog rada po osnovi primopredaje službe. Budući je u predmetnoj pravnoj stvari iz provedenih dokaza u ovom postupku, posebice pregledanih isprava i iskaza svjedokinje OS (list 123-125 spisa), te svjedokinja ZSM (list 369-370 spisa), te tužiteljice razvidno da tuženik nije uredno vodio evidenciju u pogledu rada tužiteljice u primopredaji dužnosti na propisani način na tuženiku je sukladno odredbi članka 135.stavka 4. ZR-a da dokaže sve okolnosti i činjenice vezano za radno vrijeme i način provođenja radnog vremena u primopredaji dužnosti. Sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedokinje KS smatrajući isti suvišnim.

18. Tuženik u postupku ničim nije opovrgao tvrdnje tužiteljice, svjedokinje OS i svjedokinje ZSM vezano za radne sate tužiteljice provedene u primopredaji službe budući je isti dostavio u spis u dokazne svrhe isprave koje ne idu u prilog njegovim tvrdnjama da tužiteljica nije redovno obavljala primopredaju službe pogotovo ne 30 minuta, te se neosnovano poziva u podnesku od 16.10.2025.godine poziva na činjenicu da nije postojao nalog poslodavca tužiteljici da svaki radni dan ostaje raditi prekovremeno. Ovakvi navodi tuženika su kontradiktorni i proturječni sami sebi budući se tuženik bavi zdravstvenom djelatnošću i po prirodi te djelatnosti, a radi održavanja kontinuiteta rada u smjenama je potrebno vršiti svakodnevno primopredaju dužnosti. Navedeno je propisano i tuženikovim Pravilnikom o radu od 06.11.2023.godine kojeg je u predmetni spis dostavio tuženik (list 314-352 spisa), a kojim je u odredbi članka 27.stavka 2. tog Pravilnika propisano da u slučaju rada u smjenama treba nastojati osigurati periodičnu izmjenu smjena. Upravo iz iskaza saslušane svjedokinje OS predložene od strane tuženika je razvidno da je ista istakla da je tužiteljica zaposlena kao medicinska sestra na Klinici za psihijatriju, da se primopredaja službe na navedenoj Klinici odvijala cijelo vrijeme, a da tuženik obračunava i plaća primopredaju dužnosti tek počevši od 01.01.2023.godine, te da se to vrši na način da se pogleda u raspored rada osobe koja vrši primopredaju i na odrađeni broj radnih sati da tuženik doda još 20 minuta na ime primopredaje dužnosti. Upravo je svjedokinja OS, glavna medicinska sestra na Klinici za psihijatriju potvrdila da se primopredaja vrši i u jutarnjoj i u večernjoj smjeni, te da je tuženik tek nedavno u evidencijama o radnom vremenu uveo rubriku primopredaja dužnosti. Svjedokinja OS je upravo decidirano istakla da se primopredaja dužnosti evidentira od strane tuženika u evidencija radnih sati i da se plaća tek počevši od 01.01.2023.godine, te je ista decidirano navela da se primopredaja dužnosti plaća kao prekovremeni rad. U navedenom smislu iz iskaza saslušane svjedokinje OS je razvidno da primopredaju na Klinici za psihijatriju ne rade samo osobe koje rade samo u jutarnjoj smjeni ali da su to rijetke osobe. Upravo je iz iskaza svjedokinje OS razvidno da se na Klinici za psihijatriju gdje je tužiteljica obavljala primopredaja dužnosti, da je za organizaciju primopredaja dužnosti bila zadužena glavna medicinska sestra zavoda koja ne obavlja primopredaju, te da se primopredaja dužnosti od strane tuženika obračunava i plaća kao prekovremeni rad, a slijedom čega su irelevantni i neosnovani navodi tuženika da tužiteljica nije imala nalog da vrši primopredaju dužnosti budući je istu morala vršiti prema iskazu svjedokinje OS i na kraju jutarnje i na kraju večernje smjene i da je sam tuženik od 01.01.2023.godine tretirao primopredaju dužnosti kao prekovremeni rad. Tuženik je i odlukom od 28.12.2022.godine definirao primopredaju dužnosti (list 61 spisa) te je u toj odluci izrijekom navedeno da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosno turnusa, a iz čega je razvidno da je sam tuženik ustanovio obvezu vršenja primopredaje dužnosti, a odredio je i njeno trajanje (20 minuta u ustrojstvenoj jedinici na bolničkom odjelu i u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te je sam svojom odlukom decidirano utvrdio da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a iz čega je razvidno da sam tuženik smatra da je primopredaja dužnosti obvezna na odjelima i jedinicama intenzivnog liječenja i da je treba evidentirati te plaćati kao prekovremeni rad premda je isti obzirom na sve što je iskazano u iskazima svjedokinje OS, svjedokinje ZSM te iskaza same tužiteljice isti nije na odgovarajući način vodio sate koje su tužiteljica i drugi djelatnici provodili u primopredaji službe budući se primopredaja prema njihovim iskazima u utuženom razdoblju cijelo vrijeme odvijala, a tuženik je nije plaćao ni evidentirao nego je to počeo raditi spomenutom odlukom tek od 01.01.2023.godine. Također i iz pregledane službene bilješke od 17.09.2025.godine (list 213 spisa) koju je u spis dostavio tuženik proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek počevši od 01.01.2023.godine i to na način da prilikom rada u smjeni u turnusu nakon isteka radnog vremena u 19,00 sati (kraj prve smjene turnusa) i nakon isteka radnog vremena u 07,00 sati (kraj druge smjene turnusa) dodaje 20 ili 30 minuta, a iz čega je razvidno da navedeni rad u primopredaji dužnosti u navedenom trajanju zbog navedenog načina obračuna prelazi redovan broj sati rada radnika koji radi u turnusu te je tuženik u tom smislu u cijelom utuženom razdoblju navedene radne sate tužiteljice provedene u primopredaji dužnosti trebao posebno evidentirati u evidenciji prisutnosti na radu i obračunavati i plaćati tužiteljici navedene radne sate provedene u primopredaji kao prekovremeni rad. Tuženik nije dostavio ni predložio sudu niti jedan dokaz iz kojeg bi se mogao izvesti zaključak da tužiteljica u utuženom razdoblju nije obavljala primopredaju dužnosti kao ni dokaz iz kojeg bi se nedvojbeno mogao izvesti zaključak da tužiteljica nije nikad obavljala primopredaju dužnosti u trajanju od 30 minuta budući nije dostavio ni plan ni raspored rada tužiteljice, ni odjelne liste ni evidencije o radnom vremenu iz kojih bi to bilo razvidno niti takav dokaz prileže spisu već je isti uskratio dostavu navedenih isprava zajedničkih za obje stranke. Također i iz iskaza svjedokinje je OSM nedvojbeno proizlazi da užiteljica radi na Klinici za psihijatriju, a da je ona glavna medicinska sestra na toj Klinici i to na Zavodu za socijalnu psihijatriju sa postraumom. Svjedokinja GS je potvrdila činjenicu da tužiteljica radi u turnusima s radnim vremenom od 7,00-19,00 sati i od 19,00 do 7,00 te da na toj Klinici primopredaja dužnosti traje najmanje 20 minuta, a najčešće 30 minuta, da se odvija redovno, da zbog specifičnosti zdravstvenog stanja pacijenata kolegici koja dolazi u smjenu treba prenijeti sve detalje o pacijentu usmeno, da se primopredaja odvija u 7 sati ujutro i 19,00 sati navečer, te da se osim navedene usmene primopredaje primopredaja bilježi i pismeno u bilježnice primopredaje dužnosti prije nego je uveden bolnički informacijski sustav. Upravo i iz iskaza svjedokinje GS je razvidno da za primopredaju službe kod tuženika na navedenoj Klinici za psihijatriju nije trebao poseban nalog tuženika jer da se ista treba redovno obavljati zbog specifičnosti stanja pacijenata na tom odjelu i potreba samog radnog mjesta te da uopće zbog toga ne postoji mogućnost da medicinska sestra kao što je tužiteljica ode iz smjene, a da nije izvršila primopredaju dužnosti. Svjedokinja GS je također potvrdila činjenicu da tuženik nije uredno vodio evidencije o radnom vremenu budući sate primopredaje dužnosti evidentira i plaća tek počevši od 01.01.2023.godine. Sve identično iskazu svjedokinje GS je istakla i tužiteljica u svom iskazu s time da je navela da je uvijek prisutna na primopredaji dužnosti i da ne može napustiti radno mjesto bez da izvrši primopredaju dužnosti, te da premda tuženik nikad nije izdao pisani nalog za obavljanje primopredaje dužnosti da je ona primopredaju dužnosti obavljala kao sastavni dio svog posla, te da iz obračunskih lista nije vidjela da bi joj za utuženo razdoblje bilo išta plaćeno na ime primopredaje dužnosti.

19. Iskaz tužiteljice u ovom postupku te saslušanih svjedokinja OS i ZSM u pogledu načina rada tužiteljice u primopredaji dužnosti ovaj sud prihvaća u cijelosti kao vjerodostojan i logičan budući iz istih nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica kod tuženika vršila u cijelom utuženom razdoblju od 01.09.2018.godine do 30.09.2024. primopredaju dužnosti na Klinici za psihijatriju kod tuženika na opisani način, a iz pregledane Odluke tuženika Klasa: 113-01/22-01/151, Urbroj: 2181-147- 01/GB-22-1 od 28.12.2022.godine (list 6 spisa) je razvidno da je tuženik tek tom Odlukom sukladno onome što je propisano odredbom članka 28. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18, 35/19, 78/19, 92/19 i 56/20) definirao pojam primopredaje službe, te u tom pravcu istakao da se pod izrazom primopredaja službe podrazumijeva međusobna komunikacija između liječnika i međusobna komunikacija između medicinskih sestara, a u svrhu predavanja informacija o pacijentima o kojima skrbe u službi dežurstva i turnusu, te navodi da primopredaju službe obavljaju liječnici i medicinske sestre koje izlaze iz dežurstva odnosa turnusa, te da liječnike i medicinske sestre za primopredaju službe određuje voditelj odnosno glavna medicinska sestra ustrojstvene jedinice, te određuje vrijeme trajanja primopredaje službe ističući da primopredaja službe na bolničkom odjelu traje 20 minuta, a u jedinicama intenzivnog liječenja 30 minuta, te naveo da se vrijeme primopredaje službe dodatno evidentira u evidenciji radnog vremena liječnika i medicinske sestre zadužene za primopredaju službe i da se zbraja sa ostalim satima odrađenog rada u tekućem mjesecu, a da se višak iznad mjesečnog fonda plaća kao prekovremeni rad, te ističe da se navedena odluka vezano za primopredaju službe primjenjuje od 01.siječnja 2023.godine. Dakle, iz citirane odluke tuženika nedvojbeno proizlazi da tuženik evidentira primopredaju dužnosti tek od navedene odluke i to od 01.siječnja 2023.godine, premda je tužiteljica cijelo utuženo razdoblje obavljala primopredaju dužnosti radeći u turnusima 12-24, 12-48 s radnim vremenom od 7,00 do 19,00 i od 19,00 do 7,00, a iz čega jasno proizlazi da je tužiteljica osnovano navela u tužbi da joj tuženik prilikom obračuna plaće u utuženom razdoblju nije uzeo u obzir sate rada odrađene prilikom primopredaje službe, a čime se iskaz tužiteljice i navedenih svjedokinja vezano uz sate rada koje je tužiteljica provela u primopredaji službe trebaju smatrati u cijelosti vjerodostojnim i logičnim.

20. Iz svih provedenih dokaza u ovom postupku nedvojbeno proizlazi kao utvrđena činjenica da time što tuženik nije ovom sudu dostavio u dokazne svrhe tijekom trajanja predmetnog postupka po nalogu ovog suda evidencije o radnom vremenu za tužiteljicu za utuženo razdoblje isti samim time budući nema dokaza da je vezano za primopredaju dužnosti u odnosu na tužiteljicu vodio uredne evidencije o radnom vremenu nije ničim dokazao da je tužiteljici u utuženom razdoblju kad je ista radila kod tuženika uredno evidentirao, obračunao i isplatio naknadu plaće za primopredaju dužnosti, te da je istoj u tom smislu pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, a koja proizlazi iz primopredaje dužnosti u utuženom razdoblju budući takav dokaz u vidu izvršene isplate ne prileže spisu niti je tuženik istog dostavio (nisu dostavljene ni obračunske liste plaće tužiteljice iz kojih bi to bilo razvidno) pa je u tom smislu u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka 135. stavak 4. ZR-a, kao i dio tužbenog zahtjeva vezano neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje sukladno citiranim odredbama članka 58.stavka 1. TKU-a za državne službenike i namještenike (''NN'' 128/17, 47/18, 123/19, 66/2020) i članka 57.stavka 1. navedenog TKU-a (''NN'' 56/22, te 127/22), te članka 34.KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (''NN'' 29/18), a koje su nastale kao posljedica neisplaćene naknade plaće s osnove primopredaje dužnosti , a sve za cjelokupno utuženo razdoblje.

21. U navedenom smislu ovaj sud je u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao osnovan u odnosu na potraživanje razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće po osnovi neisplaćene primopredaje dužnosti za utuženo razdoblje od 01.09.2018.godine do 30.09.2024..godine u ukupnom zatraženom iznosu od 1.387,00 Eur-a sa pripadajućom kamatom, a kako je i odučeno u točki I/ izreke ove presude.

22. Radi svega navedenog ocjenom svih dokaza u ovom postupka, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a te primjenom pravila o teretu dokazivanja u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i odlučeno je kao u točki I/ izreke ove presude. Na navedeni iznos glavnice potraživanja u iznosu od 1.387,00 Eur-a tužiteljicu pripadaju i zakonske zatezne kamate koje se do 31.12.2022.godine obračunavaju temeljem odredbe članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' br. 35/05, 41/08, 126/21 i 78/15), a od 01.01.2023.godine do isplate temeljem izmijenjene odredbe članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), a koje zakonske zatezne kamate teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa od 19,00 Eur-a petnaestog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, a prema članku 84. stavku 3. ZR/09, odnosno 92. stavku 3. ZR/14. Budući zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu zatražene razlike naknade plaće do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13) tužiteljici je dosuđena zakonska zatezna kamata kao u točki I/ izreke osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

23. Što se tiče troškova ovog parničnog postupka, a obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom postupku, tuženik je istoj dužan naknaditi u cijelosti parnične troškove sukladno odredbi članka 154.stavka 1. ZPP-a. U navedenom smislu tužiteljicu kao opravdani, a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''NN''138/23) pripadaju trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova; trošak sastava podneska od 30.09.2024.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 03.02.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 12.05.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 20.10.2025.godine u iznosu od 100 bodova; zastupanja na ročištu od 03.03.2026.godine u iznosu od 100 bodova, a što ukupno iznosi 600 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 Eur-a ukupno iznosi 1.200,00 Eur-a, te što uz dodatak od 25% PDV-a u iznosu od 300,00 Eur-a ukupno iznosi 1.500,00 Eur-a, a koji iznos je tuženik dužan isplatiti tužiteljici na ime troškova ovog parničnog postupka. Na navedeni priznati iznos na ime troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 Eur-a tužiteljici je priznata i zakonska zatezna kamata koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava sukladno izmijenjenoj odredbi članka 29.stavka 2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te sukladno Uredbi o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22). Tuženik se u podnesku od 31.01.2025.godine protivio isplati parničnog troška na račun punomoćnice tužiteljice smatrajući istog preinakom tužbe. Međutim, tužiteljici je dosuđen parnični trošak kako je i potraživala na račun punomoćnice tužiteljice budući je člankom 94. stavak 1. ZPP-a propisano da opseg punomoći određuje stranka, a člankom 95. stavak 1. točka 3. ZPP-a je propisano da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći da je odvjetnik na temelju takve punomoći ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. U punomoći koju je tužiteljica izdala odvjetnici Martini Radić Šunjić (list 4 spisa) proizlazi da je ista izričito ovlastila istu na primanje novca i novčanih vrijednosti, a čime ju je ovlastila da može primiti i ispunjenje obveze na naknadu troškova postupka u korist tužiteljice. Također je tužiteljica na ročištu glavne rasprave 20.10.2025. istakla da je temeljem punomoći u predmetnom spisu opunomoćila odvjetnicu Martinu Radić Šunjić da za istu prima sve novčane primitke računajući i parnični trošak putem svog računa, a za nju osobno. Pored navedenog potrebno je istaći da zahtjev tužiteljice za isplatom parničnog troška na račun punomoćnika tužiteljice ne predstavlja preinaku tužbenog zahtjeva budući je sukladno odredbi članka 191. stavak 1. ZPP-a propisano da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti tužbenog zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanja drugog zahtjeva uz postojeći dok parnični trošak sukladno onome što je propisano odredbom članka 151.stavka 1. ZPP-a ne predstavlja tužbeni zahtjev već nastali izdatak učinjen u tijeku ili u povodu postupka. Sud odlučuje sukladno odredbi članka 164.stavka 1. ZPP-a o tome da li i u kojem iznosu stranku pripada zatraženi parnični trošak i to na određeni zahtjev stranke u zavisnosti od uspjeha u parnici. U tom smislu stranka postavlja zahtjev za isplatu troška, a sud odlučuje o visini parničnog troška koji stranku pripada pa u tom smislu izmjena potraživanja načina plaćanja u zahtjevu za isplatu parničnog troška ne predstavlja u pravnom smislu ni preinaku tužbe. Radi navedenog dosuđen je tužiteljici parnični trošak na račun njene punomoćnice, a kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude.

U Splitu, 10. travnja 2026.

Sudac

Eneja Stejskal Kanazir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

Dna:

1/ tužiteljici-po punomoćnici

2/ tuženiku