Pr-133/2023-21

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuzi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Gorani Roso, odvjetnici u Splitu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 19. veljače 2026. godine, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja RG te zakonske zastupnice OG, po objavi presude dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvo obrane OIB: 52634238587 da tužitelju EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime nepriznatih prekovremenih sati za razdoblje od 07. ožujka 2017.g. do 07. ožujka 2022.g. isplati iznos od 13.579,09 Eur bruto sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

– na iznos od 166,59 EUR od 15. travnja 2017. pa do isplate.

– na iznos od 383,15 EUR od 15. svibnja 2017. pa do isplate.

– na iznos od 174,16 EUR od 15. srpnja 2017. pa do isplate.

– na iznos od 182,45 EUR od 15. kolovoza 2017. pa do isplate.

– na iznos od 169,92 EUR od 15. rujna 2017. pa do isplate.

– na iznos od 186,10 EUR od 15. listopada 2017. pa do isplate.

– na iznos od 362,39 EUR od 15. prosinca 2017. pa do isplate.

– na iznos od 189,82 EUR od 15. siječnja 2018. pa do isplate.

– na iznos od 346,63 EUR od 15. veljače 2018. pa do isplate.

– na iznos od 199,32 EUR od 15. ožujka 2018. pa do isplate.

– na iznos od 181,93 EUR od 15. travnja 2018. pa do isplate.

– na iznos od 190,60 EUR od 15. svibnja 2018. pa do isplate.

– na iznos od 174,02 EUR od 15. lipnja 2018. pa do isplate.

– na iznos od 190,60 EUR od 15. srpnja 2018. pa do isplate.

– na iznos od 348,05 EUR od 15. rujna 2018. pa do isplate.

– na iznos od 200,13 EUR od 15. listopada 2018. pa do isplate.

– na iznos od 174,02 EUR od 15. studenoga 2018. pa do isplate.

– na iznos od 181,93 EUR od 15. prosinca 2018. pa do isplate.

– na iznos od 179,24 EUR od 15. veljače 2019. pa do isplate.

– na iznos od 206,13 EUR od 15. ožujka 2019. pa do isplate.

– na iznos od 394,22 EUR od 15. travnja 2019. pa do isplate.

– na iznos od 188,15 EUR od 15. svibnja 2019. pa do isplate.

– na iznos od 359,94 EUR od 15. lipnja 2019. pa do isplate.

– na iznos od 206,97 EUR od 15. srpnja 2019. pa do isplate.

– na iznos od 179,97 EUR od 15. kolovoza 2019. pa do isplate.

– na iznos od 193,42 EUR od 15. rujna 2019. pa do isplate.

– na iznos od 206,69 EUR od 15. listopada 2019. pa do isplate.

– na iznos od 188,71 EUR od 15. studenoga 2019. pa do isplate.

– na iznos od 413,37 EUR od 15. prosinca 2019. pa do isplate.

– na iznos od 197,29 EUR od 15. siječnja 2020. pa do isplate.

– na iznos od 192,49 EUR od 15. veljače 2020. pa do isplate.

– na iznos od 442,72 EUR od 15. ožujka 2020. pa do isplate.

– na iznos od 202,05 EUR od 15. travnja 2020. pa do isplate.

– na iznos od 404,10 EUR od 15. svibnja 2020. pa do isplate.

– na iznos od 211,67 EUR od 15. lipnja 2020. pa do isplate.

– na iznos od 404,10 EUR od 15. srpnja 2020. pa do isplate.

– na iznos od 423,35 EUR od 15. rujna 2020. pa do isplate.

– na iznos od 207,91 EUR od 15. studenoga 2020. pa do isplate.

– na iznos od 217,82 EUR od 15. prosinca 2020. pa do isplate.

– na iznos od 198,87 EUR od 15. siječnja 2021. pa do isplate.

– na iznos od 453,23 EUR od 15. veljače 2021. pa do isplate.

– na iznos od 415,49 EUR od 15. travnja 2021. pa do isplate.

– na iznos od 217,19 EUR od 15. svibnja 2021. pa do isplate.

– na iznos od 227,53 EUR od 15. lipnja 2021. pa do isplate.

– na iznos od 217,19 EUR od 15. srpnja 2021. pa do isplate.

– na iznos od 217,19 EUR od 15. kolovoza 2021. pa do isplate.

– na iznos od 217,19 EUR od 15. rujna 2021. pa do isplate.

– na iznos od 455,06 EUR od 15. studenoga 2021. pa do isplate.

– na iznos od 217,19 EUR od 15. prosinca 2021. pa do isplate.

– na iznos od 415,49 EUR od 15. siječnja 2022. pa do isplate.

– na iznos od 227,53 EUR od 15. veljače 2022. pa do isplate.

– na iznos od 477,82 EUR od 15. ožujka 2022. pa do isplate.

Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude pa do isplate. "

II. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi od dana 14. veljače 2023. tužitelj navodi da se prije podnošenja tužbe na temelju čl. 186.a ZPP-a obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu nije donijelo odluku o zahtjevu tužitelja u zakonom predviđenom roku. Tužitelj da je djelatna vojna osoba, zaposlen kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Pristožerne postrojbe, Obavještajna pukovnija, Bojna za elektroničko izviđanje, 2. satnija za EI, Vod za prikupljanje, 1. tim ( dalje poslodavac ) s mjestom službe Divulje. Redovno radno vrijeme tužitelja da traje od 08.00 sati do 16.00 sati te da se odvija kroz pet radnih dana, u ukupnom trajanju od 40 sati tjedno. Tužitelju da je nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu pripadalo sedam slobodnih dana a poslodavac da mu je odobravao pet radnih dana te subotu i nedjelju koji dani su tužitelju ionako neradni. Stoga tužitelj da zahtjeva i potražuju plaćanje naknade za subotu i nedjelju nakon operativnog rada na terenu koje dane mu je poslodavac vodio kao slobodne nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu. Dakle tužitelj da je oštećen za dva slobodna dana po okončanju sedmodnevnog operativnog rada na terenu ( subote i nedjelje ) za što zahtijeva isplatu naknade. Pismenim podneskom od 9. veljače 2026. tužiteljica je precizirala tužbeni zahtjev na način da je zatražila plaćanje naknade za subotu i nedjelju, nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu, koje dane je poslodavac vodio kao slobodne, za vremenski period od 7. ožujka 2017. do 7. ožujka 2022. u iznosu od 13.579,09 eura bruto, sve sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog dospjelog mjesečnog iznosa pa do isplate, kako je precizirano unutar navodnih znakova točke I. izreke presude.

2. U svom odgovoru na tužbu od dana 8. ožujka 2023. tuženik između ostalog navodi da se tužbi u cijelosti protivi kako u pogledu istaknute pravne osnove tako i eventualno postavljenog tužbenog zahtjeva u pogledu visine istog, uz prijedlog da tužitelj s tužbenim zahtjevom bude odbijen uz osudu na snašanje parničnog troška. Tužitelj da u bitnom navodi da je u razdoblju od ožujka 2017. do ožujka 2022. bio raspoređen u postrojbi tužene, te u tom razdoblju da je radio na tri načina:

-redovno radno vrijeme u zapovjedništvu u vojarni (u skladu s točkom V. Odluke o rasporedu radnog vremena „Narodne novine 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18);

- prema posebnom rasporedu unutarnja služba u vojarni (sukladno točki XIII. Odluke) i PORT (sukladno točki XII. Odluke) na skupinama za EI

Djelatnici u vojarni da su radili redovno radno vrijeme, osmosatno vrijeme od 07:00 do 15:00 sati od ponedjeljka do petka, 40 sati tjedno, gdje se provodi funkcionalna i specijalistička obuka, a neradnim danima i u vrijeme vikenda su slobodni. Unutarnja služba u vojarni da podrazumijeva boravak djelatnika 24 sata u prostorijama Zapovjedništva 2 u Divuljama i nakon toga djelatnik je slobodan od rada sljedeća 24 sata te je, pored slobodnog dana, ostvario i pravo na naknadu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o službi u OS RH („Narodne novine“ 30/18). Za vrijeme rada na izdvojenom objektu imenovani da su radili u režimu rada PORT (posebni oblik rada u turnusu) a ne rada na terenu kako to tužitelj navodi. Sukladno točki XII. Odluke iz 2014. poseban oblik rada u turnusu PORT da je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama. Poseban oblik rada u turnusu da je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada — sedam kalendarskih dana odmora (Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena „Narodne novine“ broj: 106/17). Za vrijeme ciklusa od 7 dana rada smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati ne može bez dopuštenja nadređenog napustiti objekt, odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima, te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu. Kada djelatna voina osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom Odluke da se smatra da ima redoviti mjesečni fond radnih sati. Nakon provedenog sedmodnevnog rada i boravka na izdvojenom objektu imenovanom da je omogućeno korištenje sedam slobodnih dana, dakle u omjeru 1:1, sukladno odredbama točke XII. Odluke. Dakle rad na objektima za elektroničko izviđanie u cijelosti da je reguliran točkom XII. Odredbe i da se ne smatra radom u terenskim uvjetima već predstavlja redovni režim i ciklus rada. Nadalje, tužitelj da je tijekom mjeseca radilo dva puta u obliku rada PORT i koristio dva puta po sedam dana odmora. Ako se subote i nedjelje ne bi uračunavale u slobodne dane tužitelj da ne bi ostvario propisanu mjesečnu satnicu. Kako se dakle radi o posebnom obliku radnog vremena, odnosno obliku rada gdje je tužitelj u kontinuitetu 7 dana radio i 7 kalendarskih dana bio na odmoru, da su mu stoga subote i nedjelje ulazile u 7 dana odmora jer da odmor nakon PORT-a čini jedinstvenu cjelinu rada u turnusu. Slijedom navedenog, neosnovano da je potraživanje tužitelja na ime naknade za subote i nedjelje. Pisanim podneskom od 18.veljače 2026. tužena je istakla da nema primjedbi na matematički obračun vještaka međutim da tužbeni zahtjev nije osnovan jer da se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena isplate plaće i dodataka na plaću u navedenom razdoblju primjenjuje Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine 73/13, 125/19- dalje ZOS), kao lex specialis te temeljem njega doneseni podzakonski akti i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ( Narodne novine 33/14, 39/18- dalje Pravilnik) i Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 54/19 – dalje Odluka).

3.Sud je u dokaznom postupku pregledao zahtjev za mirno rješenje spora, kartica djelatnika te ostalu priloženu dokumentaciju, saslušanje tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka Marijana Jovića od 3. prosinca 2025.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj djelatna vojna osoba, zaposlen kod Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Pristožerne postrojbe, Obavještajna pukovnija, Bojna za elektroničko izviđanje, 2. satnija za EI, Vod za prikupljanje, 1. tim s mjestom službe Divulje,

-da se prije pokretanja parničnog postupka obratio zahtjevom tuženoj u svezi mirnog rješenja spora, na koji se tužena nije očitovala.

Kao sporno ostalo je za raspraviti osnov i visinu tužbenog zahtjeva odnosno da li tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu za subotu i nedjelju nakon sedmodnevnog operativnog rada na terenu koje dane da mu je poslodavac vodio kao slobodne, za vremenski period od 7. ožujka 2017. do 7. ožujka 2022., u zatraženom iznosu od 13.579,09 eura bruto.

6.Tužitelj u svom iskazu koji je dao na ročištu od 8. listopada 2025. navodi da je djelatnik od 2013. godine u Obavještajnoj pukovniji, Bojna za elektroničko izviđanje, Druga satnija za EI, vod za prikupljanje prvi tim, s mjestom službe Divulje a radi na radnom mjestu djelatnik za tehničko upravljanje sustavima EI. Naime, radno vrijeme da im je od 7-15 sati, a problem da je što im poslodavac slobodne dane računa vikende kao i blagdane i praznike. Isto tako kod terenskog dodatka da ne priznaje aktivno dežurstvo od 4 sata . Pri povratku sa terena u službeno mjesto postrojbe DIvulje, ovisno s kog terena dolaze, a u pravilu dolaze iza 17 sati, a taj dan da se računa kao redovno radno vrijeme od 7-15 sati. Evidenciju njihovog rada da vodi zapovjednik satnije koji po njegovoj procjeni radi po naputku. Naime oni da evidentiraju rad na terenu, dostavljaju u postrojbu, a njihov zapovjednik sukladno naputku iz Zagreba vrši prilagodbu tih podataka. O tome da li su se žalili na dostavljene evidencije poslodavcu, da su prigovarali usmenim putem i da im je rečeno ukoliko evidenciju ne potpišu da neće dobiti plaću. Naime da se promijenio način evidencije rada, međutim u pravilu da su opet zakinuti.

7. Iz svog nalaza i mišljenja od dana 3. prosinca 2025., vještak Marijan Jović navodi da je vještvo napravljeno sukladno rješenju ovog suda u Splitu od 08. listopada 2025. godine. Prilikom izrade vještva da izvršen uvid u priloženu dokumentaciju u spisu. Na osnovi podataka i izvršenog obračuna vještak navodi da je mišljenja da ukoliko je tužitelj nakon odrađene sedmodnevne ture imao pravo na jednak broj slobodnih dana ne računajući subote i nedjelje u periodu obračuna plaća od 07. ožujka 2017.g. do 07. ožujka 2022.g., tuženik da bi tužitelju za nepriznate prekovremene sate (subote i nedjelje) bio dužan isplatiti naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 13.579,09 eura. Navedeni iznos da je prikazan po mjesecima i iznosima u tablici br. 1, stupcu broj 17 u prilogu.

8. U odnosu na pitanje, koje se odnosi na pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane uključujući subote i nedjelje, s obzirom na utuženo razdoblje od 07. ožujka 2017.g. do 07. ožujka 2022.g., mjerodavni popisi su Odluka/14, koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. te Pravilnik/14, koji je bio na snazi od 1. travnja 2014. U Glavi II. Odluke/14 propisano je redovno radno vrijeme (čl. V. do XII.), a u glavi III. radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. XIII. do XX.).

9. Prema Odluci/14 redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) odrediti drugačije (čl. V. Odluke). U slučaju potrebe za radom koji je dulji od redovnog radnog vremena, s propisanim maksimalnim trajanjem takvog rada, redovno radno vrijeme će se preraspodijeliti prema odredbama čl. VII. i čl. VI. Odluke. U slučaju kada se steknu okolnosti koje su osnova za obavljanje prekovremenog rada, pa se zbog tih okolnosti zadaća ne može izvršiti, zapovjednik propisane razine može odrediti radno vrijeme prema posebnom rasporedu (čl. VII. st. 4. Odluke).

10. Rad u redovnom radnom vremenu može biti rad u smjenama i rad u turnusu (čl. IX. Odluke/14), time da rad u turnusu postoji i kao posebna inačica koju Odluka definira kao „poseban oblik rada u turnusu“ (čl. XII. st. 1. Odluke/14). 20. Odredba čl. XII. Odluke/14 glasi:

(1) Poseban oblik rada u turnusu je višednevni kontinuirani rad i boravak na izdvojenim objektima (radarske postaje, objekti elektroničkog izviđanja i slično) te na izoliranim lokacijama.

(2) Poseban oblik rada iz stavka 1. ove točke je rad djelatnih vojnih osoba u ciklusima sedam dana rada - sedam dana odmora.

(3) Za vrijeme prvoga ciklusa iz stavka 2. ove točke smatra se da djelatna vojna osoba radi najviše 12 sati dnevno, a preostalih 12 sati djelatna vojna osoba ne može bez dopuštenja nadređenoga napustiti mjesto rada ili drugo mjesto koje je nadređeni odredio odnosno obvezna je boraviti na izdvojenim objektima iz stavka 1. ove točke te se u smislu mjesečnog fonda sati smatra da radi sedam dana u redovnom radnom vremenu.

(4) Kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s ovom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V. ove Odluke.

(5) Za rad u turnusu iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

11. Prema naprijed citiranim odredbama čl. XII. Odluke/14 proizlazi da za oblik rada koji je tužitelj obavljao na izdvojenom objektu kontinuirano po 7 dana po 24 sata, nakon tako odrađenih sedam dana pripada proporcionalni odmor u omjeru 1:1 odnosno za sedam dana rada sedam dana odmora. U Glavi II. Pravilnika/14 propisani su dodaci za posebne uvjete vojne službe koji se dijele na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Tako je u čl. 6. Pravilnika propisano da dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnosti djelatne vojne osobe te su propisani iznosi dodatka za pojedinu vojnu službu, koji djelatna vojna osoba može ostvariti s tim da ima pravo samo na jednu stopu dodatka za vojnu službu.

12. Prema čl. 7. Pravilnika dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju djelatne vojne osobe raspoređene na sljedećim dužnostima: 1. letačkim, 2. roniteljskim, 3. padobranskim, 4. plovidbenim 5. pirotehničkim, 6. u specijalnim i zaštitnim postrojbama, 7. vojnopolicijskim, 8. štetnima za zdravlje, 9. zrakoplovno-tehničkog održavanja, opsluživanja i potpore letenja, s tim da djelatna vojna osoba može ostvariti pravo samo na jedan, najpovoljniji dodatak. Polazeći od toga da se u konkretnom slučaju radi o radu koji je obavljan na izdvojenom objektu i izoliranoj lokaciji i za koji su propisani naprijed navedeni dodaci na plaću, koji se ostvaruju samo i isključivo za takav rad, to za takav rad vrijedi i poseban režim korištenja slobodnih dana, koji se ne može sagledati samo kroz odredbe o redovnom radnom vremenu u smislu odredbi Odluke/14, kojima je propisano radno vrijeme u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati. Stoga činjenica da u redovnom radu na stalnom radnom mjestu subota i nedjelja ne spadaju u radne dane ne znači da u obliku rada na izdvojenom objektu kada djelatna vojna osoba nakon 7 dana rada u kontinuitetu koristi 7 dana odmora u kontinuitetu ima pravo na naknadu za subote i nedjelje koji su bilježeni kao slobodni dani. Ovo stoga, jer kako je rečeno za takav oblik rada djelatna vojna osoba prima i posebne dodatke na plaću, te joj za obavljeni rad na izdvojenom objektu na kojem je provela kontinuirano 7 dana pripada i 7 dana odmora u koje dane su uključene i subote i nedjelje, odnosno za onoliko dana koliko je proveo na radu na izdvojenom objektu isto toliko mu pripada slobodnih dana neovisno o tomu što u te dane padaju subote i nedjelje. Takva stav potvrdio je u svojoj presudi Vrhovni sud Republike Hrvatske broj Rev-200/2025-2. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove odluke.

13. U konkretnom slučaju, tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu, što bi prema odredbi čl. 154. st.1. Zakona o parničnom postupku (53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 57/11 – ZPP) bio u obvezi tuženici naknaditi troškove postupka, koji je ona zatražila u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura. Međutim, ovaj sud smatra neosnovanim zahtjev tužene za naknadom troškova parničnog postupka jer bi obvezivanje tužitelja na naknadu parničnog troška tuženici predstavljalo povredu prava na mirno uživanje imovine prema čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 -ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija), pa je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

U Splitu, 10. travnja 2026.

S U D A C :

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa ove presude.