Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Psp-119/2025-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ismet Krupić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Ivo Dobrašin, odvjetnik u Zagrebu, zbog smetanja posjeda, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Ismeta Krupića, odvjetnika u Zagrebu, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Ive Dobrašina, odvjetnika u Zagrebu, na ročištu za objavu rješenja 10. travnja 2026.,

r i j e š i o j e

I. Utvrđuje se da je tuženica ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetala tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem i mirnom suposjedu stana u [adresa], stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak +blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2 na način da je 05.09.2025. izvršila promjenu brave na ulaznim vratima stana pa se slijedom toga nalaže tuženici da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju preda jedan set ključeva od ulaznih vrata stana te se tužen ici zabranjuje takvo ili slično smetanje.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženici nadoknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 704,59 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova postupka kao neosnovan.

V. Odbija se prijedlog tužitelja kao predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Nalaže se tuženoj kao protivniku osiguranja da izvrši povrat izvađenog cilindra u bravu na ulaznim vratima stana u [adresa], stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak+blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2 te na taj način omogući tužitelju kao predlagatelju osiguranja korištenje stana kao doma . Ova privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka u ovoj pravnoj stvari.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. rujna 2025. podnio tužbu ovom sudu u kojoj navodi da je posljednji i mirni posjednik stana u [adresa], stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak+ blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2. Kao izvanbračni supružnici, parniče stranke stanuju u stanu iz točke 1. ove tužbe od 2022 godine. U 2025 godini dolazi do nesporazuma između parničnih stranaka pa tužena na sve načine vrši pritiske na tužitelja da on napusti stan. Kako mu je stan jedini dom, on ne pristaje na ponude tužene, a niti žali da tužena uvjetuje njegovo boravak u stanu kao upisanog suvlasnika sa dijelom ½. Zbog poslovnih obveza u srpnju mjesecu 2025 tužitelj je otišao na rad u Švedsku. Prije odlaska, tužitelj i tužena su razmijenili poruke o vremenu kada će tko ići na odmor ili neće boraviti u stanu, da bi tužena 05. rujna 2025. dostavila email poruku tužitelju kojom ga obavještava da je promijenila bravu na ulaznim vratima stana, spakirala njegove stvari i zatražila da iste preuzme. Zbog promjene brave na ulaznim vratima stana tužitelju je onemogućen u daljem mirnom posjedu stana. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese rješenje kojim se utvrđuje da je tužena ŽO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] smetala tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u posljednjem i mirnom posjedu stana u [adresa], stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak +blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2 na način da je 05.09.2025. izvršila promjenu brave na ulaznim vratima stana pa se slijedom toga nalaže tuženoj da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju preda jedan set ključeva od ulaznih vrata stana, te se tuženoj zabranjuje takvo ili slično smetanje pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe te da je tužena dužna tužitelju nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena počev od dana donošenja rješenja pa do isplate a u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti rješenja.

Nadalje, tužitelj je naveo da je u konkretnom slučaju, a na temelju obrazloženja tužbe i dokaza uz tužbu, nedvojbeno da je tužitelj imao posjed stana iz točke 1. tužbe, da je tužena iskoristila odlazak tužitelja radi obavljanja poslova van Republike Hrvatske, da povratkom u Republiku Hrvatsku tužitelj nema gdje da stanuje kao i da je prijavljen na adresi stana te da nema dovoljno sredstava za boravak u hotelu. Da je tužena kao protivnik osiguranja unatoč dogovorima o načinu korištenja stana izvršila zamjenu brave na ulaznim vratima u stan. Stoga tužitelj predlaže da sud odredi privremenu mjeru temeljem članka 442 ZPP, čl.- 344, 346 stavak 1. točka 2. i članka stavak 2. Ovršnog zakona, kako bi se spriječilo nasilje, a u svezi članka 347 stavak 2. sud na način da se nalaže tuženoj kao protivniku osiguranja da izvrši povrat izvađenog cilindra u bravu na ulaznim vratima stana u [adresa], stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak+blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2 te na taj način omogući tužitelju kao predlagatelju osiguranja korištenje stana kao doma s time da privremena mjera ostaje na snazi do okončanja postupka u ovoj pravnoj stvari.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu navodi da su tužitelj i tuženica bili u izvanbračnoj zajednici od druge polovice 2020. do druge polovice 2024. tijekom kojeg razdoblja su stekli vlasništvo suvlasničkog dijela nekretnine oznake z. k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. uložak [broj ZK uloška] zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, u naravi STAMBENA ZGRADA BR.45A [adresa] (POVRŠINE 176M2 ) I DVORIŠTE (POVRŠINE 431M2) ukupne površine 607 m2 , konkretno 18543/100000 idealnog dijela nekretnine (E-3) s kojim dijelom je neodvojivo i trajno povezano vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to stana oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak + blagovaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, loggia, ukupne neto korisne površine 69,41m2 , s parkirališnim mjestom oznake PM4 na terenu neto korisne površine 2,88m2 sveukupne netto korisne površine cjeline 72,29m2 („Stan“). Tuženica je u svojstvu tužiteljice 22. rujna 2025. podnijela Općinskom građanskom sudu u Zagrebu protiv tužitelja kao tuženika tužbu radi utvrđenja da stan djelomično predstavlja vlastitu imovinu Tuženice te da se slijedom toga utvrde drugačiji suvlasnički omjeri parničnih stranaka i to na način da se tuženica utvrdi kao suvlasnica u 141/200 suvlasničkog dijela prava vlasništva stana, a tužitelj kao suvlasnik u 59/200 suvlasničkog dijela prava vlasništva Stana te koji postupak se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P Ob -1165/2025. U vezi s navedenim, tuženica je 22. listopada 2025. ishodila rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebi, Zemljišnoknjižni odjel, posl. br. Z-53996/2025, a kojim je na stanu provedena zabilježba navedenog spora. Tuženica se po prestanku izvanbračne zajednice u više navrata te kroz dulje vremena obraćala tužitelju, a kasnije i njegovu punomoćniku sa prijedlogom izvansudskog rješavanja međusobnih odnosa, ukazujući da je korištenje stana od strane obiju parničnih stranka nakon prestanka bračne zajednice neodrživo i predlažući da se izvrši upis vlasništva stana sukladno stvarnim suvlasničkim omjerima te provede razvrgnuće suvlasništva u pogledu izvanbračne stečevine, na što se tužitelj oglušio.

2.1. Tuženica ističe da tužitelj još od druge polovice lipnja 2025. ne boravi u stanu niti isti koristi. U tom kontekstu, tuženica ukazuje da je Zakonom o prebivalištu propisano da je fizička osoba, ako negdje boravi dulje od tri mjeseca, dužna na toj adresi boravka prijaviti svoje boravište. Obzirom da je tužitelj izbivao iz stana duže od tri mjeseca, tada je za pretpostaviti da je svoje boravište prijavio na adresi stvarnog boravka sukladno zakonskoj obvezi. Tuženica smatra da ukoliko neka osoba na određenoj adresi boravi toliko dugo da ju primjenjivi propis obvezuje da tamo prijavi svoje boravište, da tada ta ista osoba ne može istovremeno tvrditi da ima posjed nekretnine u kojoj je boravila prije stjecanja uvjeta za prijavu boravišta na adresi stvarnog boravka jer nije moguće živjeti i boraviti na dvije adrese istovremeno. Stoga, tuženica smatra da je tužitelj napustio posjed stana još u lipnju 2025. odnosno da je od kraja lipnja 2025. tuženica u isključivom, samostalnom i neposrednom posjedu stana te da stoga tužitelj svoj eventualni raniji suposjed nije ovlašten štititi posjedovnom tužbom. O korištenju i posjedu stana u razdoblju od kraja lipnja 2025. mogu posvjedočiti osobe koje su s tuženicom u redovitoj komunikacije i koje su ju u navedenom razdoblju posjećivale u Stanu, ali i predstavnica suvlasnika u zgradi u kojoj se nalazi stan. Člankom 20. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Obzirom da je prema tumačenju tuženice tužitelj napustio posjed stana, tada mu tuženica nije ni mogla oduzeti ili smetati posjed. Nadalje, člankom 22. ZV-a propisano je da sud pruža zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili poštenje posjednika. Tuženica smatra da posjed tužitelja nije samovlasno smetan jer je prema posljednjem stanju posjeda tuženica bila u isključivom, samostalnom i neposrednom posjedu stana. Kao što je navedeno, tuženica smatra da je u isključivom, samostalnom i neposrednom posjedu stana, a u prilog navedenom dostavlja preslike režijskih računa za stan u kojima je isključivo i samo tuženica navedena kao korisnik stana. U kontekstu dostavljene obavijesti kojom je tuženica tužitelja obavijestila o tome da je promijenila bravu ulaznih vrata stana, navedena obavijest imala je samo karakter informiranja suvlasnika, a ne čin smetanja tužiteljevog posjeda, obzirom da je tužitelj posjed izgubio već ranije. Predmetna obavijest bila je prvenstveno usmjerena rješavanju pitanja tužiteljevih stvari koje su ostale u stanu. Neovisno o prethodno navedenom i neovisno stavu tuženice kako nije počinjeno smetanje tužiteljevog suposjeda, tuženica ukazuje i na to da je člankom 24. ZV-a propisano da suposjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svoga suposjeda od smetanja koje je počinio njegov suposjednik ako bi za odlučivanje o tom zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovu pravnom odnosu. U tom kontekstu, tuženica pojašnjava da eventualno tužiteljevo pravo na suposjed može proizlaziti samo iz suvlasništva stana, no o tom pitanju se već vodi parnični postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P Ob-1165/2025 u kojem će se utvrđivati vlasništvo Stana. Dakle, prema stavu tuženice, za odlučivanje o zahtjevu tužitelja za zaštitu posjeda nužno je raspravljati o međusobnom odnosu parničnih stranaka u kontekstu prestanka izvanbračne zajednice i podjele izvanbračne stečevine. Obzirom na navedeno, tuženica smatra da tužitelj nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu posjeda kao što to čini u ovom postupku.

2.2. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere tuženica je navela da je tužitelj zajedno s tužbom, podnio i prijedlog za određivanje privremene mjere kojim traži da se tuženici kao protivniku osiguranja naloži da izvrši povrat izvađenog cilindra u bravu na ulaznim vratima stana te na taj način omogući tužitelju kao predlagatelju osiguranja korištenje stana. U odnosu na postavljeni prijedlog za određivanje privremene mjere, tuženica prvenstveno ukazuje kako se prijedlogom za određivanjem privremene mjere paralelno postavlja zahtjev koji se već iscrpljuje tužbom za smetanja posjeda; udovoljenje privremenoj mjeri zapravo bi dovelo do udovoljenja tužbenom zahtjevu, a postupak radi smetanja posjeda sam je po sebi hitan, te tuženica smatra da zajedno s time ne postoji pravni interes na podnošenje prijedloga za privremenu mjeru. K tome, tuženica ukazuje kako za navedenu privremenu mjeru nisu ispunjeni uvjeti, niti oni propisani ZPP-om niti oni propisani Ovršnim zakonom. Naime, člankom 442. ZPP-a propisano je da u tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Nadalje, člankom 346. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine te ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Tuženica ukazuje da u konkretnom slučaju očigledno nisu ispunjene pretpostavke za određivanje privremene mjere propisane ZPP-om i OZ-om. Tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine u vidu eventualnog suposjeda stana što je temeljna pretpostavka određivanja privremene mjere. K tome, tuženica ni na koji način niti poduzima, niti može poduzeti bilo kakve radnje kojima bi spriječila ili znatno otežala ostvarenje tužiteljeve navodne nenovčane tražbine, niti u navedenoj situaciji prijeti bilo kakva promjena postojećeg stanja stvari. Dodatno, u navedenoj situaciji ne postoji niti potreba da se spriječi bilo kakvo nasilje niti tužitelju prijeti nenadoknadiva šteta, tim više što tužitelj u predmetnom stanu ne boravi već mjesecima iz čega proizlazi da ima osiguran boravak na drugoj adresi. Dakle, prema stavu tuženice, tužitelj nije učinio vjerojatnim niti jednu od propisanih pretpostavki za određivanje privremene mjere. Tuženica ukazuje kako na ulaznim vratima stana nije napravljena zamjena cilindra na način kako to u prijedlogu za privremenu mjeru ukazuje tužitelj te da stoga takva mjera ne bi ni bila provediva.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u mail korespondenciju između tužitelja i tuženice (stranica 5, 8 i 9 spisa), presliku osobne iskaznice tužitelja (stranica 6-7 spisa), neslužbeni izvadak iz zemljišne knjige (stranica 26-28, 50-52 spisa), Predugovor o kupoprodaji nekretnine od 15.02.2022. (stranica 29-33 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (stranica 34-39 spisa), Ugovor o stambenom kreditu od 04.03.2022. (stranica 43-49 spisa), Elektronički zapis o prebivalištu (stranica 52 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zk odjel broj Z-53996/2025-3 od 22.10.2025. (stranica 55-56 spisa), pismo tuženice upućeno punomoćniku tužitelja (stranica 57-59 spisa), preslik računa za režijske troškove (stranica 60 spisa), te je izveo dokaz saslušanjem svjedoka EO, LO i IO (stranica 70-72 spisa) i dokaz saslušanjem parničnih stranaka (stranica 73-74 spisa) s time da su stranke na ročištu održanom 27. veljače 2026. navele da nije sporno da je došlo do zamjene brave na stanu te kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga sud nije izvodio druge dokaze u skladu s odredbama čl. 7 i čl. 219. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23. - dalje: ZPP).

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da je bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine i to stana u [adresa] na adresi [adresa], stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak +blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2 te da je tuženica smetala tužitelja u posjedu istog na način da je 05.09.2025. izvršila promjenu brave na ulaznim vratima stana pa se slijedom toga nalaže tuženoj da uspostavi prijašnje posjedovno stanje na način da tužitelju preda jedan set ključeva od ulaznih vrata stana, te se tuženoj zabranjuje takvo ili slično smetanje pod prijetnjom izricanja novčane kazne u iznosu od 3.000,00 eura.

5. Ocjenjujući provedene dokaze na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je u smislu čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. U postupku smetanja posjeda potrebno je utvrditi posljednje stanje posjeda i čin smetanja, pri čemu nije od utjecaja pravo na posjed, pravna osnova posjeda i savjesnost posjednika jer je temeljem čl. 441. ZPP-a određeno da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

7. Prema odredbi članka 20. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 129/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 3/2009, 153/2009, 143/2012, 152/2014, 81/2015, 94/2017; dalje: ZV) propisano je da tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedu uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed.

8. Prema odredbi čl. 21. ZV-a koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Predmet raspravljanja mora biti usmjeren na to da se utvrdi činjenica posljednjeg mirnog posjeda tj. posljednjeg stanja posjeda na mjestu prijepora te je li i kako počinjen čin smetanja posjeda, a u vezi s tim sud treba i po službenoj dužnosti utvrditi je li tužitelj pravovremeno zatražio posjedovnu zaštitu unutar propisanog prekluzivnog roka iz čl. 21. st. 3. ZV.

9. U odnosu na procesni element, sud je utvrdio da je tužitelj pravodobno zatražio posjedovnu zaštitu. Iz provedenih dokaza da je tužitelj došao do saznanja o promjeni brave na ulaznim vratima stana 5. rujna 2025. kada mu je tuženica poslala mail da je poslala mail poruku da je promijenila bravu na ulaznim vratima stana, spakirala njegove stvari i tražila ga da ih preuzme. S obzirom na to da je tužba za smetanje posjeda podnesena 22. rujna 2025., zaštita posjeda je u skladu s gore citiranim propisom zatražena unutar subjektivnog roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja te unutar objektivnog roka od godinu dana od dana nastaloga smetanja.

10. Nadalje, prema odredbi čl. 10. st. 6. ZV kada isti posjed stvar ili prava ima više osoba one su suposjednici, dok je odredbom čl. 22. st. 1. ZV propisano da je svaki suposjednik ovlašten štititi suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su potpuno isključili iz dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.

11. Među strankama je sporno je li tužitelj bio u mirnom i posljednjem suposjedu stana obzirom na navode tuženice da tužitelj nije bio u posjedu i korištenju stana od lipnja 2025. kada je napustio posjed stana i da mu zbog navedenog ne pripada pravo tražiti zaštitu smetanja posjeda od tuženice odnosno ukoliko je počinjeno smetanje suposjeda na način je li tužitelj u potpunosti isključen od dotadašnjeg suposjeda ili mu je bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na stanu.

12. Uvidom u isprave priložene spisu utvrđeno je da su tužiteljica i tuženik suvlasnici stana u [adresa], na adresi [adresa], oznake stambena zgrada broj 45A [adresa] i dvorište u površini od 607 m2 upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], stan oznake S3, etaža kat, sadržaja: hodnik, dnevni boravak +blagavaonica, kuhinja, kupaonica, wc, soba, soba, logga, ukupne neto površine 69,41 m2, s parkirališnim mjestom oznake PM4,a terenu neto korisne površine 2,88 m2, sveukupno neto korisne površine cjeline 72,29 m2 svaki u ½ dijela na temelju sklopljenog predugovora i ugovora o kupoprodaji nekretnine.

13. Iz Iskaza svjedoka EO, oca tuženice, proizlazi da mu je poznato što je predmet spora u postupku, a navedena saznanja ima o onome što mu je ispričala kćer, a i ono što je sam vidio. Koliko mu je poznato tužitelj i tužena su živjeli jedno vrijeme zajedno nakon čega su se unatrag godinu dana razišli te su tada nastali problemi. S time da mu je poznato da se njegova kćer htjela dogovoriti sa tužiteljem vezano za situaciju koja je predmet spora. Koliko mu je poznato tužitelj je u šestom mjesecu 2025. napustio stan a navedeno mu je rekla kćer, a i sam se uvjerio u to jer je bio u tom stanu krajem mjeseca lipnja 2025. te ponovno u mjesecu kolovozu 2025. Naveo je da je u kolovozu 2025. bio sam u navedenom stanu jer mu je kćer rekla da stan malo prozrači te sam se tom prilikom uvjerio da nema tužiteljevih stvari, a i kćer mu je rekla da je on vrlo vjerojatno otišao. Naveo je da je njegova kćer u devetom mjesecu 2025. promijenila bravu budući da tužitelja nema te da ne zna tko koristi te ključeve, a to je učinila radi sigurnosti. Vezano za život stranaka u izvanbračnoj zajednici svjedok je naveo da koliko zna živjeli su u tom stanu od 2022., a prije toga još neko vrijeme. Vezano za dolazak u predmetni stan od 2022. do 2025. svjedok je naveo da je dolazio godišnje dva do tri puta, jer su tužitelj i tužena češće dolazili u njegov stan. Vezano za navod da nije bilo tužiteljevih stvari da li je to vidio samo vizualno ili je otvarao ormare kako bi se u isto uvjerio svjedok je naveo da je to bilo samo vizualno. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li mu je kći rekla da je u 6, 7, 8 i 9 mjesecu 2025. kontaktirala tužitelja naveo je da koliko se sjeća rekla mu je da je u nekoliko navrata njemu poslala poruke na koje on nije reagirao iz čega je zaključila da se iselio iz predmetnog stana. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li je tužitelj od 2022. do 2025. cijelo vrijeme bio prijavljen na navedenoj adresi naveo je da da ne može znati. Na pitanje punomoćnika tužene da li mu je poznato da je tužitelj tražio od tužene da mu dozvoli ulaz u stan u razdoblju od lipnja 2025. naveo je baš suprotno, da ne reagira odnosno da ne traži ništa.

Punomoćnik tužitelja prigovorio je iskazu svjedoka navodeći da raspolaže s materijalnim dokazima korespondencije između tužitelja i tužene iz koje korespondencije se zaključuje da su tužitelj i tužena redovito održavali kontakte u svezi boravka u Zagrebu pa tako porukama iz šestoga mjeseca gdje tužena traži da se tužitelj izjasni kada će boraviti u [adresa], a u isto vrijeme navodi da će ona biti van Zagreba od 19. do 23.6. od 13. do 20.7. i od 9. do 17.8.2025. i konačno e -mail kojim ga izvješćuje o promjeni brave.

14. Iz iskaza svjedoka LO proizlazi da vezano za predmet spora zna samo da je tu vezano uz imovinu odnosno stan te ne zna ništa konkretnije o predmetu spora odnosno o smetanju posjeda. Na posebno pitanje punomoćnika tuženice žive li stranke žive zajedno navela je da koliko zna ne žive zajedno te je li tužitelja vidjela u razdoblju od lipnja 2025. obzirom da je susjeda u zgradi navela je da da ga nije vidjela te je bila osmi mjesec na moru i djelomično u šestom mjesecu. Vezano za život stranaka i prekid izvanbračne zajednice navela je da ne zna o tome te vezano za pitanje tužitelja je li ikada komentirala da sa svojim suprugom da tužitelj više ne živi tamo navela je da je komentirala sa mužom te „bi ja tebe nazvala susjedom i za pet godina.“ s time da je pojasnila da je ona iz Dalmacije te da bih ona i ove bivše koji su živjeli u zgradi nazvala susjedima.

15. Iz iskaza svjedoka IO proizlazi da zna da su stranke u postupku bile u vezi te da je upoznala gospodina, a misli pri tome na tužitelja dok su on i tužena kretali u vezu, sve joj je to poznato jer su se jedno vrijeme družili. Zna da je njihovoj vezi dolazio kraj u desetom mjesecu 2024. te da je u više navrata inicijativa tužene da se slučaj riješi, zna da je u par navrata nudila načine na koji će riješiti stambeno pitanje, da je nudila opcije više njih na koje je tužitelj nije reagirao i opstruirao bilo kakav pokušaj dogovora. Zadnje što zna da tužitelj nije boravio fizički više u stanu, te u to vrijeme nije bila u Zagrebu, ali se često čula sa ŽO jer ju je pitala kako je. Koliko se sjeća tada je bila na moru te joj je ona rekla da nakon 25.6. tužitelj fizički više nije bio u stanu. Nakon što sam se vratila sa mora dolazila je kod ŽO fizički u nekoliko navrata ujutro, popodne i navečer, a tužitelja nikada nije bilo. Na pitanje punomoćnika tužitelja zašto tužitelj nije bio prisutan u stanu kada je dolazila kod tužene navela je da ne zna jer sa FO nije u komunikaciji. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja je li prilikom dolazaka tijekom ljeta vidjela u stanu stvari koje pripadaju FO navela je da u stanu nije vidjela niti jedan predmet koji bi mogao biti okarakteriziran da pripada muškarcu. Na posebno pitanje punomoćnika tužitelja da li zna kada je zamijenjena brava na vratima odgovorila je da ne zna točno, ali negdje u prvoj polovici devetog mjeseca. Na pitanje punomoćnika tužene koliko je učestalo dolazila kod tužene od lipnja 2025. pa na dalje odgovorila je da jedanput do dva puta tjedno, sve ovisi koliko su se mogle uskladiti, ali preko poruka su se svaki dan čule.

16. Tužitelj saslušan kao stranka naveo je da su tuženica i on bili u ljubavnoj vezi tj. živjeli u izvanbračnoj zajednici te su zajedno živjeli u tom stanju od prvog dana od kada je kupljen. Stan je kupljen 2022. u četvrtom mjesecu i od tada žive na toj adresi. Ljubavi je došao kraj, više nisu bili skupa. Tražio je način da se riješe tog stana, međutim, nisu se uspjeli dogovoriti. Prošle godine u mjesecu lipnju otišao je na poslovni put u Skandinaviju negdje oko 20.6.Prije toga je ŽO usmeno obavijestio da će se to dogoditi i da neće znati točan datum povratka do par dana prije. Tu su si razmjenjivali poruke ŽO i on preko WhatsApp-a kada će tko biti u Zagrebu da si što manje smetaju. Tužitelj da je i dalje govorio da ne zna točan datum povratka , ali da će javiti na vrijeme. Još je bilo neke sitne komunikacije je li još u Švedskoj, gdje je ključ od podruma, komunicirali su površno, na navedeno nije mogao odgovoriti jer je radio noćnu smjenu. Početkom devetog mjeseca ŽO mu je poslala mail u kojem ga obavještava da ona smatra da ima više prava na taj stan, da je promijenila bravu, da je sve njegove stvari deponirala i dala mu dva termina kada da dođe po njih, a znala je da je 2000 km udaljen i da ne može doći po njih. Nadalje da je obavijestila susjede, predstavnicu stanara, a to je gospođa F o svemu tome, da se neće libiti zvati policiju ako dođe na vrata i da kao što može pretpostavljati neće biti sama ali ne zna što joj je to točno značilo. Naveo je da nema pristup svojim stvarima i to mu je jedina nekretnina koju je prijavio te ga je strah ići provjeravati da li može ući u stan. Na pitanje punomoćnika tuženice je li u periodu od lipnja 2025. pa sve do promjene brave i nakon pokušao ući u stan tužitelj je naveo da nije niti je ikoga slao, niti je pokušavao, bio je na policiji dva puta i policija ga me je odgovorila od toga.

17. Tuženica saslušana kao stranka navela je da su ona i tužitelj kupili stan 2022. Stan je kupljen novcem na način da je dio plaćen u gotovini i taj novac joj je dala majka, a drugi dio je dignut kredit na njezino ime. Svi računi od kada su uselili u taj stan je ona plaćala, glase na njezino ime i ona ih je u cijelosti plaćala. Kod javnog bilježnika je podmirila troškove ugovora te je platila porez na promet nekretnine vezano za predmetni stan i to za tužitelja i za sebe te sve ostale obveze vezano za osiguranje stana od požara. Sredinom šestog mjeseca prošle godine je tužitelju poslala tu poruku koju gospodin Krupić spominje gdje ga je pitala u kojem periodu će biti u Zagrebu. Ta poruka je bila poslana ne zato da ona zna gdje se FO kreće nego kako bi ponovno pokušala riješiti pitanje što će sa stanom koje pokušava riješiti od veljače 2025. Početak kraja njihove veze je bio u listopadu 2024. a njoj je prekipjelo u veljači 2025. od kada pokušava riješiti pitanje stana koji je izvanbračna stečevina. To se nažalost nije dogodilo jer je gospodin FO koristio svaku priliku da to opstruira na način da je stalno nalazio nove razloge i lagao. Nakon te poruke nju je interesiralo kada će on biti u Zagrebu da sjednu i da se dogovore što će sa stanom. Kada se vratila sa puta nakon 22., 23.6. nakon tada FO više nije dolazio u stan, više ga nikada nije vidjela u stanu niti se je ikad više javljao. A s obzirom na mučan period u prvoj polovici 2025. u kojem su živjeli u tom zajedništvu pretpostavila je da je shvatio da takav suživot više ne može funkcionirati i da je odselio. Dva mjeseca nakon toga je odlučila promijeniti brave to je bilo, početkom devetog mjeseca jer nije znala što je s tim njegovim ključevima, obzirom da tamo više nije živio. Navela je da se da se gospodin FO u cijelom tom periodu i prije i nakon promjene brave nije javio u vezi pitanje rješavanja stana, nije nikada pokušao doći u stan nakon promjene brave, što se tiče dostupnosti njegovih stvari lagao je da ih je deponirala. Sve njegove stvari, a dosta stvari je uzeo sa sobom što je bilo indikativno da je preselio, pospremila je u jednu sobu i nekoliko puta ga obavijestila da ih može doći preuzeti, ni u jednom trenu nije napisala da su deponirane kao što on to tvrdi. Tužitelj ju nije kontaktirao nakon što je promijenila bravu jer on tamo više nije živio. Na pitanje punomoćnika tužitelja je li ju punomoćnik tužitelja kontaktirao pisanim putem 9.9.2025. tužiteljica je navela da je to bilo nakon što je poslala FO mail kao i da je poslala pismo. Na pitanje punomoćnika tužene da li od lipnja 2025. pa do danas dolazi bilo kakva pošta na ime tužitelja tuženica je navela da misli da je jednom došlo nešto, ali ne može sjetiti kada. Uglavnom nije dolazila pošta već je dolazila na adresu HO na kojoj živi njegova majka i na kojoj je FO bio prijavljen do prosinca 2024.

18. Iz iskaza saslušanih svjedoka, oca tužiteljice EO i IO proizlazi da imaju određena saznanja o odnosima između stranaka te da tužitelja nakon mjeseca lipnja 2025. nisu vidjeli u spornom stanu pri čemu svjedok EO crpi to saznanje prema pričanju tuženice i nasumičnim pogledom po stanu kada je po zamolbi kćeri došao prozračiti stan pri čemu je zamijetio da nema tužiteljevih stvari u stanu dok svjedokinja IO na navedeno ukazuje iz pričanja sa tuženicom te stoga što je znala boraviti u stanu tuženice tijekom različitih doba dana. Navedeno potvrđuje i svjedokinja CO koja zna da stranke ne žive zajedno i da tužitelja nakon mjeseca lipnja 2025. više nije vidjela u zgradi.

19. Iskaze navedenih svjedoka sud je, unatoč tome što se radi o osobama zainteresiranim za uspjeh tuženice u postupku, ocu tuženice i prijateljici tuženice, prihvatio kao vjerodostojne jer smatra da u njihovim iskazima nema proturječnosti niti nedosljednosti koja bi dovodila u sumnju njihov iskaz jer sud smatra da su iskazivali prema onom što znaju odnosno saznali su od tuženice.

20. Ocjenjujući međutim, korespondenciju između stranaka iz koje proizlazi da su stranke dogovarale oko termina kada će tko od njih tijekom mjeseca lipnja 2025. boraviti u [adresa] pri čemu je tuženica obavijestila tužitelja o terminima kada će ista biti izvan Zagreba tijekom mjeseca lipnja, srpnja i kolovoza 2025., a pri čemu je tužitelj obavijestio tuženicu da ne zna točan datum povratka već da će isto znati nekoliko dana prije, sud zaključuje da neovisno o tome što tuženik nakon mjeseca lipnja nije boravio u spornom stanu te time što je uzeo dio stvari takvim postupanjem nije suprotno navodima tuženice napustio suposjed stana. Naime, upravo je tuženica promjenom brave tužitelja isključila od dotadašnjega suposjeda te mu bitno ograničila tužitelju dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti jer tužitelj više nije mogao ući stan, a što je isti potvrdio u svom iskazu. Sud smatra neosnovanim navode tuženice kojima tužitelju osporava suposjed stana tvrdeći da je u mjesecu lipnju 2025. napustio suposjed stana jer više nakon tog vremena nije dolazio u stan zbog čega je u mjesecu rujnu 2025. zamijenila brave na ulaznim vratima stana i o tome ga obavijestila. To iz razloga jer su se u stanu nalazile tužiteljeve stvari, stranke su imale ključeve predmetnog stana, što ih čini suposjednicima predmetne nekretnine te je tuženica promjenom brave u potpunosti isključila tužitelja od dotadašnjeg suposjeda.

21. Suposjed je kad na istom stupnju posjedovanja stvar posjeduje više osoba. Svi suposjednici imaju istodobno posjed iste stvari, ali je posjed svakog suposjednika ograničen jednakim posjedom ostalih suposjednika. Dakle, svaki od suposjednika samostalno izvršava posjed pri čemu "faktična vlast" ostalih posjednika konkurira s njegovom "faktičnom vlašću", tj. s njegovim izvršavanjem posjeda

22. Tužitelj je u ovom postupku tražio posjedovnu zaštitu zbog smetanja posjeda stana, međutim, tijekom postupka sud je utvrdio da su stranke bile u suposjedu stana zbog čega je tužitelju kao suposjedniku, obzirom na to da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženica smetala tužitelja u mirnom suposjedu stana na način da ga je promjenom brave na ulaznim vratima u potpunosti isključila od dotadašnjeg suposjeda, pružena zaštita suposjeda. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev radi smetanja suposjeda stana te je odlučeno kao pod točkom I izreke rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja tako i u dijelu na zaštitu posjeda pod prijetnjom novčane kazne obzirom na to da posjednik u smislu odredbe čl. 22. st. 1. ZVDSP-a nije ovlašten svoj posjed u odnosu na osobu koja mu je smetala posjed štititi pod prijetnjom novčane kazne (točka II. izreke rješenja).

U odnosu na prijedlog tužitelja za određivanjem privremene mjere

23. Tužitelj je uz tužbu kao predlagatelj osiguranja podnio i prijedlog radi osiguranja njegove nenovčane tražbine i radi prestanka samovlasnog smetanja njegova posjeda od strane tuženice kao protivnice osiguranja donese privremena mjera navedena u točki V. izreke rješenja.

24. Prema odredbi čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022 i 06/2024; dalje OZ) radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

24.1. U konkretnom slučaju tužitelj je učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine dokazima priloženima uz tužbu, ali po stavu ovog suda nije učinio vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

24.2. Prema ocjeni ovog suda u ovom slučaju nema opasnosti da bi se bez privremene mjere spriječilo ostvarenje tražbine, budući da se promjenom brava na vratima stana ne mijenja u većoj mjeri postojeće stanje iste, u tužbi se ne navodi da je tuženica pored toga poduzela i neke druge radnje u stanu niti to proizlazi iz provedenih dokaza, nije dostavljen dokaz da je došlo do nasilja koje bi određivanjem privremene mjere trebalo spriječiti, niti postoji opasnost, a niti vjerojatnost da bi tuženica koja je suvlasnica predmetne nekretnine štetnim radnjama oštetila i sebe niti da bi zbog toga nastala nenadoknadiva šteta. S obzirom na to da nisu ostvarene propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere kao što je to prethodno obrazloženo, taj prijedlog tužitelja je odbijen, odnosno odlučeno je kao u točki V. izreke ovog rješenja.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavak 5. ZPP-a, obzirom na to da tužitelj u manjem dijelu odbijen sa tužbenim zahtjevom, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi (pružena mu je zaštita suposjeda, a ne posjeda stana). Stoga su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) u visini jednokratne nagrade od 250 bodova koja obuhvaća do četiri radnje za prvostupanjski postupak (sastav tužbe, sastav podneska od 03.11.2025. te zastupanje na ročištima 14.01.2025. i 27.02.2026.). Uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 125,00 eura, tužitelju je dosuđen trošak u iznosu 625,00 eura uz trošak plaćene sudske pristojbu na tužbu u visini od 26,55 eura te pristojbe na rješenje od 53,09 eura sukladno Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/03) odnosno ukupno 704,59 eura.

25.1.Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno članku 30. OZ-a i članku 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) tekuće od presuđenja do isplate.

26. Zahtjev tuženice za naknadom parničnih troškova je odbijen budući je izgubila spor u cijelosti.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi za rješenje 53,09 eura

2. Tuženici po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte