REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1410/2021-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Sanji Grgurić Hojski, u parničnom predmetu tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Petri Smodlaki, odvjetnici u Zagrebu protiv prvotužene GU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženika ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Zrinki Petković, odvjetnici u Zagrebu, radi ispravka pogrešnog upisa, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene 12. veljače 2026. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje u tekstu: ZPP), 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ispravlja se pogrešan upis za korist prvotužene GU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženika ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenoj kao 48. etaža: stan br.1. u suterenu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,49 čm, [adresa], sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sagrađene na čest.br. 2915/63 stambena zgrada br. 20, 22 i 24 u [adresa], površine 634 m[2] , uz istovremeni upis površine predmetne nekretnine od 36,43 čm.

II. Nalaže se prvotuženoj GU, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i drugotuženom ČU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] solidarno naknaditi tužitelju UU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] trošak ovog postupka u iznosu od 2.829,63 eura sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj UU (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi navodi da je pred ovim sudom vođen postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora za nekretninu- zgradu na adresi [adresa], 22 i 24 pod brojem Z-56996/10 te je u istom 19. rujna 2019. doneseno rješenje kojim je dopušten upis nekretnine - 48. etaže: stana br.1. u suterenu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,49 čm, [adresa], sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sagrađene na čest.br. 2915/63 stambena zgrada br. 20,22 i 24 u [adresa], površine 634 m[2] te je isti upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo GU u ½ dijela i ČU u ½ dijela. Protiv navedenog rješenja, tužitelj je uložio prigovor, a koji je rješenjem istog suda Z- 57069/2019 od 27. siječnja 2021. odbijen te je tužitelj upućen svoje pravo ostvarivati u parnici za ispravak. Tužitelj se usprotivio upisu predmetne etaže imajući u vidu da je pogrešno naznačena površina posebnog dijela koji se ima upisati i to na način da je trebalo upisati posebni dio u površini od 36,43 m[2] , a ne kako je to rješenjem određeno 54,49 m . Pred ovim sudom vode se dva predmeta-Ps-696/08 radi iseljenja tuženika iz zajedničke prostorije- praone rublja, površine 18,64 m[2] , koja se nalazi u prizemlju stambene zgrade u [adresa], desno od ulaza, a koja je rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 19.9.2019. pripojena stanu tuženika te P-5968/17 koji se po tužbi tužitelja (kao predstavnika zgrade i jednog od suvlasnika temeljem ovlaštenja iz čl.46. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima) radi isplate stečenog bez osnove nastalog radi bespravnog korištenja zajedničke prostorije- praone rublja, površine 18,64 m[2] . U oba parnična postupka, tuženici se pozivaju na suglasnost stanara stambene zgrade na adresi [adresa] (ranije EU) od 19. lipnja 1985., potpuno zanemarujući odluku predsjednika kućnog savjeta i predstavnika skupa stanara od 23. srpnja 1985., kojom je odbijen zahtjev istih za proširenje na zajedničke prostorije, a koji zahtjev je podnesen temeljem ''suglasnosti od 19. lipnja 1985.godine''. Predmetnom odlukom istima je izričito zabranjeno proširenje na zajedničke prostorije s obzirom na to da bi to predstavljalo postupanje protivno Naredbi obrane Grada Zagreba, Općine Dubrava, iz 1977. godine, temeljem koje svaka zgrada mora imati sklonište za stanare, a što u predmetnoj zgradi ne bi bilo moguće da se istima dopustilo proširenje, bez obzira na eventualno postojeće suglasnosti. Isto tako u navedenim postupcima tuženici su se pozivali na rješenje o izvedenom stanju, Klasa: UP/I-350- 05/2016-007/287 od 09. rujna 2016. doneseno od strane Grada Zagreba, Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, kojim se ozakonjuje rekonstruirani dio zgrade, stana u prizemlju u slobodno stojećoj zahtjevnoj, stambenoj zgradi na kčbr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u [adresa]. Predmetno rješenje o izvedenom stanju nema nikakvih pravnih učinaka na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju se donosi i zemljište na kojem je zgrada izgrađena, a posebice ne može biti podloga za promjenu površine posebnog dijela nekretnine. Prema tome, u konkretnom slučaju ne može se raditi o “adaptiranom” stanu već o bespravnom zaposjedanju prostorije u vlasništvu svih suvlasnika. U predmetnom stanu moguća je uspostava prijašnjeg stanja na način da isti egzistira bez sporne prostorije. Smatra da je za primjenu odredbe čl.372.st.1. ZV-a u konkretnom slučaju potrebno da su ispunjene dvije pretpostavke i to da su vlasnici prije stupanja na snagu ZV-a izvršili prenamjenu zajedničkih prostorija u stan ili drugu samostalnu prostoriju u svom trošku te da su za takvu prenamjenu imali odobrenje koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje. Tuženici nisu imali takvo odobrenje, a suglasnost stanara od 19. lipnja 1985. poništena je odlukom kućnog savjeta i predstavnika skupa stanara od 23. srpnja 1985. te je istom odbijen zahtjev za proširenje na zajedničke prostorije. Slijedom navedenog, predlaže odnijeti presudu kojom se ispravlja pogrešan upis prava vlasništva za korist tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenoj kao 48. etaža: stan br.1. u suterenu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,49 čm, [adresa], sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sagrađene na čest.br. 2915/63 stambena zgrada br. 20,22 i 24 u [adresa], površine 634 m[2] uz istovremeni upis površine predmetne nekretnine od 36,43 čm. Traži naknadu parničnog troška sa zateznim kamatama tekućim od donošenja odluke do isplate.

2. Prvotužena GU i drugotuženik ČU (dalje u tekstu: tuženici) u odgovoru na tužbu osporavaju tužbu u cijelosti. Ističu da tužitelj, koji predstavlja samo jednog od 68 upisanih suvlasnika stambene zgrade u [adresa], nije istovjetan podnositelju prigovora iz predmeta Z-56996/10, u kojem predmetu je prigovor izjavljivao kao predstavnik suvlasnika stambene zgrade u [adresa], čime je prigovor izjavljivao kao osoba koja nema ni pravnu osobnost ni stranačku sposobnost za sudjelovanje u bilo kojem pa tako ni u zemljišno-knjižnom postupku i kojeg je u navedenom postupku zastupao punomoćnik čija punomoć nije priložena spisu (punomoć za predstavnika suvlasnika stambene zgrade [adresa], 22 i 24), radi čega su tuženici u tom postupku predložili odbacivanje prigovora i radi čega nije bilo osnovnih procesnih uvjeta za njegovo usvajanje, a koji prigovor je odbijen odlukom suda od 27. siječnja 2021. Slijedom navedenog, smatraju i da je ova tužba, koja je podnesena radi ispravka tobože pogrešnog zk. upisa u predmetu Z-56996/10, neosnovana jer je podnesena od različite osobe u odnosu na osobu koja je izjavljivala prigovor u postupku Z-56996/10, a koja kao predstavnik suvlasnika zgrade nema pravnu osobnost ni stranačku sposobnost za sudjelovanje u bilo kojem, pa tako ni u postupku Z-56996/10. Radi navedenog, predlažu odbaciti tužbu jer tužitelj nema aktivnu legitimaciju niti pravnog interesa za vođenje ovog postupka jer se radi o poslovima izvanredne uprave pa bi tužbu trebali podnositi svi suvlasnici. Navode da je rješenje Z-56996/10-32, Z-36862/19, Z-36863/19 od 19. rujna 2019. pravomoćno u odnosu na predlagatelja GSKG d.o.o. koji je predstavljao sve suvlasnike stambene zgrade u [adresa] pa tako i na tužitelja, dok je tužitelj u navedenom predmetu izjavljivao prigovor u svojstvu predstavnika suvlasnika i kao takav nema pravne niti stranačke osobnosti radi čega nema uvjeta za daljnje vođenje postupka. Ističu da je pravo vlasništva tuženika vidljivo iz javnih isprava dostavljenih uz tužbu kao i da je veš kuhinja u međuvremenu izgubila svoju funkciju te nije jasno za koje potrebe bi tužitelj upotrebljavao navedenu prostoriju. Ukazuju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-3190/2011 od 7. ožujka 2012. Navode da dopis predsjednika kućnog savjeta od 23. srpnja 1985. ne predstavlja odluku kućnog savjeta i predstavnika skupa stanara i nije važeća. Ističu da predmetna nekretnina nije etažirana radi čega nije moguće ni utvrditi zajedničke dijelove nekretnine, iz kojeg razloga ne postoje osnovne pretpostavke za podnošenje tužbe u ovom predmetu, s posebnim naglaskom da tužitelj osim što nije aktivno legitimiran u ovoj parnici i što je osoba različita od osobe koje je izjavljivala prigovor u predmetu Z-56996/10, podnosi ovu tužbu i suprotno načelu svrsishodnosti postupka, jer nije jasno na koji način će isti izvršavati svoja prava u odnosu na bivše zajedničke prostorije ulaza [adresa] koji predstavlja veš kuhinju, kada isti živi na broju 22 i kada svaki suvlasnik zgrade ima ključeve vlastitog ulaza u kojem se nalazi njegov stan, radi čega tužitelj nema nikakvog pravnog interesa za vođenje ovog postupka. Predlažu odbaciti podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao: izvadak iz zemljišne knjige (list 7-8 spisa), rješenje ovoga suda poslovni broj Z-56996/10-32 od 19. rujna 2019. (list 9-33 spisa), rješenje ovoga suda poslovni broj Z-57069/2019 od 27. siječnja 2021. (list 34-36 spisa), tužbu od 30. prosinca 2008. (list 37-45 spisa), suglasnost od 19. lipnja 1985. (list 46 spisa), dopis od 23. srpnja 1985. (list 47-48 spisa), rješenje o izvedenom stanju od 9. rujna 2016. (list 49-51 spisa), nalaz i mišljenje (list 52-61 spisa), potvrdu od 3. siječnja 2019. (list 73 spisa), spis ovoga suda poslovni broj Z-51661/21 (Z-42500/21, Z-57069/19, Z-55901/19, Z- 56996/10) te spis Z-56996/10 (Z-36862/19, Z-36863/19, Z-55901/19, Z-57069/19, Z- 42500/21, Z-51661/21), izvadak iz zemljišne knjige (list 108-113 spisa), saslušani su tužitelj (list 182-183 spisa), prvotužena (list 203-204 spisa) i drugotuženik (list 204 spisa) te svjedoci VU (list 181-182 spisa), ŠU (list 186-187 spisa) i RU (list 201- 202 spisa). Nisu uzete u obzir izjave ZU i HU (list 189-190 spisa) jer su iste dostavljene protivno odredbi čl. 299. st. 2. ZPP-a. Naime, ove izjave dane su 2020. godine pa su ih tuženici mogli dostaviti do zaključenja prethodnog postupka.

4. Sud je donio odluku temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, sukladno čl. 8. ZPP – a te je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravak upisa izvršenog u korist tuženika na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označenoj kao 48. etaža: stan br.1. u suterenu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,49 čm, [adresa], sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sagrađene na čest.br. 2915/63 stambena zgrada br. 20,22 i 24 u [adresa], površine 634 m[2] na način da se upiše površina predmetne nekretnine od 36,43 čm umjesto upisane površine 54,49 čm.

6. Među strankama nije sporno da su tuženici u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora kod ovog suda pod poslovnim brojem Z-56996/10 upisali

2.

predmetnu etažu s površinom od 54,49 m

7. Među strankama je sporna aktivna legitimacija tužitelja za pokretanje ovog postupka te je sporno je li upis površine predmetne etaže bio dopušten odnosno valjan.

8. Čitanjem spisa ovoga suda poslovni broj Z-56996/10 (Z-36862/19, Z-36863/19, Z- 55901/19, Z-57069/19, Z-42500/21, Z-51661/21) utvrđeno je da se u istom vodio postupak po prijedlogu upravitelja stambene zgrade u [adresa], 22, 24 za upis u zemljišnu knjigu temeljem Pravilnika o povezivanju zemljišne knjige i knjige položenih ugovora i upisa vlasništva posebnog dijela nekretnine (''Narodne novine'', broj 60/2010) te je u navedenom postupku rješenjem od 19. rujna 2019. dopušten upis posebnog dijela 48. etaže: stana br. 1 u suterenu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,49 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. d. 2916/13, po novoj izmjeri čest. br. 2906/2 k. o. [katastarska općina], sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi za korist tuženika, svakog u ½ dijela, sve temeljem potvrde Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 3. siječnja 2019., rješenja o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 9. rujna 2016., arhitektonskog snimka izvedenog stanja nezakonito rekonstruiranog stana u stambenoj zgradi od ožujka 2016. i suglasnosti suvlasnika od 19. lipnja 1985. Navedeno rješenje osporavao je tužitelj te je je njegov prigovor odbijen rješenjem od 27. siječnja 2021., a isti je upućen svoje pravo ostvarivati u parnici tužbom za ispravak.

9. Čitanjem izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 108-110 spisa) utvrđeno je da je tužitelj jedan od suvlasnika nekretnine u [adresa], 22 i 24 u Zagrebu.

10. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. S obzirom na to da je riječ o tužbi za ispravak upisa temeljem čl. 203. st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine'', broj 63/2019., 128/2022., 155/2023. i 127/2024., dalje u tekstu: ZZK) u vezi s čl. 205. ZZK, to je nužna pretpostavka za vođenje takvog postupka postojanje rješenja donesenog u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku kojim je osoba koja smatra da ima određeno pravo upućena pokrenuti parnicu za ispravak. U konkretnom slučaju, tužitelj je upućen pokrenuti parnicu za ispravak rješenjem ovoga suda poslovni broj Z-56996/10 od 27. siječnja 2021. te je istu podnio u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja o njegovom prigovoru. Također se navodi da nije točno da predmetna nekretnina nije etažirana jer suprotno proizlazi iz dostavljenog izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

11. Tužitelj osporava provedeni upis površine stana tuženika preko 36,43 m2 do 54,49 m[2] odnosno osporava upis površine od 18,06 m smatrajući da tuženici za upis vlasništva sporne površine nemaju ispunjene zakonske uvjete jer nemaju odobrenje tadašnje nadležne vlasti za takvo imovinskopravno raspolaganje niti su sadašnji suvlasnici s time suglasni s obzirom na to da protiv tuženika vode postupke radi isplate zbog bespravnog korištenja te radi iseljenja iz te prostorije koja je zajednička.

12. Tuženici pak smatraju da su vlasništvo predmetne prostorije stekli građenjem, da su za to imali valjano odobrenje odnosno suglasnost nositelja stanarskog prava i vlasnika stana od 19. lipnja 1985.

13. Tužitelj u iskazu navodi da u predmetnoj zgradi živi već 58 godina te ističe da su svi stanari na adresi [adresa] te 1985. godine potpisali suglasnost tuženicima da mogu dok su njihova djeca mala koristiti predmetnu prostoriju koja je bila praona rublja. On je postao predstavnik stanara početkom 90-ih godina. Početkom 2000-ih godina su pojedini stanari počeli tražiti predmetni zajednički dio i to dio na koji su se tuženici proširili, budući da je isto bilo potrebno stanarima za zajedničko odlaganje stvari. Posebno ukazuje da je predmetni stan površine 36 -37m[2] , te da takav identičan stan postoji i na adresi [adresa] i [adresa], i to u izvornom obliku, odnosno da se u druga dva ulaza nije proširilo na predmetnu zajedničku prostoriju. Ukazuje da je to utvrdio i vještak koji je izvršio nalaz i mišljenje u odnosu na predmetni stan i predmetnu prostoriju. Navodi da su pokušali mirnim putem doći do predmetne prostorije, ali ističe da to nisu uspjeli pa su pokrenuli parnične postupke radi stjecanja prava na predmetne prostorije. 1985. godine predstavnik stanara je bio IU, a kojeg je on naslijedio početkom 90-ih (kao predstavnik stanara), te ističe da je tada bio upoznat da je IU kao predstavnik stanara odbio zahtjev tuženika na proširenje na zajedničke prostorije, i to kao predstavnik zgrade kao cjeline, kao i danas, i to ulaza broj 20, 22 i 24. Navodi da mu predstavnik stanara IU nije predao nikakvu dokumentaciju o istome. Stanovi na predmetnoj adresi nemaju pripadajuće šupe. Namjena te prostorije bila je sušiona rublja.

14. Prvotužena GU u iskazu navodi da su te 1985. godine svi stanari u ulazu dali suglasnost da se predmetna prostorija sušionica trajno pripoji njihovom stanu. Ističe da su njima ostali stanari tada rekli i da uzmu i drugu prostoriju, tzv. praonicu i da ju isto pripoje, a budući da se ista nije koristila, ali su oni rekli da im je dovoljna samo ova prostorija tzv. sušiona, te su samo nju i pripojili. Navodi da je u praoni koju nisu pripojili bio radijator, a da u sušioni koju su pripojili nije bilo radijatora, odnosno ista nije bila grijana. Nakon pripajanja te prostorije im, sve negdje do iza 2010. godine (ne zna točno kad), nitko to nije osporavao. Prva je počela osporavati VU koja živi na 5 katu, i jedina ima ključ odnosno jedina je u posjedu prostorije do njihovog stana, a koja prostorija je nekad bila smetlarnik. Navodi da gospođa VU jedina ima ključ te se ne brine za tu prostoriju te su prisutni štakori. Navodi i da je ona inicirala sastanak stanara da bi oni trebali plaćati najamninu za tu prostoriju, ali su stanari na sastanku odbili njen prijedlog.Predmetnu prostoriju pripojili su stanu sa sredstvima koja su dobili iz kredita, i to suprug je dignuo kredit u svojoj firmi, a ona u svojoj. Navodi da je njen poslovođa iz firme OU izvršio nadzor trošenja tih kreditnih sredstava, da vidi da su utrošena za tu namjenu. Navodi da su oni dobili suglasnost od stanara za trajno spajanje te prostorije svome stanu. Navodi da je prije UU predstavnik suvlasnika bio gospodin U. Navodi da joj nije nikada poznato da je potpisana izjava od strane gospodina IU, u svojstvu predsjednika kućnog savjeta 23. srpnja 1985. Nije joj poznato odnosno ne zna da je IU ikada bio predstavnik stanara, odnosno kućnog savjeta. Ona i suprug napisali su molbe svojim firmama te su tako i dobili kredit. Navodi da su prije ulaska u tu prostoriju odnosno prije spajanja stana zatražili i dozvolu od SIZ-a Grada Zagreba (Dubrava), te su i dobili dozvolu, a sjeća se da je to bio gospodin BU. Navodi da je razlog zašto UU vodi postupke protiv njih, odnosno ona pretpostavlja budući da je prije spajanja predmetne prostorije, odnosno prije 1985. kod njih došao gospodin SU, koji je bio prijatelj majke gospodina UU, KU, te je prema njenim saznanjima njihova namjera bila da se upravo KU i SU zajedno dosele u predmetnu sušionicu, a koju bi potom spojili i sa praonicom u jedan stan. Ističe da se SU o tome kod njih i raspitivao te da ih je i pitao imaju li oni namjeru spojiti predmetnu prostoriju sušione, a ona je odgovorila njemu da imaju namjeru spojiti sušionu svome stanu nakon suglasnosti stanara. Navodi da od časa tog pripajanja ta prostorija predstavlja sastavni dio njihovog stana. Na upit koju dokumentaciju je ona donijela SIZ-u Dubrava, odnosno gospodinu BU, navodi da je donijela sve što su tražili u SIZ-u, sve papire, pa tako i o djeci, potvrde koliko ih živi u stanu te je dala i suglasnost stanara. Ističe da nije trebala odobrenje odnosno suglasnost predstavnika stanara jer je predstavnik stanara živio u drugom ulazu. Sjeća se da ju je i tada gospodin G pitao hoće li to biti dovoljno kvadrata za njih, te joj je dao i jednu potvrdu kojom se dopustio pripajanje i useljavanje. Ističe da je ona tu potvrdu zagubila te je potom otišla (ali se ne sjeća točno kada) u općinu Dubrava, ali su joj rekli da je njima dokumentacija uništena u poplavi. Navodi da nije nikada zaprimila odluku kućnog savjeta koju je potpisao gospodin IU 1985. godine, a ističe da se ne sjeća tko je tada bio predstavnik stanara odnosno kućnog savjeta. Ističe da joj nije poznato da bi to bio IU, odnosno ističe da joj nije poznato da bi IU bio ikada predstavnik stanara odnosno kućnog savjeta. Navodi da su radove pripajanja prostorije izvršili otprilike kada je njihov sin imao 10 godina, a on je 1976. godište. Navodi da su prvotno dobili suglasnost stanara, a potom navedenu potvrdu SIZ-a Dubrava, te potom su zatražili od svojih firmi ona i suprug kredite. Nakon što su krediti odobreni izvršili su građevinske radove za pripajanje te prostorije stanu. Navodi da je ona radila u firmi Nikola Tesla, a suprug Dalekovodu te su oboje ishodili manje kredite za predmetno pripajanje, odnosno adaptaciju tim firmama. Navodi da nisu tražili veći stan kada im je to rekao gospodin JU iz razloga jer su se navikli na predmetnu lokaciju susjede i predmetni stan, a i djeca su tu odrasla. Predmetne sušiona imala je električnu energiju, odnosno sjeća se da je u toj prostoriji prije pripajanja bila žarulja. Ne zna točno kako se plaćala potrošnja za tu prostoriju, ali misli da je to bilo zajednički račun za sve zajedničke prostorije

15. Drugotuženik ČU u iskazu navodi da se pridružuje iskazu prvotužene, svoje supruge, ali pojašnjava u odnosu na predmetnu sušionu i električnu energiju slijedeće: navodi da je ta struja bila spojena na zajedničke prostorije, ali kada je pripojio predmetnu prostoriju svome stanu, onda je tu struju pripojio na svoje brojilo, odnosno ističe da je od trenutka pripadanja predmetne prostorije njihovom stanu, on plaćao potrošnju struje za tu prostoriju. Nema saznanja da je IU ikada bio predstavnik kućnog savjeta. Navodi da se ne sjeća da bi ikada zaprimio odluku kućnog savjeta koju je potpisao IU. Ne zna tko je bio predstavnik kućnog savjeta te 1985. godine. Navodi da se jedino sjeća gospodina U kao predsjednika kućnog savjeta. Navodi da su se uselili u predmetni stan 1976. te da nije tražio od svoje firme kasnije veći stan budući da su se navikli na život tu te da im je i škola i vrtić bio blizu. Ne sjeća se je li njegova supruga dobila potvrdu od SIZ-a Dubrava. Navodi da se sjeća da je jedna osoba tražila da oni plaćaju najamninu za tu prostoriju, navodi da on nije ništa rekao na to traženje.

16. Svjedokinja RU navodi da je rođena 1971. godine te da od rođenja živi na predmetnoj adresi u [adresa]. Poznaje tuženike te njihovu djecu, kćer i sina. Ističe da se sjeća da je 1985. godine dana suglasnost tuženicima od strane stanara tog ulaza da pripoje predmetnu prostoriju svome stanu. Ističe da je naknadno predstavnik stanara skupljao potpise od ostalih stanara kojim je tražio da se vrati predmetna prostorija svim suvlasnicima, a na što je njena majka NU odgovorila predstavniku stanara da joj ne pada na pamet, jer nešto što je dala ne želi tražiti nazad. Predmetna prostorija dala se tuženicima na neodređeno vrijeme, a ne na određeno vrijeme. Navodi da se predmetna prostorija nije koristila kao veš kuhinja, već se koristila kao zajednički otpad starih stvari drugih stanara. Predmetna prostorija nije imala grijanje, te ističe da je istoj bila namjena sušiona, koja nikad nije dovedena u funkciju. Stanari su dali suglasnost za spajanje te prostorije stanu tuženika, to što su tuženici imali dvoje male djece te im je iz tog razloga trebao veći prostor. Navodi da je predstavnik suvlasnika koji je skupljao potpise za povrat prostorija bio UU. Misli da je prije UU predstavnik stanara bio gospodin U. Navodi da joj je prvi glas da bi nekada bio predstavnik stanara IU, odnosno ističe da za istog nikada nije čula. Navodi da zna tko je IU, odnosno da je on preminuo, a prije je živio u srednjem ulazu na zadnjem katu. Zgrada ima tri ulaza. Predstavnik stanara je predstavnik sva tri ulaza. Predmetna tri ulaza imaju ukupno 51 stan te da na sastanak stanara koji organizira predstavnik stanara dođe otprilike predstavnici 6 stanova, po dva iz svakog ulaza, odnosno ističe da je jako slab odaziv na predmetne sastanke. Potpisnici predmetne suglasnosti iz 1985. godine bili su svi stanari predmetnog ulaza [adresa], ranije Marijana Badela 24. Nema saznanja da je netko uskratio suglasnost tuženicima za pripajanje te zajedničke prostorije njihovom stanu, odnosno ističe da su svi dali suglasnost. Ne zna je li uskraćena suglasnost od strane kućnog savjeta. Zna da je pokrenut neki postupak radi iseljenja tuženika iz predmetne prostorije, ali ne zna je li pokrenut neki drugi postupak. Ne zna tko je plaćao električnu energiju za tu prostoriju.

17. Svjedokinja VU navodi da poznaje i tužitelja i tuženike budući da je ona njihova susjeda na adresi [adresa], V. kat, a da je tužitelj na adresi [adresa], a tuženici na njenoj adresi [adresa]. Navodi da su stanari 1985.g. i to stanari na adresi [adresa] dali suglasnost tuženicima, ali naglašava na korištenje da mogu koristiti tadašnju praonicu rublja, odnosno da se na taj način mogu proširiti budući da su živjeli sa dvoje mldb. djece različitog spola u jednosobnom stanu. Navodi da je suglasnost potpisao njen muž, a ona je bila s tim suglasna, ne zna za ostale stanare. Navodi da su dali suglasnost upravo dok su djeca maloljetna. Ne zna je li u međuvremenu bio pokušaj nekog mirnog rješenja, jer je 15 godina živjela izvan Hrvatske. Nema saznanja da je pokrenut sudski postupak za iseljenje. Nema saznanja je li netko još drugi od suvlasnika tih 80-ih godina tražio neko proširenje na neku drugu zajedničku prostoriju. Ne zna je li te 1985. naknadno odbijen zahtjev tuženika za proširenje na zajedničke prostorije. Ne zna kako glasi tekst predmetne suglasnosti koju je potpisao njen suprug. Ne zna kada su se tuženici proširili na predmetnu prostoriju, odnosno je li to bilo prije davanja suglasnosti njima ili poslije. Navodi da je otišla u Emirate i to u Abu Dabi sa obitelji 1986. ili 1987. te se vratila 2002.

18. Čitanjem suglasnosti od 19. lipnja 1985. (list 46 spisa) razvidno je da su istom 15 od 16 navedenih stanara (nedostaje potpis kod 15. Č) da suglasnost obitelji E da mogu za svoje potrebe adaptirati i koristiti prostorije zajedničke praonice rublja.

19. Iz dopisa od 23. srpnja 1985. predsjednika kućnog savjeta IU razvidno je da isti odgovara drugotuženiku u vezi njegove molbe od 5. srpnja 1985. te odbija njegovu molbu jer nema zakonske osnove da se proširi na zajedničke prostorije stanara ulaza te ujedno navodi da mu odobrenje nisu potpisali niti 100 % stanari (cit. ''neupućeni stanari u obaveze većinom nezainteresirane to su učinili, a ne 100 % potpisali'' …ne dolazi u obzir pa da Vam cijela zgrada potpiše...'').

20. Iskaz tužitelj cijenjen je istinitim u dijelu u kojem navodi da je predstavnik stanara predmetne nekretnine, da su pojedini stanari počeli tražiti povrat zajedničke prostorije na koju su tuženici proširili svoj stan te da je predstavnik stanara IU odbio zahtjev tuženika za proširenjem jer je navedeno suglasno iskazu tuženika, svjedoka i dopisa od 23. srpnja 1985. Njegov iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem navodi da su stanari ulaza [adresa] potpisali suglasnost za korištenjem predmetne prostorije koja je bila praona dok su im djeca mala jer to vremensko ograničenje korištenja prostorije ne proizlazi iz suglasnosti od 19. lipnja 1985.

21. Iskaz tuženika cijenjen je istinitim u dijelu u kojem su naveli da su spornu prostoriju adaptirali i pripojili svom stanu o vlastitom trošku –sredstvima ostvarenim kreditom. Njihovih iskaz nije prihvaćen u dijelu u kojem navode da su im suglasnost potpisali svi stanari njihovog ulaza jer iz same suglasnosti proizlazi da je nisu potpisali svi. Također nije prihvaćen njihov iskaz da su se stanari njihovog ulaza suglasili da tu prostoriju pripoje svom stanu jer iz suglasnosti proizlazi da su potpisani stanari suglasni da prostoriju adaptiraju i koriste za svoje potrebe. Nije prihvaćen njihov iskaz u dijelu u kojem navode da su prije ulaska u tu prostoriju odnosno prije spajanja stana tražili i dozvolu SIZ-a Grada Zagreba (Dubrava) jer o tome nisu predočili ikakvu dokumentaciju niti su ikakvom dokumentacijom dokazali da bi takva potvrda bila uništena u poplavi općine Dubrava jer su o takvom događaju (poplavi i uništenju dokumentacije) od nadležnog tijela mogli ishoditi potvrdu. U izostanku takve potvrde, sud ne vjeruje njihovim iskazima u tom dijelu. Također, nije prihvaćen niti njihov iskaz da se ne sjećaju da je predstavnik stanara bio IU kao i da bi primili njegov dopis od 23. srpnja 1985. jer suprotno proizlazi iz njegovog dopisa od 23. srpnja 1985.

22. Iskaz svjedokinje RU nije prihvaćen u dijelu u kojem navodi da se sjeća da je 1985. godine dana suglasnost tuženicima da pripoje sporno prostoriju stanu jer je nelogično da bi se ista sjećala takvog događaja s obzirom na to da je tada imala 14. godina pa nije uobičajeno da se time bave djeca te dobi. Sudu je prihvatljivo da ista o tome crpi naknadna saznanja od svoje majke NU budući da se i na suglasnosti nalazi potpis osobe takvog prezimena. Nije prihvaćen njezin iskaz u kojem navodi da je dana suglasnost stanara za pripajanje te prostorije stanu tuženika jer takvo što ne proizlazi iz suglasnosti.

23. Iskaz svjedokinje VU prihvaćen je u dijelu u kojem je navela da je njezin suprug potpisao suglasnost tuženicima da mogu koristiti spornu prostoriju, međutim nije prihvaćen iskaz u dijelu u kojem navodi da je suglasnost dana ograničeno odnosno dok su djeca maloljetna jer takvo što iz suglasnosti ne proizlazi.

24. Odredbom čl. 372. ZV propisano je:

(1) Tko je do stupanja na snagu ovoga Zakona, a na temelju odobrenja koje je nadležna vlast dala u granicama svoje ovlasti na takvo imovinskopravno raspolaganje, o svome trošku proveo prenamjenu zajedničkih prostorija u zgradi u društvenom vlasništvu u stan ili drugu samostalnu prostoriju, stekao je time na temelju i u okviru toga odobrenja pravo vlasništva prenamijenjenih prostorija kao posebnoga dijela nekretnine, zajedno s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine, u smislu odredaba članka 370. ovoga Zakona.

(2) Odredba stavka 1. ovoga članka primjenjuje se na odgovarajući način i na nadogradnje, dogradnje i prigradnje nekretnine izvršene do stupanja na snagu ovoga Zakona na temelju valjanoga odobrenja nadležne vlasti i o svome trošku.

(3) Ako je do stupanja na snagu ovoga Zakona provedena prenamjena, nadogradnja, pregradnja ili dogradnja iz stavka 1. i 2. ovoga članka, nadležni će sud na zahtjev zainteresirane osobe odrediti upis u zemljišnoj knjizi toga vlasništva uspostavljenoga na odgovarajućem suvlasničkom dijelu cijele nekretnine, a na temelju ovršne sudske odluke kojom je utvrđeno stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine te takve odluke kojom je utvrđena veličina odgovarajućega suvlasničkoga dijela, odnosno na temelju isprave svih suvlasnika cijele nekretnine kojom oni priznaju stjecanje vlasništva posebnoga dijela nekretnine i sporazumno određuju veličinu odgovarajućega suvlasničkoga dijela na kojem se to vlasništvo osniva.

25. Dakle. prenamjenom zajedničkih prostorija u zgradi, a među strankama nije sporno da je prostorija koju su tuženici pripojili svom stanu zajednička prostorija, u društvenom vlasništvu moglo se steći vlasništvo prenamijenjienih prostorija ako su se stekle pretpostavke propisane odredbom čl. 372. st. 1. ZV, a to znači da je prenamjena:

- provedena do stupanja ZV na snagu,

- izvršena na temelju valjanog odobrenja nadležne vlasti i

- o vlastitom trošku.

26. Na temelju prihvaćenog iskaza tuženika u tom dijelu utvrđeno je da su tuženici pripajanje zajedničke prostorije svom stanu i uređenje iste izvršili o vlastitom trošku.

27. Nadalje je utvrđeno da su tuženici ishodili rješenje o izvedenom stanju 9. rujna 2016. (list 49-51 spisa).To rješenje predstavlja samo ispravu kojom se ozakonjuje bespravno sagrađeni ili rekonstruirani objekt, odnosno u konkretnom slučaju rekonstruirani dio posebnog dijela (stana) – pripajanje stanu zajedničke prostorije zgrade i njena prenamjena u dnevni boravak, dok ne predstavlja ispravu koja bi imala pravni učinak na vlasništvo i druga stvarna prava na zgradi za koju se odnosi niti predstavlja temeljem kojeg bi se takav novonastali posebni dio, mogao upisati u zemljišnu knjigu.

28. U trenutku promjene namjene zajedničke prostorije u pripojeni dio stana tuženika i prenamjenu iste u dnevni boravak (1986. godine prema iskazu tuženika), na snazi je bio Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 52/74, dalje u tekstu ZSO). Prema odredbi čl. 41 ZSO taksativno su navedena prava i dužnosti skupa stanara, pa je u pogledu upravljanja zgradom skup stanara bio ovlašten odlučivati samo o načinu korištenja zajedničkih prostorija, voditi brigu o održavanju zgrade u ispravnom stanju u skladu s propisima koji to reguliraju, te o uređenju i održavanju zemljišta koje služi za upotrebu zgrade. Skup stanara nije zakonom ovlašten donositi odluku o promjeni namjene zajedničke prostorije pa stoga nije mogao niti dati suglasnost za pripajanje iste stanu tuženika i prenamjenu u dnevni boravak.

29. Iz toga razloga tuženici nisu imali odobrenje nadležne vlasti za takvu prenamjenu zbog čega nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 372. ZV temeljem koje bi isti stekli pravo vlasništva prenamijenjene prostorije kao posebnog dijela nekretnine.

30. Tuženici niti naknadno nisu stekli takvu suglasnost jer su izostale suglasnosti ostalih suvlasnika za takvu nadogradnju budući da je tuženici nisu predočili sudu, a iz iskaza tužitelja i svjedokinje VU proizlazi da im najmanje oni kao suvlasnici navedeno spore. Stoga, u izostanku takve suglasnosti nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl. 156. ZV temeljem koje bi tuženici mogli steći vlasništvo nad takvom prigradnjom. Činjenica da su se neki drugi vlasnici upisali na temelju suglasnosti stanara (kao što tuženici upiru na upis u Belostenčevoj 6 u predmetu Z-57118/13), nema utjecaja na ovaj postupak jer suglasnost iz tog predmeta nije dana u odnosu na ovu nekretninu odnosno u tom predmetu su vlasnici tako pripojenih prostorija imali potrebne suglasnosti suvlasnika za upis, a što je u konkretnom slučaju izostalo.

31. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne prostorije od 18,06 m[2] od strane tuženika jer nisu proveli prenamjenu predmetnog prostora uz valjano odobrenje nadležne vlasti u granicama njene ovlasti niti su tu suglasnost naknadno dobili od suvlasnika nekretnine u smislu odredbe čl. 156. ZV.

32. Zbog toga je osnovan zahtjev za ispravak upisa površine predmetnog stana čiji su isti suvlasnici- 48. etaže: stan br.1. u suterenu desno koji se sastoji od dvije sobe i ostalih prostorija u površini od 54,49 čm, [adresa], sa kojim suvlasništvom je neodvojivo povezan odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine, a koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, sagrađene na čest.br. 2915/63 stambena zgrada br. 20,22 i 24 u [adresa], površine 634 m[2] na način da se upiše površina predmetne nekretnine od 36,43 čm umjesto upisane površine 54,49 čm jer za ostalih 18,06 m[2] (spornu zajedničku prostoriju), tuženici nemaju valjani pravni temelj stjecanja vlasništva.

33. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP – a, čl. 161. st. 3. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (1.327,36 eura) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/2023, dalje u tekstu: OT).

34. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT - 100 bodova), zastupanje na ročištima 17.02.2022., 27.04.2022., 07.05.2024., 05.09.2024., 13.11.2024., 28.01.2025. i 12.02.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT - 100 bodova svako), sastav podnesaka od 08.07.2021., 14.03.2022. i 10.07.2023. (Tbr. 8. toč. 1. OT - 100 bodova svaki), vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. OT), trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu od 550,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i presudu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 2.829,63 eura, sukladno čl. 155. ZPP - a.

35. S obzirom da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 10. travnja 2026. do isplate.

36. Zatezna kamata na parnični trošak dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022 i 155/2023, dalje u tekstu: ZOO)..

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Sanja Grgurić Hojski

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA PROTIV PRESUDE:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, ovom sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rj. za s.p. na presudu

- tuženiku po pun.