REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SESVETAMA
Industrijska cesta 15, Sesvete
Poslovni broj: Povrv-283/2024-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Općinski sud u Sesvetama po sucu toga suda Ivi Raos u pravnoj stvari tužitelja VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Dubrovnik, Vladimira Nazora 19, OIB: 00862047577, zastupanog po punomoćniku Lovri Zovku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Zovko, Šimunković i Ivanović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika RIVIJERA DUBROVNIK d.o.o., Sesvete, Kobiljačka cesta 121, OIB: 68258638039, radi isplate, bez održavanja rasprave, 10. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, posl.br. Ovrv-8520/2025 od dana 10.08.2024. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku RIVIJERA DUBROVNIK, Sesvete, Kobiljačka cesta 121, OIB: 68258638039, da plati tužitelju, VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Vladimira Nazora 19, 20000 Dubrovnik, OIB: 00862047577, zakonske zatezne kamate i to:
• na iznos od 1,59 EUR tekućom od 01.07.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.07.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.08.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.10.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.10.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.12.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.12.2021. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.01.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 03.03.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.03.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.05.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.05.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.07.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.07.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.08.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.10.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.10.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.12.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.12.2022. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 29.01.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 03.03.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.03.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.05.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.05.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.07.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.07.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.08.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.10.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.10.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.12.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.12.2023. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.01.2024. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 02.03.2024. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 31.03.2024. godine do 28.08.2024., • na iznos od 1,65 EUR tekućom od 01.05.2024. godine do 28.08.2024., po kamatnoj stopi koja se od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimira Copića iz Dugog Sela, posl.br. Ovrv-8520/2025 od dana 10.08.2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 50,00 Eur.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 151,54 Eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Krešimir Copić iz Dugog Sela, posl.br. Ovrv-8520/2025 od dana 10.08.2024. godine u dijelu u kojem je naloženo tuženiku RIVIJERA DUBROVNIK, Sesvete, Kobiljačka cesta 121, OIB: 68258638039, da plati tužitelju, VODOVOD DUBROVNIK d.o.o., Vladimira Nazora 19, 20000 Dubrovnik, OIB: 00862047577 iznos od 57,69 Eur te se utvrđuje da je tužba povučena.
Obrazloženje
1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Krešimir Copić, donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-8520/2024, javnobilježnički predmet: UPP/OS- Ovrv-1061/2024 od 10.08.2024. na temelju vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga od 01.01.2023. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 57,69 Eur s pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.
2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor navodeći kako zadnjih godina nisu zaprimili račune tužitelja niti opomenu pred utuženje već da su im isti tek na njihov zahtjev dostavljeni 29.07.2024. nakon pokretanja postupka. Navodi kako je 28.08.2024. uplaćeno na račun tužitelja 62,44 Eur na ime glavnice svih računa te da bi svi računi bili plaćeni pravovremeno da su im dostavljeni. Navodi kako stoga nije u obvezi platiti zatezne kamate te troškove postupka.
3. Rješenjem ovoga suda posl.br. Povrv-283/2024 od 20.08.2025. stavljeno je van snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnoga naloga.
4. Tužitelj se podneskom očitovao na prigovor navodeći kako tuženik ne spori niti osnovu niti visinu utuženog potraživanja, već samo ističe da mu računi koji se odnose na utuženo potraživanje nisu nikada dostavljeni. Dapače, da tuženik ne spori niti osnovu niti visinu utuženog potraživanja potvrđuje I činjenica da je isti nakon utuženja djelomično podmirio dug. Tužitelj ističe kako je kao trgovačko društvo registrirano za djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te javni isporučitelj vodnih usluga na području grada Dubrovnika. Nesporno je da je tuženik korisnik vodnih usluga i to na mjestu potrošnje 46040 na adresi GRADILIŠTE, Solinska B.B., 20000 Dubrovnik. Obzirom na navedeno, tuženik je kao korisnik vodnih usluga na predmetnom obračunskom mjernom mjestu, u skladu sa Zakonom o vodnim uslugama (NN br. 66/2019, dalje u tekstu: ZVU), dužan plaćati cijenu vodnih usluga isporučitelju vodnih usluga – tužitelju. Člankom 42. stavkom 1. ZVU propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga te da je obveznik plaćanja vodnih usluga upravo korisnik vodnih usluga, ovdje tuženik. Slijedom svega navedenog jasno je kako je tužitelj ovlašten pružati vodne usluge na području grada Dubrovnika te za tako pružene usluge naplatiti naknadu, a što tuženik niti ne osporava. Prema članku 43. stavku 1. ZVU visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga, dok je prema članku 40. stavku 1. ZVU javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima. U skladu s navedenim tužitelj je dana 07.06.2011. godine donio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga koji su izmijenjeni i dopunjeni Odlukom o izmjeni i dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga iz travnja 2015. godine (dalje u tekstu zajednički: Opći uvjeti). Člankom 33. stavkom 1. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom i izražava u jediničnom iznosu m3 (metar kubični). Prema članku 34. Općih uvjeta, po očitanju vodomjera korisniku usluge se ispostavlja račun za pruženu uslugu po cijeni m3 isporučene vode, na iznos koji sadrži: cijenu za isporučenu vodnu uslugu prema očitanoj potrošnji, porez na dodanu vrijednost, naknade propisane Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva, općim aktima jedinice područne (regionalne) samouprave i aktima jedinica lokalne samouprave na vodouslužnom području i anglomeraciji, pri čemu cijenu pružene usluge određuje isporučitelj usluge svojom odlukom sukladno zakonskim odredbama. Cijena vodnih usluga tužitelja određena je, u skladu s citiranim odredbama zakona i Općih uvjeta, Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja od 16.06.2016. godine (dalje u tekstu: Odluka). U odnosu na navode tuženika da tužitelj navodno nije tuženiku uredno ispostavio sve račune koji se odnose na utužena razdoblja, među strankama nije sporno da je tuženik korisnik usluga tužitelja i da je iste dužan platiti. Točno je da je tuženik nakon zaprimanja Obavijesti javnog bilježnika e-mailom kontaktirao punomoćnika tužitelja u vezi dostave spornih računa te su mu na njegov zahtjev svi računi dostavljeni, a iste je tuženik podmirio tek nakon donošenja rješenja o ovrsi. Tužitelj ističe da je sporne račune koji se odnose na utužena potraživanja uredno dostavljao na adresu sjedišta tuženika, obzirom da je tuženik trgovačko društvo, a ne na adresu obračunskog mjesta, a što je razvidno i iz samih računa koji se odnose na utuženo potraživanje. Tužitelj ukazuje da ne postoji zakonska obveza tužitelja da tuženiku račune dostavlja preporučenom poštanskom pošiljkom. U odnosu na navedeno, tužitelj ukazuje da nije životno ni logično da se tuženik kao pravna osoba nije u nijednom trenutku u vremenskom razdoblju od tri godine zapitao zašto mu nisu dostavljeni računi za pružene usluge, kao ni da se isti u više godine u vezi isporuke računa niti jednom nije obratio tužitelju i to sve dok tužitelj nije pokrenuo ovršni postupak. Također, tužitelj ukazuje na odredbu članka 42. stavak 1. Općih uvjeta kojom je propisano da je korisnik usluge, ovdje tuženik, dužan platiti račun za vodne usluge u roku dospijeća naznačenom na ispostavljenom računu. Uz sve navedeno tužitelj ističe da je tuženik nakon utuženja i donošenja rješenja o ovrsi i to dana 28.08.2024. godine izvršio uplatu na ime utuženog dugovanja. U vezi s navedenim, tužitelj ukazuje na odredbu članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), a koja odredba glasi: „Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.“. Nadalje, uzevši u obzir da je tuženik uplatu izvršio nakon utuženja odnosno nakon donošenja Rješenja o ovrsi, isti je tužitelju pored glavnice dužan podmiriti troškove postupka, kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate. Predmetnom uplatom glavnice tuženik je priznao dug, a što potvrđuje i sudska praksa. Dodatno, tužitelj ističe da tuženik nakon utuženja uredno podmiruje daljnje račune ispostavljene od strane tužitelja, a koji računi su dostavljeni na istu adresu i na isti način kao i računi koji se odnose na utužena potraživanja.
5. Tuženik nije osporio navode tužitelja iz podneska od 18.09.2025. kao niti isprave dostavljene uz predmetni podnesak.
6. Primjenom odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13. i 89/14., 70/19, 80/22, 140/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) s obzirom na to da je tužitelj djelomično povukao tužbu u ovom predmetu dok se tuženik povlačenju tužbe premda uredno obaviješten 22.10.2025. nije protivio odlučeno je kao u točki I. izreke ovoga rješenja.
7. Odredbom iz čl. 332.a st. 2. ZPP-a propisano je da ako je tuženik u odgovoru na tužbu priznao odlučne činjenice, neovisno o tome što je osporio tužbeni zahtjev ili ako tuženik nije izričito osporio tužbeni zahtjev, sud može bez zakazivanja ročišta donijeti presudu (članci 325. i 329.), ako ne postoje druge smetnje za njezino donošenje.
8. U dokaznome postupku izvedeni su dokazi uvidom u otvorene stavke tužitelja, račune za razdoblje od svibnja 2021. do lipnja 2024., Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga od 07.06.2011., Odluku o cijeni vodnih usluga od 16.06.2016., Cjenik vodnih usluga od 01.07.2016., e-mail tuženika od dana 24.07.2024., e-mail tužitelja od dana 29.07.2024, karticu kupca od dana 09.09.2025.
9. Postupajući sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) te ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
10. Zahtjev tužitelja odnosi se na isplatu dospjelog potraživanja za komunalnu uslugu opskrbe vodom. Nesporno je kako je tužitelj kao trgovačko društvo registrirano za djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje te javni isporučitelj vodnih usluga na području grada Dubrovnika te da je tuženik korisnik vodnih usluga i to na mjestu potrošnje 46040 na adresi GRADILIŠTE, Solinska B.B., 20000 Dubrovnik.
11. Člankom 42. stavkom 1. Zakona o vodnim uslugama (NN br. 66/2019, dalje: ZVU), propisano je da su sredstva cijene vodnih usluga prihod isporučitelja vodnih usluga te da je obveznik plaćanja vodnih usluga upravo korisnik vodnih usluga, ovdje tuženik. Prema članku 43. stavku 1. ZVU visinu cijene vodnih usluga odlukom određuje isporučitelj vodnih usluga, dok je prema članku 40. stavku 1. ZVU javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati u skladu s njima. U skladu s navedenim tužitelj je dana 07.06.2011. godine donio Opće i tehničke uvjete isporuke vodnih usluga koji su izmijenjeni i dopunjeni Odlukom o izmjeni i dopuni Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga iz travnja 2015. godine (dalje u tekstu zajednički: Opći uvjeti). Člankom 33. stavkom 1. Općih uvjeta propisano je da se količina pružene usluge opskrbe vodom i odvodnje otpadnih voda utvrđuje vodomjerom i izražava u jediničnom iznosu m3 (metar kubični). Prema članku 34. Općih uvjeta, po očitanju vodomjera korisniku usluge se ispostavlja račun za pruženu uslugu po cijeni m3 isporučene vode, na iznos koji sadrži: cijenu za isporučenu vodnu uslugu prema očitanoj potrošnji, porez na dodanu vrijednost, naknade propisane Zakonom o financiranju vodnog gospodarstva, općim aktima jedinice područne (regionalne) samouprave i aktima jedinica lokalne samouprave na vodouslužnom području i anglomeraciji, pri čemu cijenu pružene usluge određuje isporučitelj usluge svojom odlukom sukladno zakonskim odredbama. Cijena vodnih usluga tužitelja određena je, u skladu s citiranim odredbama zakona i Općih uvjeta, Odlukom o cijeni vodnih usluga tužitelja od 16.06.2016. godine (dalje u tekstu: Odluka). U odnosu na navode tuženika da tužitelj navodno nije tuženiku uredno ispostavio sve račune koji se odnose na utužena razdoblja, među strankama nije sporno da je tuženik korisnik usluga tužitelja i da je iste dužan platiti. Iz utuženih računa je vidljivo da su isti dostavljani na adresu sjedišta tuženika. Pri tome valja istaknuti da ne postoji zakonska obveza tužitelja vršiti osobnu dostavu računa, pa tako niti uz povratnicu odnosno dostavnicu, pa se ukazuje neosnovanom tvrdnja tuženika da mu tužitelj nije nikada slao račune za utuženu tražbinu i da nikada nije primio uplatnice od strane tužitelja. Tvrdnja tuženika da ne postoji njegova obveza plaćanja utužene tražbine jer da nije primio utužene račune je neosnovana, a imajući u vidu činjenicu da osnov zaduženja nastaje već samim ispunjenjem zakonskih pretpostavki propisanim Zakonom o vodnim uslugama odnosno nesporne činjenice da je tuženik suvlasnik odnosno vlasnik predmetne nekretnine. Člankom 42. stavak 1. Općih uvjeta kojom je propisano da je korisnik usluge, ovdje tuženik, dužan platiti račun za vodne usluge u roku dospijeća naznačenom na ispostavljenom računu.
12. U postupku utvrđenim proizlazi kako je tuženik nakon utuženja i donošenja rješenja o ovrsi 28.08.2024. uplatio glavnicu utuženog potraživanja tužitelja.
13. Odredbom članka 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO), propisano je kako dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.“. Nadalje, uzevši u obzir da je tuženik uplatu izvršio nakon utuženja odnosno nakon donošenja Rješenja o ovrsi, isti je tužitelju pored glavnice dužan podmiriti troškove postupka, kao i pripadajuće zakonske zatezne kamate. Predmetnom uplatom glavnice tuženik je priznao dug. Stopa zateznih kamata za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog računa pa do isplate određuje se sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.
14. Kako je tužitelj za naveden iznos povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva u dijelu glavnice, a čemu se tuženik nije protivio to je osnovano potraživanje tužitelja s osnova zatezne kamate tekuće na pojedine iznose od dospijeća do plaćanja. Prema odredbi čl. 172. ZOO-a ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Prema stajalištu suda ova zakonska odredba uređuje način uračunavanja plaćanja uvijek kada dužnik uz glavnicu duguje i kamate i troškove. Svrha ove odredbe je zaštita vjerovnika i poticanje na disciplinu u plaćanju pa se pravilo ne smije primjenjivati restriktivno, tako da štiti dužnika. Stoga, ako je dužnik platio glavnicu, vjerovnik se ima pravo koristiti pravom uračunavanja i primljenim iznosom naplatiti kamate, ali je o tome obvezan obavijestiti dužnika. U suprotnome valja smatrati da se suglasio sa dužnikovom ponudom da ponajprije otplaćuje glavnicu. Iz stanja u spisu jasno proizlazi da je tuženik, navedenim uplatama, izvršio plaćanje glavnice duga i da se tužitelj s time suglasio.
15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
16. Temeljem prethodnih utvrđenja jasnim proizlazi kako je u konkretnom slučaju došlo do djelomičnog povlačenja tužbe i da je tuženik pristao na povlačenje tužbe, pa je predmetnu situaciju bilo potrebno promatrati kroz odredbu članka 158. ZPP-a, kojom je regulirano pravo na naknadu parničnog troška kada je tužitelj povukao tužbu. Pri tome treba razlikovati dvije situacije i to kada je tužitelj u obvezi naknaditi troškove tuženiku (stavak 1.) i situaciju kada je tuženik u obvezi naknaditi troškove tužitelju, a to je ako je tužitelj povukao tužbu (ili se odrekao tužbenog zahtjeva) odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku (stavak 2.).
17. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj povukao tužbu jer je tuženik nakon podnošenja tužbe u ovom predmetu podmirio potraživanje tužitelja. Tuženik ovu činjenicu nije osporio i pristao je na povlačenje tužbe pa kako je tužba povučena nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja te je tužitelj ujedno ostvario uspjeh u sporu u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate to je tuženik u obvezi naknaditi troškove koje je imao tužitelj.
18. Dakle, tužitelju je sukladno čl. 155., 154. st. 1., 158. st. 2. ZPP kao osnovan valjalo priznati zatražen trošak jednokratne nagrade u iznosu od 125,00 Eur (PDV 25% uračunat) sve sukladno Tbr. 7.1. i 8.1. i 8.4. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje: Tarifa). Ovom trošku dodan je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te presudu u iznosu od 13,27 Eur tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 151,54 Eur. Tužitelju kao osnovan nije priznat zatražen trošak uvida u katastar te pribave zk izvatka jer isti trošak tužitelj nije ničime dokumentirao, odnosno dokazao da mu je isti nastao u tom iznosu. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženiku je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.
19. Platni nalog ukinut je u dijelu u kojem je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi. Stav je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017., u kojemu je pod 3.1. navedeno: "Presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.
U Sesvetama 10. travnja 2026.
Sudac
Iva Raos
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti u roku 15 dana od dana dostave presude žalbu županijskom sudu. Žalba se ulaže putem ovoga suda u četiri primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju po punomoćniku
2. Tuženiku
