REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1445/2023-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Petri Hertelendi Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Predrag Kralik, odvjetnik u Bjelovaru, protiv tuženika Klinička bolnica Dubrava, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, kojeg zastupa Tonči Ravlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ravlić & Šurjak u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Predraga Kralika, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika ŽD, odvjetničke vježbenice, dana 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Kliničkoj bolnici Dubrava da tužitelju SD na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati bruto iznos od 332,95 eura (slovima:tristotridesetdva eura i devedesetpet centi) zajedno sa zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 2,16 eura od 16.03.2016. godine

- na iznos od 15,05 eura od 16.04.2016. godine

- na iznos od 12,67 eura od 16.05.2016. godine

- na iznos od 54,18 eura od 16.06.2016. godine

- na iznos od 18,42 eura od 16.09.2016. godine

- na iznos od 6,71 eura od 16.10.2016. godine

- na iznos od 13,93 eura od 16.01.2017. godine

- na iznos od 35,32 eura od 16.06.2017. godine

- na iznos od 6,07 eura od 16.07.2017. godine

- na iznos od 36,03 eura od 16.09.2017. godine

- na iznos od 3,29 eura od 16.10.2017. godine

- na iznos od 7,08 eura od 16.06.2018. godine

- na iznos od 14,81 eura od 16.07.2018. godine

- na iznos od 13,12 eura od 16.09.2018. godine

- na iznos od 20,18 eura od 16.05.2019. godine

- na iznos od 19,52 eura od 16.07.2019. godine

- na iznos od 17,67 eura od 16.09.2019. godine

- na iznos od 13,27 eura od 16.10.2019. godine

- na iznos od 20,65 eura od 16.07.2020. godine

- na iznos od 2,82 eura od 16.10.2020. godine

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, prema stopi koja se određuje do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka od 687,50 eura sa zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena počev od 10.4.2026. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu isplate poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima, te zahtjev za naknadom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktora medicine specijalista neurologije, pri čemu je rad organiziran kroz 24-satna dežurstva zbog čega ostvaruje značajan broj prekovremenih sati. Tuženik mu, prema navodima tužitelja, nije pravilno obračunavao i isplaćivao dodatke na plaću za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate, uključujući prekovremeni rad, zbog čega je pokrenuo poseban postupak radi isplate razlike plaće. Posljedično, tuženik je, prema tvrdnjama tužitelja, pogrešno obračunao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, koja se utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, čime je tužitelj oštećen. Nakon provedenog vještačenja (19.1.2025.) tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev na iznos glavnice od 332,95 eura, uz zatezne kamate i trošak.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovi tako i po visini. Nesporno je da je tužitelj zaposlen kod tuženika, dok je sporno tumačenje primjene Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Tuženik ističe da se dodaci na plaću (za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi) obračunavaju isključivo na osnovnu plaću, a ne i na prekovremeni rad, pozivajući se na relevantne odredbe Kolektivnog ugovora i stajališta nadležnog povjerenstva. Navodi da je obračun plaće, kao i naknade plaće (uključujući naknadu za godišnji odmor), izvršen pravilno, te da su tvrdnje tužitelja o pogrešnom obračunu proizvoljne i nedokazane. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u svu dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. i dopunsko vještačenje po istom vještaku.

4. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Predmet spora u ovom stadiju postupka je zahtjev tužitelja kao radnika tuženika za isplatu razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora koje bi ostvario da su u prosjek plaća uračunati dodaci na plaću utuženi u postupku Pr-2861/2021, u razdoblju od 22.1.2016. do 22.1.2021.

6. Iz navoda stranaka i dokumentacije u spisu proizlazi nespornim da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kod tuženika, te da su mu pravomoćnom presudom ovog suda pod brojem Pr-2861/2021 dosuđeni dodaci na plaću s osnova posebnih uvjeta rada i s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na prekovremeni rad za razdoblje od siječnja 2016. do ožujka 2020.

7. Prema odredbi čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, Pravilnikom o radu ili Ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.

8. S obzirom da je tužitelju u utuženom razdoblju isplaćena manja plaća na ime prekovremenog rada a što mu je pravomoćno dosuđeno u postupku ovog suda Pr- 2861/2021, posljedično tome ima pravo i na razliku naknade plaće za godišnji odmor.

9. Tuženik je tijekom postupka dostavio vlastiti izračun prema kojem razlika naknade plaće za godišnji odmor iznosi 352,04 eura. Tužitelj isti nije prihvatio te je ustrajao na provođenju financijskog vještačenja.

10. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković utvrđeno je da razlika naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje iznosi 332,95 eura.

11. Tužitelj je prigovorio nalazu, osporavajući način izračuna prosjeka plaće, no vještak se očitovao da su prigovori neosnovani te je ostao kod svog nalaza i mišljenja.

12. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka kao stručan, jasan i uvjerljiv, budući da je utemeljen na dostavljenoj dokumentaciji i obrazložen, a prigovori tužitelja nisu doveli u sumnju njegovu pravilnost.

13. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev s nalazom vještaka, s kojim se tuženik suglasio, pa je sud, imajući u vidu da među strankama više nije bilo spora o visini potraživanja, tako utvrđeni iznos dosudio tužitelju.

14. Na dosuđene iznose naknade plaće tužitelj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/11, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) ostvaruje pravo na zatezne kamate, a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO koje teku od dospijeća plaće u mjesecu za prethodni mjesec sukladno odredbi čl. 92. st. 3. ZR. Odbijen je zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće jer prema odredbi čl. 22. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni tužitelju koji je u pretežnom dijelu uspio u postupku sukladno Tbr. 52. st. 1. u vezi s Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023) prema vrijednosti predmeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva od 332,95 eura. Tužitelju je priznat trošak:

- sastava tužbe od 100,00 eura (Tbr. 7/1),

- sastava podneska od 25.2.2021. od 100,00 eur (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 8.6.2021. od 100,00 eura (Tbr. 9/1),

- sastava podneska od 12.5.2023. od 50,00 eur (Tbr.8/4),

- sastava podneska od 19.1.2026. od 100,00 eur (Tbr.8/1),

- pristupa na ročište 11.3.2026. od 100,00 eura (Tbr. 9/1),

što ukupno iznosi 550,00 eura a uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) trošak tužitelja sveukupno iznosi 687,50 eura.

16. Tužitelj nema pravo na naknadu ostalih troškova jer isti ne predstavljaju nužne troškove potrebne za vođenje ovog postupka, već su nastali uslijed radnji koje nisu bile potrebne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari u smislu čl. 155. ZPP.

17. Suprotno navodima tužitelja, izračun vještaka nije za njega povoljniji, budući da isti iznosi 332,95 eura, dok prema izračunu tuženika razlika iznosi 352,04 eura, pa je upravo izračun tuženika povoljniji za tužitelja. Stoga su neosnovani i navodi o neprovjerljivosti tog izračuna, jer se radi o obračunu sačinjenom od strane računovodstvene službe tuženika, ovjerenom i potpisanom od strane stručne osobe, koji predstavlja pouzdanu i provjerljivu osnovu za utvrđenje visine potraživanja. U takvim okolnostima ustrajanje tužitelja na provođenju financijskog vještačenja, unatoč postojanju valjanog i za njega povoljnijeg izračuna, predstavlja postupanje protivno načelu savjesnosti i poštenja te načelu ekonomičnosti postupka, zbog čega sud ocjenjuje da se radi o obijesnom parničenju u tom dijelu, pa trošak vještačenja ne predstavlja nužan trošak u smislu čl. 155. ZPP te pada na teret tužitelja.

18. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

19. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Petra Hertelendi Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi e-komunikacijom ili pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku