Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj P-34/2023-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužitelja NE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Alanu Muraju, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženice OE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i drugotuženice VE, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Kseniji Penić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika odvjetnice Vjekoslave Herceg, dana 10. travnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da izvrši brisanje – ispravak uknjižbe prava vlasništva sa imena tuženika i OE kao pravne sljednice iza VE na nekretnini: k. č. br. [katastarska čestica] oranica Selo površine 2070 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istodoban upisa prava vlasništva tužitelja na navedenoj čestici u 1/1 dijela vlasništva, što su tuženici dužni trpjeti.

II. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju NE OIB [osobni identifikacijski broj] da prvotuženoj OE OIB [osobni identifikacijski broj] i¸drugotuženoj DE, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.100,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena , u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi kako je dana 15.06.2022. godine pokrenuo zemljišnoknjižno ispravni postupak kojim je otvorio postupak uknjižbe svojeg prava vlasništva u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zk.č.br. 251/2 oranica Selo površine 2070 m2, a na kojoj su kao vlasnici upisani tuženici, misleći da se ovdje tuženici neće protiviti prijedlogu za njegov upis. Zemljišnoknjižno ispravni postupak se vodio pod Z-8245/22 (Rz-166/22) te je dana 05.12.2022. godine doneseno rješenje kojim se odbija prijedlog predlagatelja za upis prava vlasništva kao neosnovan, obzirom da su se tuženici protivili upisu prava vlasništva na ime ovdje tužitelja. Kako je zemljišnoknjižno ispravni postupak nesporni postupak, zemljišnoknjižni sud je odbio prijedlog i uputio predlagatelja (ovdje tužitelja) da u roku od 30 dana ostvaruje svojih prava u parnici pred sudom. U zemljišnoknjižni uložak zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zk.č.br. 251/2 oranica Selo, površine 2070 m2, kao vlasnici su upisani tuženici, s time da je II-tuženica VE nakon otvaranja zemljišnoknjižno ispravnog postupka Ugovorom o darovanju prenijela svoj suvlasnički udio na OE.

Obzirom da je odredbom čl.203.st.6. Zakona o zemljišnim knjigama određeno da će zemljišnoknjižni sud ako mu se u roku od 30 dana dokaže da je podnesena tužba za ispravak zabilježbu prijedloga za otvaranje zemljišnoknjižnog ispravnog postupka zamijeniti zabilježbom spora, razvidno jest da je ovaj postupak nastavak zemljišniknjižnog ispravnog postupka i da su upravo tuženici pasivno legitimirani za ovu tužbu. Izvorno je postojala jedna katastarska čestica broja [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja je podijeljena na k. č. br. [katastarska čestica] na temelju Prijavnog lista od dana 08.12.1999. godine. Izvorna čestica 251 je u katastar bila upisana kao posjed tužitelja, a i nakon cijepanja na k. č. br. [katastarska čestica] je u katastar upisana kao posjed tužitelja. Katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije sporna, te je na istoj upisano vlasništvo tužitelja. Sporna je katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koju i tužitelj i tuženici tvrde da je u njihovom vlasništvu, za koju tužitelj smatra da ima jači pravni temelj posjeda i vlasništva. Tuženici su kao vlasnici predmetne zk.č.br. 251/2 k. o. [katastarska općina] upisani u postupku obnove zemljišne knjige 2001. godine, i to na temelju zapisnika zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj 1291 iz kojeg proizlazi da su u zk. ul. br. [broj ZK uloška] Donji Andrijevici na zk.č.br. 2692/2 bili upisani tuženici kao suvlasnici. U zemljišnoknjižnom ispravnom postupku tuženici su prezentirali Presudu na temelju priznanja ovoga suda P-631/95 od dana 22.05.1995. godine, u kojoj je utvrđeno da su UE i VE vlasnici k. č. br. [katastarska čestica], što su EE i JE bili dužni priznati. Tužitelj je bio iznenađen tom presudom obzirom da je navedenu česticu 2692/2 kupila njegova majka BE dana 12.01.1958. godine od KE te ju nikada nije prodala, a tužitelj ne zna tko su EE i JE. Tužitelj je stekao predmetnu nekretninu od svoje pok. majke temeljem Darovnog ugovora od dana 08.06.1983. godine. Iz presude P-631/95 proizlazi niz nejasnih činjenica, poput postavljanja privremenog zastupnika i priznanja tužbenog zahtjeva bez jasnih uputa, dok je svjedok UE iskazivao o kući koja je na drugoj čestici 2702/2 koja nije sporna. Tužitelj smatra da je Kupoprodajni ugovor njegove majke jači temelj od presude na temelju priznanja. Tužitelj je obrađivao predmetnu česticu od 1958. godine do 1991. godine, a nakon rata zemlja je ostala zapuštena. Tužitelj je vlasnik susjednih čestica koje su izravno povezane sa spornom česticom do ceste, dok čestice tuženika nemaju takav pristup. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da ima jače pravo na posjed i vlasništvo.

2. Tuženici su dale odgovor na tužbu u kojem OE navodi da je njezin otac FE preminuo **.**.2022. godine, a majka VE teško bolesna, pa očitovanje podnosi ona kao kći. Navodi da je gospodin BE nakon 10 dana od sahrane njezinog oca došao u pratnji odvjetnika, sina i predstavnica suda te počeo prijetiti govoreći da je zem lja njegova. Tvrdi da su njezini roditelji stvarni vlasnici te čestice koju on potražuje i da on ne poštiva niti pravomoćnu presudu niti rješenje zemljišnoknjižnog odjela. U kasnijem podnesku tužena ističe da je pravomoćnom presudom P-631/95 od 22.05.1995. utvrđeno da su njezini prednici vlasnici sporne čestice i da protiv te presude nikada nije uložen pravni lijek. Navodi da su vlasnici ranije bili ĐE i EE, a ne BE, te da su njezini prednici ponovno upisani 2001. godine u postupku obnove zemljišne knjige kada nitko nije osporio njihovo vlasništvo.

3. Tijekom postupka tužitelj je podneskom od 19. veljače 2023. godine predložio da umjesto prvobitnog tuženika FE novi tuženik bude OE, budući da je ona njegova nasljednica. Sud je rješenjem od 2. prosinca 2024. godine dopustio subjektivnu preinaku tužbe sukladno članku 190. stavku 3. Zakona o parničnom postupku. Preinaka je dopuštena jer je sud ocijenio da je to svrsishodno za konačno rješenje spora i odnosa među strankama, s obzirom na to da je FE preminuo, a OE je naslijedila njegove udjele u predmetnoj nekretnini. Iako se OE protivila preinaci, sud je iskoristio zakonsku ovlast da ju dopusti unatoč protivljenju smatrajući da je isto svrsishodno.

4. Među strankama nije sporno da je trenutno u zemljišnim knjigama kao vlasnica predmetne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] u cijelosti upisana OE, budući da je VE ugovorom o darovanju od 19. prosinca 2022. godine prenijela svoj suvlasnički dio na nju. Također je nesporno da je tužitelj prethodno vodio pojedinačni ispravni postupak pod poslovnim brojem Z-8245/22 (Rz-166/2022), koji je okončan rješenjem od 5. prosinca 2022. godine kojim je njegov prijedlog za upis odbijen, nakon čega je upućen da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak.

5. Sporno je jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za ispravak prava vlasništva u zemljišnim knjigama, odnosno za brisanje postojeće uknjižbe kao nevaljane u smislu odredbi Zakona o zemljišnim knjigama. U tom kontekstu, sporno je tko ima jači pravni temelj vlasništva na predmetnoj nekretnini: tužitelj temeljem kupoprodajnog ugovora svoje majke BE iz 1958. godine i kasnijeg nasljeđivanja, ili tuženice čije se pravo vlasništva temelji na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja pos lovni broj P-631/95 te kasnijem upisu u postupku obnove zemljišne knjige 2001. godine na temelju zapisnika broj 1291. Također je sporno pitanje posjedovanja nekretnine kroz povijest, pri čemu je posebno odlučno jesu li eventualno ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao sljedeće dokaze: rješenje o odbijanju prijedloga u ispravnom postupku Z-8245/22 (Rz-166/2022) od 5. prosinca 2022. godine, povijesni zemljišnoknjižni izvadak za uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijavni list Ureda za katastarsko-geodetske poslove u Slavonskom Brodu od 8. prosinca 1999. godine (KLASA: 936-02/99-01/131), povijest promjena na katastarskim česticama od 23. lipnja 2022. godine, zapisnik zemljišnoknjižnog odjela broj 1291, presudu na temelju pr iznanja poslovni broj P-631/95 od 22. svibnja 1995. godine, rješenje o uknjižbi broj Z-3304/96 (I-881/96) od 1. listopada 1996. godine, kupoprodajni ugovor od 12. veljače 1958. godine sklopljen između KE i BE, darovni ugovor od 8. lipnja 1983. godine kojim je BE darovala nekretninu tužitelju, rješenje o nasljeđivanju iza pok. FE poslovni broj O - 1957/22 (UPP/OS-254/22) od 14. prosinca 2022. godine, te dokumentaciju spisa poslovni broj P-631/95 dostavljenu pod brojem R1-60/23. Također je izvršen uvid u rješenje zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-2182/23 od 28. veljače 2025. godine kojim je dopuštena zamjena zabilježbe ispravnog postupka zabilježbom spora, ovjerenu presliku zbirke isprava Z-4717/60 iz koje proizlazi da je BE bila upisana u zemljišne knjige na temelju ugovora iz 1958. godine, ugovor o darovanju od 19. prosinca 2022. godine (OV-9285/2022) kojim je VE prenijela svoj suvlasnički udio na OE, te kupoprodajni ugovor od 2. prosinca 1971. godine sklopljen između N VE kao kupaca te O i ME kao prodavatelja, rješenje zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1400/2023, rješenje zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-1629/2022, smrtni list za FE, Darovni ugovor nekretnina između VE i OE od 19. prosinca 2022., rješenje Z-1110/97 od 28. veljače 1997. , uporabna dozvola od 2. travnja 2025., omot spisa ovog suda P-631/95, tužbu iz tog spisa, zapisnike Sud je pregledao i presliku katastarskog plana radi identifikacije čestica, građevinsku dozvolu iz 1978. godine i uporabnu dozvolu iz 2015. godine koje se odnose na kuću tuženika, te je izvršen uvid u z spis broj Z-8245/2022. Od personalnih dokaza sud je saslušao tužitelja NE u svojstvu stranke, tuženu OE u svojstvu stranke, te svjedoka CE.

7. Pojedinačni ispravni postupak se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem Z-8245/2022 (Rz-166/2022). U rješenju i obrazloženju tog postupka navodi se da je predlagatelj NE podnio prijedlog za upis prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] oranica Selo, površine 2070 m2, tvrdeći da je njegova majka BE kupila tu česticu 1958. godine od KE. Na predmetnoj nekretnini upisani su suvlasnici VE FE i VE. Protustranke FE i VE podnijele su prigovor u kojem ističu da su oni stvarni vlasnici temeljem pravomoćne presude P-631/95 od 22.svibnja 1995. godine. Sud je utvrdio da se u pojedinačnom ispravnom postupku, koji je nesporni izvanparnični postupak, upisani vlasnici izričito protive upisu predlagatelja. S obzirom na posto janje spora među strankama, zemljišnoknjižni sud je odbio prijedlog kao neosnovan i uputio predlagatelja da svoje pravo ostvaruje u parnici tužbom za ispravak

8. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Uvidom i čitanjem presude na temelju priznanja poslovni broj P -631/95 od 22. svibnja 1995. godine utvrđeno je da je taj postupak vođen pred Općinskim sudom u Slavonskom Brodu po tužbi FE i VE protiv tuženika HE i JE. Predmet spora bio je priznanje prava vlasništva na 4/6 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], konkretno k. č. br. [katastarska čestica] šuma u Rapcu od 639 čhv i k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvor u Rapcu od 255 čhv. Iz obrazloženja te presude proizlazi da je tuženicima, zbog nepoznatog boravišta, postavljen privremeni zastupnik GE, koji je u cijelosti priznao činjenično stanje navedeno u tužbi. Sud je tada proveo dokaz saslušanjem svjedoka UE koji je potvrdio da su tužitelji V kupili spornu nekretninu, na njoj sagradili kuću te se nalaze u posjedu od 1971. godine. Također je izvršen uvid u kupoprodajni ugovor od 2. prosinca 1971. godine sklopljen s vanknjižnim vlasnicima O i ME, temeljem čega je sud utvrdio da su tužitelji stekli pravo vlasništva kupovinom od vanknjižnih vlasnika te udovoljio tužbenom zahtjevu.

10. Uvidom i čitanjem rješenja o uknjižbi poslovni broj Z-3304/96 (I-881/96) od 1. listopada 1996. godine utvrđeno je da je zemljišnoknjižni odjel dozvolio uknjižbu prava vlasništva na temelju gore navedene pravomoćne presude P-631/95. Uknjižba je provedena u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 4/6 dijela čestica 2692/2 i 2702/2 u korist FE i VE.

11. Uvidom i čitanjem kupoprodajnog ugovora od 12. veljače 1958. godine utvrđeno je da je BE, majka tužitelja, kupila od KE nekretninu tada označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] oranica Selo površine 600 čhv za iznos od 15.000 dinara. Ugovor sadrži potvrdu Kotarskog suda u Slavonskom Brodu o plaćenom porezu i ovjeri potpisa. Povezivanjem ovog ugovora s ovjerenom preslikom zbirke isprava pod brojem Z-4717/60 utvrđeno je da je taj ugovor bio predan na provedbu u zemljišne knjige 1960. godine. Iako tužitelj na temelju ove dokumentacije ustraje u tvrdnji da je njegova prednica bila upisana kao vlasnica u ručno vođenim knjigama koje su kasnije zametnute, sud smatra da ta činjenica tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđena, budući da iz dopisa zemljišnoknjižnog odjela proizlazi da povijesni zk. izvadak za navedeno razdoblje nije pronađen niti se u aktualnim povijesnim prikazima vidi trag tog upisa. Međutim, sud naglašava da pitanje je li BE doista bila formalno upisana u zemljišne knjige 1960. godine zapravo nije niti odlučno za konačno rješenje ove pravne stvari. Čak i uz pretpostavku da je takav upis postojao, on je izgubio na značaju u trenutku kada su tuženici svoje pravo vlasništva utvrdili pravomoćnom sudskom presudom na temelju priznanja P-631/95 te potom proveli uknjižbu u postupku obnove zemljišne knjige 2001. godine

12. Čitanjem darovnog ugovora od 8. lipnja 1983. godine utvrđeno je da je BE darovala svom sinu NE nekretnine u k. o. [katastarska općina], među kojima su navedene čestice nastale iz prvobitne čestice 251.

13. Iz priloženog prijavnog lista i povijesti promjena katastarskog operata od 9. prosinca 1999. godine utvrđeno je da je dotadašnja k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 4140 m2, koja je u katastru bila upisana na tužitelja, podijeljena na dvije nove čestice: k. č. br. [katastarska čestica] oranica (koja odgovara staroj 2692/1) i k. č. br. [katastarska čestica] oranica (koja odgovara staroj 2692/2), obje površine 2070 m2.

14. Uvidom u zapisnik zemljišnoknjižnog odjela broj 1291, sastavljen u postupku obnove zemljišne knjige 2001. godine, utvrđeno je da je sud utvrdio kako čestica 251 iz posjedovnog lista 583 odgovara nekretninama iz starog zk. ul. br. [broj ZK uloška]. Temeljem tog zapisnika, k. č. br. [katastarska čestica] upisana je u vlasništvo tužitelja NE, dok je k. č. br. [katastarska čestica] upisana u suvlasništvo N i VE u jednakim dijelovima, jer su oni u starom ulošku [broj ZK uloška] bili upisani kao vlasnici čestice 2692/2 koja po novoj izmjeri odgovara čestici 251/2.

15. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. FE poslovni broj O - 1957/22 od 14. prosinca 2022. godine utvrđeno je da je OE proglašena nasljednicom njegovog suvlasničkog udjela od 1/2 dijela na k. č. br. [katastarska čestica] u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, uvidom u ugovor o darovanju od 19. prosinca 2022. (OV-9285/2022) utvrđeno je da je VE svoj preostali suvlasnički udio od 1/2 dijela darovala kćeri OE, čime je ona postala upisana vlasnica cijele nekretnine u 1/1 di jela.

16. Uvidom i čitanjem rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku poslovni broj Z-8245/2022 (Rz-166/2022) od 5. prosinca 2022. godine utvrđeno je da je prijedlog predlagatelja NE za ispravak upisa na k. č. br. [katastarska čestica] odbijen kao neosnovan. Sud je u tom postupku utvrdio da se upisani vlasnici (Gavrani) izričito protive prijedlogu ističući svoje pravo vlasništva utemeljeno na presudi P-631/95, zbog čega je predlagatelj upućen da svoje pravo ostvaruje tužbom za ispravak u parnici.

17. Naposljetku, izvršen je uvid u Z spis Z-8245/2022 te rješenje zemljišnoknjižnog odjela poslovni broj Z-2182/23 od 28. veljače 2025. godine kojim je dopuštena zamjena zabilježbe otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka zabilježbom spora radi uknjižbe prava vlasništva tužitelja. Ovim je potvrđen procesni put tužitelja koji je u zakonskom roku od 30 dana pokrenuo ovu parnicu radi ispravka zemljišnoknjižnog upisa.

18. Tužitelj NE u svom je iskazu naveo da je on osobno kupio nekretninu 1958. godine od KE, iako ugovor glasi na njegovu majku, te napominje da su to zapravo bile dvije čestice koje su činile cjelinu. Naveo je da su tu zemlju njegova obitelj i on stalno obrađivali od 1958. do 1991. godine, a da je 1989. godine na sastanku u sudu službenica zatajila njegov ugovor i upisala zemlju na Gavrane. Tvrdi da VE nikada nije obrađivao tu zemlju te da mu nije poznato tko su EE i JE.

19. Svjedok CE, sin tužitelja, iskazao je da je od ranog djetinjstva radio na toj zemlji sa svojom obitelji sve do 1991. godine. Naveo je da su nakon rata prestali obrađivati zemlju jer su roditelji umrli, a zemlja je ostala zapuštena. Izjavio je da su tek 2000-ih vidjeli da netko drugi obrađuje taj dio zemljišta koji sada nosi oznaku 251/2 i tada su angažirali odvjetnika. Tvrdi da mu nisu poznati ME niti EE i JE kao raniji vlasnici.

20. Tužena OE u svom je iskazu navela da su njezini roditelji kupili spornu česticu 251/2 od O i ME **.**.1971.. Navodi da njezin otac nikada nije sporio tužitelju njegovu zemlju, ali je tvrdio da je ovo njegova čestica. Tvrdi da tužitelj nikada nije bio u posjedu te čestice dok je ona tamo živjela i da ga prvi put vidi u vezi s tim sporom. Napominje da su njezini roditelji uredno upisani kao vlasnici temeljem pravomoćne presude i da tužitelj tada nije prigovarao. Izjavila je da tu zemlju unazad 30 godina po usmenom dogovoru obrađuje susjed LE kao zakupnik.

21. Tužitelj NE u svom iskazu navodi da osobno ne poznaje HE i JE te iznosi tvrdnju kako je njihova zemlja bila susjedna ili oduzeta nakon Drugog svjetskog rata, dok je sporni dio navodno pripadao ZE. Nasuprot tim tvrdnjama, materijalni dokazi i zemljišnoknjižno stanje potvrđuju da su upravo EE i JE bili upisani kao suvlasnici sporne nekretnine u starom ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Upravo je taj upis bio razlogom pokretanja parničnog postupka P-631/95, u kojem su prednici tuženika protiv upisanih JE ishodili pravomoćnu presudu radi priznanja prava vlasništva. Iako se tužitelj ne sjeća JE kao vlasnika te čestice, zemljišna knjiga je u odlučnim trenucima iskazivala njihovo vlasništvo, što je tuženicima omogućilo zakonit upis prava vlasništva 1996. godine, a koji je kasnije prenesen u novu zemljišnu knjigu

22. Primjenjujući materijalno pravo, sud je pošao od odredbi Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK). Prema članku 205. ZZK-a, tužbu za ispravak može podnijeti osoba čijem prigovoru ili prijavi u ispravnom postupku nije udovoljeno. U ovoj parnici tužitelj mora dokazati da mu pripada pravo koje nije upisano u njegovu korist i zbog kojeg bi trebalo ispraviti postojeći upis. Sukladno članku 150. ZZK-a, koji se analogno primjenjuje, tužba za brisanje (odnosno ispravak) podnosi se protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana uknjižba.

23. Vezano uz pravnu narav ovog spora, sud ističe da je tužba za ispravak, sukladno odredbi članka 205. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK), jedino preostalo pravno sredstvo osobama čijim prijavama ili prigovorima u pojedinačnom ispravnom postupku nije udovoljeno. Takva tužba predstavlja svojevrsni nastavak postupka sređivanja zemljišnoknjižnog stanja i zamjenu za žalbu koja protiv odluka u ispravnom postupku nije dopuštena. Tužitelj je u konkretnom slučaju podnio tužbu u prekluzivnom roku od 30 dana od zaprimanja rješenja u postupku Z-8245/22, čime je ispunio procesnu pretpostavku za vođenje ove parnice. Međutim, sud naglašava bitnu razliku između tužbe za ispravak i brisovne tužbe propisane člankom 150. ZZK-a. Dok se tužbom za ispravak nastoji ispraviti upis izvršen u posebnim postupcima poput obnove ili ispravnog postupka, brisovna tužba je usmjerena na zaštitu postojećeg knjižnog prava od povrede nevaljanom uknjižbom. Za podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimirana samo ona osoba koja je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao nositelj knjižnog prava, a nevaljanim upisom je izbrisana, ili njezini univerzalni slijednici. Budući da tužitelj svoje pravo temelji na izvanknjižnom stjecanju njegove prednice iz 1958. godine, a koja u trenutku uknjižbe tuženika nije bila upisana kao vlasnica u aktualnoj zemljišnoj knjizi, on ne uživa aktivnu legitimaciju za brisovnu tužbu u strogom smislu.

24. Međutim, u konkretnom slučaju, upis prednika tuženika temelji se na pravomoćnoj presudi na temelju priznanja poslovni broj P-631/95 od 22. svibnja 1995. godine i formalno provedenom postupku obnove zemljišne knjige iz 2001. godine. Takav upis se ne može smatrati nevaljanim ili neistinitim u smislu odredbi o brisovnoj tužbi iz članka 150. Zakona o zemljišnim knjigama (ZZK) jer je utemeljen na pravomoćnim sudskim odlukama koje nikada nisu ukinute niti stavljene izvan snage. Sud naglašava da je postupak obnove zemljišne knjige, proveden prema zapisniku broj 1291, predstavljao poseban zemljišnoknjižni postupak u svrhu sređivanja zemljišnoknjižnog stanja koji, sukladno članku 182. ZZK-a, uključuje objavu javnog oglasa i otvaranje roka za ispravak. Tijekom tog postupka 2001. godine, sve osobe koje su smatrale da im pripada pravo koje nije upisano u njihovu korist, ili koje su smatrale da bi upise trebalo izmijeniti, imale su zakonsku mogućnost podnijeti svoje prijave ili prigovore zemljišnoknjižnom sudu. Tužitelj, odnosno njegova prednica, propustili su u tom razdoblju iskoristiti navedene pravne institute i odazvati se pozivu na raspravu za sastavljanje uložaka kako bi osporili vlasništvo N i VE, iako su tuženici u tom postupku upisani upravo na temelju ranije uknjižbe proizašle iz pravomoćne presude. S obzirom na to da tužitelj u trenutku obnove nije bio upisan kao nositelj knjižnog prava, on je mogao svoja prava zaštititi isključivo aktivnim sudjelovanjem u ispravnom postupku, a neaktivnost stranke tijekom formalne obnove zemljišne knjige ne može se kasnije sanirati brisovnom tužbom protiv zakonitog upisa. Tuženici stoga uživaju punu zaštitu povjerenja u istinitost i potpunost zemljišnih knjiga sukladno članku 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok tužitelj nije uspio dokazati postojanje jačeg pravnog temelja koji bi naložio ispravak takvog stanja. Kako tužba za ispravak služi kao preostalo pravno sredstvo osobama čijim prigovorima u ispravnom postupku nije udovoljeno, sud zaključuje da se ispravak ne može dopustiti nauštrb upisa koji se temelji na valjanoj sudskoj odluci i uredno provedenom postupku obnove u kojem tužitelj nije pravodobno intervenirao.

25. Nadalje, primjenom Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZOV), vlasništvo nekretnine stječe se uknjižbom u zemljišnu knjigu temeljem valjanog pravnog posla (čl. 119. ZOV). Tužitelj se poziva na kupoprodajni ugovor iz 1958. godine, no on nikada nije proveo uknjižbu temeljem tog ugovora. S druge strane, tuženici su upisani vlasnici s povjerenjem u zemljišne knjige (čl. 122. ZOV).

26. Vezano uz stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sud naglašava da se, sukladno članku 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZOV), vlasništvo stvari stječe samostalnim posjedom ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, pri čemu posjednik mora biti sposoban biti vlasnikom te stvari. U ovoj pravnoj stvari, tužitelj NE temelji svoj zahtjev na tvrdnji da je on, odnosno njegova prednica, bio u posjedu nekretnine od 1958. godine. Međutim, tijekom dokaznog postupka i u samim navodima tužbe, tužitelj je izričito priznao odlučnu činjenicu da je predmetnu nekretninu prestao obrađivati 1991. godine, navodeći da je nakon rata zemlja ostala zapuštena i zarasla.

27. Prema odredbi članka 10. ZOV-a, posjednik je osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, a priznanjem o potpunoj zapuštenosti i prestanku obrade nekretnine kroz razdoblje duže od tri desetljeća, tužitelj je potvrdio gubitak te faktične vlasti i prekid posjeda. Za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretnini potreban je samostalan posjed koji traje neprekidno barem 20 godina, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda, sve pretpostavke za dosjelost, uključujući trajanje i kvalitetu posjeda, moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe. Budući da je tužitelj sam naveo da nekretninu ne posjeduje niti obrađuje još od 1991. godine, on nije uspio dokazati neprekidnost samostalnog posjeda u zakonskom roku koji bi prethodio pokretanju ovog spora.

28. Nadalje, sud je poklonio vjeru iskazu tuženice OE koja je detaljno opisala da su njezini prednici, FE i VE, nekretninu smatrali svojom još od kupnje 1971. godine, te da predmetnu oranicu unazad 30 godina po njihovom usmenom dogovoru i u njihovo ime obrađuje susjed LE kao zakupnik. Takav iskaz tuženice, potkrijepljen činjenicom da su njezini prednici svoje pravo utvrdili i pravomoćnom sudskom presudom P-631/95, izravno osporava tužiteljeve tvrdnje o njegovom navodnom poštenom i samostalnom posjedu. Kako tužitelj nije dokazao da je kroz zakonom propisano vrijeme vršio faktičnu vlast na nekretnini na način koji bi isključio druge osobe, niti je dokazao neprekinuto trajanje takvog posjeda do dana podnošenja tužbe, sud zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti kako ni za brisovnu tužbu niti ispravak upisa, a niti su ispunjeni strogi zakonski uvjeti za stjecanje vlasništva dosjelošću, zbog čega je tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

29. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP), prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Budući da tužitelj u ovom sporu nije uspio, on je dužan tuženicama naknaditi sve potrebne i opravdane parnične troškove sukladno članku 155. ZPP-a. Prilikom odmjeravanja troškova tuženica, sud je primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženicama su kao opravdani priznati sljedeći troškovi: zastupanje na ročištima od 20. svibnja 2025., 4. rujna 2025., 23. listopada 2025. i 5. ožujka 2026. godine, pri čemu je za svako ročište priznat iznos od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Nadalje, priznat je trošak za sastav obrazloženog podneska od 2. ožujka 2026. godine u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. Tarife. Za pristup ročištu za objavu presude priznat je trošak sukladno Tbr. 9. toč. 3. Tarife u iznosu od 100,00 EUR (što odgovara vrijednosti od 50 bodova uz vrijednost boda od 2,00 EUR). Ukupan iznos priznatih troškova tuženicima iznosi 1.100,00 EUR.

30. Slijedom svega naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženici po punomoćniku