Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
Bjelovar
Poslovni broj: Pr-102/2023-65
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, po sutkinji toga suda Gordani Malvić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku RN, odvjetnic i iz Varaždina, B. Radić 6, protiv tuženika Hase d.o.o., Bjelovar, Gornje Plavnice 2H, OIB: 56747345816, zastupan po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku iz Bjelovara, A. K. Miošića 32, radi naknade štete, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave, dana 23. ožujka 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 96,08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje ZPP-a), dana 10. travnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Hase d.o.o., Bjelovar, Gornje Plavnice 2H, OIB: 56747345816, da plati tužitelju BN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete u iznosu od 5.780,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023. po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine do isplate, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Hase d.o.o., Bjelovar, Gornje Plavnice 2H, OIB: 56747345816, da tužitelju BN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja u ukupnom iznosu od 455,68 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026., kao od dana donošenja presude, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete iznad razlike dosuđenog iznosa točke I. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 7.000,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023., pa do isplate, po stopi uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sa zahtjevom za naknadu imovinske štete iznad razlike dosuđenog iznosa točke II. izreke presude pa do zatraženog iznosa od 775,68 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023. pa do isplate te u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 455,68 eura za razdoblje od 17. srpnja 2023. pa do 10. travnja 2026.
IV. Nalaže se tuženiku Hase d.o.o., Bjelovar, Gornje Plavnice 2H, OIB: 56747345816, da tužitelju BN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak ovoga postupka u iznosu od 2.375,48 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, do isplate, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj BN podnio je tužbu protiv tuženika Hase d.o.o. dana 20. studenoga 2023., radi naknade štete zbog ozljede na radu, u kojoj navodi da je prema Ugovoru o radu na određeno vrijeme od 13. travnja 2023. zaposlen kod tuženika na radnom mjestu bravar/cjevar.
Dana 8. svibnja 2023. za vrijeme obavljanja rada kod tuženika na gradilištu BASF-A u Belgiji, u Antwerpenu, ozlijeđen je na način da je pred kraj radnog vremena, skupljajući i pospremajući svoj alat sa stola, nogom zapeo za željeznu cijev koju je netko od radnika drugog izvođača/podizvođača ostavio na podu, kojom prilikom je pao i glavom i ramenom udario o rub stola. Prilikom pada i udarca o rub stola, tužitelj je razbio arkadu iznad desnog oka te je zadobio duboku ranu.
2. Kako je tužitelj ozlijeđen na radnom mjestu prilikom obavljanja redovnog posla, zadobio je ozljedu koja se kvalificira kao ozljeda na radu pa je sukladno čl. 111 Zakona o radu tuženik kao poslodavac dužan tužitelju nadoknaditi štetu temeljem Općih propisa obveznog prava. Navodi da je nakon ozljeđivanja odvezen u bolnicu u Antwerpenu, gdje mu je sa 16 šavova zašivena rana nad okom te je idućeg jutra otpušten na kućno liječenje, koje je tužitelj odradio u mjestu svog boravišta u [adresa].
3. Navodi da je 10 dana nakon ozljeđivanja trpio izuzetno jake bolove u lijevom ramenu, radi čega su mu bili propisani vrlo jaki analgetici. Srednje jake bolove nastavio trpjeti narednih nekoliko mjeseci, dok blage trpi i sada prilikom svakog fizičkog napora, a nakon povratka kući, tužitelj je radi zadobivenih ozljeda vratne kralježnice, ramena i lopatice obavio ukupno 15 fizikalnih terapija.
No, čak i nakon obavljenih terapija, tužitelj i dalje ima oslabljenu pokretljivost vrata te mu je trajno oslabljena mišićna snaga lijeve ruke-lijevu ruku ne može stisnuti u potpuni stisak, a ne može ju niti savinuti iza leđa. Lijeva ruka mu trne, vrat je i dalje bolan te tužitelj ne može rotirati vrat/glavu u svim smjerovima kao ranije, već je u tom pokretu ograničen.
4. Navodi kako je nakon nastanka predmetne ozljede na radu, mjesec dana bio onemogućen u korištenju svoje lijeve ruke, a što mu je uvelike otežavalo obavljanje svakodnevnih poslova, zbog čega je bio primoran koristiti tuđu pomoć i njegu i to po 4 sata dnevno, a koju mu je pružala supruga uz ostale vidove pomoći kod kuće, tako da ga je i morala 15 puta voziti na fizikalne terapije kao i odvoziti sa istih, a što je dnevno trajalo i do 3 sata, čime je tužitelju ukupno bila potrebna tuđa pomoć i njega ukupno 165 sati, a po kojem osnovu zahtijeva imovinsku štetu u iznosu od 400,00 eura. Navodi da je imao i troškove liječenja povodom predmetne ozljede, tako da je po preporuci liječnika, koristio usluge magnetske rezonance u iznosu od 14.000,00 dinara (119,68 eura), te usluge EMNG u iznosu od 4.000,00 dinara (34,19 eura). Također je u iznosu od 5.000,00 dinara (42,74 eura) platio specijalistički pregled u Opštoj bolnici Vuković, a pored svega prethodno navedenog tužitelj je podmirio i račune za liječenje u bolnici u Antwerpenu u ukupnom iznosu od 179,07 eura. Tako da je za troškove liječenja tužitelj ukupno podmirio troškove u iznosu od 375,68 eura, koje također potražuje.
5. Ukupno tužitelj zbog neimovinske štete, a povodom ozljede na radu, potražuje naknadu u iznosu od 7.000,00 eura, a imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja 775,68 eura, u ukupnom iznosu od 7.775,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023.
Ističe da je tuženiku uputio Odštetni zahtjev za naknadu štete, no, na Zahtjev tuženik nije odgovorio, tako da podnosi tužbu, predlaže da se tužbeni zahtjev usvoji uz naknadu troškova postupka sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja tužbe pa do isplate.
6. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, priznaje činjenicu da je tužitelj 8. svibnja 2023. bio u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta bravar/cjevar te da je tog dana pretrpio tjelesne ozljede.
Tuženik nadalje napominje da je tužitelj bio sposoban za obavljanje poslova konkretnog radnog mjesta te da je u potpunosti bio obučen za rad na siguran način.
7. Tuženik se poziva na odredbu čl. 68. st. 1. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano je da je radnik obvezan i odgovoran obavljati poslove dužnom pažnjom te pri tome voditi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i sigurnosti i zaštiti zdravlja ostalih radnika, koje mogu ugroziti njegovi postupci ili propusti na radu. Temeljem odredbe čl. 68., st. 2. istog Zakona postavljena je pravna pretpostavka po kojoj se smatra da radnik ne radi dužnom pažnjom kada poslove ne obavlja u skladu sa znanjima i vještinama koje je stekao tijekom osposobljavanja za rad na siguran način, kao i da pravilno koristi propisanu zaštitnu opremu.
8. Tužitelj je na gradilištu bio dužan koristiti zaštitnu opremu, konkretno zaštitne naočale i kacigu, koje nije koristio, a koja oprema bi zasigurno spriječila ozljeđivanje tužitelja u području glave.
Polazeći od načina opisivanja mehanizma nastanka nezgode od strane samog tužitelja i kako je opisano u „Obrascu za prijavu incidenta“ te vidljivo iz fotografije radnog mjesta, evidentno je da tužitelj nije primijenio stečene vještine u obavljanju poslova sukladno zahtjevima zaštite na radu, jer nije primijenio ni minimum pažnje koju bi primijenio i prosječan čovjek, a to je da se uvjeri da li na radnom mjestu postoji prepreka koja bi ugrožavala sigurno kretanje.
9. Stoga tuženik priznaje da se povrjeđivanje na koje upućuje tužitelj dogodilo, ali je za povrjeđivanje isključivo odgovoran tužitelj. Tvrdnju o isključivoj odgovornosti tužitelja tuženik opravdava, time što se sama ozljeda nije dogodila zbog posebnih zahtjeva radnog procesa već u obavljanju redovne, svakodnevne životne aktivnosti hodanja. Smatra da u konkretnom slučaju ne treba imati u vidu specifične zahtjeve organizacije rada i samog načina izvršenja poslova, već opću razinu pažnje koju primjenjuje prosječni čovjek. Normalno je i životno očekivati od svakoga da se uvjeri u okolišne uvjete prostora kojim se kreće.
Nadalje, evidentno je da je do ozljeđivanja tužitelja došlo izvan radnog vremena. Ugovorom o radu u čl.6.ugovoreno je osmosatno radno vrijeme u trajanju od 8 do 16 sati. Prema „Obrascu za prijavu incidenta“ do ozljeđivanja je došlo „...nakon što je završio s poslom oko pola 6...“.
10. Nadalje tuženik smatra, da ukoliko bi sud utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu, a što tuženik iz prethodno navedenih izričito osporava, tuženik ističe kako postoje razlozi za oslobođenje njegove odgovornosti sukladno stavku 2. članka 25. Zakona o zaštiti na radu. Naime, iz opisa okolnosti nastanka ozljede tužitelja „Obrascu za prijavu incidenta“ vidljivo je kako je do pada tužitelja došlo , budući da tužitelj nije primijenio niti pozornost koja se očekuje od prosječno pažljive osobe. Uzrok pada i posljedično nastanka štete je krajnja nepažnja tužitelja u kretanju prostorom na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
Osim toga, tužitelj u samoj tužbi navodi kako je zapeo nogom za željeznu cijev koju je netko od radnika drugog izvođača/podizvođača ostavio na podu, dakle, uslijed djelovanja treće osobe.
11. Stoga tuženik drži da je tužitelj pretrpio štetu uslijed svoje kra jnje nepažnje, odnosno, nepažnje treće osobe na koje tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu pa su ispunjene pretpostavke za oslobađanje tuženika kao poslodavca odgovornosti temeljem čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu.
12. Tuženik također osporava težinu ozljeda koje tužitelj želi prikazati kao posljedicu događaja od 8. svibnja 2023. Naime, tužitelju su neposredno nakon ozljeđivanja utvrđene isključivo ozljede glave (blago arterijsko krvarenje iznad desne obrve, velika rana glave, mala ozljeda na vrhu nosa) od strane liječnika (dr. B) te se čak u medicinskoj dokumentaciji od istog dana navodi: „Posljedice ozljede: - Nije radno nesposoban“. Nikakve druge ozljede nisu evidentirane prilikom obrade tužitelja u zdravstvenoj ustanovi nakon ozljeđivanja. Iz dostavljene medicinske dokumentacije vidljivo je da tužitelj ima urođen uzak spinalni kanal u C segmentu kralježnice te da su opisane tegobe posljedice degenerativnih promjena, a ne događaja od 8.svibnja 2023. U odnosu na ozljede koje je tužitelj zadobio, predložio je da tužitelj dostavi presliku svojeg cjelokupnog zdravstvenog kartona od izabranog liječnika obiteljske medicine.
13. Tuženik osporava i tužiteljev zahtjev koji se odnosi na troškove liječenja. Naime, tužitelj se ne izjašnjava gdje je i po kojoj osnovi zdravstveno osiguran te da li je zatražio zdravstvenu zaštitu u okviru sustava obveznog zdravstvenog osiguranja. Predložio je da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu troškova postupka.
14. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je izveo dokaz uvidom u Ugovor o radu na određeno vrijeme od 13. travnja 2023. (list 6-7), Prijavu štetnog događaja/ovjereni prijevod s nizozemskog na hrvatski jezik (list 8-23), ovjereni prijevod medicinske dokumentacije za tužitelja sa nizozemskog na hrvatski jezik (list 24-33, 48-58), preslik medicinske dokumentacije o liječenju tužitelja (list 34-47), preslik računa (list 59-60), fotografije (list 61-63), Potvrdu o obuci zaštite na radu na njemačkom jeziku/ov jereni prijevod na hrvatski (list 75, 133), zdravstveni karton za tužitelja od Doma zdravlja Kula, Republika Srbija (list 94-95), izjavu PN (list 98), snimke CD magnetne rezonance za tužitelja (list 108), preslik SMS poruka dostavljenih po tuženiku (list 112, 134), preslik SMS poruka dostavljenih po tužitelju (list 121-122),
15. Izveden je dokaz saslušanjem tužitelja (list 101-104) i z. z. tuženika ĐN (list 104-106).
16. Izveden je dokaz vještačenjem po vještaku zaštite na radu mr. sig. Stanislava Topića, dipl. ing. koji je dostavio nalaz i mišljenje 23. lipnja 2025. (list 165-192), te njegovim saslušanjem (list 216-217).
17. Izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. prim. Romanu Paviću, dr. med. koji je dostavio nalaz i mišljenje od 8. prosinca 2025. (list 223-229).
18. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a.
19. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.
20. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 7.775,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023., kao od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
21. Nesporna je činjenica između stranaka da je tužitelj bio radnik tuženika i to temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 13. travnja 2023. na radnom mjestu bravar/cjevar s početkom rada od 13. travnja 2023. do 1. siječnja 2024. , koje će poslove obavljati u Republici Hrvatskoj i inozemstvu (list 6-7).
22. Također, nesporna je činjenica između stranaka, da je tužitelj obavljao poslove radeći kod tuženika na gradilištu BASF u Belgiji u Antwerpenu te da je dana 13. travnja 2023. došlo do ozljeđivanja tužitelja, a koja činjenica nedvojbeno proizlazi iz Obrasca za prijavu incidenta (list 9-18), iz kojeg proizlazi da je tužitelj nakon što je završio s poslom oko 17:30 sati, odlučio počistiti svoje radno mjesto zajedno sa HN, da se nisu žurili, niti su bili rastreseni, da je HN spustio neke zavojnice, dok je tužitelj otišao pospremiti neki alat, da nije vidio cijev te se spotaknuo o nju i da nije uspio na vrijeme postaviti ruke ispred lica, zbog čega je udario o rub stola, nije mogao odmah ustati, počeo je krvariti, boljelo ga je koljeno, pomogao mu je kolega koji je iz kutije prve pomoći uzeo kompresivni zavoj, kako bi zaustavio tužiteljevo krvarenje. Policijski službenik je nazvao broj hitne pomoći i dao potrebne podatke, koja je odmah došla i odvezla tužitelja u liječničku službu, a tamošnji liječnici mu nisu mogli pomoći te je upućen u bolnicu na daljnje liječenje.
23. Između stranaka sporan je osnov i visina te odgovornost za nastanak štete ozljedom na radu koju tužitelj potražuje u ovom postupku, obzirom na činjenicu, da tuženik smatra da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, da je bio u obvezi koristiti zaštitnu opremu (zaštitne naočale i kacigu), a koju zaštitnu opremu nije koristio i koja bi zasigurno spriječila ozljeđivanje tužitelja u području glave. Ističe također, da nije primijenio stečene vještine u obavljanju poslova prema pravilima zaštite na radu, kao ni minimum pažnje koju bi primijenio prosječan čovjek, a da se uvjeri da li na radnom mjestu postoji prepreka koja bi ugrožavala sigurno kretanje.
Tuženik smatra da je tužitelj isključivo odgovoran, jer se ozljeda na radu nije dogodila zbog posebnih zahtjeva radnog procesa, već u obavljanju redovne, svakodnevne životne aktivnosti hodanja i da je tužitelj trebao primijeniti opću razinu pažnje prosječnog čovjeka, tako da je životno i normalno očekivati od svakog da se uvjeri u okolišne uvjete prostora kojim se kreće, a kako je radno vrijeme tužitelja bilo od 8,00 do 16,00 sati (prema Ugovoru o radu, čl. 6.), te kako iz Obrasca za prijavu incidenta proizlazi da je do ozljeđivanja došlo nakon što je tužitelj završio s poslom oko 17,30 sati, to drži da je isključivo odgovoran tužitelj za naknadu štete, jer nije primijenio pozornost koja se očekuje od prosječno pažljive osobe. Tako da je uzrok pada, a posljedično i nastale štete, krajnja nepažnja tužitelja kretanjem u prostoru na koju poslodavac nije mogao utjecati, niti izbjeći unatoč provedenoj zaštiti na radu. Kako tužitelj navodi da je zapeo nogom za željeznu cijev koju je netko od radnika drugog izvođača/podizvođača ostavio na podu, dakle, uslijed treće osobe, a na što tuženik kao poslodavac nije mogao utjecati, niti izbjeći posljedice, tuženik smatra da su ispunjene pretpostavke za oslobođenje od njegove odgovornosti sukladno odredbi čl. 25 Zakona o zaštiti na radu.
24. S obzirom da je između stranaka sporna odgovornost za nastalu štetu, a u odnosu na način ozljeđivanja tužitelja, po prijedlozima stranaka izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i z. z. tuženika. U kontekstu spora, dodaje se da je tuženik predložio saslušanje svjedoka HN, a tužitelj PN.
Svjedok PN dostavio je pisanu izjavu zaprimljenu kod suda 29. travnja 2024. (list 98), iz koje proizlazi da nije bio nazočan na mjestu događaja za koje ga je tužitelj naveo kao svjedoka za raspravu dana 15. svibnja 2024., da je na lice mjesta došao kad je hitna otišla, zbog čega smatra da ne bi trebao biti prisutan na raspravi i da je u vrijeme održavanja glavne rasprave u Belgiji. S obzirom na pisanu izjavu navedenog svjedoka, tužitelj je odustao od njegova saslušanja, međutim, tuženik je predložio da se navedeni svjedok ponovno pozove i sasluša navodeći da isti ima neposredna saznanja tko i kada je postavio spornu cijev za koju tužitelj navodi da je bila uzrok njegova ozljeđivanja te da prema saznanjima z.z. tuženika ĐN, tužitelj je pokušao utjecati na navedenog svjedoka kako bi isti iskazivao u korist tužitelja u ovom postupku.
U prilog takovih tvrdnji, tuženik je dostavio ispis komunikacije između z.z. tuženika ĐN i PN, navodeći da se jasno vidi da je tužitelj pokušao utjecati na sadržaj iskaza navedenog svjedoka nudeći mu novac (list 112).
24.1. Vezano za ispis komunikacije direktora tuženika predloženog svjedoka PN, tužitelj navodi da je ta komunikacija uslijedila očito nakon održane rasprave u ovom postupku, da tužitelj dostavlja svoju komunikaciju sa istim svjedokom sa kojim je, za razliku od tuženika, komunicirao isključivo prije održane rasprave, iz koje je vidljivo da je predloženi svjedok rekao tužitelju da je direktor tuženika ĐN od njega tražio da svjedoči u njegovu korist. Stoga, tužitelj ističe, da je predloženi svjedok PN i tužitelju i tuženiku govorio isto, da ona druga strana od njega traži da svjedoči u njegovu korist, iz čega proizlazi da iskaz navedenog svjedoka neće biti vjerodostojan te da je direktor tuženika svjedoku u svojoj poruci iznosio detalje o tome što je tužitelj (ili njegova punomoćnica govorila na sudu o komunikaciji sa svjedokom) pa punomoćnik tužitelja smatra da je z.z. tuženika ĐN pokušao utjecati na sadržaj iskaza svjedoka PN, čiji iskaz neće biti vjerodostojan (list 121- 122).
24.2. Potom je tuženik uz podnesak od 16. lipnja 2024., dostavio istovjetnu komunikaciju između svjedoka i z.z. tuženika (list 134).
25. Sud je, s obzirom na prijedlog tuženika, ponovno pozvao svjedoka PN na raspravu 5. prosinca 2024., međutim, dostava se nije mogla uručiti na adresu prebivališta, zbog čega je sud pozvao tuženika da dostavi adresu boravišta, uz upozorenje da će sud prijeći preko izvođenja dokaza njegovim saslušanjem rješenjem broj Pr-102/2023-27 od 12. studenoga 2024., u roku od 8 dana, koje je rješenje punomoćnik tuženika primio 24. studenoga 2024. (list 147), no, međutim, po istom nije postupio, zbog čega dokaz saslušanjem navedenog svjedoka nije izveden. Isto tako, nije izveden dokaz saslušanjem svjedoka HN po prijedlogu tuženika, jer se dostava poziva na adresu dostavljenu po tuženiku, nije mogla izvršiti, isti je na raspravi 15. svibnja 2024. zatražio rok od 15 dana radi dostave točne adrese za navedenog svjedoka, koji mu je rok i dodijeljen uz upozorenje na zakonske posljedice, međutim, po istom tuženik nije postupio, iako je bio upozoren na zakonske posljedice ne postupanja.
26. Što se tiče komunikacije koju su stranke dostavile nakon zaključenja prethodnog postupka, a koja komunikacija je bila SMS između tužitelja i svjedoka PN te z.z. tuženika ĐN sa navedenim svjedokom, isti dokaz nije relevantan za ishod postupka, s obzirom da iz navedene komunikacije ne proizlaze činjenice na koje je navedeni svjedok predložen, a osim toga, tuženik je bio u obvezi dostaviti adresu kako bi se istom ponovno mogao dostaviti poziv za slijedeću raspravu, jer je za raspravu 15. svibnja 2024. dostavio pisanu izjavu (list 98), no kako po istom tuženik nije postupio, kako je obrazloženo pod obrazloženjem broj 25., dokaz njegovim saslušanjem nije izveden.
27. Glede mehanizma ozljeđivanja, kao je prethodno navedeno, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja i z.z. tuženika ĐN. Tužitelj je u svom iskazu naveo da z.z. tuženika ne poznaje, da istog prvi puta vidi, da mu je mjesto rada bilo u Antwerpwnu i da je radio na montaži industrijskog cjevovoda s radnim vremenom od 7,00 do 17,00 sati, a s dnevnim odmorom od sat vremena. Bilo je više radnika i bio je poslovođa koji je govorio hrvatski jezik, imena se nije sjetio, a koji je na početku svakog radnog vremena vršio organizaciju poslova, odnosno usmeni dnevni raspored rada za svakog od radnika, da je za zaštitu na radu na gradilištu bila zadužena žena iz Portugala. Tužitelj nije sporio činjenicu da je prije zaključenja Ugovora o radu bio obučen za rad na siguran način, jer je pisao neki test i za to dobio Uvjerenje. Bio je zadužen zaštitnom opremom koju čini radno odijelo, radne cipele sa metalnom kapicom, kožne rukavice i zaštitna kaciga. Poslove je obavljao u radioni i montaži, gdje je vršio pripremu za montažu cijevi, a radio je i na montaži. Nije se mogao sjetiti za koje poduzeće je radio, a obveza zaštitne kacige je bila na montaži, ali ne i u radioni. Po završetku radnog vremena obveza je bila pospremanje sredstva za rad (alati, kablovi i brusilice). Na dan ozljeđivanja tužitelj je radio 10 sati, i oko 17,45 sati kada je sakupljao sredstva za rad, zapeo je za cijev koja bila postavljena ukoso od metalnog stola debljine oko 30 mm, duljine oko 5 m sa koljenom, jer je dijelom bila naslonjena na ogradu koju čine paravani radi zaštite od varnica.
Tužitelju nije bilo poznato tko je tu cijev postavio, vidio ju je tijekom dana, no međutim, ističe da ta cijev tu nije trebala biti, da je u nju zapeo i pao, ne zna na koji način, kojom je prilikom lupio s prednjom desnom stranom glave iznad oka u stol, a očito lijevom stranom ramena udario u metalnu šipku koja je oko stola. Zadobio je ozljedu arkade iznad lijevog oka, u pomoć mu je pritrčao HN, koji je bio u tužiteljevoj neposrednoj blizini, koji je bio okrenut leđima jer je motao kabel, zbog čega misli da nije vidio njegov pad, no isti je odmah otrčao po kutiju prve pomoći kako bi zaustavio krvarenje, koje se nije moglo zaustaviti, dok je PN došao nakon njegova ozljeđivanja. Sa hitnom pomoći odvezen je u bolnicu u Antwerpenu gdje je zaustavljeno krvarenje i zašivena rana iznad lijevog oka. Prije ozljeđivanja nije imao nikakove ozljede, kao niti nakon zadobivene ozljede na radu. Cijev na koju se je spotakao smetala je prilikom prolaska u radionu, iako ju je vidio nije ju uklonio, jer nije imao gdje, a to nije niti bio njegov posao. Nosi i naočale s dioptrijom koje nosi na poslu i koje su zaštitne i nisu zadužene kod tuženika kao zaštitna oprema, a iste ne skida, jer bez njih inače ne vidi. Prilikom ozljeđivanja nije imao zaštitnu kacigu, no smatra da ista ne bi spriječila njegovo ozljeđivanje, jer mu je pukla arkade iznad desnog oka.
28. Z. z. tuženika ĐN ističe da je s tužitelj imao zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme, budući da je imao zaključen Ugovor o kooperaciji sa slovenskim trgovačkim društvom AM Montaža koji je radio poslove montaže u Belgiji u Antwerpenu, tužitelj je kontaktirao telefonom, dostavio odgovarajuću dokumentaciju te je na taj način sa istim i zaključen Ugovor o radu na određeno vrijeme. Nije imao neposrednih saznanja o ozljeđivanju tužitelja, ne zna tko mu je bio neposredno nadređen na gradilištu, a to je bila osoba određena od tvrtke Weber za koju su se radili poslovi. Tužitelj je bio obučen za rad na siguran način, jer je polagao testu a za što mu je i izdano Uvjerenje (list 75, Obrazac CC 18 na njemačkom jeziku). U odnosu na sigurnost zaštite na radu na gradilištu, određuje se osoba od trgovačkog društva za koje su obavljani poslovi montaže, a tužitelj je bio zadužen zaštitnom opremom od kooperanta tuženika AM Montaže. Bio je obaviješten tri dana po štetnom događaju da je došlo do ozljeđivanja tužitelja i to od HN i to kada je već tužitelj bio u Republici Srbiji, obzirom da je za smještaj radnika odgovoran kooperant AM Montaža. Suprotno tvrdnjama tužitelja da nije s njim kontaktirao nakon ozljeđivanja, ističe da je tužitelj a zvao 5 do 6 puta, interesirajući se da li ima zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj, zašto nije otvorio bolovanje i dostavio dokumentaciju, a da mu je tužitelj rekao da se liječi kod liječnika u Republici Srbiji. Tužitelj mu nikada nije dostavio dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da ima otvoreno bolovanje, zbog čega tužitelju nije isplaćena niti naknada plaće. Ugovor o radu tužitelju je prestao temeljem usmenog otkaza koji je tužitelj dao, zbog čega je tužitelja i odjavio kao osiguranika kod HZMO - a. Iako nije imao neposrednih saznanja o ozljeđivanju tužitelja, drži da je isti sam odgovoran za svoje ozljeđivanje, budući je bio obučen za rad na siguran način te je sam bio u obvezi voditi računa o svojoj sigurnosti na radu i kretanju po gradilištu. Obzirom da je tužitelj radio za kooperantsko poduzeće tuženika AM Montaža u Antwerpenu, isti su preuzeli i primijenili sve mjere glede sigurnosti zaštite na radu za svakog od radnika pa tako i tužitelja, kako je tužitelj naveo da je osoba koja je bila zadužena za zaštitu na radu portugalka, z.z. tuženika nije imao saznanja o kojoj se osobi radi. Obveza tuženika je da s radnicima s kojima ima zaključen Ugovor o radu, da ih osposobi za rad na siguran način, dok se u odnosu na njihovu sigurnosti primjena pravila zaštite na radu i organizacije rada, nalazi u nadležnosti tvrtke Weber (kooperanta tuženika).
29. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu ZOO-a) propisano je, tko drugom prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
30. Prema odredbi čl. 1067. st. 1. ZOO-a, vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, a stavkom 2. je propisano da se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivom radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti, a stavkom 3. istog članka propisano je da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.
31. Prema odredbi čl. 111 st. 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23 dalje u tekstu ZR-a) važećeg u vrijeme štetnog događaja, propisano je štetnog događaja propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
32. Temeljem čl. 25 st. 1 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu ZZR-a) ozljeda na radu koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potiče od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.
No, temeljem čl. 25. st. 2. ZZR poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati, niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.
33. Nadalje, odredbom članka 8 ZR-a, propisano je da su se u radnom odnosu poslodavac i ranik dužni pridržavati odredbi ovog Zakona i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, dok je člankom 28 ZR-a propisano da je poslodavac dužan pribaviti i održavati postrojenja, uređaje, opremu, alate, mjesto rada i pristup mjestu rada, te organizirati rad na način koji osigurava zaštitu života i zdravlja radnika, u skladu sa posebnim zakonima i drugim propisima i naravi posla koji se obavlja.
34. Odredbom čl. 18 st. 1 ZR-a propisano je da je poslodavac obvezan, uzimajući u obzir poslove i njihovu prirodu, procjenjivati rizike za život i zdravlje radnika i osoba na radu, osobito u odnosu na sredstva rada, radni okoliš, tehnologiju, fizikalne štetnosti, kemikalije, odnosno biološke agense koje koristi, uređenje mjesta rada, organizaciju procesa rada, jednoličnost rada, statodinamičke i psihofiziološke napore, rad s nametnutim ritmom, rad po učinku u određenom vremenu (normirani rad), noćni rad, psihičko radno opterećenje i druge rizike koji su prisutni, radi sprječavanja ili smanjenja rizika, a st. 2 da je poslodavac obvezan imati procjenu rizika izrađenu u pisanom ili elektroničkom obliku, koja odgovara postojećim rizicima na radu i u vezi s radom i koja je dostupna radniku na mjestu rada.
St. 3 istog čl. poslodavac je obvezan na temelju procjene rizika primjenjivati pravila zaštite na radu, preventivne mjere, organizirati i provoditi radne i proizvodne postupke, odnosno metode te poduzimati druge aktivnosti za sprječavanje i smanjenje izloženosti radnika utvrđenim rizicima, kako bi otklonio ili sveo na najmanju moguću mjeru vjerojatnost nastanka ozljede na radu, oboljenja od profesionalne bolesti ili bolesti u vezi s radom te kako bi na svim stupnjevima organizacije rada i upravljanja osigurao bolju razinu zaštite na radu.
35. Nadalje, odredbom čl. 19 st. 1 ZR-a propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima, a st. 2 poslodavac u skladu s općim propisom o radu, pravilnikom ili drugim aktom utvrđuje organizaciju provedbe zaštite na radu te prava, obveze i odgovornosti njegovih ovlaštenika i radnika, ako ta pitanja nisu uređena ovim Zakonom i propisima donesenima na temelju njega, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu. St. 3 istog čl. poslodavac je odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu, neovisno o tome je li u tu svrhu zaposlio jednog ili više stručnjaka zaštite na radu ili je obavljanje poslova zaštite na radu ugovorio s osobom ovlaštenom za obavljanje tih poslova. Nadalje, prenošenje ovlaštenja za provođenje zaštite na radu ne oslobađa poslodavca odgovornosti (st. 4), a st. propisano je da na odgovornost poslodavca iz stavka 1. ovoga članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu.
36. Kako je tuženik u odgovoru na tužbu osporavao svoju odgovornost za nastanak štetnog događaja, to je po prijedlogu tuženika izveden dokaz po stalnom sudskom vještaku zaštite na radu mr. sig. Stanislavu Topiću, dipl. ing., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje (list 165-192), a koji je nalaz i mišljenje vještak i usmeno obrazložio na raspravi 28. studenoga 2025., sukladno odredbi čl. 260 st. 2 ZPP -a, a povodom prigovora tuženika.
36.1. Iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, a s obzirom na dokumentaciju dostavljenu po tuženiku, vještak je utvrdio da tuženik nema temeljni dokument na području zaštite na radu, Procjenu rizika kao osnovu za provođenje zaštite zdravlja i života radnika na mjestu rada (osnovna, potrebna, priznata i pravna pravila zaštite na radu). Iako ne postoji obveza izrada Pravilnika o radu, kako to osnovano ističe vještak, da je prema čl. 19 st. 2 Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18, dalje u tekstu ZZR-a), navedena obveza i odgovornost poslodavca za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i svim radnim postupcima (st. 1), tako da poslodavac indirektno može u skladu s općim propisima o radu, pravilnikom ili drugim aktom regulirati npr. sistematizaciju radnih mjesta u svrhu kvalitetne izrade procjene rizika.
37. Spisu predmeta prileži Uvjerenje o provedenoj edukaciji i to s datumom neposredno prije datuma sklapanja Ugovora o radu (Ugovor o radu zaključen 13. travnja 2023.), koje Uvjerenje ne prileži spisu predmeta, a dokument o provedenoj edukaciji koji prileži spisu predmeta SGU (sigurnost na radu, zdravlje, zaštita okoliša – ispit operativno aktivnih zaposlenika) od 7. travnja 2021., dakle dvije godine prije sklapanja Ugovora o radu tužitelja sa tuženikom, mjesto izdavanja Maribor, Republika Slovenija, po mišljenju vještaka nema uporište u temeljnom dokumentu Procjena rizika u području zaštite na radu tuženika, jer predmetni dokumenat poslodavac ne posjeduje.
Nadalje, vještak u odnosu na zaštitnu opremu s kojom je tužitelj bio zadužen, a koju zaštitnu opremu zaduženja tuženik nije osporavao, ističe da se u dijelu posebnih pravila zaštite na radu navodi da primjena osobne zaštitne opreme koja nema uporište u Procjeni rizika, jer ju tuženik ne posjeduje, a zaduženje radnika osobnom zaštitnom opremom potvrđuje se potpisanim dokumentom zaduženja iste (npr. zadužnica), no međutim, navedenu dokumentaciju tuženik nije dostavio, odnosno ne prileži spisu predmeta.
Vještak nadalje u nalazu i mišljenju navodi da tužitelj nije bio upoznat sa dokumentom Procjena rizika, jer ju tuženik ne posjeduje. Navedeni dokumenat u obveznom dijelu "Popis osobne zaštitne opreme" na temelju utvrđene razine rizika i primjene mjera zaštite na radu upotrebom osobne zaštitne opreme za zaštitu glave – zaštitna kaciga, treba dati podatak o pružanju prihvatljive razine rizika od pada manjeg predmeta (kamenčići, alat i sl.), na glavu radnika, kao i zaštitu glave kod pada radnika i mogućeg udarca glavom radnika u različite prepreke u radnom prostoru i u tlo. Zaštitne naočale koje je tužitelj imao, a koje služe kao zaštita npr. od blještanja, uletanja čestica obrade itd., s obzirom na vrstu poslova i radnih zadataka, vještak je naveo da iste nema ju zaštitnu funkciju zaštite glave.
38. Obzirom na navedeno, vještak je u nalazu i mišljenju naveo da tuženik u trenutku ozljeđivanja tužitelja nije imao Procjenu rizika (a što je bila obveza sukladno čl. 18 ZZR- a), tako da utvrđene i analizirane poduzete mjere zaštite na radu kod tuženika, koje su navedene u dokumentaciji priloženoj u spisu predmeta (Ugovor o radu, Certifikat o osposobljavanju radnika, Prijava incidenta), po mišljen ju vještaka nemaju uporište u temeljnom dokumentu Procjena rizika u području zaštite na radu.
Nadalje, iz nalaza vještaka proizlazi da kako je tuženik poslovao u kooperaciji sa slovenskim poduzećem AM Montaža, koja je izvodila montažu industrijskog cjevovoda kao podizvođač tvrtke Weber za BASF u Antwerpenu u Belgiji, obveza tuženika je bila sa svom kooperantu AM Montaža osigura radnike i u kontekstu opisane poslovne suradnje, tuženik je sklopio Ugovor o radu s tužiteljem za obavljanje poslove bravara/cjevara. Međutim, tuženik je na dan štetnog događaja 8. svibnja 2023., trebao posjedovati Procjenu rizika u području zaštite na radu u kojem je s obzirom na način poslovanja u RH i inozemstvu, trebao prikazati procjenu rizičnih pojava (opasnosti, štetnosti i napore) za sva radna mjesta kod tuženika, utvrditi mjere zaštite na radu primjenjujući osnovna, posebna, priznata i pravna pravila zaštite na radu, elaborirajući pri tome u pisanom obliku u predmetnoj procjeni rizika međusobnu suradnju kako sa zaposlenim radnikom/radnicima tako i s kooperantom AM Montaža iz Slovenije, kojem je osigurao radnika/radnike. Tako da Procjena rizika u svakom trenutku mora odgovarati stvarnom stanju zaštite na radu kod poslodavca te je isti potrebno kontinuirano ažurirati po pitanju svih radnih mjesta i mjesta rada, poslova s posebnim uvjetima rada, zdravstvenih pregleda i osposobljavanja radnika i svih drugih propisanih mjera zaštite na radu.
38.1. Nadalje, s obzirom na dostavljenu dokumentaciju po strankama, a prileži Ugovor o radu koji je općenit i nejasan u pogledu prava i obveze radnika i poslodavca glede zaštite na radu, a Certifikat o osposobljenosti tužitelja kao radnika za rad na siguran način u koliziji je vremenski i prostorno sa izjavama tužitelja i poslodavca te navedena dokumentacija nema uporišta u Procjeni rizika koju tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja nije posjedovao, a što ukazuje da tužitelj kao radnik nije bio upozna t sa rizicima na mjestu rada (Procjena rizika), iz čega, između ostalog, proizlazi znanje o organizaciji mjesta rada i obveza nošenja osobne zaštitne opreme za zaštitu glave - zaštitna kaciga.
39. Prema mišljenju vještaka, tuženik nije primjenjivao u trenutku ozljeđivanja tužitelja osnovna i posebna pravila zaštite na radu prema ZZR-a, a koja se preventivno provode izradom dokumenta Procjena rizika s kojom tužitelj mora biti upoznat (razina rizičnih pojava-opasnosti, štetnosti i napori, mjere prevencije, znanje o svođenju rizika na prihvatljivu razinu, obveza nošenja osobne zaštitne opreme i dr.).
Mišljenje je vještaka, da je tužitelj nakon što je u toku rada uočio rizik (cijev koja je bila naslonjena na stol i koja je smetala, a nije smjela biti tu, a što nije bio njegov posao, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja), trebao znati ispravno reagirati na vrijeme uklanjajući rizik (cijev) ili obavještavajući nadležnu osobu o postojanju rizika na mjestu rada u svrhu eliminacije rizika, tj. tužitelj u toku rada nije znao provesti radnu operaciju eliminacije rizika (organizacija rada na mjestu rada), niti je znao da je obavezan nositi osobnu zaštitnu opremu za zaštitu glave – zaštitnu kacigu u zatvorenom prostoru (posebna pravila zaštite na radu).
Zaštitna kaciga za zaštitu glave služi i za zaštitu glave kod pada radnika te zaštitu glave od mogućeg udarca glavom u okolne prepreke i u tlo. Dioptrijske naočale nisu zaštitne naočale, nego oftalmološko pomagalo za korekciju vida u toku rada, a na osnovu utvrđenog zdravstvenog pregleda radnika za poslove s posebnim uvjetima rada.
Također, vještak je naveo da je tužitelj u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osposobljen za rad na siguran način prema dokumentu (prileži spisu) koji je u koliziji u vremenu i prostoru s izjavom tužitelja i tuženika s obzirom na vrijeme i mjesto provedenog osposobljavanja u odnosu na izjavu o vremenu provedenog osposobljavanja (Test i Uvjerenje) neposredno prije potpisivanja dokumenta „Ugovor o radu“, a dokument o provedenom osposobljavanju priložen spisu nema uporište u dokumentu „Procjena rizika“ s obzirom da poslodavac u vrijeme nastanka štetnog događaja nije posjedovao isti, tužitelj je prema mišljenju vještaka trebao biti osposobljen za rad na siguran način u skladu s dokumentom „Procjena rizika“ na temelju kojeg se izrađuje i provodi plan i program osposobljavanja odnosno provedeno osposobljavanje je moguće verificirati dokumentom „Procjena rizika“ Sve dok osposobljavanje nije provedeno u skladu s važećim propisima i na temelju dokumenta „Procjena rizika“, vještak zaključuje da radnik nije osposobljen za rad na siguran način te poslodavac mora organizirati rad radnika uz nadzor stručne osobe.
39.1. Imajući u vidu navedeno, nedvojbeno proizlazi da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, a niti je tuženik dokazao da je organizirao rad uz nadzor stručne osobe, jer to ne proizlazi iz dokaza izvedenih tijekom postupka, niti je u prilog osnovanosti takove svoje tvrdnje, tuženik predlagao dokaze iz kojih bi to proizlazilo pa su njegovi navodi ocijenjeni sukladno čl. 221a ZPP-a.
40 Također, kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, tuženik kao poslodavac tužitelju nije osigurao adekvatne i sigurne uvjete rada i mjesto rada, u smislu ZZR-a, jer isti proizlaze iz njihove proaktivne primjene izradom dokumenta „Procjena rizika“ u području zaštite na radu, a koji mora odgovarati stvarnom tj. trenutnom stanju na mjestu rada.
40.1. U odnosu na radno mjesto tužitelja, ono po mišljenju vještaka u nekom trenutku nije bilo osigurano, odnosno dovoljno sigurno. Smetnja odnosno rizik u obliku nepropisno ostavljene cijevi o koju se tužitelj spotaknuo, pao i ozlijedio spada u osnovnu informaciju o urednosti mjesta rada na koju je tužitelj trebao reagirati u toku rada, a što nije, kako to proizlazi iz tužiteljevog iskaza, tako da potreba za stručnim osiguranjem mjesta rada proizlazi iz kategorije većih razina rizika kao i potrebne mjere zaštite na radu. Obzirom na situaciju s dokumentom „Procjena rizika“ koju tuženik u trenutku nastanka štetnog događaja nije posjedovao, smatra se da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način te je njegov rad trebao biti nadgledan od strane neposredno nadređenog na predmetnom radilištu.
Opetovano, vještak ističe da je tuženik trebao posjedovati dokument „Procjena rizika“ i prilikom sklapanja ugovora o radu radnika upoznati s dokumentom te u skladu s istim izraditi plan i program osposobljavanja i provesti osposobljavanje radnika za rad na siguran način uz mogućnost verifikacije prije provedenog osposobljavanja (Certifikat – prileži spisu).
40.2. U odnosu na propuste tužitelja u radu, vještak je naveo da se njegov propust očituje u neznanju i posljedično propuštanju uklanjanja rizika uočenog tijekom rada te u ne nošenju osobne zaštitne opreme za zaštitu glave – zaštitna kaciga zbog upitne informacije od strane osobe zadužene za zaštitu na radu na mjestu rada, a prema izjavi tužitelja.
Vještak zaključuje da do ozljeđivanja tužitelja ne bi došlo da je tužitelj uočivši rizik- cijev, koja je predstavljala prepreku, znao da istu treba maknuti ili organiziranje micanje cijevi na način da je obavijestio neposredno nadređenog radnika i da je sve to trebao znati te da do ozljede glave u predjelu arkade ne bi došlo da je tužitelj znao da treba nositi osobnu zaštitnu opremu za zaštitu glave-zaštitnu kacigu i u zatvorenom prostoru radionice (a što je vještak prikazao na slici broj 5 pisanog nalaza i mišljenja, list 190). Da je tužitelj nosio osobnu zaštitnu kacigu, posljedice spoticanja o cijev tj. ozljede glave, po mišljenju vještaka zaštite na radu, ne bi se dogodila, jer kad se zaštitna kaciga nosi na pravilan način, ista s obzirom na izvedbu u skladu sa zahtjevima normi, štiti od pada manjih predmeta na glavu te udarca glavom prepreke o tlo.
40.3. Nadalje, prema mišljenju vještaka, tužitelj je od strane tuženika, kao poslodavca, morao teoretski i praktično osposobiti tužitelja, kao radnika za pravilnu upotrebu osobne zaštitne opreme, a to uključuje zorno prikazivanje načina primjene osobne zaštitne opreme i obvezu nošenja iste, kao i primjenu korištenja sredstava rada (ručni i mehanizirani alati i cijevi koje se obrađuju tim alatima spadaju u sredstva rada) na temelju dokumenta „Procjena rizika“ i u skladu s navedenim dokumentom izraditi plan i program osposobljavanja za rad na siguran način, predvidjeti stručna osposobljavanja s obzirom na radne postupke i sredstva rada u upotrebi te u skladu s utvrđenim rizicima eventualno verificirati provedeno osposobljavanje nakon usporedbe i prihvaćanja plana i programa prema kojem je osposobljavanje provedeno (Certifikat o osposobljavanju koji prileži spisu).
Rad tužitelja u konkretnom slučaju prije samo ozljeđivanja predstavlja posao s posebnim uvjetima rada (koji poslovi se utvrđuju prema Procjeni rizika, a koju tuženik nije imao). Obzirom da poslovi i radni zadaci tužitelja bravara/cjevara na mjestu rada uključuje rad sa zavarivačkom opremom, rad u zoni zračenja, rad na visini, teško fizičko naprezanje i dr.
40.4. Zaključno, vještak s obzirom na sve navedeno, navodi da tuženik prilikom ozljeđivanja tužitelja dana 8. svibnja 2023., koji je prilikom izvođenja radne operacije radeći na montaži industrijskog cjevovoda na gradilištu, sakupljajući i pospremajući sredstva za rad, koji je zapeo u željeznu cijev pao i zadobio ozljede, nije ispunio sve obveze propisane ZZR i nije proveo zakonom propisane mjere zaštite na radu.
41. Tužitelj nije imao primjedbe na pisani nalaz i mišljenje, dok je tuženik istom prigovorio u cijelosti te je vještak sukladno čl. 260 st. 2. ZPP -a usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje te se očitovao na prigovore tuženika na način da je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na prigovor tuženika da li je tužitelj prema Planu i programu osposobljavanja za rad na siguran način bio upoznat na kojim dijelovima gradilišta i tijekom izvođenja kojih radnih procesa je u obvezi koristiti zaštitnu kacigu, vještak je naveo da korištenje iste primjenu mjera zaštite na radu procjenjivanje i utvrđivanje rizika, proizlaze iz dokumenta Procjena rizika u području zaštite na radu , koju tuženik u trenutku ozljeđivanja tužitelja nije imao. Procjenom rizika je trebalo biti obuhvaćeno pitanje primjena pravila struke pa tako i nošenje zaštitne kacige na gradilištu. Budući da Procjena rizika u području zaštite na radu mora regulirati na osnovu utvrđenih rizika i primjenu odgovarajuće osobne zaštitne opreme, način njezinog korištenja, edukaciju upotrebe osobne zaštitne opreme za radnika, održavanje, zamjenu prema rokovima upotrebe i kontrolu nošenja na mjestu izvođenja radova, a navedenim dokumentom mora biti utvrđena osobna zaštitna oprema koju poslodavac mora osigurati radniku.
42. Nakon što je vještak usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje i očitovao se na prigovore tuženika, tuženik je ustrajao kod iznesenih prigovora na nalaz vještaka, no isti nije predlagao izvođenje dokaza novim vještačenjem.
43. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, vještak je usmeno obrazložio pisani nalaz i mišljenje te argumentirano otklonio prigovore tuženika, koji nalaz i mišljenje po ocjeni suda nije nejasan, proturječan, nema nedostataka, niti se pojavila sumnja u pravilnost danog mišljenja, slijedom čega je isti u cijelosti prihvaćen od strane suda. Kako je vještak zaštite na radu, nedvojbeno u svom nalazu i mišljenju utvrdio da tuženik nije primjenjivao osnovna i posebna pravila zaštite na radu prema naprijed citiranim odredbama ZZR i Pravilniku o uporabi osobne zaštitne opreme, kako nije izradio dokument Procjenu rizika, koji bi sadržavao sva pravila prema citiranom Zakonu i Pravilniku, a s kojim bi tužitelj kao radnik bio upoznat, da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, obzirom da nije posjedovao Procjenu rizika, tako da se tužitelj nije niti mogao upoznati sa rizicima na radnom mjestu, načinom otklanjanja rizika, niti sa uporabom zaštitne opreme pa se smatra kako je to vještak iscrpno i opširno analizirao u svom nalazu i mišljenju, tužitelj nije obučen za rad na siguran način. Isto tako, tuženik tužitelju nije osigurao adekvatne i sigurne uvjete i mjesto rada, tako da tužiteljevo radno mjesto nije bilo dovoljno sigurno, a kako postoji propust tuženika, jer tužitelja nije osposobio za rad na siguran način, također, nije osigurao da njegov rad bude nadgledan od strane neposredno nadređenog na predmetom radilištu u Belgiji u Antwerpenu, a što je svakako bila obveza tuženika, bez obzira na činjenicu što tuženik nije neposredno nadgledao gradilište, već putem kooperantskog trgovačkog društva, kako je to prethodno obrazloženo.
43.1. Također, utvrđeno je da na strani tužitelja postoji propust, međutim on se očituje u neznanju i posljedičnom propuštanja uklanjanja rizika uočeno tijekom rada i u ne nošenju zaštitne opreme za zaštitu glave-zaštitne kacige, a kako je sam tužitelj naveo da uklanjanje cijevi nije njegov posao i da mu je bilo rečeno da obveza zaštitne kacige postoji samo u montaži, a ne u radionici, takav propust tužitelja isključivo je posljedica ne postojanja Procjene rizika, a da je ista postojala tada bi tužitelj bio upoznat s time kako i kada ukloniti izvor rizika uočen tijekom rada i kako, kada i koju zaštitnu opremu koristiti.
Dakle, sve to ukazuje da je to posljedica tuženikovog propusta neizrade Procjene rizika s kojom je bio u obvezi upoznati tužitelja, istog osposobiti za rad na siguran način, osigurati mu adekvatne i sigurne uvjete i mjesto rada, a u nedostatku svega, osigurati da njegov rad bude nadgledan od strane neposredno nadređenog na predmetnom gradilištu, što je svakako izostalo, pa u svakom slučaju ne stoji osnovanom tvrdnja tuženika da je isključivo tužitelj odgovoran za nastanak štetnog događaja, jer nije upotrijebio dužnu pažnju prosječnog čovjeka obzirom da to ne proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka zaštite na radu, kao niti samog iskaza tužitelja.
Dakle, nisu utvrđeni propusti na strani tužitelja, čime bi se tuženik ekskulpirao od svoje odgovornosti, jer u konkretnom slučaju tuženik nije postupao prema pravilima zaštite na radu, a tijekom postupka nije predložio dokaz, niti je dokazao tijekom ovog postupka, osnovanost navoda iz odgovora na tužbu, a što je bio u obvezi sukladno odredbi čl. 219 u svezi čl. 299 ZPP-a pa su navodi tuženika ocijenjeni sukladno čl. 221a ZPP-a. Tako da, nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 25 st. 2 i čl. 68 ZZR-a, na koje se odredbe tuženik poziva u odgovoru na tužbu, a isto tako u odnosu na tvrdnju tuženika da je netko od radnika treće osobe (izvođača/podizvođača) ostavio na podu željeznu cijev koja je bila uzrokom pada tužitelja, a na što tuženik nije mogao utjecati, sud je iste ocijenio kao neosnovane, to tim više što tužitelj nije bio radnik treće osobe, već upravo tuženika, a obveza je tuženika bila prema Ugovoru o radu, kako je i prethodno obrazloženo i utvrđeno prihvaćenim nalazom i mišljenjem vještaka zaštite na radu (obrazloženo pod br. 43) da tužitelju kao radniku osigura sigurne uvjete za rad, da ga osposobi za rad na siguran način i da njegov rad bude nadgledan od strane neposredno nadređenog na predmetnom radilištu, što je svakako bila obveza i odgovornost tuženika. Stoga, iz sveg prednje iznesenog, nedvojbeno proizlazi da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja i posljedice koje su proizašle iz istog, a ne tužitelj.
44. Između stranaka je bio sporan osnov i visina neimovinske i imovinske štete pa je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku prof. dr. sc. prim. Romanu Paviću, dr. med., koji je dostavio pisani nalaz i mišljenje 8. prosinca 2025. (list 223- 229), kojem nalazu i mišljenju stranke nisu prigovorile, a koji nalaz prihvaća ovaj sud kao stručan i objektivan, dan prema pravilima struke, jer se temelji na medicinskoj dokumentaciji i kliničkom pregledu tužitelja, a sud nije izvodio dokaz njegovim saslušanjem, budući da nije bilo prigovora, niti prijedlog stranaka za njegovim saslušanjem.
45. Iz pisanog nalaza i mišljenja proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju 8. svibnja 2023. zadobio ranu na glavi iznad desne obrve, koja je ostavila trajne posljedice, površnu i manju ozljedu vrška nosa, koja nije ostavila trajne posljedice na tužitelja. Navedeno je evidentirano u liječničkom nalazu napisanom u Antwerpenskoj bolnici, u kojoj je tužitelj neposredno nakon ozljeđivanja primljen putem hitnog prijema te obrađen, u kojoj je tužiteljevo krvarenje iz rane iznad desne obrve je zaustavljeno i rana je zbrinuta tankim kirurškim šavovima 5.0 debljine. Zbog navedene male debljine tužitelju je postavljeno ukupno 16 šavova. U terapiji na kraju nalaza preporučeno je šavove izvaditi kod obiteljskog liječnika za deset dana te je osim toga propisana analgetska terapija.
45.1. Nadalje, proizlazi da je tužitelj pregledan u Općoj bolnici u Somboru u Republici Srbiji dana 15. svibnja 2025., po specijalisti ortopedu i traumatologu te je dodatno postavljena dijagnoza kontuzije (natučenja) u području lijevog ramena i nadlaktice i pri tom pregledu utvrđeno, kako kod tužitelja nema rupture mišića u području lijeve nadlaktice i ramena te mu je preporučena analgetska terapija.
Također, pregledan je i po specijalisti neurologu, zbog glavobolje, a u nalazu utvrđena je dijagnoza na latinskom jeziku dodatna dijagnoza „ozljede vlasišta“, od prije 7 dana, zatim natučenje prsišta, potom glavobolja. Spominje se i ranije evidentirana ozljeda u području oko desnog oka, kao i natučenje vjeđa te stanje nakon postavljenih šavova. Prilikom kliničkog pregleda tužitelja, vještak je utvrdio da isti nije imao ozljedu glave u području vlasišta pa je zaključio zaključiti, kako je liječnik neurolog, greškom zamijenila riječi latinskog jezika te je umjesto latinske riječi koja znači „iznad obrve“, upotrijebila pogrešno latinsku riječ za „vlasište“. Osim toga, tužitelju je učinjen CT mozga i nalaz je bio uredan.
45.2. Vještak je nadalje u nalazu i mišljenju naveo da je tijekom kliničkog pregleda u Somborskoj bolnici po neurologu postavljena je i sumnja na prolaps intervertebralnog diska vrata, s pripadajućom mijelopatijom te je zbog istog, sa strane neurologa, preporučeno učiniti MR vratne kralježnice te je preporučena analgetska terapija, učinjen je MR vratne kralježnice u privatnoj bolnici u Somboru, koji nalaz opisuje brojne degenerativne promjene u području iste, no ni jedna opisana patološka promjena u području vratne kralježnice se ne može povezati sa štetnim događajem, već je rezultat ranije, višegodišnje kronične bolesti, koja je u tijeku.
Vještak za svoj zaključak sa sigurnošću ističe razloge, jer na snimkama učinjenog MR vratne kralježnice nema promjene intenziteta signala koji bi ukazivali na ikakvu akutnu ozljedu struktura vratne kralježnice tužitelja, već su na snimkama, kao i u napisanom pripadajućem radiološkom nalazu, vidljive kronične degenerat ivne promjene, bez znakova kompresivne mijelopatije, stoga zaključno navodi da promjene na vratnoj kralježnici opisane na MR, nisu vezane uz posljedice štetnog događaja, kronične su i degenerativne etiologije.
45.3. Ističe da je u nalazu MR vratne kralježnice radiolog napisao dodatno i uputnu dijagnozu „adhezivnog kapsulitisa lijevog ramena“. Na MR vratne kralježnice se obično ne vidi rame uopće, već se radi zasebni MR ramena, koji prema priloženom nalazu radiologa, kod tužitelja, nije ni učinjen. Inače, adhezivni kapsu litis ramena, u ovom slučaju, sigurno nije posljedica štetnog događaja, već je posljedica ranije, kronične i degenerativne bolesti.
Nadalje, prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji spisu predmeta i to prema nalazu fizijatra u DZ Kula dana 29. svibnja 2023. dodaje naknadne dijagnoze tužitelju u svom nalazu, a to su: cervikobrahijalni sindrom te humeroskapularni artritis. Oba su posljedice kronične, degenerativne bolesti i nisu u svezi sa štetnim događajem, kao niti prolaps intervertebralnog diska s radikulopatijom koju fizijatar također navodi u novo napisanoj dijagnozi. Tužitelju je i dalje po fizijatru preporučena analgetska terapija.
U istoj zdravstvenoj ustanovi dana 9. lipnja 2023. učinjen je kontrolni pregled fizijatra, koji ponovo opisuje bolnost vrata, trnjenje lijeve ruke i indicira analgetsku terapiju te je potom tužitelj 29. lipnja 2023. pregledan kod fizijatra koji pri tom pregledu opisuje poboljšanje i tužitelju završava liječenje, tako da vještak zaključuje da je tužiteljevo liječenje završeno s danom 29. lipnja 2023., do kojeg dana je trajala tužiteljeva nesposobnost za rad koja je vezana uz posljedice štetnog događaja.
Nadalje, tužitelj je priložio EMNG nalaz gornjih ekstremiteta od 14. srpnja 2023. koji govori o kroničnoj radikulopatiji u razini C7 korjena živca, a koja se dijagnoza po mišljenju vještaka ne može povezati sa štetnim događajem, već je riječ o kroničnoj bolesti, zasigurno ranijoj od štetnog događaja.
45.4. Obzirom na iskaz tužitelja na raspravi dana 15. svibnja 2023. (list 102), gdje je tužitelj naveo da mu je pukao mišić na lijevoj ruci u gornjem dijelu, odnosno mišić lijeve nadlaktice i da ima prijelom četiri pršljena kralježnice, a što po njegovom navodu piše u medicinskoj dokumentaciji, vještak je naveo da nije puknuo mišić na lijevoj nadlaktici, već baš naprotiv, u medicinskoj dokumentaciji priloženoj u sudski spis, piše upravo suprotno. U nalazu specijaliste ortopeda i traumatologa iz Somborske bolnice (str. 36 spisa) piše: da kod tužitelja nije došlo do rupture (pucanja) mišića. Stoga tužitelju nije puknuo ikakav mišić u području lijevog ramena i lijeve nadlaktice, prilikom ozljeđivanja u štetnom događaju.
Također, nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju za tužitelja te iskaz tužitelja, a s obzirom na rješenje kojim je određen zadatak vještačenja, vještak je mišljenja da nije točno da je tužitelj imao „prijelom četiri pršljena“ u štetnom događaju i da to tako „piše u medicinskoj dokumentaciji“, već naprotiv, tužitelj uopće nije imao prijeloma prilikom ozljeđivanja u štetnom događaju. Osim toga, MR vratne kralježnice, koji je tužitelj učinio deset dana nakon ozljede, apsolutno nije pokazao ikakvih znakova akutnog ozljeđivanja, već samo kronične degenerativne promjene u području vratne kralježnice (vještak je u nalazu pod kliničkim pregledom naveo izjave tužitelja prilikom njegovog kliničkog pregleda tužitelja).
45.5. Kako je za potrebe nalaza i mišljenja medicinskom vještaku dostavljen cjelokupni spis predmeta, kojem je priložen nalaz i mišljenje te iskaz vještaka zaštite na radu Stanislava Topića, a koji je prema nalazu i mišljenju vještaka pokazao zaštitnu opremu koja se koristi pri poslovima koje je tužitelj obavljao i da zaštitne kacige bi zaštitilo vlasište glave tužitelja, no područje u kojem je nastala rana u štetnom događaju, iznad desne obrve, prema mišljenju vještaka, mogla bi se zaštiti samo s kacigom koja dodatno ima zaštitni vizir, a ne s kacigom bez vizira, koja je prikazana na slikama vještaka zaštite na radu. Zaštitne naočale bi mogle zaštiti tužitelja od natučenja vjeđa desnog oka, ali od ozljeđivanja iznad obrve, u području kojeg je tužitelj zadobio ranu dužine desetak centimetara, teško da bi ga zaštitne naočale u potpunosti mogle zaštititi.
Dakle, s obzirom na nalaz vještaka glede nošenja zaštitne kacige koja bi prema tvrdnjama tuženika spriječila ozljeđivanje tužitelja, takovi navodi nisu osnovani, jer između stranaka nije sporna činjenica da tužitelj nije bio zadužen sa zaštitnom kacigom koja ima zaštitni vizir, a koja bi prema mišljenju vještaka imala svrhu zaštite od mjesta ozljeđivanja tužitelja, tako da u konkretnom slučaju, što tužitelj iako je bio zadužen sa zaštitnom kacigom (bez vizira), nenošenje iste ne bi spriječilo njegovo ozljeđivanje.
46. Vještak je mišljenja da su troškovi liječenja tužitelja nakon štetnog događaja, a koji su priloženi u sudski spis, doista vezani uz liječenje posljedica štetnog događaja , a učinjena medicinska dijagnostika koju je tužitelj obavio vezana je uz posljedice štetnog događaja, a samim tim i njezini troškovi.
Ističe da bez iste dijagnostike, ne bi se moglo razlučiti, postoje li kod tužitelja posljedice štetnog događaja ili ne postoje, odnosno jesu li tegobe koje tužitelj navodi posljedica akutnog ozljeđivanja u štetnom događaju ili su one posljedica kronične, degenerativne bolesti, koje nisu u vezi sa štetnim događajem.
47. Prema mišljenju vještaka tužitelj je trpio fizičke bolove jakog stupnja u trajanju od 2 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 10 dana te slabe bolove u trajanju od 20 dana.
47.1. Nadalje, tužitelj je trpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 sata, koji je bio kratkotrajan, sekundarni strah jakog stupnja u trajanju od 2 dana, srednjeg stupnja u trajanju od 8 dana te strah slabog stupnja u trajanju od 20 dana.
47.2. Kao posljedicu štetnog događaja, po mišljenju vještaka, kod tuženika je zaostalo naruženje koje je vidljivo i tužitelju i trećim osobama uvijek, a radi se o vidljivom ožiljku iznad desne obrve dužine 10 cm, koje je naruženje vještak ocijenio srednjeg stupnja. Kod tužitelja nije zaostalo trajno umanjenje životnih aktivnosti.
47.3. Tužitelju je, prema mišljenju vještaka, bila potrebna privremena tuđa pomoć od nemedicinske osobe i to za obavljanje kućanskih poslova, pomoć u kući te dostavljanje i priprema namirnica i to 10 dana po 2 sata dnevno, a koju su mu pomoć mogli pružati članovi njegove obitelji.
U tom kontekstu, a iz iskaza tužitelja, proizlazi da mu je bila potrebna pomoć pri oblačenju, pomoć pri održavanju osobne higijene kod tuširanja te prilikom odlaska na liječničke preglede i terapije, a koju mu je pomoć pružala supruga.
48. S obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, imajući pri tom u vidu i iskaz tužitelja, priloženu medicinsku dokumentaciju o njegovom liječenju, sa sigurnošću se može zaključiti na postojanje uzročno-posljedične veze koje su posljedica štetnog događaja ozljede na radu, to prije svega, jer je nalaz i mišljenje vještaka temeljen, ne samo na priloženoj medicinskoj dokumentaciji u spisu predmeta, a vjerodostojnost kojoj tuženik nije prigovarao, već i na kliničkom pregledu tužitelja . Iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka da je tužitelj imao i ranije zdravstvene tegobe, no, međutim, iste nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem niti je vještak iste uzeo u obzir u odnosu na ozljede koje su posljedica štetnog događaja.
49. Obzirom na prihvaćeni nalaz i mišljenje vještaka, sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, da je tužitelj uslijed nastale nesreće ozljedom na radu, narušeno duševno i tjelesno zdravlje, povrijeđeno pravo osnovanosti u smislu čl. 19. u svezi čl. 1095. ZOO-a koje se očituje kao tjelesne ozlijede, pogoršanje tjelesnog i duševnog zdravlja tužitelja, povredu izazvanih fizičkih bolova, straha, naruženja te tuđe pomoći, po ocjeni suda osnovano tužitelj zahtjeva neimovinsku i imovinsku štetu.
50. Stoga je tužitelju, obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, težinu povrede prava osobnosti, karakter ozljeda, lokalitet i vrstu zadobivenih ozljeda, trajanje i jačinu izazvanih fizičkih bolova, zbog pretrpljenog straha, naruženja, potrebe za tuđom pomoći i njegom te cilj kojem služi naknada, tužitelju je dosuđena naknada za neimovinsku štetu (po kriterijima za bolove u iznosu od 950,00 eura, po kriteriju straha u iznosu od 450,00 eura, po kriteriju naruženja u iznosu od 4.380,00 eura) u iznosu od 5.780,00 eura.
51. Za imovinsku štetu, tuđu pomoć, tužitelju je dosuđen iznos od 80,00 eura, a u smislu odredbe čl. 1100. st. 1. i 2., čl. 1085. st. 1. i 4., čl. 1086. ZOO-a, ista je dosuđena u smislu čl. 223 ZPP-a, po slobodnoj ocjeni, jer je ista tužitelju bila ukupno potrebna u trajanju od 20 sati (10 dana x 2 sata), sa cijenom sata tuđe pomoći od 4,00 eura. Iskaz tužitelja u odnosu na pružanje pomoći i njege od strane nemedicinskog osobalja, pruženo je po članovima kućanstva i to supruzi, obrazloženo je kao pod obrazloženjem br. 47.3., a koja se pomoć osim pružanja u kućanstvu, sastojala i vožnjom kod liječnika na kontrolne preglede te fizikalne terapije. Tako da je po tom osnovu tužitelju za imovinsku štetu dosuđen ukupno iznos od 80,00 eura, primjenom čl. 233 ZPP-a, po slobodnoj ocjeni, a koja je cijena sata utvrđena prema javno dostupnim podacima tijekom 2023., pri čemu utvrđeni iznos tuženik nije osporio ikakovim konkretnim dokazima ni tvrdnjama.
52. Nadalje, tužitelju po osnovi imovinske štete pripada pravo i na troškove liječenja, jer iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka (obrazloženo pod br. 46., proizlazi da se radi o opravdanim troškovima, a koji su nastali kao troškovi za njegovo liječenje, a za što je tužitelj u spis predmeta dostavio dokumentaciju, a koji se troškovi sastoje od troškova MR u iznosu od 119,68 eura, usluge EMNG u iznosu od 34,19 eura te specijalistički pregled u Opštoj bolnici Vuković u iznosu 42,74 eura te podmirenje troškova za podmirenje troškova u Antwerpenu u iznosu od 179,07 eura, u ukupnom iznosu od 375,68 eura, tako da je ukupno tužitelju dosuđena imovinska šteta (tuđa pomoć i njega te troškovi liječenja) u iznosu od 455,68 eura.
53. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja dovršeno 29. lipnja 2023., a kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu od 17. srpnja 2023., kao od dana prijedloga za mirno rješenje spora, to je tužitelju na dosuđeni iznos neimovinske štete od 5.780,00 eura priznata zatezna kamata tekuća od 17. srpnja 2023., sukladno odredbi čl. 1103 ZOO-a po stopi prema čl. 29. st. 2 ZOO-a, a kako je presuđeno pod točkom I. izreke presude.
54. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete iznad razlike dosuđenog iznosa od 5.780,00 eura, pa do ukupno zatraženog iznosa od 7.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023., pa do isplate, a kako je presuđeno pod točkom III. izreke presude.
55. Nadalje, tužitelju je i dosuđena imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu i troškove liječenja u ukupnom iznosu od 455,68 eura (80,00 eura + 375,68 eura), sa zateznom kamatom tekućom od 10. travnja 2026., kao od dana donošenja presude sukladno čl. 1089. st. 2. ZOO-a, po stopi prema čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je presuđeno pod toč. II. izreke presude, dok je tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu imovinske štete do zahtijevanog iznosa od 775,68 eura sa zateznom kamatom tekućom od 17. srpnja 2023. pa do isplate te u dijelu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 455,68 eura za razdoblje od 17. srpnja 2023. pa do 10. travnja 2026., kao od dana donošenja presude , a kako je presuđeno pod toč. III. izreke presude.
56. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP.
Tužitelj je u postupku u odnosu na osnov uspio u omjeru od 100%, a u odnosu na visinu u omjeru od 80,20% (suđeni iznos od 6.235,68 eura, u odnosu na ukupno zahtjevan iznos od 7.775,68 eura) pa je uspjeh tužitelja u odnosu na osnov i visinu 90,10% (uspjeh u odnosu na osnov 100% + uspjeh u odnosu na visinu 80,20%=180,20% : 2).
Kada se uspjeh tužitelja umanji za uspjeh tuženika u omjeru od 9,90%, proizlazi da je tužitelj u postupku uspio u omjeru od 80,20%.
57. Priznati troškovi tužitelja sastoje se od sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 12. prosinca 2023., kojim je dano očitovanje na navode odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 t. 1), zastupanje na prvom pripremnom ročištu na kojem je zaključen prethodni postupak i nastavljena glavna rasprava 19. veljače 2024., zastupanje na raspravama 24. svibnja 2024., 28. studenoga 2025. i 23. ožujka 2026., za svaku u iznosu od 200,00 eura, sastav obrazloženog podneska od 30. lipnja 2025., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka zaštite na radu i obrazloženog podneska od 15. prosinca 2025., kojim je dano očitovanje na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, za svaki u iznosu od 200,00 eura (tbr. 8 toč. 1), sastav podneska od 4. lipnja 2024. u iznosu od 50,00 eura, troška PDV-a u iznosu od 412,50 eura, troškovi prijevoda dokumentacije s nizozemskog na hrvatski jezik u iznosu od 276,00 eura (list 68), u ukupnom iznosu od 2.338,50 eura, što prema uspjehu u postupku iznosi 1.875,48 eura.
Neovisno o uspjehu u postupku, tužitelju su priznati troškovi predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.375,48 eura.
57.1. Napominje se da je tužitelj ukupno platio predujam u iznosu od 276,34 eura, a istom je dana 2. travnja 2026. vraćen neutrošeni predujam u iznosu od 296,34 eura (list 253).
58. Na dosuđene troškove postupka u iznosu od 2.375,48 eura tužitelju je priznata i zakonska zatezna kamata, tekuća od 10. travnja 2026., temeljem odredbe čl. 30 Ovršnog zakona (Narodne Novine broj 112/12, 25/13 i 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) kao od dana donošenja presude do isplate, prema stopi propisanoj sukladno odredbi čl. 29 st. 2 ZOO-a, a kako je presuđeno pod toč. IV. izreke presude.
58.1. Tužitelju nisu priznati troškovi pristojbe na tužbu i na presudu, obzirom na činjenicu da se radi o radnom sporu pa je tužitelj oslobođen od plaćanja pristojbi sukladno čl. 11 st. 1 toč. 3 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18 i 51/23).
59. Parnični troškovi odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23 ).
60. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.
U Bjelovaru, 10. travnja 2026.
Sutkinja
Gordana Malvić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Naredba:
Presudu uz rješenje dostavi:
- punomoćniku tužitelja RN, e-komunikacijom
- punomoćniku tuženika Hrvoju Čačiću, e-komunikacijom
