REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U SV. IVANU ZELINI

Vatrogasna 1a, Sv. Ivan Zelina

Poslovni broj: P-782/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Svetom Ivanu Zelini po sucu toga suda Ivi Raos kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga više sudske savjetnice- specijalistice Tene Abram Pitner, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, protiv tužene FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Zrinki Prlić, odvjetnici u Zagrebu, Nova Ves 50, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave zaključene dana 26. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tužene te tužene osobno, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženoj FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljici isplati iznos od 10.365,04 eura/ 78.095,39 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku, od dospijeća do isplate, i to kako slijedi:

- na iznos od 7.903,40 eura/ 59.548,20 kuna od 29. srpnja 2019.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 23. kolovoza 2019.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 20. rujna 2019.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 18. listopada 2019.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 22. studenoga 2019.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 20. prosinca 2019.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 20. siječnja 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 20. veljače 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 19. ožujka 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 24. travnja 2020.,

- na iznos od 129,56 eura / 976,20 kuna od 22. svibnja 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 18. lipnja 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/976,20 kuna od 18. srpnja 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/976,20 kuna od 20. kolovoza 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 19. rujna 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 19. listopada 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 20. studenoga 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 19. prosinca 2020.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 22. siječnja 2021.,

- na iznos od 129,56 eura/ 976,20 kuna od 19. veljače 2021.,

kao i nadoknaditi tužiteljici trošak ovog parničnog postupka sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje kamate teku od donošenja odluke do isplate."

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.787,65 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela 19. srpnja 2021. tužbu ovome sudu u kojoj navodi da je vlasnica stana u [adresa], upisana u zemljišne knjige ovoga suda, Knjige položenih ugovora Sesvete, broj [broj poduloška] stan na prvom katu, broj stana 040, površine 65,08 m2, koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi u [adresa], sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica]. Nadalje, tužiteljica navodi kako tuženica predmetni stan koristi bez pravnog osnova te je tuženica koristeći predmetni stan nedvojbeno stekla korist u iznosu neplaćene najamnine za isti stan, dok tužiteljica s druge strane nije ostvarila korist koju bi davanjem u najam predmetnog stana drugoj osobi nedvojbeno ostvarila, to je isti sukladno citiranoj odredbi dužan tužiteljici kao vlasniku stana naknaditi vrijednost ostvarene koristi. Tužiteljica ističe kako s osnova korištenja tuđe stvari temeljem odredbe čl. 1120. i čl. 1111. st. 1. ZOO-a tužiteljica od tuženika potražuje na ime naknade za korištenje stana bez pravne osnove iznos od 78.096,00 kuna, odnosno 80 mjesečnih iznosa od po 976,20 kuna (mjesečni iznos izračunat je sukladno odredbi čl. II. Odluke Vlade Republike Hrvatske o utvrđivanju visine slobodno ugovorene najamnine, objavljene u Narodnim novinama broj 120/00, a utvrđuje se u iznosu od 15 kn/m2 stambene površine). Predmetno dugovanje odnosi se na razdoblje od mjeseca srpnja 2014. do mjeseca veljače 2021. Tužiteljica potražuje zateznu kamatu na iznos od 59.548,20 kn što se odnosi na naknadu za korištenje stana bez pravne osnove od srpnja 2014. do mjeseca srpnja 2019., a od 29. srpnja 2019. pa do veljače 2021. potražuje mjesečne iznose od 976,20 kn zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinog iznosa pa do isplate.

2. Tužena u svom odgovoru na tužbu od 29. rujna 2021. navodi da je 31. listopada 1988. odlukom Radničkog savjeta Sirela, OOUR Sirelacommerce dobila stan na korištenje. Djelatnici poduzeća koji su također sudjelovali u natječaju za dodjelu stana podnijeli su prigovore i tužbe protiv odluke kojom je ona dobila predmetni stan na korištenje. Nadalje, navodi kako je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. studenog 2004. potvrđena odluka firme da je ona dobila stan na korištenje te je sud naredio Gradu Zagrebu da u roku od 15 dana sklopi ugovor o kupoprodaji stana s njom, ali Grad Zagreb nije postupio po pravomoćnoj presudi. Tužena ističe da je ona vlasnica predmetnog stana te ne vidi razlog za podnošenje predmetne tužbe i plaćanje predmetnog iznosa.

3. Tužiteljica podneskom od 17. siječnja 2022. navodi kako je nesporno da je tužitelj vlasnik nekretnine opisane u točci I. tužbe od 19. srpnja 2021.

4. Tužena podneskom od 14. veljače 2022. predlaže da se stranke dogovore oko otkupa stana koji je predmet ovog postupka te predlaže da tužitelj dostavi prijedlog za sklapanje nagodbe, podredno ističe prigovor zastare.

5. Tužiteljica na ročištu 21. ožujka 2022. navodi kako mijenja pravu osnovu tužbenog zahtjeva te isti temelji na čl. 165. Zakona o vlasništvu i dr. stvarnim pravima prema pravnom shvaćanju VSRH Građanskog odjela Su-IV-16/2021 od 1. ožujka 2021. ističe kako je višekratno tužiteljica pozivala tuženu na predaju stana, a napose u zahtjevu za mirno rješenje spora te u tužbi. Tužiteljica navodi kako se time otklanja prigovor zastare koje je tužena istakla.

6. Tužiteljica podneskom od 12. studenog 2025. dostavlja u spis presudu Općinskog suda u Sesvetama, posl. broja Ps-10/23-12 od 18. srpnja 2024. godine, potvrđenu presudom Županijskog suda u Splitu posl. broja Gž-2628/24-3 od 23. listopada 2024. Dostavlja i rješenje VSRH broj Revd-2663/25 od 8. srpnja 2025. Iz dostavljenih isprava, koje nisu mogle biti dostavljene ranije, budući da su donesene nakon donošenja prvostupanjske presude u ovome predmetu, tužitelj ističe kako je tužitelj punopravni vlasnik stana kojega bespravno koristi tuženica koja ne plaća nikakvu naknadu za korištenje. Time su otklonjeni navodi drugostupanjskog Županijskog suda u Zagrebu iz ukidne odluke donesene u ovome predmetu pod brojem Gž-2276/23 dana 23. travnja 2025. pod točkama 15-18 obrazloženja. U odnosu na navode iz točki 19. i 20. obrazloženja, tužitelj ponovno ukazuje na stav VSRH izražen na sjednici Građanskog odjela dana 1. ožujka 2021. kako je da bi posjednik postao nepošten dovoljno da je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari, a o čemu u prilog jasno govore zapisnici o izvršenim očevidima na predmetnoj nekretnini od strane djelatnika Državnih nekretnina d.o.o., koji su dostavljeni uz samu tužbu. Da su predstavnici tužitelja mogli ući u stan, bili bi i ušli, no budući tuženica nije dozvolila preuzimanje posjeda postala je samim time nepošten posjednik koji duguje sve koristi i plodove za cjelokupno razdoblje korištenja sukladno čl. 164. i 165. ZVDSP-a.

7. Tužena se podneskom od 22. prosinca 2025. očitovala na dosadašnji tijek postupka.

8. U ponovljenom postupku, a sukladno uputi prema rješenju Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2276/2023 od 23. travnja 2025. u tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sve po strankama predložene dokaze i to uvid u Zahtjev za mirno rješenje spora od 31. ožujka 2021. (stranica 4-6 spisa), Zapisnik od 12. prosinca 2017. (str. 8 spisa), Zapisnik od 21. prosinca 2018. (str. 9 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora broj [broj poduloška], knjiga PU Sesvete (stranica 7 spisa), Odluku o davanju stana na korištenje od 23. rujna 1988. i 31. listopada 1988. (str. 18-23 spisa), listu dodjele stanova od 27. ožujka 1990. (str. 24 spisa), izvod iz zapisnika odluka od 23. travnja 1990.(str. 25 i 26 spisa), informativni proračun cijene stana od 9. rujna 2005. i 24 svibnja 2007. (str. 27 spisa i 28 spisa), uplatnice o plaćenoj pričuvi (str. 29 – 34 spisa), račune (str. 35 i 36 spisa), rješenje Općinskog suda u Sesvetama Zs-180/13 od 12. rujna 2013. (str. 39 spisa), potvrdu RALU d.o.o. od 2. svibnja 2005. (str. 40 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. P-8268/05-24 od 18. lipnja 2007. (str. 41-48 spisa),Odluku o davanju stanja na korištenje od 23. rujna 1988. i 31. listopada 1988. (str. 51-54 spisa), Ugovor o čuvanju stana od 7. prosinca 1988. (str. 55-56 spisa), Odluku i rješenje Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu pos. br. S- 3653/88 od 8. rujna 1989. (str. 57-60 spisa), Odluku i rješenje Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. (str. 31-63 spisa), odluku o izuzimanju društvenih stanova iz vrijednosti poduzeća od 28. travnja 1992. (str. 68 spisa), presudu Općinskog suda u Zagrebu broj Ps-230/91 od 3. veljače 1999. (str. 69-71 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-5975/01 od 23. lipnja 2004. (str. 72-74 spisa), Zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo od 29. studenog 1995. (str. 78-79 spisa), potvrdu broj 01/5-62696/1991. (str. 80 spisa), dopis Gradskog ureda za upravljanje imovinom Grada od 6. srpnja 2005. (str. 81 spisa), dopis GSKG tuženici od 7. rujna 2005. (str. 82 spisa), potvrdu o matičnoj evidenciji osiguranika HZMO-a od 17. rujna 2010. (str. 91 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu pos.br. Gž- 7214/07-4 od 8. travnja 2008. (str. 92 spisa), ustavnu tužbu (str. 94-96 spisa), odluku Ustavnog suda RH broj U-III-2663/2008 od 11. svibnja 2012. (str. 97-1001 spisa), saslušana je tužena (str. 122-123 spisa), presudu Općinskog suda u Sesvetama- Stalne službe u Vrbovcu posl.br. Ps-10/2023-12 od 18. srpnja 2024. (str. 190-198 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-2628/2024 od 23. listopada 2024. (str. 200-204 spisa), rješenje Vrhovnog suda RH Revd-2663/2025 od 8. srpnja 2025. (str. 206-210-198 spisa).

9. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti neosnovan.

10. Među strankama u ovom postupku nesporno je da tuženica i njezin suprug žive u stanu u [adresa], upisanom u zemljišne knjige ovoga suda, Knjige položenih ugovora Sesvete, broj [broj poduloška] stan na prvom katu, broj stana 040, površine 65,08 m2, koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi u [adresa], sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica] i to temeljem Odluke Radničkog savjeta Sirela, OOUR SIRELACOMMERCE od 23. rujna 1988. potvrđenom 31. listopada 1988. Također je nesporno da je navedena odluka, u dijelu u kojem je tuženici dodijeljen stan, poništena odlukom Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu poslovni broj S-3653/88 od 8. rujna 1989. Nesporno je da je Odlukom - rješenjem Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. odbijen zahtjev za poništaj odluke Radničkog savjeta Sirela, OOUR SIRELACOMMERCE od 23. rujna 1988. u dijelu koji se odnosi na bodovanje.

11. Među strankama u ovom postupku sporno je da li tuženica ima valjanu pravnu osnovu za korištenje predmetne nekretnine, odnosno je li tužena stekla stanarsko pravo na stanu u vlasništvu tužitelja. Također je sporno da li tužitelj osnovano potražuje od tuženice isplatu s osnovna najamnine za predmetni stan na ime koristi koju je imala za korištenje istog, da li je tužena nepošten posjednik, da li je tužitelj pokušao stupiti u posjed predmetnog stana, a tužena ga je u tome onemogućavala, te da li je nastupila zastara potraživanja.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 10.365,04 eura/ 78.096,00 kn, odnosno 80 mjesečnih iznosa od po 129,56 eura/ 976,20 kn, kao iznosa najamnine, na ime koristi koju je tužena imala za korištenje stana u vlasništvu tužitelja, za razdoblje od srpnja 2014. do veljače 2021. Tužitelj potražuje zateznu kamatu na iznos od 59.548,20 kn (koji se odnosi na naknadu za korištenje stana od srpnja 2014. do srpnja 2019.) od 29. srpnja 2019. do isplate, dok na kasnije dospjele iznose potražuje zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

12.1. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora od 31. ožujka 2021. sud je utvrdio kako je istim tužiteljica pozvana da u roku tri mjeseca od zaprimanja istog podmiri naznačeni dug, sklopi izvansudsku ili sudsku nagodbu, a ukoliko ne učini isto tužitelj će biti prisiljeni pokrenuti parnični postupak protiv nje, ali i obratiti joj se sa zahtjevom za iseljenje iz naznačenog stana. Iz dostavnice je razvidno da je tuženica isti zaprimila 9. travnja 2021.

12.2. Uvidom u zapisnik sastavljen 12. prosinca 2017. u 10:30 h u predmetu utvrđenja korisnika utvrđeno je kako je očevidom u predmetnom stanu nakon pregleda stana utvrđeno da je u njemu zatečena korisnica LE koja navodi kako nije dobivala uplatnice Državnih nekretnina d.o.o. niti ih je plaćala. Korisnica navodi kako želi otkupiti stan te da je u tijeku sudski postupak. U razgovoru sa korisnicom se saznaje da je zastupa odvjetnica sa kojom nisu mogli stupiti u kontakt. U stanu stanuje sa suprugom te nisu mogli dobiti kontakt broj.

12.3 Uvidom u zapisnik sastavljen 21. prosinca 2018. u predmetu utvrđenja korisnika utvrđeno je kako očevidom u predmetnom stanu nije zatečen nitko, na vratima stoji prezime LE, a susjeda izjavljuje da predmetni stan koristi LE, a koja trenutno nije kod kuće već u trgovini. Druga susjeda je također potvrdila isto.

12.4. Uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora knjiga PU: [adresa], broj [broj poduloška] utvrđeno je kako stan na prvom katu, broj stana 040, površine 65,08 m2, koji se sastoji od 2,5 sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, hodnika i lođe u zgradi u [adresa], sagrađene na katastarskoj čestici [katastarska čestica] u vlasništvu Republike Hrvatske 1/1.

12.5. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Sesvetama Zs -180/13 od 12. rujna 2013. utvrđeno je da je na temelju potvrde Radničkog savjeta Sirmapromet p.o. od 28. travnja 1992., potvrde TD RALU d.o.o. od 2. svibnja 2005., Ugovora o čuvanju stana od 7. prosinca 1988., dopisa Agencije za upravljanje državnom imovinom Kl:943-01/13- 02/370 od 23. srpnja 2013. i člana 49. stav. 2. i 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom dopušten upis prava vlasništva na predmetnome stanu u korist Republike Hrvatske. Nadalje, iz istog je utvrđeno kako je predmetno rješenje dostavljeno Općinskom državnom odvjetništvu u [adresa], a obaviješteno je Min. financija. porezna uprava-Ispostava Sesvete.

12.6. Uvidom u priležeću dokumentaciju u spisu ( str. 15-28 spisa) sud je utvrdio kako je 23. rujna 1988. Stambena komisija o dodjeli stana "Sirela Bjelovar" OOUR "Sirelacommerce" donijela odluku o davanju stana na korištenje ovdje tuženici kao radniku u OOUR "Sirelacommerce", a koju odluku je potvrdio 31. listopada 1988. Radnički savjet nakon žalbenog postupka na odluku stambene komisije od 23. rujna 1988.

12.7. Uvidom u odluku Osnovnog suda udruženog rada u Zagrebu posl. broj S- 3653/88 od 8. rujna 1989. ( str. 57-60 spisa) utvrđeno je kako je istom poništena odluka prvog sudionika "Sirela Bjelovar" OOUR " Sirelacommerce" donijeta od stambene komisije 16. rujna 1988. godine i Radničkog savjeta na sjednici 22. rujna 1988., potvrđene odlukom radničkog savjeta 31. listopada 1988. kojom je tuženoj dodijeljen predmetni stan na korištenje.

12.8. Uvidom u odluku- rješenje Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989. ( str.61-63 ) utvrđeno je kako je istom odbijen zahtjev za poništaj odluke radničkog savjeta Sirela OOUR Sirela Commerce od 23. rujna 1988. u dijelu koji se odnosi na bodovanje, dok u ostalom dijelu odluka-rješenje ostali su nepromijenjeni.

12.9 Uvidom u listu redoslijeda od 27. ožujka 1990. ( str. 24 spisa) utvrđeno je kako je stambena komisija poduzeća Sirapromet sastavila listu prijedloga za dodjelu stanova prema odluci Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989., te kako se na toj listi tužena nalazi na prvom mjestu s najvišim brojem bodova.

12.10. Uvidom u izvod iz zapisnika odluka od 23. travnja 1990. utvrđeno je kako je na petoj redovnoj sjednici Radničkog savjeta poduzeće SIRMAPROMET od 23. travnja 1999. (list 25 spisa) usvojena lista redoslijeda za dodjelu stana koju je sačinila stambena komisija poduzeća Sirmapromet od 27. ožujka 1990. po pravomoćnoj odluci Suda Udruženog rada Hrvatske Sž-5489/89, a odbijeni su prigovori radnika F i L. te Ž. na listu redoslijeda.

12.11. Uvidom u ugovor o čuvanju stana od 7. prosinca 1988. utvrđeno je kako su isti sklopili RO " Sirela", OOUR "Sirelcommerce" i tužena, a kojim je predmetni stan dan tuženoj na čuvanje, dok od strane OOUR ne bude dodijeljen radniku koji je određen pravomoćnom odlukom o dodjeli stana na korištenje. Člankom 5. predmetnog Ugovora utvrđeno je kako u času dodjele predmetnog stana po pravomoćnosti odluke, dosadašnjem čuvaru dodijelit će se čuvani stan na korištenje u svojstvu nosioca stanarskog prava, te će ga i dalje koristiti, a u slučaju da po pravomoćnosti odluke stan bude dodijeljen drugom radniku na korištenje, čuvar ŽE je dužna isprazniti stan od osoba i stvari u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke.

12.12. Uvidom u potvrdu od 2. svibnja 2005. utvrđeno je kako je u istoj navedeno da je RALU d.o.o. kao pravni slijednik Siraprometa d.o.o. potvrđuje listu redoslijeda za dodjelu stanova od 27.ožujka 1990., a koju je radnički savjet Sirmapromet d.o.o. usvojio na sjednici 23. travnja 1990. kao konačnu, te potvrđuje da se u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Sirmapromet d.o.o. vrijednost stanova nije procijenjena u vrijednosti temeljnog kapitala Sirmapromet d.o.o., već su stanovi u društvenom vlasništvu s pravom korištenja Sirmapromet d.o.o. predani na gospodarenje Gradu Zagrebu. Stoga RALU d.o.o .nije ovlašten po okončanju sudskog spora u svezi poništaja navedene odluke i liste redoslijeda prvenstva prema kojoj je gđa. FE stekla pravo na dodjelu stana donositi odluku o dodjeli stana na korištenje gđi. FE, niti s njom zaključivati ugovor o otkupu stana sukladno konačnoj listi redoslijeda prvenstva za dodjelu stana na korištenje.

12.13. Uvidom u Presudu Općinskog suda u Zagrebu Ps-230/91 od 3. veljače 1999. (list 69 spisa) utvrđeno je kako je odbijen tužbeni zahtjev 1. tužiteljice GE radi poništenja odluke broj 5 donesenoj na Petoj redovitoj sjednici Radničkog savjeta poduzeća Sirmapromet d.o.o. od 23. travnja 1990. kojom je potvrđena lista prvenstva kojom je ovdje tuženoj dodijeljen dvosobni stan a IE jednoiposobni stan te nalaganje poduzeća RALU d.o.o. [adresa] kao pravnom predniku Dukat-promet koji je pravni slijednik SIRMAPROMET d.o.o. da donese odluku o dodjeli stana tužitelju a koji stan sada kao čuvar stana koristi FE te je naloženo Gradu Zagrebu da se sa ovdje tuženom zaključi ugovor o kupoprodaji predmetnog stana.

12.14. Uvidom u Presudu Općinskog suda u Zagrebu P-8268/05-24 od 18. lipnja 2007. utvrđeno je kako je istom odbijena tužiteljica, ovdje tužena FE sa tužbenim zahtjevom, da ona ima pravni položaj zaštićenog najmoprimca na stanu u [adresa], prvi kat broj stana 40, šifra stana 06230504, a koji stan se sastoji od 2,5 sobe, i ostalih prostorija u ukupnoj površini od 65,08 m2 te se nalazi u zgradi u [adresa], a koja zgrada je upisana u kčbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 2255 m2 I kčbr. [katastarska čestica] [adresa] u posjedovnom listu 5021 k. o. [katastarska općina], katastarskog kotara Zagreb te da je tuženik Grad Zagreb kao prodavatelj dužan s njom kao kupcem sklopiti ugovor o kupoprodaji predmetnoga stana, a koja presuda je postala pravomoćna i ovršna 9. lipnja 2008. (str. 41-48 spisa).

12.15. Uvidom u presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslbr. Ps-10/23-12 od 18. srpnja 2023. utvrđeno je kako je istom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice –ovdje tužene FE koji glasi da se utvrdi da je odluka o davanju stana na korištenje od 23. rujna 1988. na snazi i proizvodi valjane pravne učinke, te da je tužiteljica stekla stanarsko pravo na predmetnoj nekretnini, kao i da tuženik-ovdje tužitelj RH na temelju odluke o davanju stana na korištenje od 23. rujna 1988. sklopi ugovor o otkupu stana sa stanarskim pravom na predmetnoj nekretnini s tužiteljicom.

12.16. Uvidom u presudu Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-2628/2024 od 23. listopada 2024. utvrđeno je kako je istom odbijena žalba tužiteljice kao neosnovana, te je potvrđena presudu Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslbr. Ps-10/23-12 od 18. srpnja 2023.

12.17. Uvidom u rješenje Vrhovnog suda RH posl. broj Revd-2663/2025 od 8. srpnja 2025. odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštanje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu Gž-2628/2024 od 23. listopada 2024., a kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama Stalne službe u Vrbovcu posl. broj: Ps-10/2023 od 18. srpnja 2024. utvrđeno je kako je u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja prijedlog odbijen, a u dijelu koji se odnosi na temeljna ljudska prava prijedlog odbačen.

12.18. Tuženica u svom iskazu navodi da u predmetnom stanu živi već 35 godina, a dobila ga je od firme u kojoj je radila, SIRMAPROMET d.o.o., na osnovi natječaja koji je bio raspisan radi dodjele stana. Navodi da je do tada živjela u neadekvatnim uvjetima sa svojim članovima obitelji te je u natječaju dobila najviše bodova te joj je dodijeljen stan, ali nije uspjela upisati vlasništvo budući su se drugi djelatnici žalili na tu odluku i bio je vođen postupak a 1988. je dobila rješenje o korištenju stana od tadašnje stambene komisije. Navodi kako osim pričuve i režija ona ne plaća najamninu, a predmetni stan nije otplatila svojoj bivšoj firmi i to iz razloga što se čitavo to vrijeme vode sudski postupci ali čitavo to vrijeme ona sa svojom obitelji stanuje u tom stanu, te ne zna iz kojeg razloga se vrše provjere u vezi toga od strane Državnih nekretnina, no ona je spremna predmetni stan otkupiti.

13. Sud je u ovom postupku ocijenio vjerodostojnim iskaz tuženice, budući da je njezin iskaz uvjerljiv i logičan te je u skladu sa ostalim ispravama u spisu. Iz istog je utvrđeno kako tuženica u predmetnom stanu stanuje neprekidno od 1988, kako plaća pričuvu i režije za predmetni stan što je potvrđeno i iz dostavljenih uplatnica, te kako je tuženica dolazak djelatnika iz Državnih nekretnina d.o.o. shvatila kao provjeru tko živi u predmetnom stanu, a isto proizlazi i iz sadržaja samih zapisnika.

14. Prije svega valja istaknuti kako pravomoćna presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-8268/05-24 od 18. lipnja 2007. kojom je odbijen tužbeni zahtjev koji je glasio na utvrđenje položaja tužiteljice kao zaštićenog najmoprimca u predmetnom stanu, nije odlučujuća za utvrđenje postojanja stanarskog prava (ili druge pravne osnove za stanovanje) koje je potrebno utvrditi u ovom postupku.

Naime, kako se radi o stanu koji je u vlasništvu Republike Hrvatske, prema odredbama članka 56. stavak 1. i 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 52/2018, 155/2023), radi se o neprocijenjenoj imovini, a prema članku 56. stavak 3. istog zakona neprocijenjena imovina iz stavaka 1. i 2. tog članka je imovina Republike Hrvatske. Na jednak način je neprocijenjena imovina bila uređena i ranijim zakonodavstvom, i to člankom 65. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 94/2013, 18/2016, 89/2017, 52/2018, 112/2018) i člankom 49. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 145/2010, 70/2012, 94/2013). S obzirom na to da je u potvrdi TD RALU d.o.o. od 2. svibnja 2005. (list 40. spisa) navedeno da RALU d.o.o., koji je slijednik iza SIRMAPROMET d.o.o., a koji je slijednik iza OOUR SIRELACOMMERCE, u postupku pretvorbe društvenog poduzeća SIRMAPROMET, vrijednost stanova nije procijenjena u vrijednost temeljnog kapitala, već su stanovi u društvenom vlasništvu s pravom korištenja SIRMAPROMET predani na gospodarenje Gradu Zagrebu, prema odredbi članka 56. stavak 3. Zakona o upravljanju državnom imovinom, stan u kojem stanuje tužena je, kao neprocijenjena imovina, postao imovina Republike Hrvatske po samom zakonu. Kako se, dakle, radi o izvornom stjecanju prava vlasništva, u predmetnom postupku nema pravnog sljedništva između Grada Zagreba (tuženika u postupku broj P-8268/05) i ovdje tužitelja, Republike Hrvatske pa stoga utvrđenja iz postupka P-8268/05 ne vežu ovaj parnični sud.

15. U odnosu na uputu Županijskog suda u Zagrebu u predmetnom postupku treba utvrditi stanuje li tužena u predmetnom stanu bez pravne osnove, odnosno da li je tužena stekla stanarsko pravo, te da li je stekla status zaštićenog najmoprimca na stanu u vlasništvu tužitelja. Odredbom članka 59. stavak 1. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" br. 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/1993, 91/1996, 99/1996, 99/1996, 91/1996, dalje: Zakon o stambenim odnosima) stanarsko pravo stječe se danom useljenja u stan na osnovi pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. Nadalje, prema članku 8. Zakona o najmu stanova ("Narodne novine" br. 91/1996, 48/1998, 66/1998, 22/2006, 68/2018, 105/2020, 36/2024) zaštićenu najamninu plaćaju, među ostalim, korisnici stanova koji su imali pravni položaj nositelja stanarskog prava na stanu do dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

16. Naime, iz predmetne zakonske odredbe stanarsko pravo se stjecalo kumulativnim ispunjenjem dva uvjeta. Prvi uvjet je taj da je došlo do useljenja u stan, a drugi je taj da je to useljenje provedeno temeljem pravomoćne odluke o davanju stana na korištenje ili koje druge valjane pravne osnove. Tijekom ovog postupka utvrđeno je kako tuženica formalno nije dobila stanarsko pravo pravomoćnom odlukom, međutim tuženica je u predmetni stan uselila temeljem Odluke Radničkog vijeće Sirele OOUR Sirelacommerce d.o.o. od 23. rujna 1988., a ista je bila potvrđena Odlukom radničkog savjeta 31. listopada 1988. Nakon te prve Odluke kojom je tuženoj dodijeljen predmetni stan na korištenje dana 7. prosinca 1988. tužena i RO " Sirela", OOUR "Sirelcommerce" zaključili su Ugovor o čuvanju stana kojim je predmetni stan dan tuženoj na čuvanje i to dok od strane OOUR ne bude dodijeljen radniku koji je određen pravomoćnom odlukom o dodjeli stana na korištenje. Člankom 5. predmetnog Ugovora ugovoreno je kako u času dodjele predmetnog stana po pravomoćnosti odluke, dosadašnjem čuvaru dodijelit će se čuvani stan na korištenje u svojstvu nosioca stanarskog prava, te će ga i dalje koristiti, a u slučaju da po pravomoćnosti odluke stan bude dodijeljen drugom radniku na korištenje, čuvar ŽE je dužna isprazniti stan od osoba i stvari u roku 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke. Vrlo bitna činjenica je ta kako predmetni Ugovor nikada nije bio osporavan, a nakon sklapanja istog nije bila donesena pravomoćna odluka o dodjeli predmetnog stana na korištenje. Tuženica je također bila na prvom mjestu posljednje donesene liste redoslijeda za dodjelu stanova od 27. ožujka 1990., a koja lista je donesena po pravomoćnoj odluci Suda Udruženog rada Hrvatske posl. br. Sž-5489/89 od 18. prosinca 1989 i usvojena na Petoj redovnoj sjednici Radničkog savjeta poduzeća Sirmapromet od 23. travnja 1999. te koja lista nikada nije bila uspješno osporena. Ovdje posebno valja napomenuti kako tuženica u predmetnom stanu živi od 1988., te kako ju niti jedno tijelo nije pozvalo da iz njega iseli do kad nije primila zahtjev za mirno rješenje spora 9. travnja 2021. koji je prethodio ovom postupku. Sudska praksa također priznaje stanarsko pravo i dugogodišnjim trajnim korištenjem stana od strane osobe kao stanara (identično je zaključio Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev 1121/2001-2 od 27. lipnja 2001. Stoga, ovaj sud zaključuje kako je tuženica predmetni stan koristila temeljem valjane pravne osnove i to Ugovora o čuvanju stana od 7. prosinca 1988. te kako je stekla nad istim stanarsko pravo neprekidnim korištenjem istog te ponašanjem kao stanar dulje od 35 godina.

17. Prema članku 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Tužiteljica je na okolnost navoda kako je tužena nepošten posjednik te kako je pokušala stupiti u posjed predmetnog stana, odnosno višekratno pozivala tuženu na predaju stana dostavila zapisnike od 12. prosinca 2017. i 21. prosinca 2018. Međutim iz dostavljenih zapisnika utvrđeno je kako je na predmetnoj nekretnini izvršen očevid od strane djelatnika Državnih nekretnina d.o.o. radi utvrđenja korisnika. Dakle, iz predmetnih zapisnika nikako se ne može utvrditi da tuženica nije dozvolila službenim osobama Državnih nekretnina d.o.o. ulazak u predmetni stan već naprotiv tuženica ih je 12. prosinca 2017. pustila u predmetni stan i sa njima razgovarala, a 21. prosinca 2018. prilikom uviđaja nije bila kod kuće već prema iskazu susjeda u trgovini. Stoga prema ocijeni ovoga suda tužitelj predmetnim zapisnicima nikako nije dokazao odlučnu činjenicu, a to je da je višekratno pozivao tuženu na predaju stana i da kao vlasnik nije mogao ući u posjed predmetne nekretnine.

18. Na drugoj sjednici sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) od 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem: "U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su) vlasništva stvari primjenjuje se odredbe članka 164. i 165. ZVDSP".

"U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev (su) vlasnika protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju članka 164. i 165. ZVDSP, za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su) posjed, ako je (su) vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari. Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari".

19. Odredbom članka 164. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/06,68/98, 137/99, 22/00,73/00, 114/01,79/06,141/06 16/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje ZV) propisano je kako pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni nadoknaditi ono što je pri tome oštećeno ili uništeno.

Sukladno odredbi članka 165. st. 1. istog Zakona propisano je da nepošteni posjednik te stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

20. Temeljem svih provedenih dokaza i tako utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud je nedvojbeno utvrdio kako je tuženica s obzirom na gore navedeno bila pošteni posjednik predmetnog stana. Naime, tužitelj tijekom postupka nije dokazao osnovnu pretpostavku temeljem koje bi sukladno odredbi članka 165. stavka 1. imao pravo na sve koristi i plodove za cjelokupno razdoblje korištenja stana, a to je da je tuženica bila nepošten posjednik. Ovdje treba napomenuti kako tužitelj predmetnim zapisnicima nije dokazao činjenicu da je višekratno pozivao tuženu na predaju stana i da nije mogao ući u posjed predmetne nekretnine pa stoga niti nema pravo sukladno odredbi članka 164. stavka 1. na naknadu za korištenje predmetnog stana za utuženo razdoblje, te je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 1., 155. st. 1. i čl. 164. ZPP-a. Tuženici je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023 - dalje u tekstu Tarifa), a imajući u vidu troškovnik predan na ročištu dana 26. veljače 2026., kao i vrijednost predmeta spora pa joj je priznat trošak zastupanja na ročištima 21. ožujka 2022., 28. rujna 2022., 7. veljače 2023. i 26. veljače 2026. za svako pod 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava žalbe na presudu u iznosu od 100 bodova + 25% (Tbr. 10/1 Tarife), te sastav obrazloženog podnesak od 25.12.2025. u iznosu od 100 bod (Tbr. 8/1 Tarife) što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.250,00 EUR, odnosno s pripadajućim PDV-om 312,50 EUR ukupno iznosi 1.562,50 EUR.

Ovome je trebalo pridodati trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 150,10 EUR prema odredbi Tar. br. 3 Tarife o sudskim pristojbama (Narodne novine 37/23) i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 75,05 EUR prema odredbi Tar. br. 2 Tarife o sudskim pristojbama što ukupno iznosi 1.787,65 EUR.

22. Na dosuđeni iznos parničnog troška tuženici je dosuđena i zatezna kamata od presuđenja do isplate u skladu s odredbom 151. st. 3. ZPP-a, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO i Uredbe o izmjeni ZOO-a (Narodne novine broj 156/22) te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

23. Tuženici nije priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR, budući da predmetni trošak nije nastao do zaključenja glavne rasprave, neizvjesno je hoće li tužena pristupiti na isto, a i presuda je javno dostupna na e-Oglasnoj ploči suda pa ovaj trošak nije potreban u smislu člana 155. ZPP-a.

U Svetom Ivanu Zelini 10. travnja 2026.

S U D A C:

Iva Raos

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se predaje putem ovog suda, a za nadležan županijski sud, pismeno u tri istovjetna primjerka.

DN-a:

1. tužiteljici, po pun.

2. tuženici, po pun.