Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-843/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sutkinji Dragici Samardžić, na temelju nacrta odluke više sudske savjetnice – specijaliste Maje Kristić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Addiko bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Maja Pedisić Malenica, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župić i partneri u Zagrebu, protiv ovršenika NV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Luka Tomašić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Marčan i Partneri d.o.o. u Rijeci, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-1089/2022-17 od 6. lipnja 2025., 10. travnja 2026.
r i j e š i o j e:
Uvažava se žalba ovrhovoditelja te se rješenje Općinskog suda u Rijeci broj Ovr-1089/2022-17 od 6. lipnja 2025. ukida u pobijanom dijelu pod toč. II. izreke i predmet se, u tom dijelu, vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski je sud donio rješenje kojim je pod toč. I. izreke nastavljen predmetni ovršni postupak odgođen rješenjem od 5. listopada 2022., a pod toč. proglašena kao nedopuštena pljenidba i prijenos novčane tražbine ovrhovoditelja u postupku izravne naplate pred Financijskom agencijom koji se vodi temeljem ovršne isprave - zadužnice OV-5215/2011 od 16. prosinca 2011. koja je izdala javna bilježnica Elizabeta Škunca.
2. Protiv tog rješenja, u dijelu pod toč. II. izreke, žali se ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), čija je primjena utemeljena na odredbi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 155/23, dalje: OZ). U žalbi predlaže preinaku pobijanog rješenja sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti rješenje predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Iz spisa proizlazi da je:
- ovrhovoditelj 22. ožujka 2022. kod Financijske agencije (dalje: Agencija) podnio zahtjev za izravnu naplatu na novčanim sredstvima ovršenika na temelju ovršne isprave – zadužnice OV-5215/2011 od 16. prosinca 2011. koju je izdala javna bilježnica Elizabeta Škunca,
- ovršenik 2. rujna 2022. prvostupanjskom sudu podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim kao i da se odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava na temelju podnesenog zahtjeva za naplatu iz razloga koje navodi u istom, a svode se na tvrdnju da je izdana zadužnica vezana za Ugovor o kreditu broj 236- 53041762 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 14. prosinca 2011., koji ugovor je ovršenik zaključio kao sudužnik, a da se u predmetu broj P-4399/2022 vodi spor o tužbi tužitelja T i HV protiv tuženika Addiko Bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti odredbe članka 6. Ugovora o kreditu koji je prije naveden,
- prvostupanjski je sud 5. listopada 2022. donio rješenje o odgodi prijenosa i to rješenje je postalo pravomoćno,
- ovršenik je podneskom od 19. ožujka 2025. obavijestio sud da je presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-5024/2024 od 25. veljače 2025. potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 4399/2022 od 3. rujna 2024., te da je time postupak zbog kojeg je odgođena ovrha sada pravomoćno okončan i da su navedenom pravomoćnom presudom utvrđene odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetnim i to u odnosu na oba ugovora o kreditu iz kojih je proizašao dug temeljem kojeg je pokrenut te se sada vodi ovaj ovršni postupak. Smatra da je ovršna isprava utvrđena ništetnom odnosno ne stvara nikakve učinke i predlaže da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim.
6. Prvostupanjski je sud, budući je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4399/2022 pravomoćno okončan, smatrao da su se ispunili uvjeti za nastavak ovrhe pa je, pozivom na čl. 71. st. 1 OZ- a, nastavio s ovrhom. Nadalje, ocijenio je prijedlog ovršenika za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim osnovanim i, temeljem čl. 72 st. 1. i 5. OZ-a, riješio je kao pod toč. II. izreke s obrazloženjem da je citiranom presudom utvrđena ništetnost odredbi o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u odnosu na ugovore o kreditu iz kojih je proizašao dug.
7. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je u konkretnom slučaju ovrha zatražena temeljem zadužnice OV-5215/2011 kao ovršne isprave, a ne temeljem ugovora o kreditu. Nadalje, da je zadužnica samostalan pravni posao koji prati osnovni pravni i služi kao sredstvo osiguranja plaćanja točno određene tražbine iz osnovnog pravnog posla, ali je njezina pravna snaga i ovršnost neovisna o eventualnim sporovima ili prigovorima vezanima uz taj osnovni pravni posao. Naglašava da su samo pojedinačne odredbe ugovora o kreditu utvrđene ništetnim u presudi P-4399/2022 od 03.09.2024., što da potencijalno može imati za posljedicu samo vraćanje preplaćenog dijela iznosa, te eventualno naknadu štete koje je ovršenik zbog toga imao. Stoga da je pobijano rješenje neosnovano jer ovršna isprava u ovom predmetu nije stavljena van snage odnosno nije točno da ista ne proizvodi nikakve pravne učinke.
8. Prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio da je utvrđenjem ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu, ovršna isprava više ne stvara pravne učinke, te je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je proglasio pljenidbu i prijenos nedopuštenim. Također, pogrešno se pri tom pozvao na odredbe čl. 72. OZ-a jer se istima regulira obustava ovrhe.
9. U konkretnom slučaju radi se o situaciji koju pretpostavlja odredba čl. 210. st. 2. OZ-a te propisuje da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući način primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi, tj. odredbe članaka 50. i 53. OZ-a. Odgovarajuća primjena odredaba OZ-a o žalbi protiv rješenja o ovrsi sukladno čl. 210. st. 2. OZ-a podrazumijeva da sud prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može prihvatiti ili odbiti, odnosno uputiti ovršenika u parnicu ako je isti u prijedlogu iznio žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. t. 7. i t. 9. -11. OZ-a.
10. Ovaj žalbeni sud ne slaže se s ocjenom prvostupanjskog suda da su se ispunile pretpostavke za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U konkretnom slučaju ovršnu ispravu predstavlja zadužnica koja nije, u smislu odredbe čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a, ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način izgubila svoju djelotvornost odnosno ako je potvrda o njezinoj izvršnosti pravomoćno ukinuta.
11. Žalbeni navodi ovršenika, o tome da su pojedine odredbe ugovora o kreditu proglašene ništetnima, prema mišljenju ovog suda, sadržajno predstavljaju žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a i mogli bi eventualno utjecati na visinu duga u smislu pretplate ukoliko se ona utvrdi ( pravomoćnom presudom ), ali se ne protežu se na ostale dijelove ugovora koji proizvode pravne učinke pa tako i pravo ovrhovoditelja na naplatu.
12 . Slijedom navedenoga, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, uvažena je žalba ovrhovoditelja kao osnovana pa je trebalo ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
13. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će uvažavajući, naprijed izraženo stajalište, o prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku imajući u vidu da isti treba ocijeniti sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, odnosno odredbama na koje ona upućuje.
Split, 10. travnja 2026.
SUTKINJA:
Dragica Samardžić