Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-93/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sucu toga suda Borisu Mimica, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Kliničkog bolničkog centra Split, OIB: 51401063283, iz Splita, Spinčićeva 1, protiv tuženika LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mario Skejić, odvjetnik u Splitu , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-226/2025-8 od 29. siječnja 2026., dana 10. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana, žalba tužitelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-226/2025-8 od 29. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

" Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura na račun punomoćnika tuženika odvjetnika Marija Skejića koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN:

[broj bankovnog računa], s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. siječnja 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv tog rješenja u dijelu kojim je odlučeno isplatiti troškove parničnog postupka na račun punomoćnika tuženika žali se tužitelj pobijajući ga zbog žalbenih razloga iz odredi članka 353. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se u tom dijelu pobijano rješenje preinači u skladu s žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući pobijao rješenje kao i postupak koji je prethodio njegovom donošenju ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP.)

6. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je kako će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni, te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a.

7. U svezi zahtjeva tuženika da se sporni iznosi s osnova parničnog troška isplati na žiro-račun njihovog punomoćnika, Maria Skejića odvjetnika u Splitu, a što je prvostupanjski sud prihvatio pobijanim rješenjem, po stajalištu ovog drugostupanjskog suda nema zapreke da prvostupanjski sud ne prihvati takav zahtjev tuženika da mu se eventualno dosuđeni parnični trošak isplati na račun njihovog punomoćnika.

7.1. Naime, u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoje ograničenja u nekoj kogentnoj normi, pa kako iz priložene punomoći (list 3. spisa) proizlazi da je tuženik opunomoćio odvjetnika i za primitak novca, odnosno dosuđenih troškova postupka, sasvim je jasno da je takav zahtjev osnovan.

7.2. Ovdje valja istaći da je odredbom članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 115/16., 106/18., 121/19. i 32/20., dalje ZPD), porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak, a prema odredbi članka 86. ZPD-a tijela državne uprave i pravosudna tijela i druga državna tijela, tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe, obavljaju isplate primitaka koji se smatraju dohotkom obveznicima poreza na dohodak te isplate primitaka koji se ne smatraju dohotkom, odnosno na koje se ne plaća porez na dohodak fizičkim osobama na njihov žiro račun kod banke, a iznimno na njihov tekući račun sukladno posebnim propisima te u gotovom novcu na propisan način, s tim da ministar financija pravilnikom propisuje isplate primitaka koje se mogu izvršiti na tekući račun, odnosno u gotovom novcu.

7.3. Pravilnik o porezu na dohodak ("Narodne novine", br. 10/17., 128/17., 106/18., 01/19., 80/19., 01/20., 74/20. i 01/21.), u odredbi članka 92. razrađuje citiranu odredbu članka 86. ZPD-a te određuje da u skladu s člankom 86. ZPD-a tijela državne uprave i sudbene vlasti te druga državna tijela i službe jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, zavodi, neprofitne organizacije, poduzetnici - pravne i fizičke osobe obavljaju isplate primitaka fizičkim osobama, na njihov žiro račun kod banke odnosno nerezidentima na njihov račun; iznimno od stavka 1. ovoga članka navedena tijela, organizacije odnosno osobe mogu obveznicima poreza na dohodak, odnosno fizičkim osobama isplatiti na njihov tekući račun kod banke primitke, među ostalim, po osnovi nesamostalnog rada iz članka 21. Zakona. Ugovor koji je protivan prisilnim propisima ništetan je u smislu odredbe članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08. 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.) pa iako opseg punomoći određuje stranka, isti ne može biti protivan prisilnom propisu. Imajući u vidu kogentnu narav odredbe članka 86. ZPD-a, a kada se ima u vidu i odredba članka 433.a ZPP-a, to proizlazi da nije moguće isplatu naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora izvršiti na žiro račun punomoćnika tužitelja, već isključivo na račun tužitelja osobno, a što ovdje nije slučaj.

8. Uostalom i na sjednici Građanskog odjela ovog suda od 14. listopada 2015., prihvaćeno je pravno shvaćanje po kojem se prijenos novčanih sredstava na račun punomoćnika stranke može prenijeti (i bez specijalne punomoći) pozivom na odredbu članka 204. stavak 2. Ovršnog zakona, ali samo u pogledu troškova postupka.

8. Zbog navedenog valjalo je temeljem odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja i potvrditi pobijano rješenje, zbog čega je odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 10. travnja 2026.

Sudac:

Boris Mimica