Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1111/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Vitomiru Boiću, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS Matrix d.o.o., Horvatova 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika ZŠB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ajki Radić, odvjetnici u Splitu, radi naplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj Povrv- 786/2024-9 od 9. srpnja 2025., 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika ZŠB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj Povrv- 786/2024-9 od 9. srpnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja EOS Matrix kao osnovana i preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Trogiru poslovni broj Povrv-786/2024-9 od 9. srpnja 2025. u nepostojećem dijelu pod stavkom II. izreke kojim mu nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 508,57 eura (za iznos od 468,75 eura) te se rješava:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 468,75 eura, u roku od 8 dana“.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja presuđeno je:

" I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željene Biuk, OVRV - 16586/24 od 26.6.2024. godine, kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 804,78 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim;

na iznos 16,11 EUR od 17.06.2023.

na iznos 16,11 EUR od 15.07.2023

na iznos 15,61 EUR od 17.08.2023.

pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se od 01.01.2023. godine određuje po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 508,57 eura, s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući točku II. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sud je točkom II. izreke usvojio tužiteljev zahtjev za naknadu troška u iznosu od 508,57 eura, smatrajući da odvjetniku pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa), jer da se radi o postupku koji je nastao povodom prigovora protiv platnog naloga. Tužitelj smatra da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, jer se odredba Odvjetničke tarife kojom je odvjetniku za rad određeno 50% nagrade odnosi isključivo na radnju sastava tužbe radi izdavanja platnog naloga sukladno Tbr. 7. točka 5. Tarife, a za radnje odvjetnika u parnici koja je nastala povodom prigovora protiv platnog naloga primjenjuje se odredba Tbr. 8. točka 1.- 4. Tarife. Predlaže se preinačiti točku II. presude na način da se tužitelju usvoji trošak sukladno troškovniku, sve uz naknadu nastalog troška žalbenog postupka.

3. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda nije zakonita i opterećena je nizom povreda. Ukazuje se na nedostatak aktivne legitimacije na strani tužitelja, koji nije dokazao da bio preuzimatelj prava Hrvatskog telekoma. Tužitelj nije doprinio niti jedan dokaz na okolnost da bi izvijestio tuženika o postojanju duga kojeg bi tuženik imao u odnosu na Hrvatski telekom i tako spriječio vođenje postupka, a time i stvaranje nepotrebnih troškova. Presuda je nerazumljiva i nije jasno na što se odnose iznosi dosuđeni tužitelju. Ponavlja se da stoji prigovor tuženika na jednogodišnji rok zastare potraživanja iz osnova usluga teleoperatera. Sud daje neobično i pravno irelevantno obrazloženje , da bi rješenje o ovrsi bilo izrađeno u svibnju, iako osnove načina obračuna rokova govore u korist dana kada je isto rješenje doneseno, a to je 26. lipnja 2024., nakon isteka jednogodišnjeg roka. U odnosu na adresu tuženika koja ne korespondira s njegovim jedinim prebivalištem, sud se nije očitovao. Dosuđeni trošak od 508,57 eura, na glavnicu od 804,78 eura predstavlja za tuženika zelenaški odnos. Predlaže se preinačiti ožalbenu presudu, podredno je ukinuti i vratiti sudu I. stupnja na ponovno rješavanje.

4. Žalba tuženika nije osnovana, dok je žalba tužitelja osnovana.

5. S obzirom na visinu postavljenog tužbenog zahtjeva u konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti.

6. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1, 2, 4, 5, 6, 8, 9, 10. i 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, no ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik, navodeći da u odnosu na adresu tuženika, koja ne korespondira s njegovim prebivalištem sud se nije očitovao. Suprotno tome, sud se očitavao te utvrdio da su od srpnja 2023. računi dostavljani tuženiku na adresu [adresa].

8. Također, nije utvrđeno da bi sud prvoga stupnja počinio bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

9. U obrazloženju pobijane presude je između ostalog navedeno:

- da tužitelj potražuje od tuženika naknadu zbog nepodmirenog računa pružene usluge Hrvatskog telekoma d.d. u iznosu od 804,75 eura

- da iznos obuhvaća nepodmirene račune za svibanj 2023. u iznosu od 16,11 eura, za lipanj 2023. u iznosu od 16,11 eura i za srpanj 2023. u iznosu od 15,61 eura sve zajedno sa pripadajućim kamatama, te naknadu za kupnju mobilnog uređaja u iznosu od 756,95 eura

- da tužitelj tvrdi da je temeljem Ugovora o cesiji br. F3-08/2015 sa Hrvatski telekom d.d. od 20. listopada 2015. te Aneksa istom, postao vlasnik predmetnog potraživanja

- da se radi o dugovanju po nepodmirenim računima za fiksne usluge Hrvatskog telekoma d.d. koje je tužitelj otkupio temeljem Ugovora o cesiji

- da je tuženik u svakom od ispostavljenih računa bio obaviješten o mogućnosti podnošenja prigovora na iste, te da nema saznanja o evidentiranim prigovorima niti uplatama starom vjerovniku

- da se radi o nepodmirenom dugu za uređaj koji je tuženik kupio prilikom ugovaranja pretplatničkog odnosa sa društvom Hrvatski telekom d.d. Zagreb

- da je tuženik prilikom sklapanja ugovora kupio uređaj PC 5 za iznos od 756,95 eura, uz ugovoreno obročno plaćanje na 24 mjeseca, po 31,53 eura počev od 16. travnja 2023., sve temeljem ugovora o kupnji uređaja i otplatnog plana

- da tuženik nije uredno podmirivao svoje mjesečne obveze za predmetni uređaj

- da nije sporno da je tuženik zasnovao pretplatnički odnos sa Hrvatskim telekomom d.d. Zagreb temeljem ugovora o zasnivanje pretplatničkog odnosa i Ugovora o kupnji mobilnog uređaja

- da je tuženik zasnovao navedeni pretplatnički odnos sa Hrvatskim telekomom d.d. za mobilni uređaj broj [broj telefona]

- da nije sporno da je 20. listopada 2015. zaključen ugovor o prodaji i ustupu potraživanja između Hrvatskog telekoma d.d. i Eos Matrix d.o.o.

- da je 3. ožujka 2024. zaključen Aneks broj: 6 okvirnog ugovora o prodaji i ustupu potraživanja broj F3-8/2015

- da je tužitelj Eos Matrix d.o.o. kao primatelj ustupljene nenaplaćene tražbine od Hrvatskog telekoma d.d. o tome obavijestio tuženika

- da je nesporno da tuženik nije podmirio navedeni dug prema utuženim računima za pružene mobilne usluge za svibanj, lipanj i srpanj 2023.

- da tuženik smatra da nije obvezan platiti utužene račune jer da tužitelj nije dokazao postojanje dugovanja niti visinu duga, niti u kakvom je obveznom odnosu tuženik sa tužiteljem

- da je suprotno tome utvrđeno da je tuženik s prednikom tužitelja sklopio 26. lipnja 2017. Ugovor o kupoprodaji uređaja s obročnom otplatom cijene (uređaj Samsung Galaxy S8 arctic Silver) za iznos od 4.520,00 kn, s obročnom otplatom u 24 mjesečne rate u iznosu od 188,33 kn mjesečno

- da temeljem čl. 6. navedenog Ugovora, da u slučaju da kupac dođe u zakašnjenje s najmanje dvije uzastopne otplate, koje čine najmanje osminu cijene ili u slučaju kad kupac dođe u zakašnjenje sa isplatom samo jedne otplate ako za isplatu ostatka cijene nije predviđeno više od četiri otplate, prodavatelj zadržava pravo umjesto raskida ugovora zahtijevati od kupca isplatu ostatka cijene u cijelosti

- da se radi o odnosu proizašlom iz ugovora o kupoprodaji, pa je u primjeni opći zastarni rok od pet godina te nije nastupila zastara potraživanja jer do utuženja nije protekao jednogodišnji rok zastare glede mjesečnih pretplata, a niti petogodišnji rok glede kupnje uređaja

- da nije osnovan prigovor zastare, jer je obavijest javnog bilježnika u privitku koje je ovršeniku, sada tuženiku, dostavljen prijedlog za ovrhu datirana 3. lipnja 2024., tako da nije protekao rok od jedne godine od dospijeća navedenih računa

- da tužitelj potvrđuje da su točni navodi tuženika da se obraćao Hrvatskom telekomu d.d. radi točne adrese

- da su od srpnja 2023. računi dostavljani tuženiku na adresu [adresa], umjesto [adresa].

10. Prema utvrđenju prvostupanjskog suda tuženik je zasnovao pretplatnički odnos s Hrvatskim telekomom d.d. radi pružanja mobilnih usluga, te je isti korištenjem napravio troškove radi čije naplate su mu ispostavljeni računi. Hrvatski telekom d.d. je ugovorom o ustupu prenio svoju tražbinu s osnova neplaćenih računa za svibanj, lipanj i srpanj 2023. kao i s osnova kupnje mobilnog uređaja, pa je tužitelj dostavljenom dokumentacijom dokazao osnovu i visinu utuženog potraživanja. Tuženik nije podmirio račune za mobilne usluge u utuženom iznosu i za utuženi period, te nije platio trošak kupnje mobilnog uređaja u iznosu od 756,95 eura.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da je osnovano ukupno potraživanje zbog nepodmirenog računa pružene usluge Hrvatskog telekoma d.d. u iznosu od 804,75 eura, koji iznos obuhvaća nepodmirene račune za svibanj i lipanj 2023. u iznosu od po 16,11 eura mjesečno i za srpanj 2023. u iznosu od 15,61 eura, sve zajedno sa pripadajućim kamatama od dospijeća svakog mjesečnog iznosa do konačne isplate , te na ime neplaćanje računa za kupnju mobilnog uređaja u iznosu od 756,95 eura .

12. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je sud prvog stupnja zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim uz pravno shvaćanje da je ugovorom o cesiji ustup ljena nenaplaćena tražbina tužitelju, slijedom čega prigovor tuženika da prema njemu ne postoji potraživanje tužitelja, pravilno ocijenio neosnovanim. Prema odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO), prednik tužitelja je mogao prenijeti na drugog svoje potraživanje i za to nije bio potreban pristanak tuženika kao dužnika (čl. 82. ZOO-a). U smislu odredbe čl. 80. do 84. ZOO-a ustup tražbine je prijenos otuđive tražbine dosadašnjeg vjerovnika (ustupitelja-cedenta) na novog vjerovnika (primatelja- cesionara), a dužnik (cesus) i dalje ostaje isti. Dakle, promjenom vjerovnika nije promijenjen sadržaj obveznog odnosa, odnosno identitet obveznog odnosa ostaje isti. Cesionar, da bi uspio u sporu mora dokazati da je cedent bio vjerovnik prenesene tražbine koju je ugovorom o cesiji prenio na cesionara. Dakle, da bi treća osoba (tužitelj) mogla zahtijevati od dužnika ispunjenje njegove obveze, prenesene ugovorom o cesiji on mora dokazati postojanje te obveze, tj. mora dokazati da je osoba koja je cesionaru ustupila tražbinu (cedent) imala tražbinu prema cesusu , a što je u prvostupanjskom postupku utvrđeno.

13. Člankom 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i da je odgovoran za njeno ispunjenje. Odredbom čl. 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a u konkretnom slučaju to je kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud sastavljanje prijedloga za ovrhu te slanje obavijesti javnog bilježnika koje su ovršeniku, sada tuženiku, dostavljeni prije nego je protekao rok od jedne godine od dospijeća utuženih računa. Temeljem čl. 225. ZOO-a tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Opći rok zastare primjenjuje se na zastaru svih tražbina za koje zakon uopće ne navodi nikakav specijalni rok zastare. Radi se o zastarnom roku koji se u pravilu primjenjuje u tražbinama iz većine ugovornih odnosa, a što je ovdje slučaj. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je osnovano potraživanje u iznosu od 804,75 eura, te je temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao u toč. I. izreke pobijane presude.

14. Slijedom navedenog, sud prvoga stupnja pravilno je postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika, pa je valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu.

15. U pravu je tužitelj kada navodi da je sud pogrešno riješio da tužitelju pripada 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife, jer da se radi o postupku koji je nastao povodom prigovora protiv platnog naloga.

16. U konkretnom slučaju ovršni postupak se po prigovoru ovršenika nastavio kao parnični postupak, pa se radi o jedinstvenom postupku, a o troškovima stranaka u oba postupka, treba odlučiti jednom odlukom, što je sve učinio prvostupanjski sud i riješio kao u stavku II. izreke prvostupanjske presude, no pri tome je pogrešno utvrđene i opravdane troškove parničnog postupka priznao u visini 50% nagrade iz Tbr. 7. točka 1. Tarife, iako tužitelju pripadaju ti iznosi u cijelosti.

17. Zbog svega navedenog, valjalo je preinačiti odluku o troškovima parničnog postupka iz presude, u nepostojećem dijelu pod stavkom II. izreke kojoj nisu dosuđeni troškovi parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 508,57 eura (za iznos od 468,75 eura) te riješiti da se nalaže tuženiku da tužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka u daljnjem iznosu od 468,75 eura, u roku od u roku od 8 dana.

18. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

19. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba podnesena samo protiv odluke o troškovima parničnog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 18. ožujka 2026.

Sudac

Vitomir Boić