REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1341/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ingrid Šegon, u pravnoj stvari tužitelja FD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje, d.d.-Podružnica Hrvatska, OIB: 45237012600, Zagreb, R. Frangeša Mihanovića 9, kojeg zastupa punomoćnik Dejan Kuharić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Franke Vugec, odvjetnice u Zagrebu i zamjenice punomoćnika tuženika Melite Kuharić, odvjetnice u Zagrebu, na ročištu za objavu presude 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju štetu u iznosu 1.340,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 02. svibnja 2024. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu 180,00 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade štete za razdoblje od 26. travnja 2024. do 01. svibnja 2024. kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.591,36 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnje banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranje ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka za iznos od 374,85 eura odbija kao neosnovan.

.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 19.01.2024. oko 07:45h u [adresa], stradao u prometnoj nezgodi kao vozač vozila reg. ozn. [registarska oznaka]. Za nezgodu je odgovoran DD, iz [adresa], koji je vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] udario u vozilo u kojem se nalazio tužitelj te na taj način prouzrokovao nezgodu. Vozilo kojim je štetnik upravljao je, u vrijeme predmetnog štetnog događaja, bilo osigurano kod tuženika, polica broj: [broj police] . Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega mu je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Tužitelj je zadobio trzajnu ozljedu vrata i vratne kralježnice te je trpio vrtoglavice i bolove te spazam muskulature i trapezijusa. Radi ozljeda, bio je primoran provoditi štetne radiološke pretrage, nositi Schanzov ovratnik te koristiti lijekove analgetike i anksiolitike, radi čega se izložio štetnim kemijskim supstancama i zračenjima. Obzirom su tužitelju bile reducirane i bolne kretnje vratom i vratnom kralježnicom, naloženo mu je provođenje fizikalnih terapija, no i dalje trpi posljedice ozljeđivanja, obzirom su i dalje prisutni bolovi, napetost i vrtoglavice, a ograničeni su mu i pokreti vratom i vratnom kralježnicom. Temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.050,00 EUR . Tužitelj se u mirnom postupku 25.04.2024. obratio tuženiku odštetnim zahtjevom, a on mu je isplatio nesporan iznos od 1.650,00 EUR na ime naknade neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega ) štete. S obzirom na navedeno, temeljem odredbe čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima tužitelj potražuje naknadu štete umanjenu za nesporno isplaćen iznos zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 1.400,00 EUR Sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14), tužitelj potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske štete od dana nakon što je tuženiku podnesen odštetni zahtjev, odnosno od 26.04.2024., pa do isplate. Stoga tužitelj predlaže da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom se nalaže tuženiku Sava osiguranje d.d. – Podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb, OIB: 45237012600, platiti tužitelju FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 1.400,00 EUR, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26.04.2024., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da obzirom se pred istim sudom vodi parnica povodom istog štetnog događaja, te kako je ista osoba (tuženik) protivnik raznih tužitelja, a obzirom da bi se u postupku trebali pribavljati i izvoditi isti materijalni i personalni dokazi predlaže sukladno čl. 313. Zakon o parničnom postupku, spajanje postupaka sa predmetom poslovni broj Pn-1340/2024. Priznaje štetni događaj, odgovornost, pasivnu legitimaciju te činjenicu da je vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 471001565 kojim je upravljao DD , Tuženik priznaje odgovornost osiguranika za prometnu nezgodu, ali osporava visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti s obzirom da tužitelj nije dokazao visinu tužbenog zahtjeva. Iznos koji tužitelj potražuje bitno premašuje vrijednosti izražene u

Orijentacijskim kriterijima VSRH. Naime, tuženik je tužitelju isplatio iznos od 1.650,00 EUR čime je nadoknadio cjelokupnu neimovinsku i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege proizašlu iz štetnog događaja. Tuženik predlaže da, ukoliko sud usvoji dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem medicinskog vještačenja, naloži tužitelju dostavu cjelokupnog zdravstvenog kartona u spis, a sve kako bi vještak medicinske struke mogao jasno i nedvosmisleno razlučiti povrede koje je tužitelj zadobio u ovom štetnom događaju od onih koje su postojale od prije te od ozljeda koje su nastale nakon predmetnog štetnog događaja. Ne protivi se se predloženim dokazima tužitelja, dok se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja smatrajući ih paušalno određenima, a s obzirom da iznosi iz tužbenog zahtjeva nisu adekvatni nastalim ozljedama, odnosno neimovinskoj šteti.

3. Tužitelj je podneskom od 01. rujna 2025. (list 50 spisa), nakon provedenog medicinskog vještačenja precizirao tužbeni zahtjev na način da potražuje naknadu neimovinske štete u iznosu i naknadu imovinske štete u ukupnom iznosu od 3.170,00 eura te kako je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio naknadu neimovinsku i imovinske štete u iznosu od 1.650,00 eura i to 25.04.2024., to tužitelj potražuje iznos od 1.520,00 eura umanjen za nesporno isplaćeni iznos, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. travnja 2024., kao i naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Tuženik se protivio povećanju tužbenog zahtjeva, jer isto predstavlja preinaku tužbe. Tužitelj je podneskom od 01. rujna 2025. povećao iznos štete i tuženik ispravno ukazuje da se radi o preinaci tužbe u smislu članka 191. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Međutim, člankom 191. stavak 2. ZPP-a propisano je da ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugu novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Tužitelj je tužbu preinačio (povećao postojeći zahtjev) nakon provođenja medicinskog vještačenja. Dakle, radi se okolnosti koja je nastala nakon podnošenja tužbe, a koja je odlučna i pravno relevantna, kako za postavljanje tužbenog zahtjeva, tako i za donošenje sudske odluke u pogledu visine štete, pa se takvoj preinaci tužbe tuženik ne može protiviti. Stoga je sud raspravnim rješenjem od 25. veljače 2026. dopustio preinaku tužbe.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u potvrdu I Postaje prometne policije Zagreb od 19.01.2024. (list 5-7 spisa), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 7-15, spisa), odštetni zahtjev (list 16-19 spisa) i izveo je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr. med. Augustu Mijiću (list 39-41 spisa), dok druge dokaze nije izvodio time da je punomoćnik tužitelja na ročištu održanom 25. veljače 2026. na kojem je uslijed promjene raspravnog suca glavna rasprava počela iznova u smislu odredbe čl. 315. st. 3. ZPP odustao od prijedloga za saslušanjem tužitelja obzirom na to da je na pripremnom ročištu nesporno učinjeno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

6. U odnosu na prijedlog tuženika za spajanjem postupka u odnosu na predmet poslovni broj Pn-1340/24 obzirom na to da je riječ o parnici koja se vodi povodom istog štetnog događaja u smislu odredbe čl. 313. ZPP, sud smatra navedeni prijedlog neosnovanim jer se istim ne bi ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi, a i riječ je samo o mogućnosti, a ne i obvezi suda zbog čega takav prijedlog nije prihvaćen.

7. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno kao i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. ZPP-a, ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete prouzročene prometnom nesrećom na temelju članka 1100. i članka 1095. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO). Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

9. U odnosu na spornu visinu tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. med. Augustu Mijiću koji je u nalazu i mišljenju naveo da je tužitelj u štetnom dogadaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralješnice. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost oštećenika za 5% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda lječenja) je u jakom intenzitetu trajao 2 dana, u srednjem 5 dana, a u manjem intenzitetu 10 dana. Kasni strah je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 20 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženost nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanje) kod kuće 30 dana po 2 sata dnevno. Oštećenik je morao mirovati i nije mogao raditi za njega uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je trajalo do 01.05.2024.

10. Stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pa ga i ovaj sud prihvaća u cijelosti smatrajući da je dan stručno, jasno i obrazloženo, te sukladno članku 258. ZPP-a.

11. Temeljem navedenog medicinskog vještačenja utvrđeno je kako je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu članka 19. stavak 2. u vezi s člankom 1046. ZOO - a, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu na temeljem članka 1100. stavak 1. ZOO-a. Također je utvrđeno da tužitelju nastala imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu u smislu članka 1095. ZOO-a.

12. Slijedom navedenoga, tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete na temelju članka 1100. stavak 1. ZOO -a pri čemu je sud utvrđivao činjenice - kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade u smislu članka 1100. stavak 2. ZOO-a. Iz nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud nalazi utvrđenim da je tužitelj pretrpio primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 5 dana i manjeg intenziteta 10 dana te kasni strah koji je trajao 30 dana, a manifestira se zabrinutošću u situacijama prometa (850,00 eura). Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 7 dana i bolove manjeg intenziteta u trajanju 20 dana te se

zaostali manji boli trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore (900,00 eura). Iz nalaza i mišljenja ovaj sud nalazi utvrđenim da su trajne posljedice umanjile opću životnu aktivnost tužitelja za 5% (1.000,00 eura). S obzirom na tako utvrđeni opseg smanjenja životne sposobnosti tužitelja, dužinu i intenzitet trajanja straha i fizičkih bolova, trajnost posljedica i dob tužitelja (rođen 2000.), ovaj sud smatra da mu u smislu članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 2.750,00 eura.

13. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega 30 dana po 2 sata dnevno odnosno ukupno 60 sati i to pri održavanju osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Stranke su se na pripremnom ročištu suglasile da su tuđu pomoć tužitelju pružali ukućani. Sud je tužitelju na temelju članka 1095. stavak 1. ZOO-a s naslova tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 240,00 eura uzimajući u obzir cijenu sata tuđe pomoći i njege od 4,00 eura uzimajući pri tome da je riječ o nestručnoj pomoći pri čemu se naknada određuje prema neto zaradi osobe koja je u mjestu u kojem je tuđa njega i pomoć pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu.

14. Slijedom navedenog tužitelju je određena pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.750,00 eura i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 240,00 eura pri čemu je sud prilikom odmjeravanja visine naknade štete cijenio inflatorne okolnosti odnosno povećanje životnih troškova uzrokovanih inflacijom koje su nastale nakon izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa na utvrđivanja visine pravične novčane naknade Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. , zbog čega je ocijenio da tužitelju pripada novčana naknada s naslova neimovinske i imovinske štete u iznosu od 2.990,00 eura. Imajući u vidu da je tuženik tužitelju u mirnom postupku isplatio iznos od 1.650,00 eura sa naslova neimovinske i imovinske štete, sud je tužitelju dosudio naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosu od 1.340,00 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je odbio tužbeni zahtjev u iznosu od 180,00 eura zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

15. Obveza pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju članka 1103. ZOO-a, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Jednako tako, budući da tužitelj nije tražio da mu kamate na imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege pripadaju od drugog datuma, a isto nije ni dokazao tijekom postupka, sud smatra da dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta. Mišljenjem vještaka je utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno 01. svibnja 2024., tj. liječenje tužitelja je završeno nakon podnošenja odštetnog zahtjeva, a prije podnošenja tužbe.

16. U pogledu tijeka zateznih kamata važno utvrditi kada je tuženik došao u zakašnjenje s ispunjenim svojih obveza isplate pravične novčane naknade, a sve sukladno članku 29. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

17. Prema stavu suda da bi kamate počele teći šteta mora biti nastala, što znači da moraju biti poznate sve posljedice štetne radnje. Neimovinska šteta u pravilu nastupa kada se završi liječenje oštećenika, odnosno kada se zdravstveno stanje stabiliziralo i kada je postalo definitivno, dakle kada uz adekvatne mjere liječenja nema mogućnosti daljnjeg poboljšanja zdravstvenog stanja. To je u konkretnom slučaju po mišljenju vještaka bilo 01. svibnja 2024. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci br. Rev-3258/2015 od 12. rujna 2018. zauzeo pravno shvaćanje da pravična novčana naknada neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga i da zatezna kamata počinje na neimovinsku štetu teći prvog sljedećeg dana nakon završetka liječenja.

18. Kako je liječenje tužitelja završeno 1. svibnja 2024., to znači da je tog dana dospjela cjelokupna neimovinska šteta, jer su tada bili poznati svi elementi štete, njezin opseg i osoba odgovorna za naknadu iste. Stoga zatezna kamata na neimovinsku štetu, a jednako tako i na imovinsku štetu obzirom da tužitelj nije ni tražio ni dokazivao da mu kamate na istu pripadaju od nekog drugog datuma dospijevaju u isto vrijeme kada i neimovinska šteta, tj zatezna kamata počinju teći od 02. svibnja 2024. kao prvog sljedećeg dana nakon završetka liječenja zbog čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude. Visina stope zakonskih zateznih kamata određena je sukladno članku 29. stavak 2. ZOO-a.

19. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete za razdoblje od 26. travnja 2024. do 01. svibnja 2024. kao neosnovan zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 2. ZPP -a pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovi i visini prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužitelj je 100% usp io u osnovi i 88,15% u visini, odnosno njegov uspjeh u sporu iznosi 94,07% (100+88,15=188,15:2=94,07). Uspjeh u sporu tuženika iznosi 5,93% (100%-94,07 uspjeha tužitelja), što znači da je tužitelj u većoj mjeri uspio u parnici i od njegovog postotka oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužitelju odmjerava naknada troška u omjeru od 88,14% (94,07% uspjeha tužitelja umanjeno za 5,93% uspjeha tuženika).

21. Tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i to za sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 28-100 bodova), sastav tužbe (Tbr. 7/1-100 bodova), sastava podneska od 31.10.2024. (Tbr. 8/1-100 bodova) zastupanja na ročištu 21.02.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova), sastava podneska od 09.07.2025. (Tbr. 8/1-100 bodova) i zastupanja na ročištu 24.02.2025. (Tbr. 9/1-100 bodova). Ukupno je tužitelju priznato 600 bodova što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 1.200,00 eura i uvećano za 25% PDV-a od 300,00 eura iznosi 1.500,00 eura. Također mu je priznat trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 53,08 eura, odnosno ukupno priznati trošak iznosi 1.579,63 eura. Ovaj trošak umanjen je razmjerno uspjehu u sporu od 88,14%, pa je tužitelju dosuđen trošak u iznosu 1.392,28 eura čemu je trebalo pribrojiti trošak plaćenog predujma za vještačenje u iznosu od 199,08 eura koji je priznat u cijelosti neovisno o uspjehu u sporu jer je bio potreban radi donošenja odluke o tužbenom zahtjevu tako da ukupno dosuđeni trošak tužitelju iznosi 1.591,36 eura , dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu od 374,85 eura odbijen kao neosnovan.

22. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 12.03.2025. kojim dostavlja dokaz o uplati predujma za provođenje vještačenja jer sud u navedenu uplatu ima uvid preko e komunikacije kao oni trošak pristupa ročištu za objavu presude. Konkretni trošak nije od nikakvog značaja za vođenje parnice, jer o toj radnji ne ovisi odluka suda te pristup ovom ročištu nije obavezan i nije od nikakvog utjecaja na pravo stranke budući postoji mogućnost isticanja presude na internetskoj stranici e-Oglasna ploča sudova (članak 335. stavak 10. ZPP-a). Dakle, pristup punomoćnika ročištu za objavu presude nije od značaja za vođenje parnice, a samo takvi troškovi se u smislu članka 155. ZPP-a smatraju opravdanim parničnim troškovima.

23. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbijen je na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP kao neosnovan.

24. Na dosuđeni trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate sukladno članku 30. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20, 114/22 i 6/24) i članku 29. stavak 1. i 2. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja

Ingrid Šegon

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u 4 primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu 53,08 eura

2. Tuženiku po punomoćniku