REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: Pp-179/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Kristini Koščec Kušić, uz sudjelovanje Ivane Grčić kao zapisničara, protiv okrivljenika DF, zbog prekršaja iz čl. 250. st. 3. i 13. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnijetom protiv obaveznog prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb, Klasa: 211-07/25-4/95290, Ur.broj: 511-19-45-25-3 od 9. prosinca 2025. godine, na temelju odredbi čl. 244. st. 1. i čl. 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), nakon provedenog žurnog postupka, 10. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenik: DF, sin D i U, rođen **.**.1969. u mjestu Zagreb, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, nije oženjen, nema djece, SSS, po zanimanju autolimar, nezaposlen, prijavljen na burzi, uzdržavan od majke i prima zajamčenu minimalnu naknadu od 160, eura, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što kao novi vlasnik osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] nije u roku od petnaest dana od dana stjecanja vozila registrirao vozilo na svoje ime, a što je utvrđeno dana 01. lipnja 2025. godine uvidom u ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 5. prosinca 2024. godine,

čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po čl. 250. st. 3. i 13. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa se prema okrivljeniku, na temelju odredbe čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona, primjenjuje

O P O M E N A

II Na temelju čl.139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka iz čl. 138. st 2. točke 1. do 4. Prekršajnog zakona.

III Na temelju čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona okrivljeni DF

oslobađa se optužbe:

da bi kao vlasnik vozila [registarska oznaka] isto dao na upravljanje UF, iako je mogao ili morao znati da predmetni nema pravo upravljati navedenim osobnim vozilom (upravljao prije stjecanja prava na upravljanje), a koji je 1. lipnja 2025. godine u 13:15 sati upravljajući vozilom u prometu na cesti na raskrižju Ilice i Skladišne ulice sudjelovao u prometnoj nesreći,

čime da bi počinio prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 229. st. 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb, izdala je obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika radi prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, na koji je okrivljenik izjavio prigovor te je obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage i proveden je prekršajni postupak.

2. Okrivljenik ispitan na navode optužnog prijedloga izjavio je da prihvaća navode optužnog prijedloga i priznaje krivnju za terećeni prekršaj pod točkom 1. obaveznog prekršajnog naloga. Točno je da kao vlasnik vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je kupio Ugovorom o kupoprodaji motornog vozila od dana 05.12.2024. godine nije u roku od 15 dana od stjecanja vozila registrirao vozilo na svoje ime, a kako mu se to stavlja na teret pod točkom 1. obaveznog prekršajnog naloga. Žao mu je što je došlo do ovog prekršaja no nije imao novaca za registrirati vozilo. Naime, već godinama je nezaposlen, prijavljen je na burzu, ali zbog puno zdravstvenih problema posao ne može naći. Jedini prihod mu je mjesečna zajamčena minimalna naknada u iznosu od svega 160,00 eura no od toga ne može živjeti te mu pomaže majka s kojom i živi. Nije oženjen i nema djece i nema drugih prihoda te izrečenu kaznu ne može platiti. Predmetno vozilo je kupio kako bi majku vozio kod liječnika, no zbog mnogih zdravstvenih problema, a u zadnje vrijeme je tu i otežan vid, zbog kojeg ne može voziti, vozilom se koristi njegov prijatelj TF te on prevozi njegovu majku koja ima 86 godina i njega kod liječnika kada je to potrebno, pa automobil često zna zbog toga i ostati kod ZF jer se istim zajednički koriste. Poriče da bi dana 1. lipnja 2025. godine dao vozilo na upravljanje UF, pri čemu ističe kako UF niti ne poznaje, a niti mu je poznato da li isti ima pravo upravljati vozilom. Istaknuo je da se u kritično vrijeme vozilom koristio i TF te je kritične zgode ZF bez njegovog znanja dao na upravljanje vozilo UF. Dodao je da je UF prvi puta vidio i upoznao tek nakon što ih je policija pozvala u vezi prometne nesreće u kojoj je isti sudjelovao te je na policiji istog prvi puta vidio. Naveo je da je tada policiji rekao kako nije dao vozilo UF, nije mu niti mogao dati jer ga nije poznavao, već da je vozilo dao svom prijatelju JF.

3. U tijeku postupka ispitan je u svojstvu svjedoka DFE , te je izvršen uvid u dokumentaciju u spisu: prigovor okrivljenika, obvezni prekršajni nalog, izvješće o poduzetom, zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu serijski broj: [serijski broj], obavijest o počinjenom prekršaju s skicom mjesta nesreće, te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa.

4. Svjedok DFE izjavio je da je prijatelj DF već dugi niz godina i kako nema svoj automobil DF mu uvijek kada nešto mora obaviti posudi svoj auto, točnije njegov auto je više kod njega nego kod DF, jer DF u zadnje vrijeme uopće ne vozi pa je zbog toga auto stalno kod njega. Automobil koristi za svoje osobne potrebe, a po potrebi prevozi i DF i njegovu mamu kod liječnika, jer DF u posljednje vrijeme ima problema s vidom zbog čega više niti ne vozi, te je zbog toga automobil stalno kod njega. U pogledu događaja u vezi kojeg je pozvan kao svjedok naveo je da se u to vrijeme Željkov automobil nalazio kod njega, te je on Željkov auto posudio svom prijatelju UF. Pri tom je istaknuo da DF nije bio prisutan, te nije niti znao da je on UF posudio njegov auto, niti ga je pitao da li može UF posuditi njegov automobil. Naveo je kako UF poznaje nekih četiri godine, nikada prije nije mu posuđivao auto, a kako ga je ranije vidio da vozi, kritične zgode nije ga niti pitao da li ima vozačku dozvolu, jer, kako ga je vidio da upravlja vozilom smatrao je da ima i vozačku dozvolu.

5. Uvidom u izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstava pravosuđa utvrđeno je da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

6. Nakon provedenog postupka, analizom izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, obrana okrivljenika ocijenjena je sukladnom dokazima, pa je, na temelju obrane okrivljenika koji je priznao sve pravno relevantne činjenice i čije priznanje je suglasno drugim provedenim dokazima, utvrđeno da je počinio terećeni prekršaj kako je to opisano u izreci, te je stoga proglašen krivim, dok u provedenom postupku nije utvrđeno postojanje okolnosti koje bi to dovele u sumnju. Pri tom razlozi i okolnosti koje okrivljenik navodi u svojoj obrani ne isključuju njegovu prekršajnu odgovornosti niti postojanje prekršaja koji mu se stavlja na teret, ali su iste cijenjene kao olakotne prilikom donošenja odluke.

7. Stoga je okrivljenik proglašen krivim, a prilikom odlučivanja o prekršajnopravnoj sankciji, vodeći računa o svim okolnostima iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona, olakotnim je cijenjeno iskreno priznanje djela i ranija nekažnjavanost okrivljenika, okolnosti u kojima je došlo do počinjenja prekršaja, kao i ponašanje okrivljenika nakon učinjenog prekršaja i prihvaćanje odgovornosti za isti, uzimajući pri tom u obzir i njegove obiteljske prilike i imovno stanje koje ističe u obrani, dok otegotne okolnosti nisu nađene.

8. Slijedom navedenog, imajući na umu navedene olakotne okolnosti te prirodu i značaj prekršaja, ovaj sud je okrivljeniku umjesto propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj, uz primjenu odredbe čl. 43. Prekršajnog zakona, primijenio opomenu, kao mjeru upozorenja, s obzirom na sve utvrđene okolnosti u postupku koje se tiču djela i počinitelja, smatrajući da će u konkretnom slučaju izrečena mjera upozorenja, i bez izricanja novčane kazne, dovoljno utjecati na okrivljenika da se ubuduće kloni ovakvih i sličnih prekršaja.

9. Nadalje, odlučujući o troškovima postupka, na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljenik se u cijelosti oslobađa dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka iz čl. 138. st 2. toč. 1. do 4. Prekršajnog zakona, jer je sud isto smatrao opravdanim, imajući u vidu okolnosti koje ističe u obrani.

10. Nadalje, u pogledu prekršaja činjenično i pravno opisanog pod toč. III izreke ove presude, na temelju provedenog postupka, analizom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud nije mogao s potrebnom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način kako je to opisano u izreci.

11. Naime, u svojoj obrani okrivljenik je porekao počinjenje prekršaja, izričito navodeći kako svoje vozilo nije dao na upravljanje osobi koja nema položen vozački ispit, niti je o istom imao ikakvog saznanja, već je vozilo posudio svom prijatelju KF, a navode njegove obrane potvrđuje iskaz ispitanog svjedoka DFE, iz čijeg iskaza proizlazi da okr. DF kao vlasnik predmetnog vozila nije dao svoje vozilo na upravljanje UF, već da je upravo UFE, budući se vozilo nalazilo kod njega, bez znanja i odobrenja okrivljenika posudio njegov automobil svom prijatelju UF, a kako krivnju okrivljenika nije bilo moguće utvrditi niti uvidom u dokumentaciju priloženu u spis, a drugih dokaza nema, to na temelju provedenog postupka ovaj sud nije mogao sa potrebnom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik postupio na način kako je to opisano u izreci i da bi dao vozilo na upravljanje osobi koja nema položen vozački ispit, a kako mu se to optužnim prijedlogom stavlja na teret i da bi time počinio prekršaj iz čl. 229. st. 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na način i pod uvjetima kako je to opisano u izreci. Trebalo je stoga, u smislu postupovnog načela "in dubio pro reo", po kojem se u slučaju sumnje u pogledu odlučnih činjenica rješava u korist okrivljenika, donijeti presudu kojom se okrivljenik oslobađa optužbe, na temelju odredbe čl. 182. toč. 3. Prekršajnog zakona, zbog nedostatka dokaza.

12. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

13. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu, 10. travnja 2026. godine

Zapisničar

Sudac

Ivana Grčić

Kristina Koščec Kušić

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Dostaviti.

1. Okr.: DF, [adresa]

2. Tužitelju: MUP, Policijska uprava zagrebačka, II Postaja prometne policije Zagreb

3. U spis.