Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3480/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Eufemije Nanković i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. LM, zbog prekršaja iz članka 71. stavak 1. točka 4. i točke 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“ broj 94/2018., 42/2020 i 114/2022.), odlučujući o žalbi okr. LM podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Rijeci od 17. lipnja 2025., broj: Pp-2174/2022-18, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o j e:

I. Odbija se žalba okr. LM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. PM je obvezan naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 4. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura i zbog prekršaja iz članka 71. stavka 1. točke 6. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana za koje djelo mu je utvrđena novčana kazna od 390,00 eura, te mu je na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna od 780,00 eura, a na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku se u novčanu kaznu uračunalo vrijeme provedeno u uhićenju u I. policijskoj postaji Rijeka od 13. travnja 2022. od 23:10 sati do 14. travnja 2022. u 12:00 sati kao 2 dana zatvora, odnosno 79,64 eura novčane kazne, tako da je okrivljenik dužan platiti novčanu kaznu u iznosu od 700,36 eura, te je temeljem članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, dužan nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura. Istom presudom od okrivljenika je na temelju odredbe članka 76.a stavka 4. Prekršajnog zakona i čl. 71. stavka 2. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana oduzet predmet prekršaja i to : jedan nož s crnom plastičnom drškom dužine oštrice 9,5 cm i ukupne dužine 20 cm s pripadajućom s crnom PVC futrolom.

2. Protiv te presude okrivljenik je putem branitelja Nikole Sabljara, odvjetnika iz Rijeke pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prekršajnog prava, iako je iz sadržaja žalbe vidljivo da je presuda pobijana samo zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava. U žalbi navodi kako je sud u donošenju odluke pogrešno utvrdio činjenice, pogrešno primijenio zakon prije svega u odnosu na utvrđenje da bi okrivljenik počinio djelo prekršaja iz članak 71.stavka 1. točke 3. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, tako prije svega sud nije utvrdio da bi okrivljenik uopće imao oružje i istog koristio na način kako je to opisano u izreci presude. Navodi kako sud nije proveo niti jedan dokaz da bi se mogao utvrditi bez dvojbe da je onaj predmet s kojim je okrivljenik po svjedocima zatečen i koji mu je na kraju oduzet, oružje koje je imao, jer sud uopće nije izvršio uvid u sam predmet, taj predmet nije pregledao, pa nije mogao bez dvojbe utvrditi činjenicu postojanja prekršaja o kojemu je riječ. U žalbi okrivljenik ističe da nije bez dvojbe utvrđen niti identitet zatečenog prekršitelja o kojem je iskazivao svjedok DM, te od istog nije izvršena radnja prepoznavanja da bi se bez dvojbe moglo utvrditi da je okrivljenik upravo osoba o kojoj je iskazivao svjedok DM, i da na te okolnosti nisu ispitani svjedoci. Nadalje u žalbi je istaknuto kao je sud povrijedio odredbe Prekršajnog zakona jer je vodio prekršajni postupak i osudio okrivljenika za djelo prekršaja u odnosu na koje se kao kvalificirano kazneno djelo vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci posl. br. K- 594/2022, pa je sud trebao prekršajni postupak obustaviti odnosno donijeti presudu kojom se optužba odbija. Slijedom navedenog predlaže sa se razlozi žalbe uvaže te okrivljenika oslobodi optužbe a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je na takvo činjenično stanje pravilno primijenio materijalni propis proglasivši okrivljenika krivim za počinjenje prekršaja na način kako je to navedeno u izreci presude.

5.1. Naime pravilno je prvostupanjski sud cijenio iskaz svjedoka policijskog djelatnika KM kao vjerodostojan i neposredno uvjerljiv jer je i nakon dopunskog ispitivanja jasno i detaljno razjasnio kako se približio okrivljeniku tako da ga je skoro mogao primiti za ruku, te kako je isti na njega izvadio nož pa njegov iskaz nije nedosljedan ni kontradiktoran. Osim toga, iz sadržaja pročitanih službenih zabilješki policijskih službenika kao i iz sadržaja zapisnika o očevidu (bez naloga) Policijske uprave primorsko-goranske, Sektora kriminalističke policije, Službe za očevid i kriminalističku tehniku, bez dvojbe proizlazi da je okrivljenik u ruci imao nož na javnom mjestu, te da je utvrđen identitet upravo okrivljenika kao i oružja odnosno noža koji je u inkriminiranom događaju posjedovao i to pod utjecajem alkohola.

5.2. Na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, prvostupanjski sud je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji okrivljenika. Za svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud dao je valjane, logične, uvjerljive, provjerljive i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.3. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi kojima se pokušava obezvrijediti iskaz ispitanog svjedoka i dovesti u pitanje pravilno utvrđene činjenice kojima su ostvarena bića prekršaja za koje se okrivljenik tereti. Budući da žalbenim navodima okrivljenik iznosi vlastitu ocjenu izvedenih dokaza na način da ih tumači drugačije od ocjene prvostupanjskog suda, a koju ovaj sud drži pravilom, njima ni na koji način nije dovedena u sumnju pravilna odluka prvostupanjskog suda.

5.4. Nadalje nisu osnovani navodi žalbe da je sud povrijedio odredbe Prekršajnog zakona jer je vodio prekršajni postupak i osudio okrivljenika za djelo prekršaja u odnosu na koje se zbog kaznenog djela vodi kazneni postupak pred Općinskim sudom u Rijeci pa je sud trebao prekršajni postupak obustaviti odnosno donijeti presudu kojim se optužba odbija. Naime uvidom u potvrđenu optužnicu vidljivo je kako se okrivljeniku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela protiv imovine - oštećenjem tuđe stvari iz članka 235. st. 2. Kaznenog zakona, počinjeno time što je iste prilike sprejom išarao spomenik u parku. Dakle analizom činjeničnog opisa ovog kaznenog dijela i analizom činjeničnog opisa prekršajnih djela koji su sadržani u prvostupanjskoj presudi ne stoji tvrdnja žalitelja da su djela prekršaja u odnosu na koje je vođen prekršaj kvalificirani kao kazneno djelo za koje se vodi kazneni postupak jer u konkretnom slučaju ne postoji istovjetni činjenični supstrat koji bi predstavljao zapreku za vođenje prekršajnog postupka u smislu članka 10. Prekršajnog zakona, što je pravilno ocijenio u obrazloženju odluke prvostupanjski sud.

6. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

7. Razmotrivši odluke o novčanim kaznama koje je prvostupanjski sud utvrdio okrivljeniku za počinjene prekršaje, ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilno utvrđene od strane prvostupanjskog suda sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja.

7.1. Za predmetne prekršaje propisane su novčane kazne u rasponu od 390,00 do 1990,00 eura odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a prvostupanjski je sud okrivljeniku utvrdio novčane kazne u minimalno propisanim iznosima, koje su primjerene stupnju krivnje okrivljenika i okolnostima počinjenja prekršaja, i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Iz toga je vidljivo da je prvostupanjski sud dovoljno cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 40. PZ-a Prekršajnog zakona, u izrečenu ukupnu novčanu kaznu okrivljenom uračunao vrijeme provedeno u uhićenju tako da mu je ostalo za platiti 700,36 eura novčane kazne.

8. Ovaj sud je razmotrio i odluku o oduzimanju predmeta oružja temeljem čl. 202. st.5 Prekršajnog zakona, te je utvrdio da je ista na zakonu osnovana te valjano i detaljno obrazložena, sukladno čl. 76.a st. 5. Prekršajnog zakona kao i sukladno načelu razmjernosti iz čl. 51.a Prekršajnog zakona, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajno zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13, u rasponu od 13,27 eura do 663,61 euro), s obzirom na imovno stanje okrivljenika te složenost i trajanje postupka.

10. Imajući sve navedeno u vidu, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu,10. travnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.