Poslovni broj: P-888/2025-46

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sutkinji ovog suda Silvani Klisović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika: VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Ivi i Maji Smrke, odvjetnicima u ZOU u Splitu, protiv tužene-protutužiteljice: DE (ranije RE) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jeri Matiću, odvjetniku u Splitu, radi isplate i raskida ugovora, nakon javno održane glavne rasprave dana 4. ožujka 2026. godine u nazočnosti tužiteljice osobno uz punomoćnika te tuženika osobno uz punomoćnika, a na ročištu održanom povodom objave odluke dana 10. travnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Dužna je tužena-protutužiteljica DE (ranije RE), OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju-protutuženiku VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], na ime preostalog dijela kupoprodajne cijene, iznos od 10.000,00 Eura sa kamatom koja na navedeni iznos teče počev od 1.10.2017.g. pa do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuju za svako polugodište, uvećanjem prosječene kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena

II. Odbija se protutužbeni zahtjev tužene - protutužiteljice koji glasi:

"Raskida se Ugovor o kupoprodaji broda Dubac, sklopljen između VE, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa] kao prodavatelja, i DE (ranije RE), OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], kao kupca, koji ugovor je ovjerila Mira Rubić, javni bilježnik pod brojem OV-4199/16 dana 25. listopada 2016.g."

III. Nalaže se tuženoj-protutužiteljici da naknadi tužitelju-protutuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 3.167,90 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje po stopi koja se za period do 31.12.2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a za period od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za period od 30.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod posl.br. P- 636/2018 od dana 20.4.2023.g. kojom je pod točkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika radi isplate iznosa od 10.000,00 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. listopada 2017. pa do isplate, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška, dok je pod točkom II. izreke prihvaćen tužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice radi raskida Ugovora o kupoprodaji broda Dubac sklopljenog između tužitelja kao prodavatelja i tuženice kao kupca, a koji ugovor je ovjerila javna bilježnica Mira Rubić pod brojem OV-4119/16 dana 25. listopada 2016.g., te je pod točkom III. izreke naloženo tužitelju-protutuženiku da naknadi tuženoj-protutužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.495,57 Eura.

2. Protiv gore citirane prvostupanjske presude iz toč. 1. žalbu je podnio tužitelj- protutuženik, pa je odlučujući po žalbi Županijski sud u Varaždinu, kao drugostupanjski sud, donio rješenje pod poslovnim brojem Gž-746/2023-3 od dana 10. travnja 2025.g. kojim je u toč. I. usvojio žalbu tužitelja-protutuženika, ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-636/2018 od 20. travnja 2023. i predmet vratio na ponovno suđenje time da se nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem.

3. U nastavku raspravljanja tužitelj-protutuženik i dalje navodi da s tuženom- protutužiteljicom sklopio ugovor kojim joj je prodao brod Dubac (motorni brod tipa Kuter gaz 2m, širine 5,10m, dužine 17,52m, ugradbeni motor tipa FAP-F/4, 200 konjskih snaga, u naravi brod za prijevoz putnika), koji Ugovor da je ovjerila Mira Rubić, javni bilježnik pod brojem OV-4199/16 dana 25. listopada 2016.g., a u članku 4. cit. ugovora da je ugovorena cijena za brod u iznosu od 110.000,00 Eura, ali da mu je tužena-protutužiteljica ostala dužna isplatiti iznos od 10.000,00 Eura, da je ista potpisala i ovjerila Izjavu od 25. listopada 2016.g. kod javnog bilježnika i istom Izjavom da potvrđuje da je na dan sklapanja navedenog Ugovora isplatila tužitelju kao prodavatelju iznos od 100.000,00 Eura, te se preostali dug u iznosu od 10.000,00 Eura obvezala isplatiti najkasnije do 30. rujna 2017.g., da je nakon proteka navedenog roka tužitelj-protutuženik pozvao tuženu-protutužiteljicu na plaćanje, ali da se ista oglušila te da dužni iznos nije platila, pa radi navedenog predlaže usvojiti tužbeni zahtjev.

4. U nastavku raspravljanja tužena-protutužitejica i dalje ne negira navode iz tužbe navodeći da se nije mogla upisati kao vlasnica broda koji je bio predmet kupoprodaje jer da je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Šibenik svojim rješenjem odbila prijedlog tužene-protutužiteljice za upis kao vlasnice broda, te protutužbenim zahtjevom i dalje predlaže da sud raskine Ugovor o kupoprodaji broda Dubac sklopljen između tužitelja-protutuženika, kao prodavatelja i tužene-protutužiteljice, kao kupca, a koji ugovor je ovjeren od Mire Rubić, javnog bilježnika u Splitu pod brojem OV-4199/16 dana 25. listopada 2016.g., te istakla prigovor ništetnosti istoga kao i Izjave o priznanju duga te izjavila raskid ugovora.

5. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem Ugovora o kupoprodaji broda Dubac od 24. listopada 2016.g., Izjave od 25. listopada 2016.g., Opomene pred utuženje, Ugovora o kupoprodaji broda Dubac od 10. travnja 2015.g., Raskida Ugovora o kupoprodaji broda, Rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik od 12. siječnja 2017.g. Predgovora o kupoprodaji broda od 26. svibnja 2008.g., čitanjem iskaza saslušanih parničnih stranaka i saslušanjem istih, te čitanjem iskaza saslušanih svjedoka VEO i SE.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika je osnovan.

7. Protutužbeni zahtjev tužene-protutužiteljice je neosnovan.

8. Naime, ocjenom u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) utvrđeno je da su dana 26. svibnja 2008.g. stranke ovog postupka zaključile Predugovor o kupoprodaji predmetnog broda, te da je tužena- protutužiteljica uz suglasnost prodavatelja, ovdje tužitelja-protutuženika, ustupila kupcu Dragulj d.o.o. sva prava i obveze iz navedenog Predugovora.

9. Iz Ugovora o kupoprodaji broda Dubac od 10. travnja 2015.g. razvidno je da je isti sklopljen između tužitelja-protutuženika, kao prodavatelja i trgovačkog društva Dragulj d.o.o., OIB:52894040098, kao kupca (dalje: Ugovor Rakuljić-Dragulj d.o.o.), da je navedeno društvo zastupano po direktoru VEO, a ugovor ovjeren od Boška Jurišića, javnog bilježnika iz Solina pod brojem OV-3340/15, dana 29. svibnja 2015.g., da istim ugovorom ugovorne strane suglasno utvrđuju da su prodavatelj VE i RE dana 26. svibnja 2008.g. zaključili Predugovor o kupoprodaji broda Dubac; da je RE, uz suglasnost prodavatelja ustupila kupcu (Dragulj d.o.o.) sva prava i obveze iz navedenog predugovora; da prodavatelj jamči kupcu da je on samovlasnik i neposredni samostalni posjednik navedenog broda te da stoga prodavatelj (ovdje tužitelj-protutuženik) prodaje, a kupac Dragulj d.o.o. kupuje brod, stranke istim ugovaraju kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 Eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kao i da je iznos od 60.000,00 Eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kupac platio prodavatelju (ovdje tužitelju-protutuženiku), a ostali iznos kupoprodajne cijene od 30.000,00 Eura prema srednjem tečaju HNB na dan isplate da će prodavatelju biti isplaćen od kupca Dragulj d.o.o. do potpisivanja tog ugovora slijedom čega da proizlazi da ugovorne strane utvrđuju da je kupac u cijelosti podmirio svoju obvezu.

10. Utvrđeno je da je dana 25. listopada 2016. između tužitelja-protutuženika i trgovačkog društva Dragulj d.o.o., u kojem je tužena-protutužiteljica bila suvlasnica, istovremeno s sklapanjem navedenog Ugovora o kupoprodaji između stranaka ovjerenog istog dana, bio sklopljen pravni posao pod nazivom Raskid ugovora o kupoprodaji broda Dubac, koji je za navedeno trgovačko društvo potpisala tužena- protutužiteljica, sve kako bi mogla vlasništvo navedenog broda upisati u Upisnik pomorskih trgovačkih brodova Lučke kapetanije Šibenik, na svoje ime koji prijedlog za upis je odbijen rješenjem Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Šibenik dana 12. siječnja 2017. uz obrazloženje da raskid naprijed navedenog ugovora zaključenog između tužitelja-protutuženika i navedenog trgovačkog društva zakonom nije dopušten, niti da navedeni Ugovor o raskidu predstavlja valjanu pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, pa sukladno navedenom vlasništvo nije moglo prijeći s navedenog trgovačkog društva na tužitelja- protutuženika, a kasnije ni na tuženu-protutužiteljicu koja je zahtijevala upis prava vlasništva u svoju korist temeljem Ugovora o kupoprodaji od 24. listopada 2016.

11. Naime, stranke su dana 24. listopada 2016. sklopile Ugovor o kupoprodaji broda Dubac kojim prodavatelj jamči kupcu da je on vlasnik i neposredni samostalni posjednik navedenog broda, ugovaraju kupoprodajnu cijenu od 110.000,00 Eura uz napomenu da je navedeni iznos u potpunosti isplaćen prodavatelju od strane kupca do trenutka potpisivanja istog Ugovora, a potpisnici ugovora suglasni su da se u Upisniku pomorskih brodova provede brisanje sa dosadašnjeg vlasnika (tužitelja- protutuženika) i uknjiži vlasništvo tužene-protutužiteljice, kao kupca.

12. Nadalje, sud je utvrdio da je Izjavom od 25. listopada 2016. tužena-protutužiteljica izjavila da je kao kupac dana 24. listopada 2016. s tužiteljem-protutuženikom sklopila Ugovor o kupoprodaji broda Dubac, da kupoprodajna cijena iznosi 110.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, te da je istu isplatila u iznosu od 100.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, pa da se obvezuje da će preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja isplatiti tužitelju najkasnije do 30. rujna 2017.g., te da će u tu svrhu kao instrument osiguranja tužitelju-protutuženiku dati bjanko zadužnicu na iznos od 10.000,00 Eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, koja Izjava je ovjerena kod javne bilježnice Mire Rubić iz Splita 25. listopada 2016. pod brojem OV-4201/16.

13. U ovom postupku tužena-protutužiteljica ne osporava činjenicu da nije platila preostali iznos kupoprodajne cijene od 10.000,00 Eura tužitelju-protutuženiku, kao prodavatelju iz razloga jer se nije mogla upisati kao vlasnica kupljenog broda u navedenom Upisniku, a smatra da su to okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora radi čega nije dužna ispuniti svoju ugovornu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene u cijelosti.

14. Svrha naprijed navedenih ugovora je bila da tužena-protutužiteljica kupi predmetni brod Dubac od tužitelja-protutuženika, koji je bio vlasnik istog, te da se ista nakon raskida ugovora o kupoprodaji s društvom Dragulj d.o.o. uknjiži kao vlasnica u registar brodova, te su sastavljeni na inicijativu tužene-protutužiteljice koja je zatražila pomoć stručne osobe (odvjetnika) oko sadržaja istih i koja je znala u trenutku sastavljanja ugovora za kojeg traži da se raskine da je brod u evidenciji brodova upisan na društvo Dragulj d.o.o., te da tužitelju-priotutuženiku kod sklapanja istih nije bilo odlučno kako će tužena-protutužiteljica riješiti pitanje upisa broda u evidenciju, jer je brod i prije sklapanja tih ugovora bio u posjedu tužene-protutužiteljice, već mu je bilo bitno da dobije ostatak kupoprodajne cijene za što je tužena-protutužiteljica ovjerila svoju izjavu kod javne bilježnice da će mu isplatiti do određenog vremena preostalih 10.000,00 Eura.

15. Tužitelj-protutuženik VE je iskazao na ročištu dana 6.4.2022.g. da je on kad je sklopio ugovor o kupoprodaji broda Dubac, a 2016. godine bio vlasnik tog broda, a da mu po ugovoru koji je sklopljen 2015. godine sa firmom Dragulj d.o.o. cijena koja je bila navedena u ugovoru nije isplaćena, da u predmetnom ugovoru o kupoprodaji broda Dubac od 24.10.2016. godine je navedeno između ostalog da je do potpisivanja predmetnog ugovora u cijelosti isplaćena cijena koja je navedena u ugovoru i to 110.000 eura, međutim da je tužena-protutužiteljica dan poslije ugovora dala Izjavu, bez ikakve prisile, u kojoj navodi, između ostalog, da se obvezuje preostali iznos iz predmetnog ugovora iz 2016. godine u iznosu od 10.000 Eura isplatiti do 30.9.2017. godine, a da on nije sudjelovao u sastavljaju ugovora o kupoprodaji broda Dubac iz 2016. godine već da mu je istog donijela na potpis tužena-protutužiteljica, a u odnosu na ugovor iz 2015. godine on da nema nikakve informacije vezane za taj ugovor pa da ne zna niti da li je taj ugovor raskinut. U trenutku zaključenja predmetnog ugovora iz 2015. godine navedena cijena da nije bila isplaćena, isplatu kupoprodajne cijene za predmetni ugovor iz 2015. godine da mu je vršio suprug od saslušane svjedokinje VEO kao i tužena-protutužiteljica i to da su mu davali osobno na ruke kad su dolazili kod njega kući, a na kraju da je ostao još ovaj iznos zbog kojeg je i podignut tužbeni zahtjev a iz razloga jer mu je tužena-protutužiteljica govorila da će taj preostali iznos platiti, a isto da do danas nije učinila, a da je dogovorena kupoprodajna cijena bila 110.000 eura, te da mu nije bilo poznato zbog čega je tužena-protutužiteljica tražila raskid ugovora sa firmom Dragulj d.o.o. [adresa] i sklapanje novog ugovora ali misli da se radilo o nekakvom sukobu između tužene-protutužiteljice i supruga svjedokinje VEO. Predmetne ugovore kao i raskid ugovora da je to sačinio pravnik tužene- protutužiteljice, a ona da da je njemu te ugovore donosila. Od sklapanja ugovora iz 2016. godine pa do njezine Izjave u kojoj se obvezala da će preostali dug platiti do 30.9.2017. godine da se nije čuo sa tuženom-portutužiteljicom, niti da mu se ona javljala. On da je sklopio ugovor o kupoprodaji broda s tvrtkom Dragulj d.o.o. [adresa] 2015. godine, a prije toga da je sklopio predugovor sa tuženicom 2008. godine i dobio na ruke (na ime kapare) iznos od oko 50.000 eura, odnosno taj iznos da je isplaćen njegovom sinu, a ugovor iz 2015. godine da je morao sklopiti iz razloga da bi se kupac mogao uknjižiti kao vlasnik broda a glede iznosa koji je primio njegov sin isti iznos da je korišten u svrhe podmirenja za potrebe predmetnog broda budući da je on i dalje do predmetnog ugovora iz 2015. godine bio vlasnik broda. Iznos od 90.000 eura koji je naveden u ugovoru o kupoprodaji iz 2015. godine da je primio, a 2016. godine da je sklopio novi ugovor jer da mu je tuženica donijela taj ugovor da ga potpiše ali da mu je tuženica ostala dužna 10.000 eura za predmetni brod. Nije mu bilo poznato tko je bio vlasnik broda od trenutka sklapanja ugovora iz 2015. godine pa do 2016. godine kao ni poslije toga niti mu je bilo poznato da li je tužena upisana kao vlasnik broda i da li se uspjela upisati na temelju predmetnog ugovora iz 2016. godine.

15.1. Na ročištu dana 4.3.2026.g. tužitelj-protutuženik nastavno iskazuje da je prije 18 godina sklopio ovaj predmetni ugovor o kupoprodaji broda sa tuženom- protutužiteljicom tako da se nekih stvari više niti ne sjeća, ali da se sjeća da je brod bio plaćen u više rata, par godina i da nije htio dati uknjižbu dok se ne isplati u cijelosti, da ne zna točno koliko je brod trebalo platiti, ali zna da je ostalo 10 tisuća eura neisplaćeno i da zbog toga nije htio dati uknjižbu i kada nije htio dati uknjižbu onda da se obvezala tužena-protutužiteljica da će isplatiti tih 10 tisuća eura i to ovjerila kod bilježnika, a da nema saznanja da li je bilo kakvih raskida ugovora, to da je bio njegov brod koji i dalje rad, da je tuženoj-protutužiteljici dao brod u posjed 2006. godine i od tada ona da mu nije platila ovaj iznos s tim da je platio dosta i globa zato što prekršaje morao plaćati jer je bio uknjižen kao vlasnik, a gospođa DE mu to nije naknadila. Iskazuje da misli da tužena- protutužiteljica može uknjižiti brod ako ga je kupila, te da nema pojma vezano uz Društvo DRAGULJ d.o.o., ali da zna da je sad ime brodu Moj dragulj. Tužena- protutužiteljica da mu nije rekla "u glavu" da mu to neće platiti, dakle ovih 10 tisuća eura. Na upit pun. tužene – protutužiteljice tko je vršio dogovore sa tuženom- protutužiteljicom oko prodaje broda, iskazuje da je on manje, a više njegov sin UE, da se ne sječa koliki mu je iznos isplaćen po predugovoru, a na upit koliki iznos novca je primio nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji sa društvom DRAGULJ d.o.o. 2015. godine da to nije uopće primio i ne zna za te druge ugovore, te da on uvijek govori istinu i ne mijenja iskaz, a novca da je primio nešto malo.

16. Tužena-protutužiteljica DE (ranije RE) na ročištu dana 10.3.2023.g. iskazuje da je Predugovor s tužiteljevim sinom SE sklopila 2008.g. temeljem kojeg da mu je isplatila 60.000 Eura na ime kupoprodajne cijene, a potom da je s tužiteljem-protutuženikom 2016.g. sklopila Ugovor o kupoprodaji broda koji da je predmet ovoga spora. Direktorica firme Dragulj d.o.o. koja je sklopila s tužiteljem Ugovor o kupoprodaji broda 2015.g. da je bila njegova supruga PE, a tužena-protutužiteljica da je u toj firmi bila 100 postotni vlasnik ali da je direktorica firme bez njezinog znanja i prisustva sklopila s tužiteljem-protutuženikom taj ugovor obzirom da su iznosi od 60.000 Eura, potom 30.000 Eura, a potom i 10.000 Eura bili već isplaćeni sinu tužitelja SE. Ona da je sklopila ugovor od 24. listopada 2016.g. sa tužiteljem-protutuženikom iz razloga što je došla u sukob s HE koji je u firmi Dragulj d.o.o. bio suvlasnik u dijelu od 30% poslovnih udjela, a obzirom da je upravo ona platila iznos kupoprodajne cijene od 100.000 Eura koji novac da je stekla svojim radom da je željela da se sklapanjem spornog Ugovora 2016.g. ona može upisati kao vlasnica istoga broda u upisnik Lučke kapetanije. Nakon toga da je smatrala da nije dužna platiti preostali iznos kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000 Eura prodavatelju, odnosno tužitelju-protutuženiku, i to upravo iz razloga jer se nije mogla upisati kao vlasnica kupljenog broda. Iskazuje da smatra da su to okolnosti koje su nastale nakon sklapanja Ugovora radi čega da ona nije dužna ispuniti ugovornu obvezu za plaćanje preostalog iznosa kupoprodajne cijene u iznosu od 10.000 Eura. Iskazuje da se konzultirala prije sklapanja spornog Ugovora od 2016.g. sa svojim odvjetnikom koji da joj je kazao da može sklopiti Ugovor o kupoprodaji navedenog broda te da je znala da je Dragulj d.o.o. sklopio Ugovor o kupoprodaji s tužiteljem-protutuženikom, a obzirom da je smatrala da je njezin odvjetnik upućen u sve, da mu je vjerovala radi čega da je sklopila Ugovor s tužiteljem-protutuženikom, a koji da je s društvom Dragulj d.o.o.raskinuo Ugovor o kupoprodaji spornog broda 25. listopada 2016.g., koji Ugovor da je ovjeren od strane javnog bilježnika te smatra da radi toga nije dužna isplatiti iznos od 10.000 Eura iz razloga što Lučka kapetanije nije prihvatila upis nje kao vlasnice u upisnik brodova iako je prethodno bio raskinut Ugovor o kupoprodaji broda te da nema namjeru niti u budućnosti isplatiti utuženi iznos koji ovom tužbom potražuje, odnosno 10.000 Eura. Nikada da nije tražila od tužitelja- protutuženika, kako pismeno tako ni usmeno, raskid ugovora od 24. listopada 2016.g., niti da mu je dala izjavu o raskidu ugovora, a da joj je poznato da je kupoprodajna cijena u Ugovoru koji je sklopljen između Dragulj d.o.o. i tužitelja-protutuženika bila 90.000 Eura, a u Ugovoru koji je ona sklopila s tužiteljem-protutuženikom kupoprodajna cijena da je bila 100.000 Eura, te da je imala saznanja da je Ugovor iz 2015.g., između tužitelja i Dragulj d.o.o., sklopljen tek nakon što je taj Ugovor sklopljen, a upravo da je ona dala prijedlog tužitelju-protutuženiku da raskine Ugovor o kupoprodaji broda s V d.o.o. i sklopi drugi Ugovor o kupoprodaji sa njom kao kupcem, a tekst Ugovora iz 2016.g. da je sastavio njezin odvjetnik kao što je sastavio i raskid Ugovora od 25. listopada 2016.g. Nakon što je od Lučke kapetanije zaprimila rješenje kojim odbijaju njezin prijedlog za upis u upisnik brodova kao vlasnice broda da je saznala da je Ugovor iz 2016.g. zapravo neprovediv, a temeljem Izjave koju je dala kod javnog bilježnika i kojom priznaje dug od 10.000 Eura da je dala zadužnicu tužitelju-protutuženiku na iznos od 10.000 Eura i to u svojstvu instrumenta osiguranja za iznos duga, a misli da je to potpisala isti dan kada je potpisala Izjavu kod javnog bilježnika.

16.1. Tužena-protutužiteljica DE iskazuje na ročištu povodom dopune stranačkog iskaza dana 4.3.2026.g. da ovaj ugovor za koji je tužitelj-protutuženik tuži je sasvim novi ugovor koji su sklopili na njezino inzistiranje i prijedlog, da je brod bio kompletno isplaćen do 2015. godine i na osnovu toga da je bio prepisan na firmu DRAGULJ, da je gospodin UE, a sin tužitelja-protutuženika primio po predugovoru 60 tisuća eura kod javnog bilježnika u Solinu, da drugi dio novca sukladno tom ugovoru od 26.5.2008. godine je bio isplaćen u ratama i na osnovu toga je prepisan brod na firmu DRAGULJ a sa imena tužitelja-protutuženika, ali da je problem u tome što je taj ugovor sklopila direktorica firme DRAGULJ ME bez odobrenja da se ona odriče svojih 60 tisuća eura i time da su oni potvrdili da je brod isplaćen i prepisan a da ona nije znala da su oni prepisali brod na firmu DRAGULJ i kako da je imala problem sa partnerom u firmi a brod je bio prepisan bez njezine dozvole da je njezin odvjetnik je savjetovao da je najbolje da se ugovor od 29.5.2015. raskine, međutim taj ugovor da nije raskinut i da se ona nije uspjela upisati kao vlasnik tog broda i zato nije niti isplatila kupoprodajnu cijenu. Ovaj ugovor na koji se tužitelj- protutuženik poziva, a od 25.10.2016. da nije prošao budući stari nije bio raskinut pa da se ona nije mogla upisati kao vlasnik tog broda, a stari ugovor iz 2015. da je sklopljen između firme DRAGULJ i tužitelja, a da je ona bila samovlasnik te firme, te da nije dala ovlaštenje da može sklopiti taj ugovor, pa tako da nema što platiti kad uopće nije sklopila taj ugovor. 2015. godine, a tužitelj-protutuženik da nije bio vlasnik broda nego firma DRAGULJ i da bi oni mogli sklopiti ugovor morao se raskinuti prvi ugovor ovaj iz 2015. godine, a pošto je Lučka kapetanije odbila raskinuti ugovor tako da se ona nije mogla upisati i oni sklopiti novi ugovor. 2008. godine da je sklopljen predugovor i kada je ona na svoje ime dala kaparu od 60 tisuća eura. Nakon toga, a nakon što je brod bio isplaćen u cijelosti 100 tisuća eura onda da je prešao u vlasništvo firme DRAGULJ sa imena tužitelja-protutuženika i tako da je upisan u Lučku kapetaniju, te ponavlja da tužitelj-protutuženik sad traži tih 10 tisuća eura po tom ugovoru koji nikad nije bio realiziran, a da ona ne zna može li se poništiti ugovor koji ne postoji. On da je sklopljen ali da je uvjet bio da se raskine stari. Iskazuje da se konzultirala sa odvjetnikom prije zaključenja ugovora od 25.10.2016. i da je vjerojatno i razumjela što joj je odvjetnik rekao., a da je pristala potpisati izjavu da se obvezuje isplatiti preostali iznos od 10 tisuća eura jer joj je odvjetnik objasnio da ako ugovor prođe i ona riješi svoje pravne odnose, onda da će platiti. Iskazuje da je podigla kaznenu prijavu i pokrenula parnični postupak protiv ĆE, a za radnje u firmi, a i vezano uz ovaj predmetni brod i razriješila je dužnosti direktorice, a da ne zna kako je završio kazneni postupak. Naposljetku da je mislila, kad je rekla da ugovor prođe, da se raskine stari ugovor sa firmom DRAGULJ i da se može uknjižiti na svoje ime, te ističe da sve ove godine nikada protiv nje nije bila podignuta nikakva tužba za dug za brod, a niti ikakva opomena, niti je ikada aktivirana zadužnica i ovaj novi ugovor iz 2016. da nema nikakve veze sa prijašnjim ugovorima.

17. VEO je u svom svjedočkom iskazu navela u odnosu na Ugovor o kupoprodaju broda od dana 10.4.2015. godine da se baš i ne sjeća detalja tog ugovora jer da je ona bila samo tzv. „potrčko“, da se ne sjeća ni tko je bio vlasnik broda kada je bio sačinjen taj ugovor te da ne zna da li je isti još na snazi, da je bila nagovorena da sklopi taj ugovor iz 2015. godine i to od strane njezinog supruga i tužene-protutužiteljice, da je njezin suprug HE negdje oko 2017. godine sreo tužitelja-protutuženika u Skradinu te da mu je tom prilikom isti rekao da ga je sada tužena-protutužiteljica posjetila sa odvjetnikom i novim ugovorom u kojem se navodi da je tužena-protutužiteljica dužna još platiti 10.000 eura kao i da HE nije više vlasnik broda koji je naveden u ugovoru iz 2015. godine. Nije se mogla sjetiti da li je bila upisana kao vlasnica broda, ali ako to nalaže zakon onda da je vjerojatno negdje bila upisana i kao vlasnica. Da je ona bila direktor pravne osobe Dragulj d.o.o. [adresa] negdje do 2015. godine, a nakon toga da je prestala biti na inzistiranje tužene- protutužiteljice budući da je došlo do svađe iste sa njezinim suprugom, a tužena- protutužiteljica da se tad pokazala kao jedan veliki manipulator. Iskazuje da nije znala da li je prilikom sklapanja ugovora o kupoprodaji broda iz 2015. godine isplaćena kupoprodajna cijena, niti je znala tko ju je eventualno isplatio, da joj nije bilo poznato kad je postignut dogovor o kupnji broda i kad je brod predan u posjed niti tko je potpisao raskid ugovora sklopljenog 2015. godine koji su sklopili tužitelj-protutuženik i pravna osoba Dragulj d.o.o. niti joj je bilo poznato zbog čega je došlo do raskida ugovora niti postoji li kakav dug iz osnove kupoprodajnog ugovora 2015. godine od firme Dragulj d.o.o. [adresa] prema tužitelju.

18. Svjedok SE, sin tužitelja-protutuženika, iskazao je da mu je poznato da su tužitelj-protutuženik i tužena-protutužiteljica sklopili Predugovor o kupoprodaji broda, misli da je to bilo 2008.g. ili 2009.g., a potom i kupoprodajni Ugovor 2015.g. ili 2016.g. i temeljem istoga ugovora da se tužena-protutužiteljica kao kupac obvezala isplatiti tužitelju-protutuženiku, kao prodavatelju, iznos od 110.000 Eura, ali da mu nije isplatila cjelokupan iznos nego da mu je ostala dužna iznos od 10.000 Eura, što da je svojevoljno tužena-protutužiteljica potpisala i kod javnog bilježnika. Iskazuje da mu nije bio poznat razlog zbog kojeg nije isplatila navedeni iznos od 10.000 Eura jer da je brod uredno radio, a da nije upoznat da li je tužitelj-protutuženik od tužene-protutužiteljice tražio da raskinu sporni ugovor prije pokretanja ovog sudskog postupka niti da li je istoj dao izjavu da raskida Ugovor o kupoprodaji broda jer je to bilo davno, kao što mu nije bilo poznato niti da li je tužena-protutužiteljica tražila od tužitelja-protutuženika raskid ugovora niti da li je dala izjavu o raskidu Ugovora. Nakon što je tužena-protutužiteljica ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika priznala da je tužitelju-protutuženiku na ime kupoprodajne cijene za brod ostala dužna 10.000 Eura ista da nikako nije pokušavala stupiti u bilo kakav kontakt s tužiteljem te da mu nije poznato da li su nakon sklapanja spornog ugovora nastupile bilo kakve okolnosti i da li su se iste mogle izbjeći. Ni do današnjeg dana tužena-protutužiteljica da nije isplatila tužitelju-protutuženiku iznos od 10.000 Eura iako da joj je isti izlazio u susret još od trenutka kada je trebala platiti kupoprodajnu cijenu u cijelosti radi čega da se ovaj sudski postupak nije mogao izbjeći. Kroz proteklo vrijeme od sklapanja Ugovora tužena-protutužiteljica da je jednokratno isplatila tužitelju iznos od 50.000 Eura i nakon toga višekratno da mu je davala u vremenskim razmacima, ne sjeća se točno kojim, iznose od po 5.000 Eura, dakle sveukupno da mu je platila 100.000,00 Eura, a plaćanje da se vršilo na ruke njemu obzirom da otac uglavnom ne bi bio u mjesto Krilo Jesenice.

19. Valja navesti, vezano uz navode tužene-protutužiteljice da viša sila (lat. vis maior) događaj koji se nije mogao predvidjeti u trenutku sklapanja ugovora i na koji ugovorne strane objektivno ne mogu i nisu mogle utjecati (događaj mora biti za subjekt neočekivan, izvanredan, nepredvidiv), npr. ratno stanje, štrajk, elementarne nepogode i sl., a na koju se u tužena-protutužiteljica u bitnom poziva, u konkretnom nije bio slučaj, budući je upravo ona inicirala sastavljanje tih ugovora, znala je njihov sadržaj, tražila je od tužitelja da ih potpiše, a bila je i upoznata s činjenicom da je brod u evidenciji upisan na društvo Dragulj d.o.o. obzirom da je ista bila i suvlasnica navedene pravne osobe te je i u ime tog društva sklapala navedeni Ugovor o raskidu kupoprodaje s tužiteljem-protutuženikom.

20. Naime, raskidom Ugovora Rakuljić-Dragulj d.o.o. sklopljenog između tužitelja- protutuženika i Dragulj d.o.o. isti suglasno utvrđuju da je predmet raskida ugovora brod Dubac; da potpisnici (tužitelj-protutuženik) i tužena-protutužiteljica, kao direktorica trgovačkog društva Dragulj d.o.o. istim ugovorom raskidaju Ugovor o kupoprodaji broda Dubac koji je sklopljen dana 10. travnja 2015.g. te da se brod nalazi u posjedu tužene-protutužiteljice, koji raskid ugovora ovjeren je kod javnog bilježnika Mire Rubić iz Splita dana 25. listopada 2016.g. pod brojem OV-4197/16.

21. Iz Rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučke kapetanije Šibenik, Klasa: UP/I-342-11/16-01/105, Ur.broj: 530-04-4-5-3-17-2 od 12. siječnja 2017.g. razvidno je da je odbijen prijedlog tužene-protutužiteljice za upis promjene vlasništva, te promjene imena broda "Dubac" u Upisnik pomorskih trgovačkih brodova Lučke kapetanije Šibenik, uz obrazloženje da je tužena- protutužiteljica dana 27. listopada 2016.g. istom tijelu podnijela navedeni prijedlog ali da je prijedlog odbijen jer je to tijelo utvrdilo da je prema uvidu u uložak 4T-265 glavne knjige upisnika pomorskih trgovačkih brodova i uvidom u zbirku isprava vlasnik predmetnog broda Dubac, tvrtka Dragulj d.o.o., i to baš temeljem Ugovora o kupoprodaji broda zaključenog između tužitelja i tvrtke Dragulj d.o.o., te da bez obzira na dostavljeni raskid ugovora Rakuljić-Dragulj d.o.o., nije moguće provesti upis prava vlasništva na tuženu-protutužiteljici, budući je Ugovor zaključen između tužitelja- protutuženika i tvrtke Dragulj d.o.o. u cijelosti ispunjen.

22. Činjenica da tužena-protutužiteljica ne može temeljem navedenih ugovora izvršiti upis predmetnog broda u evidenciji nije od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenih zahtjeva stranaka u ovom postupku, niti može predstavljati opravdan razlog za raskid ugovora, jer se ne može zaključiti da je tužena-protutužiteljica postupala u dobroj vjeri, a da tužitelj-protutuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, dok s druge strane tužena-protutužiteljica nije ničim dokazala da je ispunila svoju ugovornu obvezu na koju se suviše obvezala potpisivanje sporne izjave od 25. listopada 2016.g.

23. Slijedom svega naprijed navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., čl.154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, te Tbr. 7., 8., 9., 36., 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a tužitelju-protutuženiku je priznat trošak sastojeći od zastupanja po kvalificiranom punomoćniku, i to za sastav tužbe od 22.3.2018.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 26.9.2018.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 22.11.2018.g.-200,00 Eura, za sastav podneska od 29.11.2018.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 14.7.2020.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 6.4.2022.g. – 200,00 Eura, za sastav podneska od 27.9.2022.g. – 200,00 Eura, za zast. na roč. 10.3.2023.g. – 200,900 Eura, za sastav žalbe od 5.5.2023.g. – 300,00 Eura, za zast. na roč. od 5.2.2026.g. – 200,00 Eura i za zast. na roč. 4.3.2026.g. – 200,00 Eura, što iznosi 2.300,00 Eura, a uvećano za 25% PDV-a od 575,00 Eura i sudske pristojbe od 292,90 Eura, sveukupno iznosi 3.167,00 Eura, koliko je tužena-protutužiteljica dužna naknaditi tužitelju-protutuženiku na način kako je to pobliže opisano u toč. III. izreke ove presude.

U Šibeniku, dana 10. travnja 2026. godine

Sutkinja:

Silvana Klisović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove je presude dopuštena žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Županijski sud iz čl. 4. st. 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine"128/14) i čl. 51. st. 1. Pravilnika u radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" 35/15).

DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena