Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Trg bana Josipa Šokčevića 17

32100 Vinkovci

OIB: 77561654785

Poslovni broj: P-526/2023-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima, po sucu Ivani Božić Pišćak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Slavenu Karaban, odvjetniku iz Vinkovaca, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Trg B.J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba, nakon održane i zaključene glavne, javne i usmene rasprave održane dana 10.ožujka 2026 godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Slavena Karaban, odvj. u Vinkovcima, i punomoćnika tuženika Krešimira Vestić, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, a potom donijete i objavljene presude na ročištu za objavu održanom 10.travnja 2026. godine, radi utvrđivanja ništetnosti i isplate, dana 10.travnja 2026.godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odrednica čl. 7. Ugovora o kreditu broj 3206710815 koji je zaključen 22. svibnja 2006. g. između pravnog prednika tužitelja TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] – ĐE i tužene Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg B.J.Jelačića 10, OIB 92963223473 u dijelu u kojem se navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF a podmiruje se u kunama po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja te u navedenom dijelu ista odrednica nema pravni učinak na obvezno–pravni odnos stranaka.

II. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg B.J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], s naslova povrata preplaćenog iznosa otplate kredita s osnova povećanja tečaja CHF u odnosu na kn tijekom trajanja razdoblja otplate kredita, isplati novčani iznos od 1.542,15 EUR (slovima: tisućupetstočetrdesetdva eura i petnaest centi) sa zakonskim zateznim kamatama na svaki preplaćeni svakomjesečni iznos počev od dana uplate preplaćenog iznosa do dana isplate - povrata, sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15 posto godišnje do 31. prosinca 2007., a na dalje po stopi od 14% godišnje te počev od 1. srpnja 2011. g. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promijene stope zz kamata u visini eskontne stope HNB-a vrjedeće posljednjeg dana polugodišta koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a počev od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena a od 1. siječnja 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na iznose kako slijedi:

Na iznos od 5,85 EUR počev od 1. studenoga 2008. g. do isplate, Na iznos od 6,76 EUR počev od 1. siječnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 8,01 EUR počev od 1. veljače 2009. g. do isplate,

Na iznos od 8,64 EUR počev od 1. ožujka 2009. g. do isplate,

Na iznos od 7,15 EUR počev od 1. travnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 6,93 EUR počev od 1. svibnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 4,59 EUR počev od 1. lipnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 2,54 EUR počev od 1. srpnja 2009. g. do isplate,

Na iznos od 3,29 EUR počev od 1. kolovoza 2009. g. do isplate,

Na iznos od 4,83 EUR počev od 1. rujna 2009. g. do isplate,

Na iznos od 3,95 EUR počev od 1. listopada 2009. g. do isplate, Na iznos od 3,09 EUR počev od 1. studenoga 2009. g. do isplate, Na iznos od 5,06 EUR počev od 1. prosinca 2009. g. do isplate,

Na iznos od 6,92 EUR počev od 1. siječnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 8,88 EUR počev od 1. veljače 2010. g. do isplate,

Na iznos od 8,36 EUR počev od 1. ožujka 2010. g. do isplate,

Na iznos od 11,66 EUR počev od 1. travnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 10,81 EUR počev od 1. svibnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 12,42 EUR počev od 1. lipnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 21,72 EUR počev od 1. srpnja 2010. g. do isplate,

Na iznos od 19,61 EUR počev od 1. kolovoza 2010. g. do isplate, Na iznos od 27,55 EUR počev od 1. rujna 2010. g. do isplate,

Na iznos od 23,36 EUR počev od 1. listopada 2010. g. do isplate, Na iznos od 20,21 EUR počev od 1. studenoga 2010. g. do isplate, Na iznos od 29,58 EUR počev od 1. prosinca 2010. g. do isplate, Na iznos od 35,46 EUR počev od 1. siječnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 31,20 EUR počev od 1. veljače 2011. g. do isplate,

Na iznos od 31,82 EUR počev od 1. ožujka 2011. g. do isplate,

Na iznos od 28,76 EUR počev od 1. travnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 29,71 EUR počev od 1. svibnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 40,12 EUR počev od 1. lipnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 41,58 EUR počev od 1. srpnja 2011. g. do isplate,

Na iznos od 52,98 EUR počev od 1. kolovoza 2011. g. do isplate, Na iznos od 48,81 EUR počev od 1. rujna 2011. g. do isplate,

Na iznos od 42,30 EUR počev od 1. listopada 2011. g. do isplate, Na iznos od 42,13 EUR počev od 1. studenoga 2011. g. do isplate, Na iznos od 41,42 EUR počev od 1. prosinca 2011. g. do isplate, Na iznos od 43,78 EUR počev od 1. siječnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 46,38 EUR počev od 1. veljače 2012. g. do isplate,

Na iznos od 46,46 EUR počev od 1. ožujka 2012. g. do isplate,

Na iznos od 44,83 EUR počev od 1. travnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 45,49 EUR počev od 1. svibnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 46,46 EUR počev od 1. lipnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 45,41 EUR počev od 1. srpnja 2012. g. do isplate,

Na iznos od 45,50 EUR počev od 1. kolovoza 2012. g. do isplate, Na iznos od 44,54 EUR počev od 1. rujna 2012. g. do isplate,

Na iznos od 42,74 EUR počev od 1. listopada 2012. g. do isplate, Na iznos od 44,93 EUR počev od 1. studenoga 2012. g. do isplate, Na iznos od 45,72 EUR počev od 1. prosinca 2012. g. do isplate, Na iznos od 45,40 EUR počev od 1. siječnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 42,21 EUR počev od 1. veljače 2013. g. do isplate,

Na iznos od 44,42 EUR počev od 1. ožujka 2013. g. do isplate,

Na iznos od 44,93 EUR počev od 1. travnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 43,94 EUR počev od 1. svibnja 2013. g. do isplate,

Na iznos od 40,95 EUR počev od 1. lipnja 2013. g. do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan, zahtjev tuženika za utvrđivanje tuženikovog potraživanja prema tužitelju s osnova potplaćenih iznosa zbog tečajnih razlika iznesen u prigovoru radi prebijanja i to u iznosu od 139,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi do dana 31.12.2007. godine koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.08.2007. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do 31.12.2022.g., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine do 29.12.2023.g. po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te od 30.12.2023. pa do isplate, po stopi propisanoj prema čl. 29.st.2. ZOO koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznose od:

-1,69 EUR od 02.07.2006 pa do isplate,

-2,00 EU od 02.08.2006 pa do isplate,

-0,98 EUR od 02.09.2006 pa do isplate,

-1,09 EUR od 02.10.2006 pa do isplate,

-1,39 EUR od 02.11.2006 pa do isplate,

-1,89 EUR od 02.12.2006 pa do isplate,

-3,13 EUR od 02.01.2007 pa do isplate,

-4,00 EUR od 02.02.2007 pa do isplate,

-3,62 EUR od 02.03.2007 pa do isplate,

-3,91 EUR od 02.04.2007 pa do isplate,

-5,68 EUR od 02.05.2007 pa do isplate,

-6,96 EUR od 02.06.2007 pa do isplate,

-7,71 EUR od 02.07.2007 pa do isplate,

-7,24 EUR od 02.08.2007 pa do isplate,

-6,67 EUR od 02.09.2007 pa do isplate,

-8,23 EUR od 02.10.2007 pa do isplate,

-8,57 EUR od 02.11.2007 pa do isplate,

-7,40 EUR od 02.12.2007 pa do isplate,

-7,27 EUR od 02.01.2008 pa do isplate,

-5,15 EUR od 02.02.2008 pa do isplate,

-3,25 EUR od 02.03.2008 pa do isplate,

-1,44 EUR od 02.04.2008 pa do isplate,

-5,36 EUR od 02.05.2008 pa do isplate,

-6,67 EUR od 02.06.2008 pa do isplate,

-4,90 EUR od 02.07.2008 pa do isplate,

-7,73 EUR od 02.08.2008 pa do isplate,

-7,31 EUR od 02.09.2008 pa do isplate,

-5,41 EUR od 02.10.2008 pa do isplate,

-2,41 EUR od 02.12.2008 pa do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d. d. Zagreb, Trg B.J.Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju TE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.925,00 eura (slovima: tisućudevetstodvadesetipet eura) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10.travnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je ovom sudu dana 15. lipnja 2023.g., podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti i isplate, a koja tužba je zaprimljena dana 08.08.2023.g. zbog štrajka službenika. U tužbi navodi da je pravni prednik tužiteljice GE kao korisnik kredita, zaključio sa tuženom bankom kao kreditorom 22. svibnja 2006. Ugovor o kreditu broj 3206710815 uz valutnu klauzulu u CHF kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje kreditni iznos od 15.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Predmetnim Ugovorom o kreditu (čl. 7.) otplata kredita ugovorena je u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Dospijeće anuiteta ugovoreno je posljednjeg dana u mjesecu. Tijekom trajanja otplate po predmetnom Ugovoru o kreditu tečaj CHF značajno je rastao u odnosu na HRK što je imalo za posljedicu povećanje anuiteta nominalno iskazanog u HRK. Zbog naprijed navedenog tužitelj smatra da je navedena odredba o valutnoj klauzuli u CHF ugovorena u predmetnom Ugovoru o kreditu odnosno način primjene iste nepoštena, neodrediva, izaziva neravnotežu prava i obveza na štetu potrošača, te kao takva ništetna i nema pravni učinak na obvezno pravni odnos ugovornih stranaka. Tužitelj navodi da je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pravomoćno utvrđena ništetnost promjenjive kamate stope. Nadalje navodi da je Presudom suda EU C-186/16 pravomoćno presuđeno da odredba o valutnoj klauzuli nije poštena ukoliko vjerovnik-kreditor potrošaču nije dao informacije koje su mu potrebne za donošenje valjane odluke o ugovaranju valutne klauzule, zbog čega je kasnije nastala neravnoteža prava i obveza na štetu potrošača. Tužitelj nadalje navodi da je navedenom Presudom Vrhovnoga suda RH zauzeto je motrište da je povrijeđeno pravo potrošača (kakav status ima tužitelj) budući je tužena Banka koristila nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, potrošači nisu bili dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji su se sklapali u valuti CHF, potrošači o navedenom riziku nisu bili obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe. Stoga tužitelj tužbom traži utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli, te isplatu iznosa od 1.327,36 eura na temelju tih ništetnih odredbi, a u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu predlaže sudu da utvrdi ništetnost pojedinih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli, te obvezno pravni zahtjev radi isplate preplaćenih iznosa otplate kredita temeljem povećanja CHF iznos od 1.542,15 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava potraživanje tužitelja po osnovu i visini, ističe prigovor zastare, te osporava aktivnu legitimaciju tužiteljici kao nasljednici korisnika kredita, budući su prava koja bi eventualno proizlazila iz potrošačkog ugovora strogo osobne naravi koje pripadaju potrošačima kao pojedincima pa je time isključen njihov prijenos na druge osobe, status potrošača tužitelju. Tuženik ističe kako je u tijeku postupak kod Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji posl. br. P- 384/19 (ranije P-253/14) koji se vodi između istih stranaka u odnosu na ništetnost valutne klauzule sadržane u čl. 7. Ugora o kreditu 3206710815 kao i promjenjive kamatne stope koju razlaže i u ovom postupku, stoga tuženik ističe prigovor dvostruke litispendencije. Što se tiče same valutne klauzule, korisnik kredita je upoznat s valutnim rizikom i to je jasno navedeno u članku 1. Ugovora. Valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba. Nakon što je valjano ugovorena, ona ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. O tome da je valutna klauzula dispozitivna odredba hrvatskog prava, po mišljenju tuženika, nema nikakve dvojbe. Stoga, isključena je kontrola nepoštenosti valutne klauzule iz konkretnog ugovora o kreditu kao ugovorne odredbe koja odražava dispozitivnu odredbu hrvatskoga prava, na osnovi čl. 1. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ i presude Suda EU br. C-81/19 od 9. srpnja 2020.g. Time otpadaju kako deklaratorni tužbeni zahtjevi za utvrđenje navodne ništetnosti valutne klauzule, tako i kondemnatorni zahtjev za isplatu s osnove navodno nepoštene i ništetne CHF valutne klauzule. U podnesku od 31.10.2025.g. tuženik izjavljuje prigovor radi prijeboja u visini eventualno utvrđenih negativnih razlika u iznosu od 136,75 EUR, te ga konačno specificira u podnesku od 26. veljače 2026 .g., te potražuje iznos od 139,06 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose, do dana isplate.

3. Po provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, stalnog sudskog vještaka Mate Ivanović iz Županje, tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev u podnesku od 18. siječnja 2026. potražujući preplaćeni iznos od 1.542,15 eura, pretplaćen na temelju ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, kao i da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka.

4. U dokaznom postupku provedeni su dokazi uvidom u ugovor o kreditu (list 16-21 spisa), rješenje o nasljeđivanju (list 23-25 spisa), obavijest banke (list 27 spisa), otplatni plan (list 28-31 spisa), promet (list 105-112 spisa), nalaz i mišljenje vještaka od 29. listopada 2025. (list 121-128 spisa), te je pročitan iskaz tužiteljice sa ročišta od 21.siječnja 2026., (list 140 spisa).

5. Temeljem provedenog dokaznog postupka, cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio slijedeće: 5.1. Između stranaka je nesporna činjenica da je prednik tužitelja kao korisnik kredita s tuženikom kao davateljem kredita zaključio Ugovor o kreditu dana 22. svibnja 2006 godine, broj ugovora: 3206710815, a prema kojem je tuženik kao kreditor tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 15.000,00 CHF u protuvrijednosti u kn po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate kredita. Ugovoren je rok otplate kredita od 7 godina. Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a za CHF važećem na dan plaćanja. Nesporno je da se radi o kreditu za adaptaciju kuće.

5.2. Uvidom u otplatni plan po predmetnom ugovoru o kreditu nesporno je utvrđeno da se tijekom otplate kredita mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, tako da se visina mjesečnog anuiteta povećavala.

6. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Marijana Mendš iz [adresa], poslovni broj O-254/18, od 06. ožujka 2018., utvrđeno je da je korisnik kredita GE preminuo, a da je za njegovog nasljednika u cijelosti proglašena njegova supruga a ovdje tužitelj TE, iz kojeg razloga je ista aktivno legitimirana u ovom postupku.

6.1. Nadalje, u spisu ovog suda posl. br. P-384/19 (ranije P-253/14), koji se vodio između istih stranaka, tuženiku Zagrebačka Banka d.d. naložena je isplata temeljem ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, dok se u ovom spisu postupak vodi radi naplate pretplaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

7. Nesporno je također da je donesena pravomoćna odluka u postupku koji se vodio radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te da je presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je tuženik u postupku pod brojem P-1401/12 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke. Nije sporno da je u pogledu ništetnosti u ugovaranju valutne klauzule ista presuda Trgovačkog suda u Zagrebu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. a da je istu presudu potvrdio i Vrhovni sud RH u predmetu poslovni broj Rev-2212/18 od 3. rujna 2019.

7.1. Nesporno je nadalje da je istom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, od 4. srpnja 2013., utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima na način da je koristio u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja istih ugovora tužena banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima potrebnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8. Između stranaka je sporno pitanje zastare, pitanje ništetnosti odredbi ugovora u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu, status potrošača tužitelja, te pitanje neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i da li je potrebno uzeti u obzir kako pozitivne tako i negativne tečajne razlike.

9.Tužiteljica saslušana kao stranka iskazala je da je njen pokojni suprug podigao kredit 2006. godine, suprug je preminuo 2018. godine, a ona je naslijedila potraživanja iz ovog kredita. Kredit je bio namjenski za adaptaciju kuće u kojoj su stanovali s obitelji. Suprug je kredit podignuo u tuženoj banci jer je to bila njegova banka te mu je njegov osobni bankar predložio da podigne kredit u ovoj valuti iz razloga što je to tada bilo najpovoljnije. Prilikom sklapanja ugovora bila je s pokojnim suprugom u banci, gdje im je bankar objasnio da bi u budućnosti zbog promjena tečaja i promjenjive kamate moglo doći do manjih oscilacija u anuitetima. Suprug je znao što znači valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, ali nije znao da bi rate mogle toliko enormno rasti. Ugovor je bio na već pripremljenom obrascu, nisu s bankarom pregovarali o pojedinim odredbama ugovora, niti su znali da imaju takvu mogućnost. Ona se ne sjeća je li suprug ugovor pročitao. Nadalje navodi da je suprug u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bio zaposlen u Dilju u Vinkovcima. Njen suprug nije imao obrt niti je bio član trg. društva. Nadalje navodi da se iznosa početne rate zbog proteka vremena ne sjeća, anuitete je suprug plaćao redovno, osobno on, a kredit je otplaćen. Završno ističe da im javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora nije objašnjavao odredbe istog kao niti rizike koje bi on mogao nositi u budućnosti.

9.1. Uvidom u zaključeni Ugovor o kreditu nesporno je utvrđeno da je isti ugovor tužitelj zaključio kao fizička osoba i da mu je isti kredit odobren kao namjenski kredit i to na način da je u čl. 6. istog Ugovora određeno služi za adaptaciju kuće.

9.2. S obzirom na navedeno, stav je suda da tužitelju pripada pravo na pravnu zaštitu temeljem Zakona o zaštiti potrošača i to iz razloga jer njegovo svojstvo potrošača proizlazi iz samih odredbi zaključenog Ugovora o kreditu, iz kojeg je vidljivo da namjena istog kredita nije bila za nikakve poslovne, obrtničke ili druge namjene.

10. Prema odredbi čl. 138.A. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, nastavno: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja gore citiranih odluka Trgovačkog suda u Zagrebu, propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Nadalje prema odredbi čl. 140. ZZP/07 odnosno članka 120. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, nastavno ZZP/14) propisano je da pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknade štete protiv osobe koja je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu ili postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača.

11. U odnosu na spornu činjenicu tj. pitanje ništetnosti dijela odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća sud je primijenio odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03, nastavno: ZZP/03) koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

12. Prema odredbi čl. 81 st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema stavku 2. navedenog članka smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Nadalje prema stavku 4. istog članka, ako trgovac tvrdi da se u pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena, uzimat će se u obzir narav robe i usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje predstavlja glavni ugovor, sve sukladno odredbi čl. 83. ZZP/03. Odredbom čl. 87. st. 1. i 2. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništavna time da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako on može opstati bez ništavne odredbe.

13. Također posebno se napominje da je na tuženiku teret dokazivanja glede činjenice da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi, a što tuženik tijekom postupka nije dokazao prvenstveno imajući u vidu činjenicu da se radi o tipskom tj. formularnom ugovoru. Navod tuženika da ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije sama po sebi nepoštena, ne ukazuje na to da su stranke pojedinačno pregovarale o spornoj odredbi čl. 7. Ovdje sud ima u vidu činjenicu da se radi o tipskom ugovoru gdje je odredba o valutnoj klauzuli sastavni dio standardnog ugovora o kreditu koji je sačinio tuženik te tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj te odredbe i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu nije mogao objektivno istu sagledati kao cjelinu zbog čega je takva odredba uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita u odnosu na banku te je tužitelj doveden u neravnopravan položaj.

13.1. Nadalje u odnosu na dio ugovora o kreditu i to konkretno dijela Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula na način da se tužitelju odobrava kredit u određenom iznosu u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, da se kredit otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, sud cijeni da su navedene odredbe također nepoštene i ništetne. Kod utvrđivanja ništetnosti u odredbi ugovora o kreditu, a koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule, sud je posebno vodio računa da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, nastavno: ZZP/14), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. toga zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, ali i odredbe članka 502.C. Zakona o parničnom postupku kojim je propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih prava i interesa, a kojom je određeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćen tužbeni zahtjev iz tužbe za kolektivnu zaštitu potrošača te da je u tom slučaju sud u pojedinačnom postupku vezan za ta utvrđenja. Cijeneći naprijed navedeno, a posebno da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o načinu promjene kamatne stope i o ugovaranju valutne klauzule, to je primjenjujući odredbe Zakona o parničnom postupku, presudu donesenu u tom sporu sud primijenio na ovaj konkretan slučaj.

13.2. S obzirom na navedeno nesporno je da je ništetna odredba u čl. 7. u dijelu gdje se tužitelj obvezuje vraćati kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju CHF kreditora važećem na dan dospijeća.

14. U pogledu utvrđenja visine preplaćenog dijela zbog primjene valutne klauzule provedeno je vještačenje po vještaku Mati Ivanović iz Županje, koji u svom nalazu navodi da je tuženik kredit za adaptaciju kuće odobrio u iznosu od 15.000,00 CHF sa rokom otplate 7 godina i kamatnom stopom 4,90 %, a početni iznos anuiteta 210,56 CHF primjenom srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, odnosno dana 24.05.2006. godine u visini 4,683420 kuna za 1 CHF iznosi 986,14 kuna. Visina tečaja CHF u odnosu na kunu mijenjala se cijelo vrijeme otplate kredita.

15. Vještak nadalje navodi da je ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na povećanje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna povećanja tečaja CHF-a, odnosno promjene na više od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. pozitivne razlike i iznosi 11.619,56 kuna, odnosno 1.542,15 eura. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na smanjenje tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadna smanjenja tečaja CHF-a, odnosno promjene na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita predstavlja tzv. negativne razlike i iznosi -1.047,73 kuna, odnosno -139,06 eura. Ukupna razlika u visini anuiteta u odnosu na promjenu tečaja CHF-a i to uzimajući u obzir početno ugovoreni tečaj CHF-a u vrijeme korištenja kredita i naknadne promjene tečaja CHF-a, odnosno promjene na više i na niže od početno ugovorenog tečaja i to u razdoblju otplate kredita iznosi 10.571,83 kuna, odnosno 1.403,09 eura.

16. Tužitelj je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, te svoj tužbeni zahtjev u pismenom podnesku od 18. siječnja 2026. uskladio sa nalazom vještaka, dok tuženik nije imao posebnih primjedbi na nalaz i mišljenje.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Mate Ivanović iz Županje cijeneći isti stručnim i objektivnim, zasnovanim na vjerodostojnoj dokumentaciji i sačinjenim prema opće prihvaćenoj metodologiji izračuna u identičnim predmetima.

18. Kako iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da je tijekom trajanja otplate kredita tužitelj zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli platio viši iznos od ukupno 1.542,15 eura, to je sud obvezao tuženika na isplatu preplaćenoga iznosa, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama a koje teku počev od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa i to temeljem odredbe čl. 1115. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, budući se tuženik ima smatrati nepoštenim stjecateljem, a kako je to odlučeno u izreci ove presude. Tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari glasi na isplatu, a tužitelj je kao dokaz da je preplatio iznose predložio vještačenje kojim je to i utvrđeno. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečega što nije primio. Kako je tužitelj zatražio isplatu novčanih iznosa koje je platio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu čija je visina utvrđena vještačenjem, to je sud tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao na isplatu traženih novčanih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća odnosno od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, a kako to nalaže odredba članka 1115. Zakona o obveznim odnosima koja regulira vraćanje kod stečenog bez osnove, a koja se odgovarajuće primjenjuje i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba. (Županijski sud u Vukovaru Gž- 205/2022-4 od 13. prosinca 2022. godine).

18.1. Prigovor prijeboja istaknut od tuženika sud je odbio kao neosnovan. Što se tiče eventualnog potraživanja tuženika spram tužitelja istaknutog u prigovoru radi prebijanja, a radi plaćanja anuiteta po tečaju nižem od početnog isto nije osnovano. Plaćanjem tih anuiteta po tečaju nižem od početnog tužitelj nije primio niti stekao bez osnove ništa jer je čitavu uplatu primio tuženik pa ni ne postoji njegova obveza za vraćanjem nečega što nije primio. Zato ne postoji niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Tuženik je svjesno prešutio i zatajio tužitelju okolnosti vezane uz rizičnost valutne klauzule pa je krivnja za ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli na tuženiku. Prigovor prijeboja je onda neosnovan i s osnova naknade štete. (Županijski sud u Dubrovniku posl. br. Gž-725/21-3 od 25.09.2024.g.).

18.2. Osim toga eventualno potraživanje tuženika je u zastari. Prigovor radi prebijanja je istaknut u odgovoru na tužbu dana 15. prosinca 2025.g., te specificiran u podnesku od 26. veljače 2026 .g., što uz opći zastarni rok od pet godina iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima znači da su u zastari sva potraživanja dospjela prije 14.06.2014.g. što su sva potraživanja navedena u prigovoru prijeboja. Podnošenje tužbe u kolektivnom sporu ima učinka na prekid zastare samo za potraživanja potrošača prema bankama čija su prava i interesi povrijeđeni sklapanjem kredita s nepoštenim ugovornim odredbama.

19. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, a prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Dakle, prema naprijed citiranim odredbama kad se radi o stjecanju bez valjane pravne osnove, a to u ovom slučaju jeste s obzirom da su kamatne stope određene po ugovornoj odredbi koja je suprotna zakonu i zbog nepoštene valutne klauzule vezane uz švicarski franak, dakle ništetne, tada je stjecatelj, u ovom slučaju tuženica, dužna stečeno s pripadajućim kamatama vratiti, temeljem čl. 215. ZOO, od dana stjecanja, a kako se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. ZOO (5 godina).

20.Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Imajući u vidu gore navedene odredbe ZOO- a o zastari, podnošenjem kolektivne tužbe dana 4. travnja 2012. Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. god. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.

21. Dakle, prigovor zastare tuženika je neosnovan i to iz razloga jer je prema pravnom shvaćanju Vrhovnoga suda Republike Hrvatske, iznesenom u njegovoj odluci poslovni broj: Rev 2245/17, od 20. ožujka 2018., određeno da podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava iz čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača predstavlja radnju vjerovnika kojom se prekida zastara sukladno odredbi čl. 241. Zakona o obveznim odnosima i zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći iz početka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., to znači da je rok zastare počeo teći 15. lipnja 2023.g. a zbog čega je sukladno odredbi čl. 112. st. 3. ZPP posljednji dan roka za podnošenje tužbe bio 15. lipnja 2023. kada je i tužba podnesena (jednako stajalište izraženo je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd 124/25 od 28. siječnja 2025.g.). Obzirom je tužba podnesena 15. lipnja 2023.g. to znači da potraživanje tužitelja nije obuhvaćeno zastarom.

21.1. Tuženik se u podnesku od 26. veljače 2026.g., protivio preinaci tužbenog zahtjeva, kako je to učinjeno podneskom tužitelja od 18.01.2026.g., te stavlja prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva. Tuženik ističe kako sukladno čl.190. Zakona o parničnom postupku nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, a koji pristanak tuženik uskraćuje, budući se isti već upustio o raspravljanje o prvotnoj glavnoj stvari. Tuženik posebno ističe prigovor zastare protiv povećanog dijela tužbenog zahtjeva.

21.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), ), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, a zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.

22. Imajući u vidu sve naprijed izloženo ovaj sud je donio odluku kao u izreci ove presude.

22.1. Tuženik se u podnesku od 29. siječnja 2026.g., protivio preinaci tužbenog zahtjeva, kako je to učinjeno podneskom tužitelja, te stavlja prigovor zastare na preinačeni dio zahtjeva. Tuženik ističe kako sukladno čl.190. Zakona o parničnom postupku nakon dostave tužbe tuženiku, za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika, a koji pristanak tuženik uskraćuje, budući se isti već upustio o raspravljanje o prvotnoj glavnoj stvari. Tuženik posebno ističe prigovor zastare protiv povećanog dijela tužbenog zahtjeva.

22.2. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz zapisnika sa druge sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 27. svibnja 2024. proizlazi, da u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. Jednako tako iz shvaćanja proizlazi, da u je predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, odnosno radi se o slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1 i članku 155. Zakona o parničnom postupku te je sukladno označenoj VPS i važećoj Odvjetničkoj tarifi tužitelju za poduzete radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat trošak u ukupnom iznosu od 1.925,00 eura. Odobreni trošak odnosi se na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za: sastav tužbe = 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1 OT), zastupanje na 3 ročišta kod suda svako ročište po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1 OT), sastav 2 obrazložena podneska svaki po 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1 OT), pristup ročištu za objavu presude 50 bodova (Tbr. 9. toč. 3 OT) koje radnje ukupno nose 650 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 EUR-a, iznosi 1.300,00 eura što uz PDV u iznosu od 325,00 eura i odobren trošak knjigovodstveno- financijskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR-a, čini sveukupno dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.925,00 eura.

23.1. Na dosuđeni iznos parničnog troška, sud je tužitelju priznao zateznu kamatu od dana donošenja ove presude po osnovi odredbe članka 30. stavak 2 Ovršnog zakona.

Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u dispozitivu presude.

U Vinkovcima, 10.travnja 2026.godine.

Sudac

Ivana Božić Pišćak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u pisanom obliku putem ovoga suda u četiri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano. Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. tužitelj po punomoćniku Slavenu Karaban, odvj. u Vinkovcima

2. tuženik po punomoćnicima iz OD Porobija & Porobija iz Zagreba