Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-178/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog DŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog DŠ, protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kv-82/2026-7 od 12. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog DŠ odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu je na temelju čl. 131. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje: ZKP/08), protiv optuženog DŠ, produljen istražni zatvor iz zakonske osnove čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08 zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žali se optuženik po branitelju Davidu Franjkoviću, odvjetniku, „iz svih zakonskih žalbenih razloga, osobito zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje i istražni zatvor ukinu, podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza i/ili jamstvom.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalba optuženika nije osnovana.
5. Nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo za koje se tereti, s tvrdnjom da i nadalje nema dokaza za navedeno utvrđenje. Naime, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da osnovana sumnja proizlazi iz činjenice da je rješenjem optužnog vijeća optužnica potvrđena, s time da se predmet nalazi u fazi rasprave, u kojem stadiju postupka pravno nije niti moguće s uspjehom osporavati osnovanu sumnju kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora.
6. Također nije u pravu optuženik kada pobija utvrđenje postojanja opasnosti od bijega tj. istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 1. ZKP/08, zbog koje je istražni zatvor produljen, s tvrdnjom da se kao državljanin Ukrajine trenutno nalazi u statusu izbjeglice u Poljskoj, gdje ima regulirani boravak, da mu obitelj živi u [adresa], da je Poljska država članica Europske unije, zbog čega bi se i u slučaju neodazivanju pozivu suda njegova nazočnost u postupku mogla osigurati izdavanjem europskog uhidbenog naloga. Naime, i prema ocjeni ovog suda, činjenica da je okrivljenik državljanin Republike Ukrajine i da ima boravište u [adresa], s time da za teritorij Republike Hrvatske nije vezan nikakvim osobnim ili poslovnim vezama nego je na njezinom teritoriju zatečen u tranzitu radi počinjenja kaznenog djela za koje je osnovano sumnjiv, predstavljaju osobite okolnosti koje upućuju na realnu bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao napustiti teritorij Republike Hrvatske i na taj način postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, motiviran, između ostalog, i izbjegavanjem kaznene odgovornosti za predmetno kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do osam godina. Što se tiče žalbenih navoda, valja navesti da je uvjet za izdavanje europskog uhidbenog naloga postojanje rješenja o određivanju istražnog zatvora zbog bijega, zbog čega mogućnost izdavanja europskog uhidbenog naloga ničim ne utječe na pravilnost utvrđenja postojanja opasnosti od bijega. Stoga nije u pravu optuženik kada osporava utvrđenje opasnosti od bijega.
7. Uzimajući u obzir u prethodnoj točci navedene osobite okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od bijega, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da je radi preveniranja opasnosti od bijega protiv optuženika potrebno produljiti istražni zatvor, jer predvidivo nije realno za očekivati da bi se ista svrha mogla postići blažim mjerama i to mjerama opreza i jamstvom. Što se posebno tiče jamstva, ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge navedene u pobijanom rješenju zbog čega se opasnost od bijega ne bi mogla prevenirati jamstvom, te se u tom dijelu žalitelj upućuje na razloge iznijete u pobijanom rješenju. Kod toga valja navesti da žalitelj ničim nije argumentirao i konkretizirao postojanje mogućnosti davanja jamstva niti od strane optuženika niti od strane druge osobe. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru, suprotno žalbenim navodima, neće biti povrijeđeno načelo razmjernosti imajući u vidu optuženikov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru (od 2. prosinca 2025.) te očekivanu kaznu ukoliko optuženik bude proglašen krivim.
10. Zbog navedenih razloga žalba optuženika nije osnovana, a kako je oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenjem u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno da nisu počinjene povrede zakona na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 10. travnja 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
