REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-233/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Jagoda Crnokrak, u pravnoj stvari tužitelja OPTIMUM PROJEKT d.o.o. Jelenjak (Desinić), Jelenjak 5, OIB: 12073100810, kojeg zastupa punomoćnik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362 kojeg zastupa punomoćnik Dinko Rebrović, odvjetnik iz Zagreba, II Barilovićka 7, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1366/2024-25 od 11. prosinca 2025., 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1366/2024-25 od 11. prosinca 2025. u točki II. i u dijelu točke IV. izreke kojim je odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.053,46 eur sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2025. do isplate.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1366/2024-25 od 11. prosinca 2025. u dijelu točke I. izreke kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju iznos od 335,78 eur sa zateznim kamatama i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„…Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 335,78 eur sa zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za pet postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana…“.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 182,79 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1366/2024-25 od 11. prosinca 2025. u točki I. izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 3.394,01 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. studenog 2023. do isplate. U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu zatezne kamate na iznos od 3.394,01 EUR od 2. ožujka 2023. do 15. studenog 2023. U točki III. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.280,40 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate, u točki IV. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 1.053,46 EUR sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2025. do isplate.

2. Sud u obrazloženju presude navodi da je predmet spora zahtjev tužitelja za isplatu osigurnine zbog ostvarenog osiguranog slučaja iz Ugovora o osiguranju vozila od 29. lipnja 2022. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i oštećenja na desnom reflektoru, a što je tuženik tijekom postupka osporavao. Odluku o glavnom zahtjevu sud je donio primjenom odredbe članka 943. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO). Kako je utvrđeno da je tuženik odštetni zahtjev primio 16. studenog 2023., sud je odbio zahtjev za isplatu zatezne kamate za razdoblje prije dostave odštetnog zahtjeva.

3. Tužitelj je podnio žalbu kojom presudu pobija u točki II. i dijelu točke IV. izreke, zbog žalbenih razloga bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11., članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je zateznu kamatu tražio od dana nastanka štete jer je tog dana podnio prijavu tuženiku te ukazuje na to da je predložio izvršiti uvid u odštetni spis tuženika radi uvida u dokumentaciju koja je zajednička za obje strane, a iz koje bi sud mogao utvrditi datum primitka odštetnog zahtjeva. Smatra da je trošak sastava prigovora na odgovor tuženika u mirnom postupku, za koji je sud odbio njegov zahtjev za naknadu, bio potreban za vođenje parnice. Navodi da podnesak od 7. veljače 2025. nije predan neposredno prije održavanja ročišta od 13. veljače 2025., kao i da je pogrešna ocjena suda da je na tom ročištu tužitelj mogao iznijeti navode iz podneska. Smatra da je pogrešno sud odbio njegov zahtjev za naknadu troška sudske pristojbe na tužbu preko polovice propisane obveze, jer plaćanje polovine pristojbe nije obveza nego privilegij, stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak pristojbe u iznosu koji je on po toj osnovi platio. Predlaže odluku u pobijanom dijelu preinačiti, podredno, ukinuti ju i vratiti na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 342,50 eur.

4. Tuženik je podnio žalbu kojom presudu pobija u dijelu točke I. izreke kojim mu je naloženo platiti tužitelju iznos od 335,78 eur, i to zbog žalbenih razloga bitnih povreda odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je presuda neosnovana u dijelu kojim je prihvaćen tužiteljev zahtjev koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost (dalje: PDV). S obzirom na to da je zastupnik po zakonu tužitelja izjavio da je tužitelj u sustavu PDV-a, sukladno odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost on ima pravo odbiti iznos od 50% PDV-a, što iznosi 335,78 eur. Taj iznos prema ocjeni tuženika ne predstavlja štetu koja je nastala tužitelju, a sud je u tom dijelu pogrešno primijenio odredbu članaka 1085. i 1900. Zakona o obveznim odnosima. Predlaže u tom dijelu odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 182,79 eur.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Tužiteljeva žalba nije osnovana.

7. Tuženikova žalba je osnovana.

8. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. Zakona o parničnom postupku. Zbog navedenog ovaj sud nije ocjenjivao osnovanost žalbenih razloga povrede postupka iz članka 354. stavka 1. i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

10. Ovaj sud u postupku koji je prethodio donesenoj presudi kao ni u presudi ne nalazi počinjene bitne povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, niti povrede na koje tužitelj ukazuje u žalbi.

11. Vezano za žalbene navode kojima tužitelj pobija odluku iz točke II. izreke presude, kojom je odbijen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na glavnicu za razdoblje od 2. ožujka 2023. do 15. studenog 2023., iz stanja spisa i obrazloženja pobijane odluke ne proizlazi da bi razlozi presude bili proturječni izvedenim dokazima, ti razlozi su u presudi jasno navedeni a izreka presude odgovara sadržaju obrazloženja. Naime, kako to prvostupanjski sud navodi, tužitelj je u tužbi naveo da je tuženik primio odštetni zahtjev 16. studenog 2023., koju činjenicu tuženik nije osporio. Na ovu nespornu činjenicu sud je pravilno primijenio odredbu članka 942. stavka 4. ZOO-a i tužiteljev zahtjev prihvatio u dijelu kojim on traži isplatu zateznih kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva. Ukazuje se tužitelju da sud sukladno odredbi članka 221. Zakona o parničnom postupku ne utvrđuje činjenice koje među strankama nisu sporne. Zbog navedenog nije ostvaren žalbeni razlog počinjene povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku, za koji iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da tužitelj nalazi u propustu suda da izvede dokaz uvidom u odštetni spis radi utvrđenja dana kad je tuženik primio odštetni zahtjev.

12. Pravilna je odluka suda o trošku sastavljanja prigovora kojim je tužitelj odgovorio na tuženikov odgovor na zahtjev za isplatu osigurnine. Sukladno odredbi Tbr. 32. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) odvjetnik ima pravo na naknadu za sastavljanje podnesaka i zastupanje u predmetima i postupcima koji se vode po zahtjevu protiv osiguravajućih društava, a parnične troškove čine i izdaci učinjeni u povodu postupka. Međutim, pravo tražiti naknadu tog troška od druge stranke u parničnom postupku stranka ima pravo samo ako se radi o trošku potrebnom za vođenje parnice. Odgovor na tuženikovo očitovanje na odštetni zahtjev nije bio potreban za ostvarenje tužiteljevih prava budući da je on ta prava mogao ostvariti u parničnom postupku.

13. Također je prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno ocijenio da podnesak poslan putem e-Komunikacije 7. veljače 2025. a primljen 11. veljače 2025., nije bio potreban za vođenje parnice jer je za 13. veljače 2025. zakazao ročište na kojem je tužitelj mogao iznijeti navode iz tog podneska, kojima u bitnom navodi da ne prigovara nalazu i mišljenju vještaka. S obzirom na kratko razdoblje od predaje podneska do ročišta, tužitelj nije imao osnove očekivati da će druga stranka i vještak prije ročišta podnesak primiti u roku koji bi im omogućio da se na ročištu pripremljeno očituju na navode tužitelja, a što jest svrha dostavljanja pisanih očitovanja u postupku u vidu podnesaka.

14. Što se tiče žalbenih navoda u odnosu na trošak sudske pristojbe na tužbu, za koji je sud odbio tužiteljev zahtjev za naknadu u polovini zatraženog iznosa, ukazuje se tužitelju da obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje u trenutku predaje tog podneska sudu te tužitelj tada plaća polovinu iznosa. Tek ako ne plati pristojbu u roku utvrđenom odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) tužitelj je dužan platiti puni iznos pristojbe. Dakle, suprotno shvaćanju tužitelja, plaćanje polovine iznosa pristojbe nije privilegij već polovinu plaća stranka koja svoju obvezu plaćanja pristojbe ispuni u utvrđenim rokovima. Propust tužitelja da pristojbu plati prilikom podnošenja tužbe kako je propisano odredbom članka 7. stavka 1. ZSP -a, zbog čega je on bio dužan platiti cijeli iznos pristojbe ne čini taj dio troška preko polovine iznosa pristojbe potrebnim za vođenje parnice niti se radi o trošku koji je dužna naknaditi stranka koja nije uspjela u sporu.

15. Slijedom navedenog, tužiteljeva žalba nije osnovana te je trebalo primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

16. Tuženik u žalbi pobija odluku iz točke I. izreke u dijelu kojim je osnovanim ocijenjen tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine u iznosu od 335,78 eur, kao iznosa koji je tužitelj platio s osnove PDV-a po računu za popravak oštećenog vozila.

17. S obzirom na izjavu zastupnika po zakonu tužitelja da tužitelj djeluje u sustavu PDV-a, tužitelj ima pravo odbiti iznos poreza na dodanu vrijednost koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija, kako je to propisano odredbom članka 58. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 15/16 106/18, 121/19, 138/20, 39/22, 113/22, 33/23, 114/23 i 35/24.).

18. Slijedom navedenog, ocjena je ovoga suda da tužitelj, sukladno odredbi članka 963. stavka 1. ZOO-a nema pravo tražiti isplatu osigurnine u visini PDV-a na trošak popravka za koji može koristiti pravo na odbitak sukladno odredbi članaka 58. i 61. Zakona o porezu na dodanu vrijednosti, koji u odnosu na zahtjev iz tužbe iznosi 424,25 eur. Tužiteljeva imovina u tom dijelu nije umanjena. Budući da tuženik presudu pobija u dijelu točke I. izreke kojim mu je naloženo platiti tužitelju iznos od 335,78 eur, primjenom odredbe članka 373. točke 3. ZPP -a prvostupanjska presuda je u tom dijelu preinačena u točki II. izreke ove presude.

19. Tuženik je sa žalbom uspio u cijelosti stoga ima pravo na naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 125,00 eur s PDV-m od 25% prema Tbr. 10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 i 107/25) i sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eur prema Tar.br. 3.1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

Zagreb, 10. travnja 2026.

Sutkinja

Jagoda Crnokrak