REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-327/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, temeljem prijedloga više sudske savjetnice Kristine Štruglin, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Croatia osiguranje“ d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju LL i punomoćnika tuženika po zaposlenju KL, **.**.2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik „Croatia osiguranje“ d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 svotu od 2.129,54 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja na iznos od 1.530,46 EUR teče od 20.6.2018. do isplate, a na iznos od 599,08 EUR od dana podnošenja tužbe pa do isplate p prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema članku 29. stavku 2. i 8. ZOO-a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe“.

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, da nadoknadi tuženiku Croatia osiguranje“ d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862, parnične troškove u iznosu od 331,81 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 11.4. 2019. podnio tužbu u kojoj navodi da je njegov osiguranik FL stradao u prometnoj nesreći 14.8.1977. koju je prouzročio ĆL upravljajući motornim vozilom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom osiguranja 047390. Odgovornost tuženika utvrđena je presudom Općinskog suda u Jastrebarskom broj K-83/78 i spisu Općinskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1573/01. Rješenjem tužitelja broj 328004 od 16.2.2004. priznato je ĐL pravo na invalidsku mirovinu (uzrok invalidnosti predmetna ozljeda).Tuženik je odštetnim zahtjevom od 28.5.2018. pozvan podmiriti u mirnom postupku štetu nastalu za razdoblja od 1.5.2016. do 30.4.2018. u ukupnom iznosu od 11.531,26 kuna obzirom je u razdoblju od 1.5.2016. do 30.4.2018. tužitelj isplatio iznos od 28.828,14 kuna od kojih potražuje 40% u iznosu od 11.531,26 kuna budući priznaje suodgovornost svog osiguranika od 60% temeljem presude Općinskog suda u Zagrebu, poslovno broj Pn-1573/01 od 14.3.2002. Nadalje navodi da tuženik do podnošenja tužbe nije isplatio naknadu štete, a tužitelj je i dalje nastavio isplatu invalidske mirovine pa i dalje trpi štetu i povisuje zahtjev za isplatu naknade štete prema tuženiku za daljnjih 4.513,76 kuna što predstavlja štetu koju tužitelj trpi u razdoblju od 1.5.2018. do 31.1.2019. Stoga tužitelj potražuje iznos od 11.531,26 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od 20.6.2018. i iznos od 4.513,76 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje počinju teći od dana podnošenja tužbe pa do isplate te troškove parničnog postupka. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj ni pasivnu legitimaciju. Tuženik osporava pravnu osnovu tužbe, visinu tužbenog zahtjeva i potraživanu zateznu kamatu. Tuženik ističe kako tužitelj ima pravo na naknadu štete prema odredbama Zakona o mirovinskim osiguranju, ali kada se potražuje naknada štete vezana za prometne nesreće tada se kao lex specialis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da tuženiku nakadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presudu Općinskog suda u Zagrebu od 14.3.2002. (list 3-5), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 16.2.2004. (list 6), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 15.10.2003. (list 7-8), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju (list 9), presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zagrebu (list 10), obavijest o isplati (list 11-12), obavijest o likvidaciji odštete (list 13) , izvješće o saldu duga (list 13), obračun isplate invalidske mirovine (list 14, 18), dopis tužitelja – zahtjev za isplatu naknade štete (list 15), odgovor tuženika od 7.6.2018. (list 16-17), prijavu podataka o utvrđenom stažu osiguranja i plaći (list 95- 102), presliku radne knjižice (list 103-108), povijest bolesti (list 109-119), otpusno pismo (list 120-121), zahtjev za isplatu mirovine prema rješenju o nasljeđivanju broj O- 3013/21 iza pokojnog ĐL uz popratnu dokumentaciju (list 122-141), uvjerenje (list 142), zahtjev za priznavanje prava za naknadu s osnove tuđe pomoći i njege (list 143-144), rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 204- 205), financijsko vještačenje na okolnost visine razlike između pretpostavljene invalidske i isplaćene invalidske mirovine (list 211-213) i dopunsko financijsko vještačenje na okolnost visine razlike između pretpostavljene invalidske mirovine i isplaćene invalidske mirovine (list 233-239).

3.1. U drugu spisu priležeću dokumentaciju sud nije vršio uvid obzirom nije važna za predmetno rješenje spora.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku ĐL za razdoblje od 1.5. 2016. do 30.4. 2018. u iznosu od 11.531,26 kuna zajedno sa zateznim kamatama od 20.6.2018. i u razdoblju od 1.5.2018. do 31.1.2019. zajedno sa zateznim kamatama u iznosu od 4.513,76 kuna zajedno sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tužitelja FL ozlijeđena u prometnoj nesreći koju je prouzročio ĆL upravljajući motornim vozilom osiguranim kod tuženika, kao ni pasivna legitimacija.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15., 120/16, 18/18, 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. ; dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Člankom 164. stavak 1. ZOMO propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

8. Nasuprot tome, članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. ; dalje: ZOOP), propisuje da je društvo za osiguranje obavezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.) Stvarnom štetom smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

9. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev- 850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.

10. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema članku 8. stavku 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

12. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

13. Prema toj odredbi društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Primjenjivo u ovom konkretnom slučaju, sud smatra da obveza tuženika kao društva za osiguranje postoji samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu.

14. U tom smislu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku iz Ručević vještačenja d.o.o. radi utvrđenja razlike između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

15. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije u spisu i uvida u predmet tužitelja. Iz nalaza vještaka proizlazi da u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, vještak je mišljenja da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja određene u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje pa stoga u utuženom razdoblju od 1.5.2016. do 31.1.2019., između isplaćene invalidske i pretpostavljene invalidske mirovine nema razlike (nema više isplaćenih iznosa).

15.1. Podneskom od 9.10.2023. tužitelj u cijelosti prigovara nalazu i mišljenju vještaka kada navodi da razlike nema obzirom je to proturječno navodima vještaka jer je istaknuo da bi invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila veća od isplaćene invalidske mirovine te predlaže da se vještak očituje o prigovoru – da li bi postojala razlika da je izračunavao invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu i invalidske mirovine koja je priznata rješenjem zbog ozljede na radu te da li bi tužitelju tada pripadala razlika, ako takva postoji?

15.2. Dopunskim financijskim vještačenjem od 27.10.2025. vještak navodi da je izračunima iz nalaza i pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranika tužitelja prouzročena ozljedom na radu, vještak je mišljenja da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene invalidske i isplaćene invalidske mirovine u omjeru od 40% (suodgovornost osiguranika tužitelja za predmetni štetni događaj), za radoblje od 1.5.2016.do 31.1.2019. iznosi ukupno 331,68 EUR. Pojedini mjesečni iznosi dani su u stupcu „d“ (valuta EUR), a datumi dospijeća istih su u stupcu „e“ Tabele 1 iz dopunskog nalaza.

16. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je isti jasan i neproturječan, kako sam sebi tako i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. Uostalom, tuženik nije imao prigovora na točnost izračuna vještaka, dok je tužitelj naveo da nema primjedbi na matematički izračun već i dalje ističe da se treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u promet te da nema potrebe za usmenim očitovanjem vještaka jer se istim ne može otkloniti prigovor vještaka.

17. U odnosu na prigovor tužitelja valja napomenuti da je takov prigovor irelevantan. Naime, vještak je nalaz i mišljenje izradio u skladu s danim mu zadatkom pa kako je prigovor tuženika u tom pravcu primarno pravne naravi, to se ponovno upućuje na zauzeto pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020.

18. Slijedom svega navedenog, kako je provedenim vještačenjem utvrđeno kako bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja određen u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje na temelju rješenja od 16.2.2004. jasno je da tužitelj izvršenim isplatama nije pretrpio nikakvu štetu slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

19. Tuženiku je stoga uz primjenu članka 151., članka 154. i 155. ZPP-a, a dosuđena naknada troška na ime predujma za financijskom vještačenje u iznosu od 1331,81 EUR.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica: Kristina Štruglin