REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6992/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, EUROHERC osiguranje d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnik Franjo-Krešimir Šanjug, odvjetnik u OD Grgić&partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 10. travnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, svotu od 9.057,47 eura s pripadajućom kamatom koja teče od 27. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, da tuženiku, Euroherc osiguranje d.d., OIB: 22694857747, nadoknadi parnični trošak u iznosu 500,00 eura, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 31. listopada 2025. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja HD **.**.2020. ozlijeđen kao putnik u vozilu. Nesreću je prouzročio osiguranik tuženika BD upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka] te je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-161/24 proglašen krivim za predmetnu prometnu nesreću. Rješenjem broj 1108816 od 15. rujna 2022. osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu počevši od 1. srpnja 2022., a invalidnost uzrokovana ovim štetnim događajem priznata je kao ozljeda izvan rada. Tužitelj je isplaćivao invalidsku mirovinu te je u razdoblju od 1. rujna 2023. do 30. rujna 2025. isplatio iznos od 9.057,47 eura, te ima pravo od odgovorne osobe naknaditi štetu u punom iznosu. Temeljem čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj je pokušao u izvansudskom postupku podmiti svoje potraživane, što nije uspio. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 9.057,47 eura sa zateznim kamatama od 27. listopada 2025. do isplate kao i troška postupka. U daljnjem tijeku postupka tužitelj se poziva na odredbe čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju kao mjerodavne odredbe te predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava štetni događaj, kao ni činjenicu da je u njemu sudjelovao osiguranik tuženika, ali osporava odgovornost za naknadu štete obzirom da osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Tuženik smatra kako je za odluku u sporu mjerodavan čl. 27. st. 3. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu jer je riječ o regresnom potraživanju naknade štete od osiguratelja motornog vozila. Smatra da sukladno navedenoj odredbi obveza tuženika, društva za osiguranje postoji samo onda ukoliko bi razmjeri iznos mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koji bi se isplaćivao u slučaju da je došlo do prijevremenog umirovljenja zbog povrede na radu. Zbog navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.
3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid potvrdu PU Zagrebačke, PP Ivanić – Grad od 24. listopada 2022. (list 3-4 spisa), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-161/21 od 23. kolovoza 2023. (list 5-11 spisa), predmet i medicinsku dokumentaciju Sektora za vještačenje, područni ured u Zagrebu (list 13-22 spisa), podatke tužitelja o primanjima od 2. listopada 2025. (list 23 spisa), dopis tužitelja od 2. listopada 2025. s povratnicom (list 25-29 spisa), podatke doznačenih mirovinskih primanja (list 121133 spisa).
4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale nakon isplatom invalidske mirovine u iznosu 9.057,47 eura zajedno sa zateznim kamatama, koja mirovina je isplaćivana za razdoblje od 1. rujna 2023. do 30. rujna 2025., a koja invalidske mirovina je priznata osiguraniku tuženika temeljem invalidnosti uzrokovane povredom izvan rada.
6. Među stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, ali je sporna odgovornost tuženika, osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 161. - 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.
8. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.
9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).
10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).
11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
12. Iz nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (list 19-22 spisa) proizlazi da je osiguraniku tužitelja, HD, utvrđeno postojanje potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede izvan rada.
13. U ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a sud smatra da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje postojala samo za iznos razlike između isplaćene invalidske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu. Tijekom postupka tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost, te je stoga ocjena suda da tužitelj nije dokazao osnovanost svojih navoda u smislu nastale štete koju od tuženika potražuje (visine štete), pa je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a. ZPP-a) valjalo odbiti navedeni tužbeni zahtjev kao neosnovan.
14. S obzirom na navedeno, tužitelj nije dokazao da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 27 ZOOP-a koje bi mu davale pravo tražiti naknadu štete od tuženika pa je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
15. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. i čl. 155. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (9.057,47 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).
16. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav odgovora na tužbu u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 8.1.) i pristup na ročište 10. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 500,00 eura. Slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. izreke.
Zagreb, 10. travnja 2026.
Sudac
Ana Ćosić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
1. tužitelju
2. tuženiku po pun.
3. spis
