REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Poslovni broj: P-8698/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Marko Samaržija, odvj. iz Zagreba, protiv tuženika ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Nikolina Brnad Resnik, odvj. u Zagrebu, radi predaje u suposjed i naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 02. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i pun. tužitelja, tuženika osobno i pun. tuženika, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], predati tužiteljici, ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] u suposjed nekretninu u [adresa] (ranije Kompesakova 6A), koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišno knjižni odjel Zagreb, Katastarska općina: 335258, ŠESTINE, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], zk.č.br. 1286/3, oznake zemljišta "JEDNOKATNA OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U 114 KOMPESAKOVOJ U ULICI BR. 6/A I DVORIŠTE", površine 114, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ZĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici, ŽĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.000,00 EUR / 45.207,00 HRK*, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, i to:

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.01.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.02.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.03.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.04.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.05.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.06.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.07.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.08.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.09.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.10.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.11.2023.

- na iznos od 500,00 EUR / 3.767,25 HRK * tekuće od 01.12.2023.

u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2026., u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi u bitnome navodi da je suvlasnik u ½ (jednoj polovini) dijela nekretnine, obiteljske kuće i dvorišta u [adresa] (ranije Kompesakova 6A), koja je upisana u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu – Zemljišno knjižni odjel Zagreb, Katastarska općina: 335258, ŠESTINE, Broj ZK uloška: [broj ZK uloška], zk.č.br. 1286/3, oznake zemljišta "JEDNOKATNA OBITELJSKA STAMBENA ZGRADA U 114 KOMPESAKOVOJ U ULICI BR. 6/A I DVORIŠTE", a koju nekretninu je stekla 2018. nasljeđivanjem iza pok. supruga IĆ i darovanjem od sina LĆ. Preostali suvlasnici, ĐĆ, MĆ i VĆ, s tuženikom su sklopili ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja od 16.03.2023. kojim su tuženiku i njegovoj supruzi, ŠĆ, odobrili doživotno uživanje na njihovim suvlasničkim udjelima predmetne nekretnine. Navedeni ugovor preostali suvlasnici sklopili su s tuženikom bez znanja ili konzultacija s tužiteljicom, a tuženik i njegova supruga predmetnu nekretninu koriste u cijelosti (1/1), uključujući i suvlasnički udio tužiteljice, te neovisno o činjenici da su pravo doživotnog uživanja ishodili od osoba koji su suvlasnici samo u ½ (jednoj polovini) nekretnine. Predmetnu nekretninu tuženik i nadalje koristi bez ikakve pravne osnove, te ne plaća tužiteljici nikakvu naknadu za njezino korištenje, niti je tužiteljica u mogućnosti istu koristiti na bilo koji način kroz cijelo predmetno razdoblje obzirom se radi o obiteljskoj, stambenoj katnici koju nije moguće stažirati ili koristiti sukladno suvlasničkim omjerima, pa tužiteljici na predmetni način nastaje šteta u vidu izmakle koristi. Budući da tržišna vrijednost najamnine za cjelokupnu predmetnu nekretninu iznosi najmanje 1.000,00 EUR mjesečno, tužiteljica s osnova naknade štete za razdoblje od siječnja 2023. do svibnja 2023. potražuje od tuženika polovicu navedenog mjesečnog iznosa sukladno njezinom suvlasničkom udjelu, odnosno ukupan iznos od 2.500,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na svakih 500,00 EUR teku od početku mjeseca za tekući mjesec, pa do isplate. Stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da plati tužitelju iznos od 2.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih obroka. Kao dokaz svojim navodima prilaže e-izvadak i povijesni izvadak za predmetnu nekretninu, rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Nevena Kučara iz Omišlja, posl.br. O-329/2018 od 28.02.2018., ugovor o darovanju nekretnine od 07.06.2018., dopis tuženiku od 02.11.2021. s prijedlogom ugovora o najmu, neuručena poštanska pošiljka s dopisom od 02.11.2021., e-mail tuženiku od 13.01.2022., e-mail – potvrda primitka od 13.01.2022., dopis tuženika od 16.02.2022., dopis tuženiku od 14.10.2022., neuručena poštanska pošiljka s dopisom od 14.10.2022., predlaže očevid na licu mjesta, saslušanje stranaka, građevinsko vještačenje, financijsko vještačenje.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu pobija u cijelosti, te se ističe kako je ista neosnovana u cijelosti, utemeljena na paušalnim i bespredmetnim tvrdnjama tužiteljice, i dapače usmjerena samo i isključivo na obijesno parničenje. Nesporno je da je tužitelj suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine, kao i tko su ostali suvlasnici, te da je u korist tuženik i njegove supruge ŠĆ osnovana osobna služnost – pravo plodouživanja na ½ dijela predmetne nekretnine, a na suvlasničkim udjelima ĐĆ, SĆ i EĆ. Netočno tužiteljica navodi u svojoj tužbi da je ista stekla predmetnu nekretninu 2018. godine nasljeđivanjem iza pokojnog supruga IĆ i darovanjem od sina LĆ. Vlasnici predmetne nekretnine su bili ŽĆ u 1/4 dijela, njen suprug IĆ u ¼ dijela, njihovi sinovi LĆ u ¼ dijela i ZĆ u ¼ dijela (tuženik u ovoj pravnoj stvari). Dapače ŽĆ je suvlasnik predmetne nekretnine od 1983. godine. Tužiteljica nije stekla predmetnu nekretninu 2018. godine nasljeđivanjem iza pokojnog supruga. Nadalje je nesporno da su ĐĆ, MĆ i VĆ osnovali na svojim suvlasničkim udjelima predmetne nekretnine osobnu služnost pravo plodouživanja, a temeljem Ugovora o osnivanju prava doživotnog plodouživanja 16.03.2023. Ističe se također i prigovor promašene pasivne legitimacije, budući tuženik nije jedini i samostalni nositelj prava plodouživanja na ½ dijela nekretnine. Netočno je da tuženik koristi predmetnu nekretninu bez pravne osnove. Slijedom zemljišnoknjižno stanja predmetne nekretnine, nesporno je da tuženik ima pravo plodouživanja na ½ dijela te nekretnine. Tuženik niti njegova supruga a niti ostali članovi njegove obitelji ne koriste suvlasnički udio predmetne nekretnine u vlasništvu tužiteljice. Predmetna obiteljska kuća je faktično podijeljena na 2 stana, od kojih tuženik zajedno sa svojom suprugom ŠĆ i svojom djecom koriste jedan stan u toj kući. Drugi stan u toj kući tuženik niti itko od članova njegove obitelji ne koristi. Tuženik, njegova supruga, i njegova djeca kao i tužiteljica posjeduju ključeve cjelokupne nekretnine. Tužiteljicu nitko ne ograničava ili ne isključuje iz suposjeda predmetne nekretnine, već su u stanu u obiteljskoj kući upravo tužiteljičine stvari i namještaj. Dapače, tuženik, je dana 24.02.2021. godine obavijestio tužiteljicu kao suvlasnicu predmetne nekretnine putem njenog punomoćnik, a kada je još tuženik bio suvlasnik predmetne nekretnine, da je uslijed potresa u Zagrebu došlo do oštećenja i potrebe za zamjenom mehanizama za otključavanje vrata na predmetnoj nekretnini i pozvao ju je da može preuzeti ključeve. U potpunosti je netočno da je tužiteljica onemogućena u korištenju ½ dijela predmetne nekretnine niti je točno da tužiteljici nastaje bilo kakva šteta a kamoli ne u vidu izmakle koristi. Tužiteljica je uvijek imala mogućnost suposjedovati predmetnu nekretninu a što ima od 1983., od 2011. a i u utuženom razdoblju od siječnja do svibnja 2023. godine i istu nitko nikada nije ograničavao ili onemogućavao u vršenju faktične vlasti na predmetnoj nekretnini. Netočno je da bi tuženik trebao ili bio dužan plaćati bilo kakvu naknadu za korištenje ½ dijela predmetne nekretnine. Tužiteljica navodi da je pozivala tuženika da reguliraju svoj odnos ali na način da tuženik s istom sklopi Ugovor o najmu i da joj plaća najamninu a što je u cijelosti neutemeljeno i neosnovano. Tužiteljica nikada nije tražila tuženika predaju nekretnine u suposjed, a kada ista to nije niti mogla obzirom i sama ima ključeve kuće i ima dio nekretnine koju bez ikakvih problema može koristiti samostalno. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška. Kao dokaz svojim navodima predlaže saslušanje tuženika, saslušanje ŠĆ, očevid na licu mjesta, prilaže fotografije stana u obiteljskoj kući u [adresa], Dopis od 24.02.2021., Dopis od 23.04.2021. sa povratnicom „Odbija prijam“ i od 30.04.2021 sa povratnicom „Odbija prijam“, Dopis od 30.04.2021., Dopis punomoćnika tužiteljice od 20.05.2021., Dopis od 02.06.2021. sa povratnicom, Dopis od 02.06.2021.

3. Podneskom od 28. prosinca 2023. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da uz postojeći tužbeni zahtjev povećava na iznos od 6.000,00 EUR, odnosno za razdoblje do prosinca 2023., te predlaže da sud donese presudu kojom će tuženik predmetnu nekretninu predati tužiteljici u suposjed. U podnesku navodi da je tužiteljica suvlasnik ¼ dijela predmetne nekretnine od 1983., dok je 2018. stekla darovanjem ¼ dijela od sina LĆ.

3.1. Iako se tuženik protivio preinaci tužbenog zahtjeva s obzirom prvotni tužbeni zahtjev neosnovan, sud je ipak sukladno odredbi čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) na ročištu od 02. ožujka 2026. dopustio preinaku tužbe s obzirom je isto svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama. Naime, tužitelj navodi da je nema posjed predmetne nekretnine, te bi po mišljenju ovoga suda odlučivanjem o preinačenom tužbenom zahtjevu sud u cijelosti riješio spor između stranaka.

4. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 5-6), povijesni izvadak iz zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] zk. ul. br. [broj ZK uloška] (list 7-8), presliku rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Krk po javnom bilježniku Nevenu Kućaru iz Opatije posl.br. O- 329/2018-13 od 28. veljače 2018. (list 9-12), Ugovor o darovanju nekretnine između LĆ kao darovatelja i ŽĆ kao obdarenice (list13-16), dopis tuženiku od 02.11.2021. s prijedlogom ugovora o najmu (list 17-24), neuručena poštanska pošiljka s dopisom od 02.11.2021. (list 24-25), e-mail tuženiku od 13.01.2022. (list 26), e-mail – potvrda primitka od 13.01.2022. (list 27), dopis tuženika od 16.02.2022. (list 28), dopis tuženiku od 14.10.2022. (list 29-30), neuručena poštanska pošiljka s dopisom od 14.10.2022. (list 31-32), dopis od 02.06.2021. sa povratnicom (list 47-48), dopis od 02.06.2021. (list 49-50), dopis od 30.04.2021 sa povratnicom „Odbija prijam“ (list 51), dopis od 23.04.2021. sa povratnicom „Odbija prijam“ (list 52), dopis od 28.04.2021. (list 53-54), dopis od 14.05.2021 (list 55-56), dopis od 20.05.2021. (list 57-58), dopis od 25.02.2021. (list 59-61), fotografije stana u obiteljskoj kući u [adresa] (list 62-73), dopis od 30.04.2021. (list 74), dopis od 20.05.2021. (list 89-90), dopis od 09.06.2021. sa prilozima (list 91-106), dopis i povratnica od 07.02.2025. (list 116-117), te je saslušao stranke na ročištu od 02. ožujka 2026. (list 123-127).

4.1. Sud je odbio ostale dokazne prijedlog s obzirom je iz provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno da bi se mogla donijeti odluka o glavnoj stvari.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za davanjem u suposjed nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te naknada štete zbog korištenja tužiteljičine nekretnine za razdoblje od siječnja 2023. do prosinca 2023.

6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica suvlasnica ½ dijela predmetne nekretnine, a koju u naravi čini kuća i dvorište, da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetnu nekretninu, da je na ulaznim vratima nekretnine promijenjena brava te da je tužiteljica zaprimila ključeve brave 07. lipnja 2021. (navedeno su stranke učinile nespornim na ročištu od 04. travnja 2025.).

8. Sporno je da li je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine, kao i da li ima pravo na naknadu štete zbog korištenja nekretnine za utuženo razdoblje.

9. Na okolnost spornih činjenica sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka.

10. Tužiteljica u svom iskazu navodi da se u naravi radi o obiteljskoj kući koja nije etažirana a sastoji se od prizemlja prvog kata i tavanskog stana, nije fizički odvojen. Tužiteljica i suprug zajedno sa svojom djecom, tuženikom živjeli su u predmetnoj kući od 1983. godine pa do 2008. godine kad su se pok. suprug i tužiteljica iselili iz kuće, te je kuću prepustila svom sinu ZĆ, ovdje tuženiku dok se drugi sin već prije iselio iz kuće. Kad su kupovali kuću kao suvlasnici su se upisali pok. suprug, tužiteljica te njihova djeca svaki ¼ dijela. Kuću danas koristi tuženik i njegova obitelj, ona u kući nije bila 6 godina, zadnji put je bila 08.03.2020. godine, kad je došla u posjet tuženiku i donijet mu poklon za rođendan. Kuća se sastoji od ulaza i verande te se desno išlo u kuhinju a lijevo su kupaona i wc. Između hodnika i donjeg dijela kuće nalazi se mali prostor u kojem se nalazi kauč i vitrina, u donjem dijelu kuće nalazi se dnevni boravak. U produžetku tog hodnika su stepenice za I kat gdje je nalazi otvorena galerija, desna je spavaća soba pa se opet ide po stepenica pa je s lijeve strane još jedna soba, u tom hodniku su dvije kupaone te se u produžetku ide u jednu malu sobu. Iz tog hodnika stepenice idu u tavanski stan. Taj stan tužiteljica i pok. suprug uredili su za tuženika prije nego se oženio, te kad se oženio došao je živjeti u taj tavanski stan. Taj tavanski stan je odvojen od ostatka kuće. Ne zna da li tuženik i njegova obitelj koriste cijelu kuću. Tavanski stan je puno manji od ostataka kuće. Da bi se došlo u tavanski stan mora se proći kroz ostatak kuće. Ne može koristi niti jedan dio kuće, obzirom da u njoj živi tuženik sa svojom obitelji. Tuženik je prvi započeo komunikaciju i to zbog firme, te su se nakon toga jedanput našli gdje je tuženik rekao da će uzeti odvjetnika. Tužiteljica je nakon toga pokušala smiriti situacija na način da je tuženiku slala preporučena pisma međutim ništa nije preuzimao. Nakon toga je tuženik poslao svoj prijedlog diobe koji tužiteljica nije htjela prihvatiti. Ne sjeća da je bilo telefonske veze između njih. Znaju se sresti u Njivicama, međutim prolaze jedan pokraj drugoga kao da se ne poznaju. Ima prebivalište u [adresa] od 2008. kad se tamo i doselila. Na navedenoj kući nalazi se kuća od nje i pok. supruga koja sada glasi na mlađeg sina. Od kad se je uselila od prilike jednom mjesečno je dolazila u kuću u [adresa]. Nije nikad tamo prespavala a dolazila je u posjetu i pregledati vrt. Tuženik je onemogućio dolazak u kuću zbog načina na koji se ponaša te se zbog toga boji dolaziti u kuću. Bojim se, jer jako dobro poznaje svoga sina. Nije bilo prijetnji niti ih je prijavljivala niti je bilo fizičkih prijetnji. Počela se bojati kad je tuženik prestao sa njom razgovarati, samo su se nešto kratko razgovarali o kući da kada ću je prepisati na tuženika. Nije tražila od tuženika da uđe u predmetnu kuću niti je dolazila u kuću na [adresa]. Nije nikad najavila svoj dolazak u predmetnu kuću. Ima ključ od kuće, od davno kad su kuću kupili 1983. godine. U prizemlju kuće se nalaze njezine osobne stvari i namještaj, ne zna točno ali mislim da stolić i tri fotelje. Nakon što su joj pokazane slike sa stranice 62 i 73 navodi da su to na slikama njezine stvari te da je na stranici 68 dnevni boravak te da su tu prije bile pločice i podno grijanja a sada vidi da se nalazi parket. Nakon što joj je tuženikom dao nove ključeve ona je s odvjetnikom išla provjeriti da li je dobila dobre ključeve, uspjeli su otključati kuću, međutim vidjeli su psa pa su odmah zatvorili vrata i nisu ulazili u kuću. Ne sjeća se kad je to bilo. Ne druži se sa suvlasnicima tek se sad nedavno srela s unukom MĆ. Nema telefonske broje od ostalih suvlasnika osim Nikin. Od tuženika nekakav telefonski broj ima ali ne znam dali taj broj vrijedi. Od SĆ nije tražila da joj omogući ulaz u kuću s obzirom da zna da ona nije prava vlasnica. Nije poslala nikakav dopis niti je tražila da se pas ukloni kako bi mogla ući u kuću.

11. Tuženik u svom iskazu navodi da može potvrditi da se kuća u naravi sastoji od onako kako je tužiteljica navela u svom iskazu. Oni su 1983. kupili kuću s time da smo se kao suvlasnici upisali rodilji brat i tuženik. Tuženik kad se 1995. godine oženio uredio je tavan te se je tamo uselio sa svojom suprugom. Do tada je boravio, imao svoju sobu na I katu. 2008. godine kad su se njegovi roditelji iselili usuglasili su se da on ostane živjeti u kuću te da u slučaju povratka roditelji mogu koristiti prizemlje i dio I kata gdje se sada nalazi namještaj od mame. U obitelji je postajao dogovor da će kuća u [adresa] pripasti bratu a kuća u [adresa] tuženiku i mojoj obitelji. Na ostavinskoj raspravi iza oca on se je sukladno dogovoru odrekao svog dijela kuće u [adresa] u korist brata te je brat svoj dio kuće u [adresa] prepisao na majku a koja onda na ostavinskoj nije htjela svoj dio u [adresa] prepisati na tuženika. Do 2020 odnosi u obitelju su bili uredni onda su ga majka i brat isključili iz odlučivanja u našoj formi i njegova djeca više nisu mogla raditi u firmu preko student servisa te je time došlo do pogoršanja odnosa u obitelji. On je od 1995 kad se uselio u tavanske prostore i doselio se sa suprugom nije koristio prizemlje niti ga danas ne koristi a sve sukladno dogovoru koji su imali kad su se roditelji 2008. iselili iz kuće. On svoju majku ne onemogućuje u korištenju kuće niti joj nikad nije prijetio. U 12 mjesecu 2020godine u potresu je kuća oštećena. Majku je pisanim putem obavijestio o tome da će zbog potresa kuću trebati renovirati, međutim nije pokazlaa interes da dođe vidjeti kuću. U potresu su oštećena ulazna vrata te je trebalo promijeniti bravu. Majka nije htjela osobno preuzeti nove ključeve nego je u dopisu navela da ključeve može preuzeti njezin odvjetnik a uz koji dopis nije dostavljena punomoć za zastupanje i preuzimanje ključeva. U nekoliko navrata je odbijala primitak ključeva pa čak i preko unuka te je ključeve preuzela tek 07.06.2021. godine. 2020. godine nakon potresa tuženik je počeo imati zdravstven probleme, odnosno probleme s srčanim ritom te je zbog toga sve češće počeo raditi na [adresa] a od 27.05.2024. ima prijavljeno boravište na [adresa] te uopće više niti ne dolazi u kuću u [adresa]. Majka nije nikad izrazila volju za posjedovanjem nekretnine a od kad je prijavio boravište na [adresa] ne znam što se u kući događa. U kući boravi pas i to japanska Akita koja je socijalirana i majka ga poznaje. Pas je 07. veljače 2025. uspavan. Od 1983. do 2008. kada su se roditelji odselili, kuću su koristili kao obitelj, da bi od 1995. kada se oženio i došao živjeti sa suprugom u kuću, koristio tavanski stan, a roditelji su koristili prizemlje i dio kata, te su bili u donjem dijelu kuće samo kada su imali zajednička druženja. Od 1995.-2008. je koristio dio kuće koji je koristio do 2024. U kuhinji se nalazi mamin namještaj soba je prazna s obzirom da je stvari iz sobe uzela sa sobom 2008. godine kada je odlazila, a na gornjem katu se nalaze njezine stolice koje je ostavila radi eventualnog povratka u kuću. U kući se još nalaze trosjed, stolić biblioteka i fotelje. U razdoblju od 2008.-202.0 majka je koristila kuću na način da je u istu dolazila kad su bila obiteljska druženja ali nikad nije prespavala u kući, nije izrazila želju. Majka nikad pismeno nije tražila predaju kuće u posjed zato što je imala na raspolaganju ključeve za ulaz u kuću. Danas kuću koriste supruga i djeca te nitko od njih ne koristi prizemlje i dio I kata. Najstariji sin je oženjen te isti ne živi u kući već 5 godina. Kuću koriste preostala djeca i supruga. Dio I kat i tavanski stan koriste supruga i ostala djeca.

12. Sud je iskaze stranaka prihvatio kao istine i vjerodostojne jer u bitnome iskazuju jednako te nisu u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima.

13. Iz tako provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je predmetna nekretnina kupljena 1983., te su se kao suvlasnici upisali tužiteljica, njezin suprug IĆ, te njihova djeca LĆ i ZĆ (tuženik), svaki u ¼ dijela. Nakon smrti supruga tužiteljice, njegov suvlasnički dio su rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba Krk po javnom bilježniku Nevenu Kućaru iz Opatije posl.br. O-329/2018-13 od 28. veljače 2018. stekli djeca tuženika ĐĆ, MĆ i VĆ, svaki u 1/3 dijela, dok je LĆ svoj suvlasnički dio ugovorom o darovanju nekretnine ovjerenom kod javnog bilježnika Jasne Zorić posl.br. OV-4111/2018 od 07. lipnja 2018. darovao tužiteljici. Isto tako, utvrđeno je da je tuženik svoj suvlasnički dio ugovorom o darovanju nekretnine prenio na svoju djecu MĆ i ĐĆ te da su djeca tuženika s tuženikom i njegovom suprugom sklopili Ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja glede predmetnog stana. Isto tako, utvrđeno je da se tužiteljica zajedno sa svojim pok. suprugom 2008. godine iselila iz predmetne nekretnine, u dogovoru s tuženikom prepustila izvršavanje posjeda tuženiku i njegovoj obitelji

14. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije jer u parnicama u kojima vlasnik potražuje naknadu za bespravno korištenje njegove stvari pasivno legitimiran onaj tko koristi vlasnikovu stvar.

14.1. Kako je na osnovu izvedenih dokaza utvrđeno da je tuženik nedvojbeno koristio nekretninu tužiteljice u utuženom razdoblju to je isti pasivno legitimiran u ovom postupku neovisno o činjenici da je na predmetnoj nekretnini upisano pravo plodouživanja osim u korist tuženika, i u korist supruge tuženika.

15. Unatoč utvrđenoj pasivnoj legitimaciji tuženika tužbeni zahtjev nije osnovan.

16. Ono što je odlučno za presuđenje u ovoj pravnoj stvari jest činjenica da su stranke dok su još bili suvlasnici predmetne nekretnine, zajedno vršili posjed nekretnine, a 2008. godine kad se tužiteljica zajedno sa svojim pok. suprugom iselila, u dogovoru s tuženikom prepustila je izvršavanje posjeda tuženiku i njegovoj obitelji, te isti nikada nisu tražili plaćanje ikakve naknade za korištenje svog suvlasničkog dijela.

17. Iako je jedan od suvlasnika 2008. godine bio i sin tužiteljice, odnosno brat tuženika LĆ, isti se i prije 2008. godine iselio iz predmetne nekretnine, te se nikada nije protivio navedenom načinu izvršavanja posjeda, u kojem posjedu su do 2008. bili tužiteljica i njezin pok. suprug zajedno sa tuženikom i njegovom obitelji, a nakon 2008. godine samo tuženik i njegova obitelj. Isti nikada nije niti tražio naknadu za plaćanje naknade za korištenje svog suvlasničkog dijela, niti je tražio predaju nekretnine u suposjed.

18. Iz navedenog proizlazi da su 2008. godine dok su ovdje stranke bili suvlasnici predmetne nekretnine, postigli su dogovor o načinu izvršavanja posjeda na predmetnoj nekretnini, na način da će isključivi posjed te faktičnu vlast na istoj vršiti isključivo tuženik zajedno sa svojom suprugom i djecom uz izričiti sporazum tužiteljice i njezinog supruga te očiti barem prešutni sporazum brata tuženika LĆ, kao i sporazum da neće plaćati naknade za korištenje.

18.1. Takav sporazum se je izvršavao dugi niz godina time da se u načinu izvršavanja posjeda nekretnine ništa nije promijenilo niti kada je tuženik svoj suvlasnički dio darovao svojoj djeci, a koja su nakon toga s tuženikom i njegovom suprugom sklopili Ugovor o osnivanju prava doživotnog plodouživanja.

18.2. Isto tako, tužiteljica sve do podnošenja ove tužbe nije nikada zahtijevala naknadu za korištenje svog suvlasničkog dijela, niti je tražila predaju nekretnine u suposjed, pa čak niti kada je ugovorom o darovanju nekretnine ovjerenom kod javnog bilježnika Jasne Zorić posl.br. OV-4111/2018 od 07. lipnja 2018. stekla suvlasnički dio od sina LĆ.

19. Odredbom čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 156/2022. i 155/2023., dalje ZOO- a) propisano je da kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

20. I suvlasnik koji se bez naknade koristi suvlasničkim dijelom drugog suvlasnika dužan je istom platiti naknadu za korištenje njegova suvlasničkog dijela osim ako između njih ne bi bio postignut drugačiji sporazum koji ima značenje ugovora.

21. Odredbom članka 38. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012. i 152/2014., dalje ZVDSP) propisano je da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva. Prema odredbi članka 42. stavka 1. istog Zakona, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti.

22. U odluci Vrhovnog suda RH posl. br. Revd-3974/20 od 2. veljače 2021. upućuje se na stajalište koje je zauzeo Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-2705/12-2 od 3. studenog 2016. prema kojemu „Kad nema sporazuma između suvlasnika o načinu suposjedovanja zajedničke nekretnine, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Suvlasnik manjeg suvlasničkog dijela nekretnine koji zajedno sa suvlasnikom većeg suvlasničkog dijela suposjeduje cijelu nekretninu i pri tome ne vrijeđa pravo drugog suvlasnika na neometano sukorištenje cijele nekretnine sukladno njegovom suvlasničkom dijelu, nije se neosnovano obogatio na štetu drugog suvlasnika, jer drugom suvlasniku time nije uskratio prava koja mu pripadaju po osnovi suvlasništva.“

23. Prema tome, među strankama postoji sporazum o načinu vršenja posjeda predmetne nekretnine još od 2008., a prednik tužiteljice (LĆ) se tome nikad nije protivio niti je tražio bilo kakvu naknadu, bilo predaju u suposjed, kao niti ostali suvlasnici, pa je stoga zahtjev tužiteljice neosnovan.

24. U odnosu na predaju u suposjed potrebno je još istaknuti da činjenica što tužiteljica ne živi u predmetnoj nekretnini ne znači da ista nije u posjedu. Naime, sama tužiteljica je izjavila da, kad se 2008. zajedno sa svojim pok. suprugom iselila iz kuće, posjed kuće prepustila tuženiku te jednom mjesečno dolazila u kuću do 2020. godine. Nakon toga samo je jednom prilikom bila u predmetnoj nekretnini, međutim nije ušla u kuću s obzirom se u istoj nalazio pas, te je bila u strahu. Navedeno se ne može smatrati razlogom zbog kojeg bi ista bila onemogućena u vršenju posjeda od strane tuženika, pogotovo jer iz iskaza ne proizlazi da bi nakon 2020., kada je svojevoljno prestala dolaziti u kuću, tuženik tužiteljici onemogućio dolazak u kuću. Naime, tužiteljica je navela da ne zna da li tuženik i njegova obitelj koriste cijelu kuću, te da ne zna na koji način je tuženik istoj onemogućio ulazak u kuću, dok je tuženik iskazao da tužiteljicu ne onemogućava u korištenju kuće. Ovdje je i nesporno da je tužiteljica cijelo vrijeme imala ključeve ulaznih vrata kuće te da joj je tuženik nakon što je promijenio bravu na ulaznim vratima predao nove ključeve, a primitak kojih ključeva je tužiteljica u početku odbijala.

25. Uzimajući u obzir sve navedeno tužbeni zahtjev je neosnovan, te je sukladno gore navedenim odredbama odlučeno kao u izreci.

26. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

21.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (2.500,00 EUR ) tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 04. travnja 2025., 23. svibnja 2025. i 02. ožujka 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 300 bodova, trošak sastava podneska od 29. veljače 2024. (Tbr. 8.1. Tarife) 100 bodova, trošak pristupa na ročište od 12. studenog 2024. i 03. listopada 2025. (Tbr. 9.2. Tarife) 50 bodova, ukupno 100 bodova, sveukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.200,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.500,00 EUR .

22. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 11. studenog 2024. s obzirom isti nije podnesen sukladno odredbi čl. 299.a st. 2. ZPP-a, pa ga sud sukladno odredbi čl. 299a. st. 4. ZPP-a nije uzeo u obzir.

23. Sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj nema pravo na naknadu troška.

U Zagrebu 10. travnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po pun.

2. tuženik po pun.