Poslovni broj: Pn-249/2025-26
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mirni Santini kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BČ iz [adresa], ( i na adresi [adresa] kod [adresa] ), OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene KORNELIJE BIKIĆ SERŠIĆ, zamjenice Općinske državne odvjetnice iz Rijeke, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Vladiki, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 24. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženice, a koja presuda je objavljena 10. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
" Nalaže se tuženici Korneliji Bikić Seršić isplatiti tužitelju BČ novčani iznos od 10.000,00 eura na ime nematerijalne štete u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama koje teku o dana dospijeća do isplate i to na račun tužitelja kod OTP banke d.d. IBAN: 9524070003239203442 te nadoknaditi tužitelju parnični trošak ."
II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženoj parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 15 dana dok se za više zatraženi parnični trošak zahtjev tužene odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u odnosu na njega namjerno i proizvoljno pokrenut nezakonit prijedlog da ga se kao zdravu osobu u izvanparničnom postupku liši poslovne sposobnosti. Postupak da se vodi pod posl br. R1Ob-497/2025. Smatra da su mu osporenim odlukama državnih tijela povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčena člancima 14. st.2. , čl. 18 i 19. , 22, 26, 29. st.1 i čl. 35, čl. 46. i 48. Ustava Republike Hrvatske. Tužena da je pokretanjem postupka za neosnovano lišenje poslovne sposobnosti povrijedila pravo na poštivanje privatnog života, da je u tom slučaju postupak nacionalne sudbene vlasti i državnog tijela bio do te mjere defektan da je time država prekršila pozitivnu obvezu zaštite prava na privatni život podnositelju ( čl. 8. Konvencije ). Navodi da su mu u postupku koji je prethodio parničnom povrijeđena prava iz čl. 5.,6.,8.. ,13. i 14. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Stoga predlaže da sud obveže tuženu na naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 eura s kamatama i troškovima postupka prema preinačenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 10.11.2025. g. ( l.s. 64,65 ).
2. U svom odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da tužitelj zahtijeva naknadu štete od tužene u svojstvu zamjenice Općinske državne odvjetnice. Prema čl. 108. st. 1. Zakona o državnom odvjetništvu Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika nanese fizičkoj ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom. Stoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Tužitelj da u tužbi ni ne navodi konkretno postupanje tužene koje bi moglo potencijalno uzrokovati štetu, ne dokazuje postojanje neimovinske štete. Upitno da je može li tužitelju nastati šteta pokretanjem postupka lišenja poslovne sposobnosti s obzirom da je tužena postupala u okviru svojih ovlasti. Nezadovoljstvo tužitelja sudskim odlukama u drugim predmetima da se ne može kvalificirati kao nastala imovinska ili neimovinska šteta. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. U daljnjem tijeku postupka tužena navodi da je protiv tužitelja pokrenut postupak radi lišenja poslovne sposobnosti pa predlaže da sud prekine ovaj postupak pozivom na odredbu čl. 348. st. 3. Obiteljskog zakona. Tužitelj se protivi prekidu postupka navodeći da i poslovno nesposobna stranka može sudjelovati u postupku pod pretpostavkom iz čl. 80. Zakona o parničnom postupku. Stoga da činjenica što je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti ne predstavlja razlog za prekid ovog parničnog postupka jer se ne radi o prethodnom pitanju. Tužitelj se poziva i na odredbe čl .1045. g., 1046. i 1049. Zakona o obveznim odnosima. Potom se poziva i na odredbu čl. 1061. Zakona o obveznim odnosima po kojoj oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu uzrokovao namjerno ili iz krajnje nepažnje.
4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao dokumentaciju priloženu spisu. Druge dokaze stranke nisu predlagale.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Tužitelj traži naknadu neimovinske štete od tužene iz razloga nezakonitog postupanja, postupanja protivno odredbama Ustava RH i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i sloboda posebno ističući kako je inicirala kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad pokretanje postupka za njegovo lišenje poslovne sposobnosti. Uz tužbu prilaže dopis potpisan od strane tužene kao zamjenice Općinsko državne odvjetnice upućen Hrvatskom zavodu za socijalni rad u kojem ukazuje na potrebu poduzimanja mjera iz djelokruga aktivnosti socijalnih usluga u smislu čl .3. i 70. Zakona o socijalnoj skrbi i rješavanja poteškoća pojedinaca i obitelji te poboljšanja kvalitete njihova života u zajednici u odnosu na ovdje tužitelja te ukazuje za potrebnim razmotriti i pokretanje izvanparničnog postupka lišenja poslovne sposobnosti tužitelja ( l.s. 4,5 ).
7. Ne bi trebalo biti sporno je tužena postupala u svojstvu zamjenice Općinske državne odvjetnice u Rijeci. Odredba čl. 108. Zakona o državnom odvjetništvu ( NN- 67718 i dr. ) propisuje u stavku 1. da Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju dužnosti državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika nanese fizičkoj ili pravnoj osobi nepravilnim ili nezakonitim radom. Stavak 2. istog članka propisuje da će Republika Hrvatska od državnog odvjetnika ili zamjenika državnog odvjetnika zatražit i povrat isplaćene naknade samo kad je štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Iz naprijed navedene odredbe slijedi da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tužene u odgovoru na tužbu. Tužitelj je trebao podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske a ne direktno protiv tužene. Tužba se može iznimno podnijeti osobno protiv zamjenika državnog odvjetnika/ državnog odvjetnika ali samo u regresnom postupku kada je tužitelj Republika Hrvatska i to u slučaju kad se utvrdi da je zamjenik državnog odvjetnika ili državni odvjetnik štetu počinio namjerno ili iz krajnje nepažnje. Dakle to pravo pripada državi Republici Hrvatskoj a ne oštećeniku.
8. Tužena nije pasivno legitimirana niti po odredbi čl .1061. st 2. Zakona o obveznim odnosima. Točno je da oštećenik ima pravo zahtijevati popravljanje štete i neposredno od zaposlenika ako je štetu prouzročio namjerno međutim zamjenik državnog odvjetnika nije običan zaposlenik nego nositelj javnih ovlasti za kojeg vrijedi poseban pravni režim i poseban pravni propis. Zakon o državnom odvjetništvu je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima i u odnosu na odredbu čl .1061. na koju se tužitelj poziva.
9. Što se tiče zahtjeva tužene za prekidom ovog postupka do okončanja postupka lišenja poslovne sposobnosti koji se vodi kod ovog suda pod po l. br. R1Ob- 497/2025 stajalište je ovog suda da se ne radi o obligatornom prekidu postupka u predmetnom parničnom postupku. Poslovna sposobnost stranaka predstavlja procesnu pretpostavku za samostalno obavljanje radnji u postupku u smislu odredbe članka 79. stavak 1. ZPP -a (parnična sposobnost), pri čemu je za istaknuti da i poslovno nesposobna stranaka može sudjelovati u postupku pod pretpostavkama iz odredbe članka 80. ZPP -a. Stoga sama činjenica da je pokrenut postupak lišenja poslovne sposobnosti ne predstavlja razlog za prekid parničnog postupka jer se ne radi o prethodnom pitanju koje je odlučno za razrješenje pravnog odnosa između stranaka u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe članka 12. stavak 1. ZPP-a.
10. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen zbog promašene pasivne legitimacije.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl .154. st. 1. u vezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova, zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika na ročištu 24.3.2026. g. u visini od 100 bodova, a na ročištu 20.1.2026. g. u visini od 50 bodova ( Tbr.9/2 jer se na ovom ročištu nije raspravljalo o glavnoj stvari u smislu da su se izvodili dokazi) što sa PDV-om iznosi 625,00 eura. U preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška je odbijen. Ovo stoga što joj nisu priznati troškovi zastupanja na svim ročištima po Tbr.9/1 iz već iznesenih razloga niti trošak sastava podnesaka nepotrebnih za raspravljanje.
U Rijeci, 10. travnja 2026.
S U D A C:
Mirna Santini
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud u pismeno u tri istovjetna primjerka.
DNA:
- Tužitelju osobno
- tuženoj po pun.
tužitelj oslobođen pristojbi- tužena uspjela u sporu.
U Rijeci, 10.4.2026.
