Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj Pn-280/2023-48

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sutkinji Ani Župić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Lana Perčić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika 1. Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619 i 3. KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka, Dolac 14, OIB: 80805858278, svi tuženici zastupani po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o. Rijeka, uz sudjelovanje Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri d.o.o. Zagreb, kao umješača na strani tuženika 2. Rijeka Plus d.o.o., radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 9. ožujka 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, punomoćnika tuženika i punomoćnika umješača na strani tuženika 2. Rijeka Plus d.o.o., po objavi od 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima 1. Gradu Rijeci, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928 i 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619 da tužiteljici UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] solidarno isplate:

- iznos od 54,75 eura sa zateznim kamatama koje teku od 30. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- iznos od 1.897,60 eura sa zateznim kamatama koje teku od 8. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku 3. Komunalno društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o., Dolac 14, 51 000 Rijeka, OIB: 80805858278 da tužiteljici UŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete solidarno s tuženicima 1. Gradom Rijeka, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928 i 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619 isplati iznos od 2.001,51 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29 stavak 2 ZOO- a, u roku 15 dana.",

kao i u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva da joj tuženici 1. Grad Rijeka, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928 i 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619 solidarno isplate iznos od 49,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od dana 29. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, odnosno sukladno odredbi članka 29 stavak 2 ZOO-a, kao i u dijelu kojim tužiteljica zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos od 54,75 eura za dan 29. prosinca 2020. te na iznos od 1.897,60 eura za razdoblje od 29. prosinca 2020. do 7. siječnja 2021.

III. Nalaže se tuženicima 1. Gradu Rijeci, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928 i 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619, da tužiteljici UŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 2.502,82 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadnom troška spram tuženika 1. Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928 i 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619, odbija kao neosnovan.

IV. Nalaže se tužiteljici da tuženiku 3. Komunalno društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o., Dolac 14, 51 000 Rijeka, OIB: 80805858278, naknadi parnični trošak u iznosu od 525,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 10. travnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika 3. Komunalno društvo Vodovod i kanalizacija d.o.o., Dolac 14, 51 000 Rijeka, OIB: 80805858278 radi naknade parničnog troška, odbija kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tuženika 1. Grada Rijeke, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928 i 2. Rijeka Plus d.o.o. Rijeka, Blaža Polića 2, OIB: 83938812619 i Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kao umješača na strani tuženika 2. Rijeka Plus d.o.o., za naknadom parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 29. prosinca 2020. godine vozila [adresa] u smjeru Sportske dvorane Zamet kada je uslijed udara prednje desne gume automobila marke Mercedes A Klasa, registracijske oznake [registarska oznaka], u šaht na cesti na adresi [adresa], došlo do puknuća gume i naplatka, a iz razloga što je poklopac šahta, odnosno slivnička rešetka bila podignuta, na način da je stajala okomito u odnosu na sam šaht i cestu. Tužiteljica je potom pozvala policiju na mjesto štetnog događaja te je od strane policijskih službenika sačinjen Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, pri čemu je utvrđeno kako je koncentracija alkohola u krvi u iznosila 0,00 g/kg. Na mjesto događaja su pristupili ovlaštene osobe III-tuženika i II-tuženika. Prilikom opisanog štetnog događaja, tužiteljica je pretrpjela znatnu materijalnu štetu u vidu sanacije nastale štete na automobilu. Prvenstveno, morala je podmiriti trošak prijevoza vozila na relaciji Zamet- Viškovo, koju je obavila vučna služba Auto Lončar & Speed Assistance d.o.o. Posljedično, tužiteljica je bila primorana snositi trošak popravka pretrpljene štete u vidu zamjene gume i naplatka do čijeg je oštećenja došlo prilikom opisanog događaja. Zbog svega prethodno navedenog, tužiteljica je pretrpjela znatnu materijalnu štetu, i to na način da je bila primorana financirati popravak svog osobnog automobila uslijed štete koja je nastala prilikom opisanog štetnog događaja. Tužiteljica se prethodno obratila tuženicima sa zahtjevom za naknadu štete, međutim isti su otklonjeni kao neosnovani ili odgovor uopće nije zaprimljen. U prilogu se dostavljaju podneseni odštetni zahtjevi. Nadležnost održavanja slivnika na području Grada Rijeke povjerena je komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija d.o.o. i trgovačkom društvu Rijeka plus d.o.o. kao pravnom slijedniku trgovačkog društva Rijeka promet d.d. (u prilogu kao dokaz izvadak iz sudskog registra), a građevine oborinske odvodnje sa javnih površina Grada dužne su održavati jedinice lokalne samouprave, slijedom čega nedvojbeno postoji odštetna odgovornost tuženika. Stoga tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženicima da tužiteljici solidarno naknade štetu u iznosu od 2.001,51 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. prosinca 2020. do isplate uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik 1. Grad Rijeka je u odgovoru na tužbu osporio pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu. Naime, iz tvrdnji tužiteljice jasno je da je ista temeljem vlastitih navoda štetu pretrpjela udarom u poklopac šahte - slivničke rešetke. Odredba članka 13. st. 3. Odluke o nerazvrstanim cestama na području Grada Rijeke (Službene novine PGŽ 54/12 i Službene novine Grada Rijeke 15/21) izrijekom propisuje u svom stavku trećem da je revizijska okna i poklopce revizijskih okana svih komunalnih ili drugih instalacija i uređaja ugrađenih u cestovnu građevinu nerazvrstane ceste dužan održavati vlasnik tih instalacija i uređaja. Već iz priklopljenih fotografija jasno je razvidno kako se radi upravo o poklopcu šahte - slivničke rešetke. Uostalom, budući da je tužiteljica tužbom obuhvatila i drugo i trećetuženika, evidentno je da je i njoj jasno tko bi bio odgovoran za eventualno nastalu štetu. Sukladno navedenome prvotuženik nije i ne može biti pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Prvotuženik osporava i visinu postavljenog zahtjeva sve do eventualno provedenog vještačenja. Prvotuženik je, u okviru svojih obaveza vezanih za održavanje javnih površine, što se konkretnog slučaja tiče, izvršio sve svoje obaveze. Kako je već ranije navedeno, za štetu kao posljedicu navodne neispravnosti šahte odgovara njegov imatelj. U ovom slučaju to nije prvotuženik. Prvotuženik osporava da bi navedena šahta bila opasna stvar sama po sebi i da bi njegova odgovornost, kada bi i opstojala, bila tretirana kao objektivna, bez obzira na krivnju. Nije sporno da se je tužiteljica obratila prvotuženiku koji je zahtjev za naknadu štete otklonio zbog ranije obrazloženih razloga. Prvotuženik opreza radi osporava zatraženi tijek zateznih kamata. Drži da tužiteljici kamate mogu pripadati samo od dana donošenja prvostupanjske presude, eventualno od dana otklanjanja štete. Konačno, prvotuženik predlaže odbijanje tužbe u cijelosti u odnosu na njega uz obvezivanje tužiteljice na snašanje parničnog troška.

3. Tuženik 2. Rijeka Plus d.o.o. je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev kako u pogledu osnova tako i u pogledu visine. Osporavaju se iznesene tvrdnje o uzroku, načinu ostvarivanja samog događaja, uzročnosti, te općenito odgovornosti tuženika, kako se to opisuje u tužbi i zahtjevu tužiteljice. O eventualnom štetnom događaju tuženik nije na bilo koji način obavješten niti je protiv njega vođen prekršajni postupak. Tuženik svakako nije odgovoran za kanalizacijsku odvodnju. Tuženik osporava i visinu zahtjeva. Oprez radi se osporava visina zahtjeva, osobito imajući u vidu da dostavljene isprave ne ukazuju na osnovanost postavljene visine zahtjeva.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

4. Tuženik 3. KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. je osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije. Ističe kako se u predmetnom slučaju ne radi o vodovodnom ili kanalizacijskom oknu, već o slivničkoj rešetki, odnosno rešetki oborinske odvodnje. Poziva se na odredbu članka 140. stavak 2. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj 66/19., 84/21., 47/23.) prema kojoj građevine oborinske odvodnje s javnih površina grade i održavaju jedinice lokalne samouprave iz svog proračuna. Djelomično je točno i kako je nadležnost održavanja slivnika na području Grada Rijeke povjerena tuženiku KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. ugovorom, no samo poslovi čišćenja slivnika i rešetki oborinske odvodnje na području Grada Rijeke. Ugovorom se tuženik KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. obvezao dvaput godišnje u [adresa] izvršiti po jedno strojno čišćenje i jedno probijanje. Čišćenja i probijanja tuženik je izvršio 2. ožujka i 2. rujna 2020. Poziva na intervenciju od strane naručitelja nije bilo. Drugim riječima 3. tuženik je postupao u skladu s Ugovorom mu dodijeljenim obvezama. Na fotografijama s lica mjesta i ostale dokumentacije nema naznaka da bi okno oborinske odvodnje bilo začepljeno ili naznaka velikih količina vode, odnosno bilo čega što bi eventualno dovelo do pomicanja rešetke. Štoviše, prema stanju stvari i samom položaju rešetke vjerojatnije je da je njome manipulirano od strane treće osobe, na što tuženik ne može niti mora utjecati. Dakle, u predmetnom slučaju u odnosu na tuženika KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. nisu dokazane osnove pretpostavke odgovornosti za štetu. Osporava i visinu štete, a i postavlja pitanje brzine kretanja vozila uslijed koje se ono nije moglo zaustaviti pred zaprekom. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika i obveže tužiteljicu na naknadu parničnih troškova.

5. Po prijedlogu tuženika 1. Grada Rijeke o parnici je obaviješteno trgovačko društvo HOK OSIGURANJE d.d. Zagreb, a po prijedlogu tuženika 3. KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. obaviješteno je društvo Euroherc osiguranje d.d. (članak 211. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.- Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP-a).

6. Raspravnim rješenjem od 1. listopada 2024. sud je prihvatio sudjelovanje Adriatic osiguranja d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 kao umješača na strani tuženika 2. Rijeka Plus d.o.o., jer je umješač dokazao svoj interes za tuženikov uspjeh u parnici na temelju Police osiguranja broj [broj police osiguranja] (list 89 spisa) prema kojoj bi postojala obveza umješača da tuženiku isplati osigurninu u slučaju njegove odgovornosti za štetu prouzročenu tužiteljici.

7. Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja radi naknade imovinske štete u iznosu od 2.000,51 eura sa zateznim kamatama, pretrpljene u štetnom događaju- prometnoj nezgodi koja se dogodila 29. prosinca 2020.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju u spisu i to u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. prosinca 2020. (list4 spisa), potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska,

Postaja prometne policije Rijeka od 20. listopada 2023. (list 5-6 spisa), račun Auto Lončar & Speed d.o.o. (list 7-8 spisa), račun Vulkal d.o.o broj 104-207-216 (list 9 spisa), račun KMD Gumi centar Babić broj 125/posl2/5, ponudu Mercedes-Benz 202100003 (list 12 spisa), izvansudske odštetne zahtjeve svim tuženicima (list 13-18 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika Rijeka plus d.o.o. (list 19-22 spisa), fotografije lica mjesta (list 24-43 spisa), Ugovor zaključen između Grada Rijeke i Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka s troškovnikom, planom čišćenja za 2020. godinu te radnim nalozima (list 66-80 spisa), skicu mjesta nezgode i fotografije Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka (list 217-222 spisa), saslušani su svjedoci IŽ, EŽ i ZŽ te tužiteljica, proveden je dokaz uviđajem i vještačenjem po vještaku prometne struke ĐŽ.

9. Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Sama dinamika nastanka prometne nezgode utvrđena je na temelju fotografija priloženih tužbi, Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 29. prosinca 2020., potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka od 20. listopada 2023., skice mjesta nezgode i fotografija Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka, iskaza tužiteljice i svjedoka HŽ, uviđaja na licu mjesta te na temelju nalaza i mišljenja vještaka prometne struke ĐŽ, koji su ujedno i svi dokazi predloženi na tu okolnost. Na temelju ovih dokaza utvrđeno je:

– da se 29. prosinca 2020. u [adresa], dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tužiteljice, kako to proizlazi iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Primorsko-goranska, Postaja prometne policije Rijeka od 20. listopada 2023.; u navedenoj potvrdi također stoji da se nezgoda dogodila na način da se tužiteljica kretala tim vozilom desnim prometnim trakom iz smjera Martinkovca u smjeru Ulice Ivana Zavidića te je dolaskom kod kbr.2, skretanjem u oštri desni zavoj došlo do udarca prednjeg desnog i stražnjeg desnog kotača vozila u otvoreni zaštitni metalni poklopac slivnih voda, vl. poduzeća Vodovod i kanalizacija, a koji je najvjerojatnije uslijed velikih padalina kiše izbačen iz ležišta istoga; na mjesto događaja izašla je dežurna služna poduzeća Vodovod i kanalizacija, ZŽ, koji je izjavio da izbačeni zaštitni poklopac nije u njihovoj nadležnosti; na mjesto događaja izašla je i dežura služba Rijeka promet, odgovorna osoba IŽ, koji se pobrinuo o zaštitnom metalnom poklopcu,

– da je na fotografijama lica mjesta sačinjenim po policijskim službenicima (list 220 spisa) jasno vidljiv odignut slivnički poklopac, a te fotografije na istovjetan način prikazuju lice mjesta kao što je to na fotografijama koje sačinila tužiteljica (list 24, 25, 26, 30, 31, 35, 36, 37, 38 i 39 spisa).

11. Tužiteljica je u svojem iskazu navela da se toga dana vozila iz smjera Martinkovca u smjeru Zamet i kad je skrenula u jednom velikom zavoju u smjeru Zameta vozilom je naletjela na otvorenu šahtu. Nije ju vidjela jer se nalazi odmah na početku tog zavoja, a jako je padala i kiša. Autom je prešla preko šahte, i to cijelim vozilom i auto je odmah stao. Osjetila je udar već prilikom nailaska na šahtu prvom gumom, ali je u skoro istom trenutku došlo do udara i drugom gumom. Nije brzo vozila jer je vozilom ulazila u zavoj, a također je sporije vozila zbog kiše i jer se na tom djelu prometnice nalazi pješački prijelaz. Stanje šahte je fotografirala i ono je bilo upravo onakvo kakvo je fotografijama priloženim spisu.

12. I svjedok ZŽ, zaposlenik KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. koji je izašao na intervenciju povodom dojave o ovom događaju, naveo je kako je osobno vidio jedno bijelo vozilo na šahti, vidio je i da je izletio slivnik te da je na tom vozilu oštećena prednja desna guma i felga. Na licu mjesta je zatekao stanje rešetke kako je prikazano na fotografiji s lista 30 spisa.

13. Vještak prometne struke ĐŽ, dipl. ing., u svom je nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica upravljala osobnim vozilom od zapada iz [adresa] UŽĐ i skretala desno nizbrdo prema istoku u [adresa], pri čemu je odmah s ulaskom u [adresa] vanjskim bokom prednjeg i stražnjeg desnog kotača nagazila na prema kolniku okrenuti okomiti kutni brid rešetke koja je virila iz šahta. Za očekivanu pažnju tužiteljice kao prosječnog vozača na promet i savladavanje oštrog zavoja, da li se u vrijeme nesreće s obzirom na vremenske prilike jake kiše i otjecanje kišnice uz desni rub kolnika nizbrdo desnim zavojem, moglo zapaziti preko rubnjaka nogostupa dok je tužiteljica usmjeravala osobno vozilo prema sredini širine vozne trake na koju je ulazila, da rešetka s desne strane nije u okviru šahta, ne može se utvrditi, a sve s obzirom na smanjenu kontrastnost između okolne površine i same rešetke. Nesreća se nije mogla izbjeći vožnjom osobnim vozilom sredinom obilježene desne vozne trake, već se to moglo i bez smanjenja brzine da je tužiteljica povećala polumjer desnog skretanja, pomičući se više lijevo bočno prema suprotnoj voznoj traci, jer bi tada prošla desnim kotačima lijevo od otvora šahta i podignute rešetke, pa štete ne bi bilo.

14. Vještak je usmeno iznoseći nalaz i mišljenje pojasnio da se tužiteljica kritične zgode kretala oštrim desnim zavojem kod kojeg vozilo zauzima takvu putanju da mu se stražnji dio kreće po manjem polumjeru od prednjeg, pri čemu bi okolnost smještaja poklopca šahta pokazivala da se tužiteljica kretala na način koji ne odudara od uobičajene vožnje prosječnih vozača koji ne razmišljaju o tome da li je eventualno došlo ili će doći do pomicanja poklopca šahta kao dijela kolničke površine. Naime i šaht je kolnička površina koja mora izdržati osovinsko opterećenje kotača svih vozila, a sigurno onda i osobnih vozila. U konkretnom slučaju imamo okolnost da poklopac šahta nije bio ispravno postavljen nego je bio zaokrenut za 90 stupnjeva tako da nije ispravno ležao u ležištu svog okvira. Vještak se nije mogao izjasniti o tome koliko je padala kiša u vrijeme nesreće i na koji način se kišnica zadržavala na kolniku s time da je položaj šahta takav da se nizbrdicom u skretanju s kolnika ulice Ivana Čikovića Beloga kišnica slijeva uz desni rub kolnika prema [adresa] upravo na mjestu šahta koji je i predviđen da sakuplja tu vodu. Teoretski je moguće da je kiša bila toliko jaka da na neki način prekrije površinu kolnika i udubljenje gdje se nalazi poklopac šahte. Ako bi fotografije s lista 30 i 31 spisa prikazivale stanje kakvo je bilo u vrijeme nesreće odnosno da kolnik ne bi bio prekriven kišnicom koja je otjecala rubnim dijelom kolnika pored nogostupa i nizbrdo desnim zavojem uz njen desni rub tada bi bilo moguće vidjeti postojanje šahta jer se na fotografijama isti jasno vidi. Ako područje šahta nije bilo prekriveno kišnicom nego se šaht vidio i ako se vidjelo da poklopac ne naliježe u okvir šahta tada je tužiteljica mogla svojim manevrom obići područje šahta i do oštećenja kotača ne bi došlo. Tužiteljica u manevru desnog skretanja nije morala prelaziti na suprotnu stranu kolnika ako bi na vrijeme zamijetila da poklopac šahta nije uglavljen pa da u tom slučaju poveća polumjer skretanja na način da se pomakne u lijevo i prođe oprezno stražnjim desnim kotačem pored šahta, ali da istovremeno prednjim lijevim dijelom vozila ne pređe na suprotnu voznu traku. Preduvjet ovakvom manevru je dovoljno ranije zapaziti šaht odnosno da eventualno poklopac šahta ne naliježe ispravno u njegov okvir. Pozornost tužiteljice u pogledu stanja površine kolnika može biti narušena u slučaju postojanja drugog prometa vozila i pješaka uz očekivanje da kolnička površina je sigurna za kretanje jer se onda prosječni vozač usredotočuje na promet a ne na stanje površine kolnika. Iz osobnog iskustva vještaku je poznato da je to raskrižje vrlo frekventno kako u smislu prometa pješaka tako i vozila. Vještak je istaknuo i to da u konkretnom slučaju kada je tužiteljica već zapela prednjim kotačem za šaht osovinski razmak odnosno razmak između kotača je bio premali da bi ista stigla nešto poduzeti.

15. Sud je nalaz i mišljen vještaka prometne struke prihvatio kao stručan i objektivan, osobito imajući u vidu da je vještak iscrpno, detaljno, uvjerljivo i argumentirano pojasnio na temelju kojih činjenica i iz kojih razloga je došao do navedenih zaključaka, pri čemu niti jedan drugi izvedeni dokaz mišljenje vještaka ne dovodi u sumnju niti mu je suprotan.

16. Slijedom navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da se nezgoda dogodila tako da je tužiteljica upravljala osobnim vozilom od zapada iz [adresa] UŽĐ i skretala desno nizbrdo prema istoku u [adresa], pri čemu je odmah s ulaskom u [adresa] vanjskim bokom prednjeg i stražnjeg desnog kotača nagazila na prema kolniku okrenuti okomiti kutni brid rešetke koja je virila iz šahta. O tome na istovjetan način govore i isprave u spisu i iskaz tužiteljice, a sve je potvrđeno i nalazom vještaka. I iskaz svjedoka HŽ o stanju lica mjesta nakon nezgode potkrepljuje navode o tome da je do nezgode došlo naletnom vozila na rešetku šahta, jer je svjedok iskazao upravo to da je vidio "vozilo na šahti" te da je poklopac rešetke virio iz šahte.

17. S obzirom na tako utvrđene činjenice, po ocjeni suda isključivi uzrok ove nezgode je upravo uzdignuti poklopac slivničke rešetke.

18. Tužiteljica svojim ponašanjem nije pridonijela niti prouzročila nezgodu jer se kretala malom brzinom, moguće oko 15 km/h (točnu brzinu vještak nije mogao utvrditi), što i nije odlučno jer tužiteljica kočenjem nije mogla izbjeći nalet (točka 3.3. nalaza i mišljenja vještaka) te je nalet na rešetku mogla izbjeći samo tako da je tužiteljica povećala polumjer desnog skretanja, pomičući se više lijevo bočno prema suprotnoj voznoj traci, jer bi tada prošla desnim kotačima lijevo od otvora šahta i podignute rešetke, pa štete ne bi bilo. Nesreća se nije mogla izbjeći niti vožnjom sredinom obilježene desne vozne trake. Kao što je to vještak utvrdio, preduvjet manevru kojim se nezgoda mogla izbjeći jest da je tužiteljica dovoljno ranije zapazila da poklopac šahta ne naliježe ispravno u njegov okvir, a isti bi bilo moguće vidjeti ako je njegovo stanje bilo onakvo kako je prikazano na fotografijama s lista 30 i 31 spisa, pri čemu je sama tužiteljica potvrdila da je stanje slivničke rešetke u vrijeme nezgode bilo onakvo kako je prikazano na tim fotografijama. Međutim, uzimajući u obzir da se tužiteljica prema nalazu vještaka kretala na način koji ne odudara od uobičajene vožnje prosječnih vozača koji ne razmišljaju o tome da li je eventualno došlo ili će doći do pomicanja poklopca šahta kao dijela kolničke površine, pri čemu od prosječnog vozača ne bi bilo niti razumno zahtijevati da vozilom upravlja očekujući zapreke u vidu odignutog poklopca slivnika, niti bi se u takvim okolnostima promet mogao nesmetano odvijati, a posebno imajući u vidu da vozačeva pažnja može biti usmjerena i na druge događaje u prometu, pogotovo na dijelu prometnice kao što je ova (ulazak u zavoj, pješački prijelaz, frekventna cesta), to što tužiteljica očito u konkretnom slučaju nije usmjerila svoju pažnju na slivničku rešetku ne može se smatrati njezinim doprinosom šteti. Tim više što predmetna zapreka nije bila obilježena odnosno prije nego što je do nezgode došlo nedvojbeno nisu bili postavljeni odgovarajući znakovi upozorenja koji bi prosječnog vozača kao što je tužiteljica upozorili na predstojeću opasnost.

19. Na temelju iskaza svjedoka SŽ, koji je u vrijeme kada se nezgoda dogodila bio zaposlenik Rijeka prometa d.d., čiji je sljednik drugotuženik Rijeka plus d.o.o., utvrđeno je da je Rijeka prometu d.d. Grad Rijeka ugovorom povjerio održavanje javnih prometnih površina i nerazvrstanih cesta što uključuje i održavanje slivničkih rešetki. Održavanje slivničkih rešetki podrazumijeva popravak oštećenih rešetki ili ako su primjerice jako ulegnute onda se podignu na odgovarajuću razinu. Rijeka promet d.d. poslove ophodne odnosno obilaska nerazvrstanih cesta povjerila je kooperantu Ceste Rijeka d.d. koji je te poslove obavljao prema unaprijed određenom planu ili po pozivu odnosno dojavi. Oni su u konkretnom slučaju bili nadležni bili vratiti rešetku na odgovarajuće mjesto ili u slučaju oštećenja obilježiti mjesto odgovarajućim znakovima upozorenja. Čišćenje slivnika i kanalizacijskog sustava u nadležnosti je trećetuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o., no oštećenje slivničke rešetke je u nadležnosti Rijeka pometa d.d., odnosno sada Rijeka plus d.o.o. Upravitelj konkretne ceste je Grad Rijeka jer se radi o nerazvrstanoj cesti. Svjedoku nije poznat uzrok izmještanja slivničke rešetke u konkretnom slučaju.

20. Svjedok EŽ, zaposlenik KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. na radnom mjestu rukovoditelj službe održavanja odvodnje, u bitnom je iskazao da KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. ima zaključen ugovor sa Gradom Rijekom na temelju kojeg su mu povjereni poslovi čišćenja slivnika i rešetki slivnika na području grada Rijeke i nadležni su isključivo za čišćenje slivnih taložnica. Slivnik o kojem je u konkretnom slučaju riječ je u skladu s planom čišćenja očišćen u dva navrata u 2020. godini i to u ožujku i u rujnu. Uslijed velikih oborina može doći do plavljenja tog područja ali uvidom u dokumentaciju tuženika KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. svjedok je utvrdio da na datum kad se nezgoda dogodila niti idućeg dana nije bilo nikakvih dojava u vezi sa začepljenjem slivnika. Sanacija oštećenja slivnika nije u nadležnosti tuženika KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. Ovi slivnici su u vlasništvu jedinice lokalne samouprave budući da su oni vlasnici nerazvrstanih cesta. Tuženik KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. nije nadležan za okvire slivničkih rešetki, za to je nadležan vlasnik odnosno jedinica lokalne samouprave, a svjedoku je poznato da su ti poslovi povjereni Rijeka plusu d.o.o. Nadležnost VIK-a za čišćenje slivnika proizlazi isključivo na temelju ugovora zaključenim sa Gradom Rijekom.

21. Svjedok ZŽ, zaposlenik KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. koji je izašao na lice mjesta, iskazao je da su ove slivničke rešetke u nadležnosti Rijeka prometa, to mu je rekao kolega EŽ kojeg je obavijestio o događaju. Ne zna radi čega je došlo do pomicanja slivničke rešetke i nije mu poznato je li KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. nadležan za čišćenje slivnika i kanalizacijskog sustava jer je svjedok samo zadužen za vodu. Koliko zna nije bilo drugih intervencija i dojava za ovaj slivnik toga dana.

22. Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka IŽ, EŽ i HŽ jer su međusobno u potpunosti suglasni, a sukladni su i materijalnoj dokumentaciji u spisu te izjavama samih stranaka. Tako je tuženik Grad Rijeka u odgovoru na tužbu potvrdio da se nezgoda dogodila na nerazvrstanoj cesti na njegovom području, a upravo tako iskazali su svjedok IŽ i EŽ. Nadalje, sadržaj Ugovora zaključenog između Grada Rijeke i Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka s troškovnikom, planom čišćenja za 2020. godinu te radnim nalozima (list 66-80 spisa) u cijelosti potkrepljuje iskaz svjedoka EŽ o tome da je u kritično vrijeme Grad Rijeka tuženiku KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. povjerio isključivo poslove održavanja građevina javne odvodnje oborinskih voda u dijelu koji se odnosi na čišćenje slivnika i rešetki oborinske odvodnje na području Grada Rijeke te da je predmetni slivnik u [adresa], na temelju navedenog Ugovora, dvaput očišćen u 2020. godini. Konačno, svjedoci IŽ i EŽ, koji o tome kao zaposlenici tuženika Rijeka plus d.o.o. i KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. imaju neposrednih saznanja, suglasno su iskazali da je u istom razdoblju Grad Rijeka Rijeka prometu d.d. (nesporno predniku tuženika Rijeka plus d.o.o.) ugovorom povjerio održavanje javnih prometnih površina i nerazvrstanih cesta što uključuje i održavanje slivničkih rešetki, a navedeno je, uostalom, određeno i Odlukom Grada Rijeke o nerazvrstanim cestama na području grada Rijeke ("Službene novine Primorsko- goranske županije" 54/12., dalje Odluka Grada Rijeke o nerazvrstanim cestama).

23. Budući da je, dakle, na ovaj način utvrđeno da se nezgoda dogodila na nerazvrstanoj cesti na području Grada Rijeke i da je tuženik Grad Rijeka poslove održavanja javnih prometnih površina i nerazvrstanih cesta (što uključuje i održavanje slivničkih rešetki) povjerio predniku tuženika Rijeka plus d.o.o., ovi su tuženici solidarno odgovorni za štetu koja je tužiteljici nastala u konkretnom slučaju.

24. Naime, člankom 101. Zakona o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., dalje ZC), važećeg u vrijeme nastanka štetnog događaja, reguliran je pravni status nerazvrstane ceste te je propisano da je ista javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem području se nalazi što u konkretnom slučaju znači da je [adresa] nerazvrstana cesta javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu tuženika Grada Rijeke. Nadalje, člankom 100. ZC- a propisano je da nerazvrstanu cestu, između ostalog, čine i cestovna građevina sa sustavom za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste.

25. Već spomenutom Odlukom Grada Rijeke o nerazvrstanim cestama i to člankom 8. određeno je da tuženik Grad Rijeka upravlja nerazvrstanim cestama, a poslovi upravljanja nerazvrstanim cestama, u smislu te Odluke, razumijevaju i održavanje nerazvrstanih cesta (članak 9. iste Odluke). Dalje, prema članku 12. poslove održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Rijeka promet, a ti poslovi prema članku 14. Odluke obuhvaćaju redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta, pri čemu se u okviru redovitog održavanja izvode radovi redovitog i izvanrednog održavanja nerazvrstanih cesta, ophodnja, redovitog praćenja stanja nerazvrstanih cesta, zatim čišćenje, zamjena i manji popravci otvorenog sustava za oborinsku odvodnju na nerazvrstanoj cesti, kao i hitni popravci i intervencije u svrhu uspostavljanja prometa i privremene regulacije prometa nastalih uslijed nepredvidljivih okolnosti (članak 15. Odluke).

26. Dakle, tuženik Grad Rijeka, kao vlasnik nerazvrstane ceste na kojoj se dogodila nezgoda, te tuženik Rijeka plus d.o.o., kome je Grad Rijeka povjerio redovito i izvanredno održavanje nerazvrstanih cesta na području Grada Rijeke, bili su dužni redovito pratiti stanje konkretne nerazvrstane ceste i izvršiti popravak sustava za oborinsku odvodnju u svrhu uspostavljanja prometa (postaviti izmještenu rešetku u pravilan položaj) ili bar odrediti privremenu regulaciju prometa dok isto ne učine.

27. Treba reći da je u konkretnom slučaju isključena primjena odredbe članka 13. Odluke Grada Rijeke o nerazvrstanim cestama u smislu da bi treća osoba bila dužna održavati predmetni slivnik, budući da je u ovom slučaju riječ o građevini javne odvodnje oborinskih voda (kako to proizlazi iz Ugovora zaključenog između Grada Rijeke i Komunalnog društva Vodovod i kanalizacija d.o.o. Rijeka), pa je održavanje te infrastrukture u cijelosti u nadležnosti prvotuženika odnosno osoba na koje je tuženik Grad Rijeka prenio poslove.

28. Stoga se odgovornost tuženika Grada Rijeke i Rijeka plus d.o.o. temelji na odredbi čl. 1045. i 1049. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje ZOO) jer su propustili održavati nerazvrstanu cestu, odnosno, vršiti nadzor nad njenim održavanjem na način da se spriječi nastanak štetnih posljedica i upravo je takav propust prouzročio štetu čiju naknadu tužiteljica zahtijeva.

29. Tuženici Grad Rijeka i Rijeka plus d.o.o. za obvezu naknade štete odgovaraju solidarno. Odredbom čl. 1079. st. 1. ZOO-a propisano je da za štetu koju je više osoba prouzročilo zajedno odgovaraju svi sudionici solidarno. U ovoj pravnoj stvari utvrđen je zajednički propust oba imenovana tuženika. Da je bilo koji od tih tuženika postupio u skladu sa svojim zakonskim odnosno ugovornim obavezama i da su vršili redovito održavanje nerazvrstane ceste do prometne nezgode ne bi došlo. Dakle, postoji njihov zajednički propust u sprečavanju uzroka prometne nezgode, zbog čega je njihova odgovornost solidarna. Napominje se i da se tuženik Grad Rijeka prenošenjem obavljanja poslova održavanja nerazvrstanih cesta na svom području tuženiku KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. nije oslobodio obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba a niti odgovornosti za štetu koja nastane radi propusta u radu tih drugih osoba, već s tuženikom KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. solidarno odgovara za štetu tužiteljici.

30. S druge strane, budući da je u postupku utvrđeno da je Grad Rijeka tuženiku KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. povjerio isključivo poslove održavanja građevina javne odvodnje oborinskih voda u dijelu koji se odnosi na čišćenje slivnika i rešetki oborinske odvodnje na području Grada Rijeke, odgovornost tuženika KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. postojala bi isključivo u slučaju propusta u obavljanju povjerenih mu poslova i, kumulativno, da su ti upravo ti propusti doveli do izmještanja rešetke na koju je tužiteljica naletjela svojim vozilom. Tužiteljica, na kojoj je o tim činjenicama teret dokaza u smislu članka 219. ZPP-a ni ne tvrdi da je tuženik KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. učinio takve propuste, niti jedan provedeni dokaz (a provedeni su svi predloženi dokazi) ne govori u prilog tome da bi uzrok izmještanja poklopca slivničke rešetke bio u propustu tuženika KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. da izvrši čišćenje slivnika i rešetki oborinske odvodnje koje je to prema Ugovoru bio dužan učiniti. Slijedom navedenog, osnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. te je u odnosu na istog tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

31. Oštećenja na vozilu tužiteljice koja su nastala u predmetnom štetnom događaja i visina tako nastale štete utvrđena je na temelju nalaza vještaka prometne struke, kojeg je sud prihvatio jer ga je ocijenio stručnim i objektivnim. Vještak je utvrdio da je u štetnom događaju tužiteljici nastala šteta u visini troškova popravka umanjenih za amortizaciju pneumatika od 1.897,60 eura te trošak prijevoza od 54,75 eura koji je bio nužan jer vozilo uslijed oštećenja nije bilo u voznom stanju te je tužiteljici taj iznos i dosuđen, pozivom na članak 1085. ZOO-a. Tužiteljica je priložila i sve račune koji izdani radi popravka vozila, osim što je za pribavu naplataka priložila ponudu ovlaštenog servisa, no sud je na temelju njezinog iskaza utvrdio da je popravak obuhvatio i zamjenu naplataka po cijeni iz ponude budući da je vještak u svom nalazu utvrdio da su u ovom štetnom događaju oštećeni i naplatci pa je jasno da je popravak obuhvaćao i zamjenu tog dijela.

32. Tužiteljici na dosuđeni iznos pripadaju i zatezne kamate od dospijeća, a prema članku 1086. obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Prema priloženim računima utvrđeno je da je tužiteljica popravak izvršila 8. siječnja 2021. odnosno tada je platila trošak popravka, dok je trošak vuče vozila platila 30. prosinca 2020., slijedom čega tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.897,60 eura počev od 8. siječnja 2021., a na iznos od 54,75 eura počev od 30. prosinca 2020., dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev za isplatu zateznih kamata valjalo odbiti, kao i preostali dio utuženog iznosa štete. Odluka o zateznim kamatama temelji se i na članku 29. stavak 2. ZOO-a.

33. Odluka o trošku u pogledu tužbenog zahtjeva spram tuženika Grada Rijeke i Rijeka plus d.o.o. temelji se na odredbi članka 154. stavak 5. i članka 155. ZPP-a. Naime, prilikom ocjenjivanja uspjeha stranaka u ovom sporu sud je imao u vidu da je tužiteljica u pretežitom dijelu uspjela sa svojim zahtjevom (u potpunosti u pogledu dokazivanja osnova, a 97,5% u pogledu visine zahtjeva), odnosno tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je sud odlučio da su tuženici Grada Rijeke i Rijeka plus d.o.o. tužiteljici dužni naknaditi sve potrebne troškove, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. dalje: Tarifa), dok imenovani tuženici i umješač na strani tuženika Rijeka plus d.o.o. nemaju pravo na naknadu troškova. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za:

– sastav tužbe 200,00 eura Tbr. 7.1.

– zastupanje na ročištu 1.10.2024. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 2.12.2024. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 25.2.2025. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 5.5.2025. 200,00 eura Tbr. 9.1.

– zastupanje na ročištu 9.3.2026. 200,00 eura Tbr. 9.1.

sve u svezi Tbr 54. Tarife, pa tužiteljici na ime zastupanja po odvjetniku pripada ukupno 1.200,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 1,500,00 eura. Uz navedeno, tužiteljici pripada i trošak pristojbe na tužbu u iznosu 33,24 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 33,24 eura, ali ne i daljnji trošak sudskih pristojbi. Naime, prema članku 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje ZSP-a) na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku te podneske koji se dostavljaju u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Stoga se tužitelju, koji je dužan koristiti elektroničku komunikaciju sa sudom, kao trošak potreban za vođenje parnice priznaje trošak predmetne pristojbe u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom, a ako stranka propusti podmiri pristojbu u skladu s čl. 7. st. 1. i 3. ZSP-a i tako nastane pristojbena obveza u višem iznosu, to je trošak koji je po načelu krivnje dužna sama snositi. Tužiteljici se priznaje i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 936,34 eura, sveukupno 2.502,82 eura. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav odštetnog zahjeva jer u ovoj vrsti postupka tužiteljica nije bila dužna obratiti se tuženicima zahtjevom prije pokretanja parnice, niti je to bilo potrebno kako bi tužiteljica ostvarila kakva druga prava (primjerice početak tijeka zateznih kamata), pa se ne radi o trošku potrebnom za vođenje postupka. Na priznati parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a. Također, suparničari koji odgovaraju solidarno u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosuđene suprotnoj strani (čl. 161. st. 3. ZPP-a).

34. Odluka o trošku u pogledu tužbenog zahtjeva spram tuženika 3. KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. temelji se na članku 154. stavak 1. u svezi članka 155. ZPP-a, pa je tužiteljica, koja je izgubila spor u odnosu na tog tuženika, istome dužna naknaditi sve troškove koje je imao u sporu. Budući da je sva tri tuženika zastupao isti punomoćnik iz reda odvjetnika, tuženiku 3. KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. pripada samo razmjerni dio nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika (jedna trećina). Slijedom navedenog, imenovanom tuženiku trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za:

– zastupanje na ročištu 1.10.2024. 80,00 eura Tbr. 9.1. u svezi Tbr. 40.

– zastupanje na ročištu 2.12.2024. 80,00 eura Tbr. 9.1. u svezi Tbr. 40.

– zastupanje na ročištu 25.2.2025. 80,00 eura Tbr. 9.1. u svezi Tbr. 40.

– zastupanje na ročištu 5.5.2025. 80,00 eura Tbr. 9.1. u svezi Tbr. 40.

– za sastav podneska od 15.7.2025. kojim se očitovao na nalaz vještaka 80,00 eura Tbr. 8.1. u svezi Tbr. 40.

– za sastav "ostalog" podneska od 17.2.2025. 20,00 eura Tbr. 8.5. u svezi Tbr. 40,

ukupno 420,00 eura, što uvećano za PDV iznosi 525,00 eura. Tuženiku ne pripada naknada troška za sastav podneska o njegovom punomoćniku (podnesci od 5. lipnja 2024. i 13. siječnja 2026.) jer je punomoći mogao dostaviti i bez da o tome sastavlja posebne podneske pa se ne radi o potrebnom trošku. Za vođenje ove parnice nije bio potreban trošak niti za sastav podneska od 21. lipnja 2024. kojim tuženik predlaže da se o parnici obavijesti treća osoba jer je taj podnesak potreban isključivo za zasnivanje intervencijskog efekta između tuženika i te treće osobe. Tuženiku ne pripada niti trošak sudskih pristojbi jer u kod uspjeha u sporu nije dužan snositi sudske pristojbe. Na priznati parnični trošak tuženiku 3. KD Vodovod i kanalizacija d.o.o. je dosuđena zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

35. Slijedom svega iznijetoga, odlučeno je kao u izreci.

U Opatiji 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Ana Župić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi sukladno odredbi članku 106.a stavak 5. ZPP-a. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženicima po punomoćniku

3. Umješaču po punomoćniku