Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Povrv-95/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, na prijedlog sudske savjetnice Ive Begonja Vuković, u pravnoj stvari tužitelja ŽUVELA d.o.o., Hvar, Ulica Uvala Vira 5, OIB: 67047530380, kojeg zastupa punomoćnik Jure Strgačić, odvjetnik u Zadru, Velebitska 3, protiv tuženika ICE CREAM GROUP d.o.o., Zadar, Široka ulica 9A, OIB: 21223639931, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ferri, odvjetnik u Rijeci, Jedrarska ulica 5/I, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane i zaključene 19. ožujka 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika po zakonu tuženika ĆC te nakon objave presude 10. travnja 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katarine Oguić iz Paga, Splitska 20, poslovni broj Ovrv-12746/2024, UPP/OS-Ovrv-998/2024 od 25. listopada 2024., kojim se nalaže tuženiku ICE CREAM GROUP d.o.o., Zadar, Široka ulica 9A, OIB: 21223639931, isplatiti tužitelju ŽUVELA d.o.o., Hvar, Ulica Uvala Vira 5, OIB: 67047530380, iznos od 14.882,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose kako slijedi:
- na iznos od 407,75 EUR od 13. rujna 2023.,
- na iznos od 32,20 EUR od 19. rujna 2023.,
- na iznos od 5.991,63 EUR od 11. srpnja 2024.
- na iznos od 3.245,00 EUR od 7. kolovoza 2024.
- na iznos od 2.510,00 EUR od 18. kolovoza 2024.
- na iznos od 2.383,50 EUR od 30. kolovoza 2024.
- na iznos od 312,50 EUR od 31. kolovoza 2024.
po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 753,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.222,64 EUR, u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 97,64 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 4. listopada 2024. podnio protiv tuženika javnom bilježniku Katarini Oguić iz Paga prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi isplate iznosa od 14.882,58 EUR sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a povodom kojeg je isti 25. listopada 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-12746/2024, UPP/OS-Ovrv-998/2024.
2. Protiv tog rješenja tuženik (tada u svojstvu ovršenika) pravovremeno je podnio prigovor u kojem osporavajući osnovu i visinu potraživanja navodi kako nema evidentiranih dospjelih nepodmirenih novčanih obveza prema tužitelju, nikada nije naručio uslugu ili prihvatio ponudu za usluge koje su predmet utuženih računa niti je tužitelj o tome dostavio dokaz. Kako tužitelj nikada prije nije dostavio tuženiku račun/ i/ili uplatnicu i/ili zahtjev za pokriće utužene novčane tražbine, sve da je utužena tražbina osnovana, osporava da istome pripada pravo na zateznu kamatu na glavnicu.
3. Javni bilježnik predmet je proslijedio Općinskom sudu u Zadru koji je rješenjem poslovni broj Povrv-176/2025-2 od 14. kolovoza 2025. (koje je postalo pravomoćno) stavio izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te odredio da će se postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te po njegovoj pravomoćnosti predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.
4. U nastavku postupka tužitelj osporava navode tuženika u bitnome ističući da su stranke bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj isporučivao robu tuženiku za njegov restoran Sicilija u Pakoštanima, a tuženik ju je plaćao. Utuženi računi da su izdani za isporučenu robu pri čemu su neki djelomično podmireni povratom robe (ukupno 1.443,88 EUR za račun 6691/800/1, zatim 587,30 EUR za račun 7480/900/1 te 431,25 EUR za račun 4381/900/1, dok su preostali dijelovi tih računa (407,75 EUR po računu 6691/900/1, 32,20 EUR po računu 7480/900/1 i 5.991,63 EUR po računu 7480/900/1) te ostali računi (6375/900/1, 7434/900/1, 8468/900/1 i 8527/900/1) u cijelosti nepodmireni te su predmet ovog postupka.
U prilog prednjih navoda dostavlja utužene otpremnice-račune, povrate te u nastavku postupka predlaže od nadležne Porezne uprave pribaviti podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima kao i provesti financijsko - knjigovodstveno vještačenje.
5. U nastavku postupka tuženik čini nespornim potraživanje tužitelja po računima broj 6691/900/1, 4381/900/1 i 6375/900/1 kao i povrat robe pobliže specificiran po tužitelju. Međutim, osporava preostale utužene račune. Ističe kako računi koje tuženik priznaje nisu potpisani po tuženiku ili odgovornoj osobi, već je potpis kupca na istima nepoznat, a riječ je o računima koje je tužitelj dostavio u spis. U daljnjem tijeku postupka predložio je izvesti dokaz stranačkim saslušanjem.
6. Tužitelj nastavno pojašnjava da su narudžbe vršene telefonom i putem WhatsAppa, od strane zastupnika po zakonu tuženika ĆC te njegovog zaposlenika za kojeg tužitelj jedino zna da je bio kuhar u tuženikovom objektu Restoran Sicilija u Pakoštanima i za kojeg je zastupnik po zakonu tuženika rekao da se zove " Ć", da je iz Makedonije te da će on naručivati robu od tužitelja za tuženikov restoran. Ističe kako niti jedan od utuženih računa, odnosno robu na koju se isti odnose, nije zaprimio ĆC već navedeni kuhar u tuženikovom objektu koji nije bio u posjedu pečata tuženika, a roba po jednoj otpremnici-računu da je zaprimljena po drugoj osobi. Uostalom, oba utužena računa po sada nespornim računima otpremnicama broj 6375/900/1 na iznos od 3.245,00 EUR te 4381/900/1 na iznos od 6.422,88 EUR da je u ime kupca odnosno tuženika potpisala ista osoba tj. navedeni kuhar " Ć", a ne zastupnik po zakonu tuženika, pa unatoč tome kao i činjenici da računi nisu ovjereni pečatom tuženika svejedno navodi kako je potraživanje tužitelja iz navedenih računa osnovano i nesporno. Neovisno o navedenom uvidom u preostale utužene račune da je jasno vidljivo kako je iste (osim računa otpremnice broj 7480/900/1 koji je potpisala ŽC koja je u vrijeme dostave robe bila radnik kod tuženika) potpisala ista osoba kao i ona prethodna dva za koja je tuženik naveo kako su nesporni. Pored navedenog, za utužene račune broj 8468/900/1 i 8527/900/1 da postoji narudžba tuženika po njegovom radniku, prije navedenom kuharu Ć iz restorana Silicija u Pakoštanima, i to putem WhatsApp poruke od 13. kolovoza 2024. temeljem koje je tužitelj dostavio robu tuženiku i to dana 14. i 15. kolovoza 2024. koju je tuženik primio, a što je potvrdio i potpisom na istima. Narudžbu za robu iz otpremnice-računa 7434/900/1 da je izvršio osobno zastupnik po zakonu ĆC telefonskim pozivom prema zaposleniku tužitelja ĐC i to 1. kolovoza 2024. temeljem koje je tužitelj idućeg dana 2. kolovoza 2024. naručenu robu dostavio tuženiku u restoran Sicilija u Pakoštanima, što je potvrđeno potpisom iste osobe kao i na prethodnim otpremnicama-računima. Ukoliko tuženik ustraje kod navoda da nije zaprimio robu iz utuženih računa kao i u osporavanju potpisa predlaže provesti grafološko vještačenje kako bi se utvrdilo odgovara li potpis na osporenim otpremnicama-računima onima sa nespornih računa, odnosno jesu li svi potpisani od strane iste osobe. Narudžbe za robu po otpremnicama-računima broj 6691/900/1 i 7480/900/1 da su izvršene telefonskim putem radniku tužitelja ĐC. Nadalje, iz ostvarene korespondencije ovog djelatnika tužitelja i ĆC da je razvidno kako je ĐC u više navrata pozivao ĆC na podmirenje duga te mu navodio njegovo stanje. Kako je tuženik izvršio povrat određene robe krajem rujna 2023. i kako je temeljem tih povrata dio ovih računa podmiren, nepodmiren da je ostao iznos od 407,75 EUR po računu 6691/900/1 te iznos od 32,20 EUR po računu broj 7480/900/1 odnosno u zbroju iznos od 439,95 EUR koji iznos je upravo ĐC i naveo u WhatsApp poruci ĆC te ga zamolio za plaćanje istoga. Ističe kako je znakovito da ĆC nije osporio taj iznos već je na zahtjev za plaćanje napisao samo "OK". Osim prethodno navedenog tužitelj da je u više navrata slao putem e -mail poruka tuženiku izvod otvorenih stavki radi usklađenja knjigovodstvenih podataka tužitelja i tuženika. Tuženik da nikada nije reagirao na način da bi osporio iznos otvorenih stavki (u kojima su i utuženi računi), a što bi bilo očekivano ukoliko bi se zaista radilo o nepostojećem potraživanju tužitelja odnosno ukoliko bi se radilo o nepodmirenim računima za robu koju tuženik nije nikada zaprimio.
U prilog prednjih navoda dostavio je ostvarenu komunikaciju (WhatsApp te e- mail poruke) predlažući nastavno saslušati u svojstvu svjedoka i ĐC te VC koji je kao vozač-dostavljač dostavljao tuženik robu u utuženim računima.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 221.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 153/23; u daljnjem tekstu: ZPP) na prijedlog tužitelja sud je pozvao tuženika dostaviti isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza po računima čija pojedinačna vrijednost ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR (7480/900/1 i 8527/900/1) dok je od nadležne Porezne uprave zatražio podatak je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po utuženim računima čija vrijednost prelazi taj iznos (6691/900/1, 7434/900/1, 8468/900/1).
8. Iz očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Zadar, Ispostava Zadar od 22. siječnja 2026. proizlazi da je tuženik koristio odbitak pretporeza po računu 6691/900/1 od 28. kolovoza 2023., sa dospijećem 12. rujna 2023., na iznos od 1.851,63 EUR u obračunskom razdoblju za kolovoz 2023. dok po preostalim računima iz dopisa suda nije korišten odbitak pretporeza.
9. Postupajući po nalogu suda tuženik je dostavio obrazac U-RA za porezno razdoblje rujan 2023. i kolovoz 2024. navodeći kako iz potonjih isprava proizlazi kako tuženik nema evidentirane račune broj 7480/900/1 te 8527/900/1 u knjizi primljenih (ulaznih) računa stoga niti nije imao mogućnost zatražiti i/ili ostvariti odbitak pretporeza po predmetnim računima slijedom čega ustraje pri osporavanju istih. Nadalje, iz očitovanja Porezne uprave da je razvidno kako tuženik nje koristio ni pravo na odbitak pretporeza po računima tužitelja broj 7434/900/1 te 8468/900/1 niti ih je tuženik prema dostavljenim ispravama zaveo u knjigu primljenih računa za kolovoz 2024., a da je koristio odbitak pretporeza po računu 6691/900/1 kojeg je u preostalom iznosu od 407,75 EUR tuženik učinio nespornim.
Tuženik, protivno stavu tužitelja, drži da iz priložene WhatsApp prepiske između nepoznatih osoba, kao i prepiske elektroničkom poštom između računovodstva parničnih stranaka proizlazi da se ista ne odnosi na račune broj 7480/900/1 te 7434/900/1. Ovo iz razloga jer su količine u predmetnim računima neizmjerno veće i to u pojedinim slučajevima i do dvanaest puta veće od onih označenih u spornoj WhatsApp komunikaciji. Posebno naglašava da iz dostavljene sporne WhatsApp komunikacije proizlazi da je 13. kolovoza 2024. zatražen povrat određene robe, i to 5,00 kg mix plodova mora te 3,00 kg sipe, ali da takav povrat robe nije evidentiran u materijalnoj dokumentaciji tužitelja za kolovoz 2024., koji je uložio u sudski spis. Nadalje, iz prepiske elektroničkom poštom između računovodstva tužitelja i tuženika da nije moguće utvrditi osnovu i/ili visinu i/ili priznanje potonjeg po tuženiku za utužene račune 7434/900/1 i 8468/900/1 te 8527/900/1 obzirom da su svi izdani gotovo tri mjeseca nakon predmetne komunikacije. Navodi tužitelja da je tuženik ovlastio njegove djelatnike, nekoga " Ć" i/ili ŽC, da ugovaraju kupoprodaju robe, čija je isplata kupoprodajne cijene predmet ove parnice da se pokazuju u cijelosti paušalnima ali i pravno neosnovanima. Tuženik stoga osporava potpise na svim računima-otpremnicama kako u onima čije je tražbine osporio tako i onima u kojima je tuženik tražbine učinio nespornima slijedom čega da je prijedlog za provođenje grafološkog vještačenja u cijelosti bespredmetan obzirom tuženik nema saznanja tko je potpisao primjerke u posjedu tužitelja.
10. Sud je izveo dokaz čitanjem isprava priloženih spisu, saslušao je svjedoke VC (stranica 168 spisa), ĐC (stranica 169 spisa) te je suglasnošću stranaka saslušan isključivo zastupnik po zakonu tuženika ĆC (stranice 170 i 171 spisa) budući zastupnik po zakonu tužitelja AC nije imao neposrednih saznanja o predmetu spora utvrđujući tako odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno čl. 8. ZPP-a.
11. Sukladno odredbi čl. 10. ZPP-a sud nije izvodio dokaz financijsko- knjigovodstvenim kao ni grafološkim vještačenjem ocjenjujući ih suvišnima o čemu će biti više riječi u nastavku obrazloženja.
12. Predmet postupka jest zahtjev tužitelja usmjeren prema tuženiku radi isplate kupoprodajne cijene za prodanu robu sukladno dospjelim, a nepodmirenim otpremnicama-računima broj 6691/900/1, 7480/900/1, 4381/900/1, 6375/900/1, 7434/900/1, 8468/900/1 i 8527/900/1 u ukupnom iznosu od 14.882,58 EUR.
13. Sukladno čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, dok čl. 376. st. 1. ZOO-a propisuje da se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.
14. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
15. U ovoj fazi postupka među strankama nije sporno da su bile u višegodišnjoj poslovnoj suradnji, da je tužitelj tuženiku prodavao robu iz svog prodajnog asortimana za njegov restoran Sicilija u Pakoštanima. Tuženik ne spori potraživanje tužitelja po računima 6691/900/1, 4381/900/1 te 6375/900/1 u ukupnom iznosu od 9.644,38 EUR kao i povrat robe specificiran po tužitelju (stranice 75 do 80 spisa).
Tuženik osporava tužiteljevo potraživanje iz preostalih utuženih otpremnica- računa i to: 7480/900/1, 7434/900/1, 8468/900/1 te 8527/900/1 tvrdeći da robu iz istih nije naručio niti zaprimio.
16. Međutim, sud je ocjenjujući provedene dokaze sukladno čl. 8. ZPP-a utvrdio da je potraživanje tužitelja i po tim računima osnovano.
16.1. Naime, uvidom u osporene otpremnice-račune (stranice 64 do 74 spisa) proizlazi da je njima tužitelj obračunao tuženiku cijenu za isporučenu robu - hranu za potrebe njegovog restorana te da su svi potpisani u rubrici "Za kupca preuzeo".
16.2. Iz iskaza svjedoka VC koji je u sporno vrijeme bio jedini dostavljač tužitelja za ovog tuženika proizlazi da su robu, koju je redovito dostavljao tuženiku, preuzimali tuženikovi djelatnici i to kuhar koji je po nadimku bio Ž, a jednom i kuharica koji bi nakon pregleda robe potpisali otpremnicu.
16.3. Svjedok ĐC trgovački putnik tužitelja opisujući suradnju sa tuženikom u svom iskazu navodi da se prije svake sezone (pa tako i u sporno vrijeme) sa ĆC nalazio u njegovom restoranu Sicilija kako bi kreirali cijene i prvu narudžbu u sezoni. Sa njima da je bio i tuženikov kuhar " Ć". Kasnije robu da su naručivali putem telefona ili WhatsApp aplikacije ĆC i njegov zaposlenik " Ć". Jedini dostavljač za tuženika da je bio VC. Kako se dostava za restoran radila jako rano dostavljač da bi morao telefonom pozvati kuhara na preuzimanje. Tako da mu je poznato da je dostavljač pozivao " Ć". Tuženika da je višekratno pozivao na podmirenje duga, a da ga je pozivala i njegova kolegica iz računovodstva UC. Na isporučenu robu da nije bilo prigovora. Nakon sezone da bi se radio povrat neprodane robe na način da bi fizički preuzeli robu od tuženika i za to tuženiku izdali popratnu financijsku dokumentaciju. Ni na ove okolnosti nikakve prigovore od strane tuženika da nije zaprimio.
16.4. Zastupnik po zakonu tuženika ĆC u svom stranačkom iskazu navodi da je jedini dostavljač ove vrste hrane za restoran "Sicilija" u Pakoštanima bio Žuvela d.o.o., a eventualno u nekim stvarima i Metro. U sporno vrijeme restoran da je radio non-stop. S tužiteljem da su stalno imali problema, posebno zadnjih otprilike pet godina tako da su se odlučili malo više potruditi oko narudžbi i isporuke robe. Pored ove suradnje da je postojala još jedna jer je tužitelj bio u zakupu njihove hladnjače. U sporno vrijeme isključivo on da je i to tri puta naručio robu od tužitelja preko ĐC. Po zaprimanju robe osobno ili putem radnika odmah da bi narudžbenicu isti dan dostavljali računovodstvu kako bi ju oni zaveli u sustav, sve kako bi se mogao pratiti tijek poslovne suradnje. Navodi da se radi o malom restoranu koji ima malu hladnjaču. Godinama da su uočavali da djelatnik tužitelja doveze robu, istu iskrca, pa ako radnik koji preuzima robu za tuženika ne pazi, dostavljač tužitelja uzme dio robe ukrca je u kamion i kasnije drugima prodaje za "keš". Ističe da je tužitelj zbog ovakvih malverzacija na sudu sa deset do petnaest svojih bivših putnika. Dakle, tužitelj da je "po papiru" isporučivao veće količine robe i ako niste pazili, u devetom mjesecu kad više ne znate što je i u kojoj količini naručeno, ispostavljao račun kako za isporučenu robu tako i za onaj "višak" kojeg je "krao" pa ako račun prođe prođe. U spornom razdoblju da su prestali puštati takve račune tužitelju jer su imali jasno stanje na svom skladištu tako da je u ovom postupku tuženik priznao samo one račune i iznose za koje je njihovo skladište i zaduženo. Pored navedenog tuženik da je kod reklamacije robe koja je bila zdravstveno neispravna znao po dostavljaču preuzeti tu robu ali ostaviti zaduženje kao da roba nije povučena. Nije se mogao sjetiti tko je točno u spornom razdoblju radio u restoranu jer je bilo više zaposlenika ali se sjeća da je u jednom periodu kao kuhar radio " Ć" i da je kao kuharica radila ŽC. Isključivo on da je bio zadužen za preuzimanje robe koju su zaprimali njegovi radnici ispred restorana, prekontrolirali je, a onda njemu donijeli račun-otpremnicu na potpis. Na niti jednom računu/otpremnici sa stranica 64-74 spisa da se ne nalazi njegov potpis, niti mu je poznato kome bi ti potpisi pripadali. Na stranicama 86-90 spisa da se nalazi prikaz njegove komunikacije sa ĐC. ĐC da ga je u više navrata pozivao na plaćanje, pa kad je zajedno sa svojim računovodstvom utvrdio da njihovo dugovanje ne odgovara onom za koje ih tereti tužitelj ĐC da je u više navrata telefonski osporavao razliku koju osporava i u ovom postupku. Nema saznanja da su bilo njegovo računovodstvo bilo njegov odvjetnik pisanim putem osporavali tužitelju ovdje sporne račune ali dopušta da je i toga bilo.
17. Iskaz saslušanih svjedoka VC i ĐC sud ocjenjuje vjerodostojnima i logičnima te u skladu sa ostalom materijalnom dokumentacijom koja prileži spisu. Ovi svjedoci suglasno su i uvjerljivo iskazali kako se poslovna suradnja za potrebe ovog restorana koji je radio non-stop odvijala kontinuirano, da su robu naručivali zastupnik po zakonu tuženika i njegov zaposlenik " Ć" da je roba preuzimana po djelatnicima i to kuharu " Ć", a jednom i po kuharici koji da su svaku otpremnicu-račun nakon pregleda isporučene robe i potpisali te da nije bilo prigovora kako na isporučenu robu tako i na ispostavljene račune.
S druge strane sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu zastupnika po zakonu tuženika ĆC jer su navodi iz njegovog iskaza dijelom protivni materijalnoj dokumentaciji koja prileži spisu, a dijelom nedokazani.
Naime, dovodeći u svezu tuženikovo držanje tijekom postupka, njegov stranački iskaz kao i materijalnu dokumentaciju dostavljenu u spis sud zaključuje kako je tuženikova poslovna dokumentacija nevjerodostojna.
Iz očitovanja Porezne uprave proizlazi kako je tuženik u poslovne knjige zaveo otpremnicu – račun 6691/900/1 (stranica 64 spisa) te po njemu koristio odbitak pretporeza (koje potraživanje je priznao tijekom postupka), dok iz obrasca U-RA za rujan 2023. kojeg je tuženik dostavio na poziv suda proizlazi da je zaveo i otpremnicu- račun 7480/900/1 (stranica 105 spisa) koju tijekom postupka osporava. Sve otpremnice-računi utuženi u ovom postupku potpisani su po tvrdnji svjedoka VC po zaposlenicima tuženika. Zastupnik po zakonu tuženika tvrdi da je osobno potpisao svaku otpremnicu-račun koju su mu nakon pregleda robe dostavili zaposlenici međutim tvrdi i da se na niti jednoj otpremnici-računu (kako onima priznatima tako i onima osporenima) ne nalazi njegov potpis.
Nelogično je i neživotno da tuženik dugi niz godina prati kako ga tužitelj tijekom sezone "krade", a da je s njim i dalje u poslovnom odnosu i to po više osnova pa da nakon "većeg opreza" kojeg ulaže u poslovanje nema poslovnu dokumentaciju o stvarnom stanju zaliha, isporučenoj i vraćenoj robi te iznosu dugovanja odnosno nema dokaze da je prigovarao ispostavljenim računima u tom razdoblju ili da ih je osporio . Tuženik nije tužitelju podmirio ni potraživanje koje je tijekom postupka učinio nespornim.
18. Kako su odlučne činjenice (isporuka robe, preuzimanje i postojanje duga) utvrđene u ovom postupku temeljem priloženih isprava i suglasnih iskaza svjedoka ĐC i VC sud nije izvodio daljnje dokaze u ovom postupku (financijsko- knjigovodstveno i grafološko vještačenje) jer su oni kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja suvišni. Naime, poslovna dokumentacija tuženika je nevjerodostojna, a rezultatom grafološkog vještačenja eventualno bi se utvrdilo da potpisi pripadaju istoj osobi, ali ne i kome, što nije odlučno u ovom postupku.
19. Kako tuženik priznaje sve povrate specificirane u ovom postupku, a ne dokazuje da je prigovarao kako isporučenoj robi tako i izdanim računima , niti je dokazao da je preostalo, ovdje utuženo, potraživanje podmirio sud je prihvatio tužbeni zahtjev i primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP -a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 14.882,58 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbama čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za trgovačke ugovore.
20. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 753,54 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje zatraženi ovršni trošak na ime predujma naknade koji uvećan za PDV 25% iznosi 12,50 EUR, zatim ostatak iznosa naknade koji uvećan za PDV iznosi 116,04 EUR, sve sukladno Pravilniku o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22) kao i trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu koji uvećan za PDV iznosi 625,00 EUR, sukladno Tbr. 11. toč. 1. u sv. Tbr. 46. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa). Dakle, ukupno je tužitelju priznat iznos od 753,54 EUR kako je to i zatraženo. Na ovaj iznos tužitelju je dosuđena i zatražena kamata sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 155. u vezi sa čl. 154. st. 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za zastupanje na ročištima održanima 2. prosinca 2025., 27. veljače 2026. i 19. ožujka 2026. u visini od po 250 bodova, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) s tim da vrijednost boda sukladno Tbr. 54. Tarife iznosi 2,00 EUR kao i za sastav podnesaka od 27. listopada 2025. i 5. siječnja 2026. u visini od po 250 bodova, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, što uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 3.125,00 EUR, a na koji iznos valja nadodati i iznos sudske pristojbe na presudu u iznosu od 97,64 EUR (polovina iznosa), sukladno čl. 7. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/18 i 51/23) i Tbr. 1. st. 1. i Tbr. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23) što sveukupno iznosi 3.222,64 EUR. Na odmjereni parnični trošak naloženo je tuženiku platiti i zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate sukladno čl. 29. ZOO-a po nižoj stopi dok je u preostalom dijelu, iznos od 97,64 EUR, koji se odnosi na daljnje zatraženi trošak na ime sudske pristojbe na presudu odbijen kao neosnovan.
U Zadru 10. travnja 2026.
Sudska savjetnica
Sutkinja
Iva Begonja Vuković
Katarina Zdunić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove odluke dopuštena je žalba.
Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta; stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta dok stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.
Rok za žalbu je 15 dana.
Žalba se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke u postupku ovom sudu za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.
Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.