REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-524/2023-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., Zagreb, Ulica Frana Folnegovića 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa punomoćnik Matija Potočnjak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Potočnjak & partneri d.o.o. u Zagrebu , radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 25. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika tužitelja i odvjetničkog vježbenika FD u zamjenu za punomoćnika tuženika, 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ID koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je prema tužiteljici kao prijavitelju nepravilnosti poduzeta osveta na način da joj je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad tužiteljice na radnom mjestu 420007 Rukovoditelj službe naplate, osnovni Ugovor o radu na radnom mjestu 41001 Referent ekonomike poslovanja I, sklopljen između Poslodavca i radnika dana 08.05.2000 , temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Broj: 0-047/2023 tuženika koju je tuženik donio dana 31.01.2023. godine i uručio dana 02.03.2023. godine tužiteljici kao svom radniku.

2. Zabranjuje se poduzimanje i ponavljanje osvete te se nalaže tuženiku da ukloni posljedice osvete na način da Odluka o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Broj: 0-047/2023 koju je tuženik donio dana 31.01.2023. godine i uručio dana 02.03.2023. godine tužiteljici kao svom radniku nema pravni učinak, te da tužiteljičin radni odnos nije prestao.

3. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka, a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

II. Odbija se kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice ID koji glasi:

„1. Utvrđuje se da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za rad tužiteljice na radnom mjestu 420007 Rukovoditelj službe naplate, osnovni Ugovor o radu na radnom mjestu 41001 Referent ekonomike poslovanja I, sklopljen između Poslodavca i radnika dana 08.05.2000, temeljem Odluke o otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme, Broj: 0-047/2023 tuženika koju je tuženik donio dana 31.01.2023. godine i uručio dana 02.03.2023. godine tužiteljici kao svom radniku, te da njezin radni odnos nije prestao.

2. Nalaže se tuženiku vratiti tužiteljicu na radno mjesto prije nezakonitog otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 08.05.2000. ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže po opisu poslova iz sistematizacije tuženika odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala tužiteljica prije otkaza ugovora o radu, kao i priznati joj sva prava iz radnog odnosa.

3. Tuženik je dužan tužiteljici nadoknaditi troškove ovog parničnog postupka, a sve u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe.“

III. Nalaže se tužiteljici ID naknaditi tuženiku Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 10.4.2026. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. za naknadu daljnjih troškova parničnog postupka u iznosu od 125,00 eura, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice ID za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 2.3.2023. primila Odluku tuženika o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj 0-047/2023 kojom joj tuženik otkazuje navedeni Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8.5.2000. zbog poslovno uvjetovanih razloga. Tužiteljica je 14.3.2023. tuženiku podnijela Zahtjev za zaštitu prava, a na koji zahtjev tuženik nije dostavio nikakav odgovor u za to propisanom zakonskom roku. Navodi da Odluka o otkazu ugovora o radu nije donesena u skladu s propisanom procedurom, te da postoje činjenice zbog kojih je prisiljena u zakonom propisanom roku, podići ovu tužbu kojom traži da naslovni sud utvrdi da sporna Odluka o otkazu nije dopuštena. U prvom redu tužiteljica ističe formalne razloge nezakonitosti sporne Odluke o otkazu i to: 1. Odluka o otkazu dana zbog poslovno uvjetovanih razloga u točki 1. izreke ne sadrži sve ugovore temeljem kojih je radni odnos zasnovan. Ugovorom o radu od 8.5.2000. kojim je tužiteljica zasnovala radni odnos bila je raspoređena na radno mjesto referenta ekonomike poslovanja, a pobijanom Odlukom o otkazu otkazuje se upravo taj ugovor, dok se u točki 1. pobijane Odluke navodi da se tužiteljici zaposlenoj na radnom mjestu Rukovoditelj službe naplate otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 8.5.2000. Odluka o otkazu u obrazloženju ne sadrži obavezan dio koji se odnosi na poduzete radnje sukladno odredbama Zakona o radu u smislu kriterija temeljem kojih je tužiteljica uvrštena u kolektivni višak radnika, odnosno tuženik paušalno navodi da se vodilo računa o dobi radnice, mogućnosti zapošljavanja na drugim poslovima, mogućnostima promjena u tehnologiji i organizaciji rada, mogućnosti prekvalifikacije i dokvalifikacije, mogućnosti pronalaženja zaposlenja kod drugog poslodavca kao i obvezama uzdržavanja. Kako u Odluci o otkazu nije dovoljno samo formalno navesti kriterije temeljem kojih je tužiteljica uvrštena u kolektivni višak radnika povrijeđeno je njezino pravo da poslodavac razmotri i primijeni odnosno vrednuje zakonske kriterije prema drugim usporedivim radnicima. Propuštanjem navođenja kriterija kojima se poslodavac rukovodio pri donošenju Odluke o otkazu stavljena je u nepovoljniji položaj u odnosu na usporedive radnike. Reorganizacija posla mora biti posljedica objektivne potrebe posla, a ne subjektivne želje motivirane otkazivanjem ugovora o radu određenom radniku. Poslodavac, ovdje tuženik u odluci nije obrazložio socijalne kriterije koji su zakonom propisani, ali niti dodatne kriterije koji ukoliko su primijenjeni moraju biti u vezi s radom, transparentni, da ih se primjenjuje, da je primjena dosljedna, da nema diskriminacije odnosno zloupotrebe. Dodatni kriteriji moraju biti propisani u aktima poslodavca, ovdje tuženika. Socijalne i dodatne kriterije tuženik je u Odluci o otkazu samo formalno naveo, ali nije ih obrazložio na način kako ih je razmotrio i primijenio, odnosno nije dostavio tužiteljici obrazloženje kako su kriteriji vrednovani u odnosu na druge usporedive radnike. Znači tuženik je propustio obrazložiti koje je radnike uzeo u obzir kod odlučivanja (a bio je dužan kod odlučivanja obuhvatiti sve radnike koji obavljaju iste poslove) i zašto je baš tužiteljica uvrštena u kolektivni višak radnika. Poslodavac, ovdje tuženik je u pobijanoj Odluci o otkazu propustio navesti kako je i na koji način bodovao pojedine kriterije za utvrđivanje i izbor kolektivnog viška radnika u odnosu na tužiteljicu, u odnosu na koje i koliko usporedivih radnika je vršio bodovanje tužiteljice, koliko bodova ima tužiteljica na toj listi, te na kojem se mjestu te liste temeljem bodova i kriterija tužiteljica nalazi u odnosu na druge usporedive radnike. Nadalje, Odluka o otkazu ne sadrži podatak o pravu na korištenje godišnjeg odmora. Konkretno, tužiteljica ima 27 dana neiskorištenog godišnjeg odmora za 2022. godinu (kojeg korištenje po zahtjevu od 16.12.2022. za razdoblje od 27.12.2022. do 05.01.2023. nije odobreno iz razloga sudjelovanja u radu Komisije prema Odluci od 12.12.2023.), u kojem radu tužiteljica uopće nije sudjelovala, nego ju je tuženik namjerno opstruirao u njezinom pravu na godišnji odmor. Također, tužiteljica ima pravo i na neiskorišteni godišnji odmor u razmjernom broju dana za 2023. godinu. Onemogućavanje korištenja godišnjeg odmora u trenutku kada je Uprava društva znala da je tužiteljica uvrštena u kolektivni višak radnika predstavlja diskriminaciju jer je pravo na godišnji odmor temeljno pravo iz radnog odnosa. To posebno na okolnost činjeničnih razloga za nezakonitost Odluke o otkazu koji će detaljno biti obrazloženi u nastavku tužbe. Odluka o otkazu ne sadrži podatak o visini iznosa otpremnine kao niti kada se ista isplaćuje. Odlukom o otkazu radnica nije tijekom otkaznog roka oslobođena obveze rada što zakon omogućava. Konkretno, u situaciji koja će činjenično biti opisana niže može se smatrati da je u odnosu na točku 5. tužiteljica diskriminirana u odnosu na druge radnike kojima je oslobođenje obveze rada omogućeno (npr. AD). Činjenični razlozi za nezakonitost Odluke o otkazu sadržani su u postupanju tuženika suprotno zakonu u odnosu na način izvršenja pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-6888/10, pravomoćne i ovršne 26.3.2013. kojom je tuženiku naloženo da tužiteljicu vrati na dosadašnje radno mjesto, odnosno radno mjesto prije nezakonitog otkaza ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala prije otkaza, a na način kao da njezin radni odnos nije prestao. Presuda Pr-6888/10 je nakon gotovo 7 godina izvršena na način da je tuženik dana 29.1.2020. pod brojem 0-032/2020 nakon savjetovanja sa Radničkim vijećem sukladno članku 150. Zakona o radu donio Pravilnik o izmjeni Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kod tuženika. U članku 2. predmetnog Pravilnika sistematizira se u Sektoru ekonomsko pravnih poslova, Služba prodaje i naplate radno mjesto 42007 Rukovoditelj Službe naplate. Nakon što je 19.3.2020. tužiteljica vraćena na rad na gore sistematizirano radno mjesto tuženik joj nikada nije dao niti jedan radni zadatak, a svaku njezinu molbu, zahtjev ili inicijativu vezanu za njezin radni status je ignorirao. Zbog toga, nakon gotovo 2 godine sustavnog kršenja radnih prava, tužiteljica je podnijela Prijavu Državnom inspektoratu Republike Hrvatske, te je pokrenut inspekcijski nadzor Klasa: 116- 01/22- 01/185. Zapisnikom o saslušanju svjedoka CD, direktora Sektora ekonomsko pravnih poslova kod poslodavca VIO d.o.o. od 31. svibnja 2022. nespornim je utvrđeno između ostalog cit.: „Radnica ID kao Rukovoditelj nepostojeće službe naplate u svom ugovoru o radu ima u potpunosti isti opis radnog mjesta kao i rukovoditelj postojećeg odjela naplate (gđa OD). Dodjelom zadataka radnici ID u okviru radnog mjesta rukovoditelja službe naplate direktno bi ušli u prostor obveza i odgovornosti koje ima radnica OD, koja rukovodi odjelom naplate, s tim da ostaje otvoreno pitanje tko bi rukovodio djelatnicima odjela naplate.“ Nastavno cit.; „ Radnici ID ne dajem nikakve naloge za rad niti radnica ID obavlja ikakve poslove. Novoformirano radno mjesto Rukovoditelj Službe naplate 420007 zapravo nema svoju organizacijsku jedinicu, nema djelatnika te rukovoditelj u stvari ne rukovodi, odnosno nema čime i kime rukovoditi. Radno mjesto nalazi se direktno pod rukovoditeljem službe prodaje i naplate (gđa AD je rukovoditelj) iz čega proizlazi apsurdna situacija da je rukovoditelj službe prodaje i naplate nadređen rukovoditelju službe naplate koji nema službu.“ Također, zapisnikom o saslušanju svjedoka od 05. svibnja 2022. godine sastavljenom po saslušanju svjedoka AD, tada Rukovoditelj službe prodaje i naplate razvidno je slijedeće cit.; „Iako vodim evidenciju radnog vremena za Radnicu ID ja joj nisam neposredno nadređena i nisam ovlaštena dodjeljivati joj poslove u rad. Ja sam samo zamoljena da radnici ID pronađem slobodnu sobu i kada dođe da joj pokažem radno mjesto.“ Nadalje cit.: „Obzirom da nemam nikakvih saznanja da li radnica obavlja kakve poslove svog radnog mjesta upućujem vas na kadrovsku službu. Direktorica Sektora ekonomsko pravnih poslova je gđa CD a u čijoj nadležnosti je Sektor.“ Iz naprijed navedenog jasno je da je tuženik prilikom izvršenja presude Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-6888/10 pravomoćne i ovršne 26.3.2013. godine, a koju presudu nije izvršio gotovo 7 godina, sve do 19.3.2020. godine proveo samo formalno vraćanje tužiteljice na rad s namjerom da provede postupak otkazivanja ugovora o radu opravdan kolektivnim viškom radnika. Činjenica je da je tužiteljica uvrštena u kolektivni višak radnika krajem 2022. godine, a nakon što je prijavila nepravilnosti iz radnog odnosa Državnom inspektoratu RH, a tuženik je već ranije 2020./21. godine već proveo postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika kojim nije obuhvatio radno mjesto tužiteljice. Činjenica je da je tuženik u razdoblju od pravomoćnosti presude Pr-6888/10, od 26.3.2013. do 19.3.2020. kada je tužiteljica vraćena na rad (na radno mjesto Rukovoditelja nepostojeće službe na kojem gotovo 3 godine nije dobila niti jedan radni zadatak) objavio niz natječaja za iskazivanje interesa za slobodno radno mjesto odgovarajuće stručne spreme, a koju stručnu spremu ima tužiteljica npr. javni natječaj od 9.1.2020. za radno mjesto Rukovoditelj unutarnje kontrole na kojem je zaposlena IDR koja je kod tuženika imenovana Povjerenikom prema Zakonu o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 46/22) o čemu će biti riječi u nastavku tužbe. Također, poslodavac, ovdje tuženik (prema izjavi Državnom inspektoratu CD od svibnja 2022.). 2018. godine sklopio je ugovor o radu za radno mjesto OD na koje je trebala biti vraćena radnica ID, ovdje tužiteljica. Tuženik je znači zaposlio na neko drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu iz presude drugu osobu, a tužiteljicu ignorirao? Tuženik je u razdoblju 2013. do 2020. po neposrednim saznanjima tužiteljice zaposlio niz osoba visoke stručne spreme ekonomskog smjera, ali tužiteljici nikada nije ponudio izvršenje pravomoćne presude u tome razdoblju na način da joj je ponudio drugo odgovarajuće radno mjesto, već je tužiteljicu ignorirao. Očita namjera da nikada stvarno ne postupi po presudi Pr-6888/10 i omogući tužiteljici jednaki radno pravni status s ostalim zaposlenicima primorala je radnicu ID, ovdje tužiteljicu da dana 22.10.2022. godine uredu gradonačelnika grada Zagreba, te nastavno Povjereniku temeljem Zakona za zaštiti prijavitelja nepravilnosti (NN 46/22) podnese Prijavu nepravilnosti zbog neizvršenja sudske presude i kršenja prava iz radnog odnosa te svih troškova koji su iz toga proizašli za društvo Vodoopskrba i odvodnja d.o.o., ovdje tuženika. Traži da sud usvoji tužbeni zahtjev kojim će utvrditi da je prema tužiteljici kao prijaviteljici nepravilnosti poduzeta osveta na način da joj je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme ne temelju Odluke o otkazu od 31.1.2023., da sud naloži tuženiku zabranu poduzimanja i ponavljanje osvete te da ukloni posljedice osvete na način da Odluka o otkazu nema pravni učinak te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, kao i da naknadi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka. Nadalje, ako sud ne nađe osnovanim navedeni istaknuti tužbeni zahtjev, postavlja eventualno kumulirani tužbeni zahtjev te predlaže da sud utvrdi da nije dopušten otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme te da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, nadalje predlaže vraćanje tužiteljice na radno mjesto prije nezakonitog otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 8.5.2000. ili na drugo radno mjesto koji bi najbliže po opisu poslova iz sistematizacije tuženika odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala tužiteljica prije otkaza ugovora o radu, kao i priznati joj sva prava iz radnog odnosa, te da naložit tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi pobija osnovu i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, kao i sve činjenične navode tužbe koji su u suprotnosti s navodima tuženika. Tuženik ističe da iz tužbe i predloženih dokaza ne proizlazi osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i da je i donesena odluka o otkazu dopuštena i zakonita. Vezano za navode da je osporavana odluka o otkazu posljedica diskriminacije tužiteljice i stavljanja tužiteljice u nepovoljniji položaj u odnosu na ostale radnike, te da je postupanje tuženika zapravo poduzeta osveta radi tužiteljičinog prijavljivanja nepravilnosti, tuženik ističe da su takvi navodi netočni i neosnovani te difamirajući te da se takvim netočnim i neistinitim navodima nezakonito i bez razloga šteti ugledu tuženika. Ujedno, tuženik smatra da je potpuno neosnovano da tužitelj ističe takve navode iz razloga što isti nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Tuženik ističe da je tužiteljici otkazan ugovor o radu temeljem redovitog poslovno uvjetovanog otkaza iz organizacijskih razloga iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, sukladno Zakonu o radu i internim aktima poslodavca. Kod tuženika je sistematizacija radnih mjesta bila ustrojena Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 18.4.2002. i Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 20.1.2011. Donošenjem Pravilnika o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. od 4.4.2022. i Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta u trgovačkom društvu Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. od 24.10.2022. došlo je do promjene u organizacijskom poslovnom procesu te se promijenila organizacija cjelina na način da je ukinuto radno mjesto tužiteljice te da je prestala potreba za obavljanjem poslova radnog mjesta tužiteljice. Tuženik je, kako se navodi u obrazloženju odluke o otkazu, proveo proces reorganizacije, racionalizacije i optimizacije poslovanja radi povećanja učinkovitosti organizacije i poslovanja, što je autonomno pravo poslodavca. U okviru provedbe reorganizacije poslovanja tuženik je kao poslodavac utvrdio koja su mu radna mjesta potrebna i na koje radnike će na pojedinim radnim mjestima rasporediti poslove. Radno mjesto tužiteljice je ukinuto te je iz tog razloga prestala potreba za obavljanjem tih poslova. Slijedom svega navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan, sve uz naknadu parničnog troška tuženiku .

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka AD, DD, CD, ED i FDR, te je proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke. Ovaj sud nije izvršio priklop spisa Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6888/10 budući da je navedeni spis već priklopljen spisu Pr-1595/20 koji je fizički na Županijskom sudu u Osijeku od 16.10.2025., međutim izvršio je uvid kroz aplikaciju eSpis.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 151/22., 46/23. i 64/23., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je neosnovan prvotno postavljeni tužbeni zahtjev, te je ujedno neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tuženik prema tužiteljici kao prijaviteljici nepravilnosti poduzeo osvetu na način da joj je otkazao ugovor o radu, zatim zahtjev da se zabrani poduzimanje i ponavljanje osvete uz vraćanje tužiteljice na rad. Predmet spora je i za slučaj da sud ne prihvati prvotno postavljeni zahtjev, eventualno kumulirani zahtjev za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu, kao i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila radnica tuženika te je da je bila zaposlena u Sektoru ekonomsko pravnih poslova, Službi prodaje i naplate na radnom mjestu Rukovoditelja Službe naplate,

- da je tužiteljica zatražila sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR), a što je utvrdio i ovaj sud uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31.1.2023., a na kojoj piše da je zaprimljena 2.3.2023., te uvidom u Zahtjev za zaštitu prava koji je tužiteljica podnijela tuženiku 14.3.2023., uzimajući u obzir da je tužba podnesena 4.4.2023.,

- da je tužiteljica vodila radni spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-6888/10 koji je okončan pravomoćnom presudom kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljicu na dotadašnje radno mjesto.

7. Među strankama je sporno:

- je li postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika proveden zakonito,

- postoje li organizacijski razlozi za otkaz,

- je li Odluka o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zakonita i dopuštena,

- je li tužiteljica prijaviteljica nepravilnosti u smislu Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti (Narodne novine broj 46/22, u daljnjem tekstu: ZZPN).

8. Uvidom u Odluku o otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme ovaj sud je utvrdio da je tužiteljici otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 8.5.2000. zbog poslovno uvjetovanih razloga, i to jer je zbog promjena u organizacijskom poslovnom procesu nastao višak broja izvršitelja kod tuženika te da je tuženik 9.12.2022. donio odluku o Kolektivnom višku radnika.

9. Tužiteljica osporava zakonitost postupka utvrđivanja kolektivnog viška radnika, pa tako i u podnesku od 1.4.2025. navodi da se ista ne spominje u dostavljenom Očitovanju na namjeravane odluke o otkazu Radničkog vijeća od 6.12.2022. , implicirajući da u odnosu na nju nije provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem.

10. Uvidom u dopis (list 293 spisa) koji je tuženik 24.11.2022. uputio Radničkom vijeću razvidno je da je predvidio 39 poslovno uvjetovanih otkaza ugovora o radu. Nadalje, uvidom u dostavljene tablice (list 290-292 spisa) ovaj sud je utvrdio da je i na tom popisu 39 radnika koji su predviđeni kao kandidati za kolektivni višak radnika , a među kojima se nalazi i tužiteljica. Uvidom u dopis Radničkog vijeća od 6.12.2022. kao očitovanje na namjeravane odluke o otkazu ovaj sud je utvrdio da se Radničko vijeće izričito očitovalo u pogledu namjeravanih otkaza ugovora o radu za 37 radnika. Nije se izričito očitovalo u pogledu namjeravanog otkaza ugovora o radu tužiteljici.

11. Međutim, valja ukazati da je odredbom čl. 127. st. 1. ZOR propisana obveza da poslodavac u slučaju prestanka potrebe za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorice radnika, dužan pravodobno savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.

12. Sukladno čl. 150. st. 5. ZOR ako sporazumom poslodavca s radničkim vijećem nije drukčije određeno, radničko vijeće je dužno u roku od osam dana dostaviti svoje očitovanje o namjeravanoj odluci poslodavcu. Sukladno čl. 150. st. 6. ZOR ako se radničko vijeće u roku iz stavka 5. ovoga članka ne očituje o namjeravanoj odluci, smatra se da nema primjedbi i prijedloga.

13. Prema tome, iako se u navedenom očitovanju radničko vijeće nije izričito očitovalo o namjeravanoj odluci o otkazu ugovora o radu tužiteljice, temeljem citirane zakonske odredbe smatra se da isto nije imalo primjedbi i prijedloga na tu odluku poslodavca u odnosu na tužiteljicu, slijedom čega su zadovoljene zakonske pretpostavke za donošenje odluke o otkazu.

14. Iz iskaza svjedoka AD proizlazi da je bila zaposlenik tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj Službe prodaje i naplate, unutar Sektora ekonomsko pravnih poslova te joj je ugovor o radu otkazan poslovno uvjetovanim otkazom kojim je prethodio program zbrinjavanja viška radnika, a njezin radni odnos je nakon otkaznog roka od 6 mjeseci prestao 17.11.2022. Dok je bila zaposlenik tuženika tužiteljica je također radila kod tuženika. Tužiteljica nije bila u grupi radnika koji su dobili otkaz temeljem programa zbrinjavanjem viška radnika u kojem je ona dobila otkaz, navodi da misli da je tužiteljica nastavila raditi nakon nje. Bila je Rukovoditelj Službe prodaje i naplate, a tužiteljica je po njezinom saznanju bila na radnom mjestu rukovoditelj Službe naplate sve u istom Sektoru ekonomsko pravnih poslova. Navodi da je tužiteljici, kao i njoj nadređen direktor Sektora i direktor društva. Navodi da smatra da ona nije bila tužiteljici nadređena niti operativno jer su obje bile rukovoditelji službe. Međutim, zamoljena je da s obzirom da je tužiteljica raspoređena na istu lokaciju kao i ona da joj osigura radnu sobu, računalo i s obzirom da jedna osoba administrator iz njezine službe vodi i njenu evidenciju radnog vremena.

15. Iz iskaza svjedoka DD proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Rukovoditelj Službe za upravljanje ljudskim potencijalima. Navedeni posao obavlja od 2011. U tom smislu njegov posao podrazumijeva i uključenost u postupke zbrinjavanja viška radnika. Prije 2 godine je radio tri Kolektivna viška radnika odnosno programa zbrinjavanja viška radnika i misli da je AD dobila otkaz temeljem ranijeg programa, a tužiteljica nakon nje temeljem kasnijeg programa zbrinjavanja radnika. Tužiteljica je bila zaposlena, a nakon što je vraćena na posao temeljem pravomoćne sudske odluke, na radnom mjestu rukovoditelj Službe naplate u Sektoru ekonomsko pravnih poslova. Navodi da je točno da je tužiteljica bila Rukovoditelj Službe unutar Službe i to Službe prodaje i naplate koju je vodila AD, radi se o određenoj nelogičnosti zato što je u međuvremenu do trenutka pravomoćnosti presude izmijenjena sistematizacija i organizacija tuženika, a da bi poštivali sudsku odluku o pravu tužiteljice na vraćanje na rad na određeno radno mjesto dali su joj ugovor za ukovoditelja te Službe naplate. Misli da su tužiteljicu vratili na rad već temeljem postojećeg starog ugovora jer zbog postojanja pravne premise da ugovor nije ni postojao. Razloge i temelje za donošenje Kolektivnog viška radnika smatra da su više u domeni direktorice Sektora CD i direktora društva ED, njegova uloga u svemu tome je bila provedbena. Ne može reći razlog zašto je tužiteljici otkazan ugovor o radu, to je bila isključivo odluka direktorice Sektora koju je on tehnički proveo. Navodi da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljice jer je došlo do reorganizacije, a poslove njenog radnog mjesta obavlja Služba prodaje i naplate. Služba prodaje i naplate je u trenutku donošenja Kolektivnog viška radnika od 9. prosinca 2022. imala oko 250 radnika. Služba naplate je bio odjel unutar Službe prodaje i naplate. Navodi da je provedeno savjetovanje s Radničkim vijećem u odnosu na Kolektivni višak radnika kao i namjeravani otkaz. Navodi da je prošlo 8 godina između pravomoćnosti presude temeljem koje je tužiteljica vraćena na posao i samog izvršenja te odluke dakle vraćanja tužiteljice na posao. I to je nakon što je jedan od direktora shvatio da bi bilo pametno vratiti tužiteljicu po pravomoćnoj odluci suda na posao, dobio je nalog da unutar sistematizacije napravi takvo radno mjesto koje bi poštovalo odluku suda. Taj nalog da se izmijeni sistematizacija radnih mjesta u dijelu da se tužiteljica vrati na radno mjesto rukovoditelja službe naplate, dao tadašnji direktor društva UD. Tuženik je unutar spomenutih 8 godina unutar kojih tužiteljica nije bila vraćena na rad po pravomoćnoj presudi, zapošljavao nove radnike iste stručne spreme i ekonomskog smjera kojeg je imala tužiteljica, kao npr. VD. Direktorica Sektora je 2022. odlučivala tko od djelatnika treba dobiti otkaz u Službi prodaje i naplate i Službi naplate.

16. Iz iskaza svjedoka CD proizlazi da je kod tuženika bila direktorica Sektora ekonomskih i pravnih poslova koje je nakon reorganizacije bio sektor ekonomskih poslova. Izravno nadređena tužiteljici bila je AD, a potom ona. Cjelokupna problematika s radnim mjestom tužiteljice sezala je unatrag više godina kada je ista vraćena na posao temeljem sudske presude i to na radno mjesto koje je tada bilo nepostojeće. U tom trenutku postoji Služba prodaje i naplate koja se sastoji od pet odjela između ostalog i Odjela naplate kojim je rukovodila OD. S obzirom da je tužiteljicu po sudskoj presudi bilo potrebno vratiti na rad na radno mjesto koje više ne postoji formiralo se novo radno mjesto naziva Rukovoditelj Službe naplate. Navodi također da je došlo do apsurdne situacije u kojem rukovoditelj službe prodaje i naplate AD ima propisani koeficijent 5, rukovoditeljica Odjela naplate koja rukovodi ljudima i radnim procesima OD ima koeficijent 3,65, dok rukovoditeljica Službe naplate, tužiteljica ima koeficijent 4, kojeg više u aktima tuženika nije niti bilo. S obzirom na ovu situaciju gospođa OD zatražila je sastanak da bi se razriješilo ono što se ovim stvaranjem radnog mjesta napravilo. Tužiteljica nije imala svoju organizacijsku jedinicu, znači nije imala niti ljude ispod sebe. To znači da je makro organizacija ostala ista , a tužiteljica je dobila Ugovor o radu sa istim obvezama kao i OD. Međutim dvije osobe nisu mogle raditi isti posao stoga je ona u vezi toga kontaktirala direktora društva BD. S obzirom da je i od strane tužiteljice da je postojala volja za rješenjem te situacije. Međutim do sastanka nikada nije došlo te je očito ta situacija ostala takva sve do ukidanja te anomalije koja je stvorena nakon sudske presude. Tužiteljica na tom radnom mjestu nije obavljala nikakav posao, nitko joj nije davao naloge za rad. Situacija je bila zaista apsurdna, a bilo je i sugestija da se tužiteljici da raditi nešto, međutim u tom slučaju bi morala uzeti posao OD koja ima organizacijsku jedinicu, obavlja poslove uredno i bez prigovora u okviru svog Ugovora o radu. Stoga bi u tom slučaju možda ona podnijela neku tužbu i bila nezadovoljna iako ovu anomaliju nije uzrokovala. Pojašnjava da ove sugestije da se da nešto raditi ozbiljno je razmatrala, međutim tužiteljica ima dugu povijest podnošenja tužbi protiv tuženika te bi davanje radnih zadataka koji su izvan okvira njezinog Ugovora o radu potencijalno mogli proizvesti novi postupak, a što nisu željeli riskirati. Prema tome s obzirom da su kod njih bili definirani procesi, radni zadaci i odgovornosti jednostavno za tužiteljicu u okviru tog Ugovora, a uzimajući ukupnost ovih razloga u obzir, nije bilo posla. Nema nikakva saznanja da je tužiteljica prijavila neke nepravilnosti u radu tuženika.

17. Iz iskaza svjedoka ED proizlazi da je kod tuženika u vrijeme otkaza tužiteljici bio direktor odnosno zakonski zastupnik tuženika. U vrijeme kada je tužiteljica dobila otkaz bila je u tijeku temeljita reorganizacija. Neka radna mjesta su bila ukinuta pa tako i radno mjesto tužiteljice. On je svakom od direktora sektora dao uputu da reorganizira rad u svom segmentu te da dostavi prijedlog te reorganizacije. Tako je direktorica ekonomskog pravnog sektora CD dostavila svoj prijedlog u kojem su pojedina radna mjesta bila raspoređena dok neki radnici nisu bili raspoređeni odnosno bili su višak. On je prihvatio prijedlog direktorice CD koja tužiteljicu nije rasporedila na pojedino radno mjesto te je tužiteljica kao kolektivni višak radnika dobila otkaz. Reorganizacija se provodila radi unapređenja učinkovitosti, da bi se smanjio broj djelatnika i organizacijskih jedinica, radi boljih poslovnih rezultata. Iz postojećeg fonda radnika su se radna mjesta popunjavala, neki su pri tome prihvatili radna mjesta s drugim opisom poslova, a radno mjesto tužiteljice je ukinuto te se ona prema rezultatima rada nije uklapala u ekonomski sektor. On tužiteljici nije ponudio neko drugo radno mjesto. Ne može se sjetiti je li netko drugi tužiteljici ponudio drugo radno mjesto. Navodi da ocjena direktorice CD da tužiteljica nije bila učinkovita u radu je bila opravdana jer je do njega došla informacija da tužiteljica tijekom svog radnog vremena nije radila ništa. Dakle prijavila bi se da je došla na radno mjesto onda bi otišla izvan lokacije poslodavca te bi se potom po proteku radnoga vremena došla ponovno odjaviti na lokaciju poslodavca. Uzimajući u obzir da je pri tome bio smanjeni broj djelatnika složio se sa ocjenom direktorice CD da im u tom kolektivnom višku tužiteljica ne treba. On nije upoznat sa činjenicom da je radno mjesto tužiteljice bilo nepostojeće, ona je morala obavljati zadatke po opisu poslova njezinog radnog mjesta, nitko joj nije trebao davati radne zadatke na dnevnoj razini. On je dao zadatak unutarnjoj kontroli da istraži njezin dolazak i odlazak s posla. Vezano za radno mjesto navod i da je isto postojalo i da je imalo opis svojih poslova i prema tome je i dobivala plaću. Navodi da su tijekom reorganizacije odnosno od kada je postao direktor od 11. mjeseca 2021. pa do 3. mjeseca 2023. zaposlili samo dva djelatnika inženjerske struke i možda nekoliko KV ili NKV radnika. Nadalje navodi da je bio upoznat s činjenicom da tužiteljici nitko nije davao radne zadatke i to preko direktorice CD te navodi da je i to bio razlog zašto se pristupilo reorganizaciji. Isto tako navodi da je pokrenuo reorganizaciju svega nekoliko mjeseci nakon stupanja na dužnost , a reorganizacija je bila poduzeta u cijelom poduzeću koje broji otprilike 1.300 radnika te su svi dobili rješenja o novim radnim mjestima, pored radnika koji su utvrđenim kolektivnim viškom. Stoga nije samo tužiteljica bila razlog toj reorganizaciji već samo jedan od razloga. Nema saznanja zašto nije bila uvrštena u kolektivni višak radnika koji je bio prethodno jer tada nije bio direktor društva. Navodi da što se tiče zakonskih kriterija isti su preispitani po pravnoj službi te eventualnoj kadrovskoj službi koji nisu pronašli nikakve zakonske prepreke za tu Odluku. Navodi da je 2018. godine donesen Zakon o vodnim uslugama kojim je tuženik izgubio dio svojih usluga pa tako primjerice više ne radi na iskapčanju vode i uklanjanju vodomjera stoga je služba naplate također imala izmijenjeni dio posla. Trebalo je u reorganizaciju ići ranije , ali dogodila se 2022. Navodi da je radno mjesto tužiteljice bilo izvan grupe složenosti radnih mjesta , a to znači da su neka radna mjesta unutar grupe složenosti te im je koeficijent propisan kolektivnim ugovorima. Kada govorimo o radnim mjestima izvan grupe složenosti radi se o radnim mjestima koji imaju poseban koeficijent koji je dodijelio direktor kao njegovo ekskluzivno pravo da postavi određenu osobu na rukovodeće mjesto. Radno mjesto tužiteljice je upravo takvo.

18. Iz iskaza svjedoka FDR proizlazi da je u vrijeme utvrđivanja kolektivnog viška radnika kod tuženika bila zaposlena kod njegovog osnivača Zagrebačkog holdinga. Poznato joj je da je pokrenut postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika i to najavom restrukturiranja sindikalnim partnerima potom je krenuo postupak savjetovanja, a nakon okončanja cijelog postupka ugovor o radu tužiteljici je otkazan. Nema neposrednih saznanja koji kriteriji su primijenjeni budući da u to vrijeme, a ni sada nije bila zaposlena kod tuženika. Nema drugih saznanja o razlozima otkaza upravo tužiteljici. Navodi da je sudjelovala u postupku po prijavi tužiteljice o nepravilnostima od 22.11.2022. budući da ona obnašam funkciju zamjenice povjerljive osobe u Zagrebačkom holdingu. Na toj prijavi radile su povjerljiva osoba, kolegica koja te poslove radi kod tuženika te ona, a prijava se ticala toga da je tužiteljica smatrala da po pravomoćnoj presudi nije vraćena na odgovarajuće poslove kako je to sud naložio. Navodi da je pribavljanje dokumentacije od tuženika u tom postupku bilo otežano sve do opoziva gospodina ED, a na njegovo mjesto je po tom imenovan gospodin I nakon čega su uspjeli pribaviti dokumentaciju. U tom postupku utvrđeno je da bi tuženik trebao tužiteljici isplatiti razliku u plaći kojeg iznosa se zbog proteka vremena ne može sjetiti, ali zna da iznos nije bio mali. Ne može se sjetiti je li predmet toga postupka bio navod tužiteljice da joj nisu davani nikakvi radni zadaci, ali se sjeća da je to je bio predmet jednog inspekcijskog postupka koji je proveo državni inspektorat. U pogledu njezine prijave nepravilnosti vrlo indikativno je da je ona potom uvrštena u kolektivni višak radnika budući da gospodin ED nije bio sklon izvršiti sudsku presudu. Međutim , nema neposredna saznanja o primijenjenim kriterijima, iako je upravo gospodin ED pokrenuo kolektivni višak radnika.

19. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je kod tuženika vraćena na radno mjesto Rukovoditelja Službe naplate nakon sedam godina što pravomoćna presuda za vraćanje na posao nije bila izvršena. Pokušavala je tu situaciju riješiti tri i pol godine, a situacija se odnosi na činjenicu da nije dobivala niti jedan radni zadatak. U ugovoru o radu bilo je navedeno da je njoj neposredno nadređena direktorica Sektora, a jedina koja je s njom komunicirala bila je gospođa AD koja je imala isti rang kao i ona, stoga joj ona nije davala radne zadatke. Kada se vratila, dobila je prljavu sobu punu tuđih spisa s neupotrebljivim kompjuterom. Vezano za kolektivni višak radnika saznala je da prvi krug provodi poslodavac jer joj je to rekla gospođa AD kao i ujedno da ona dobrovoljno odlazi. Vezano za drugi krug utvrđivanja kolektivnog viška radnika nije ju obavijestio baš nitko te nije imala saznanja. Vezano za prijavu nepravilnosti navodi da je prijavila nepravilnost kod ZD, povjerenice sa Zagrebačkog holdinga, a koja je potom obavijestila IDR kao povjerenika kod tuženika. Nepravilnosti su se sastojale u tome da joj tuženik dužan plaće i razlike plaće po pravomoćnoj presudi te da se protiv nje vodi niz sporova. Navodi da se ne sjećam točno perioda koji je prošao od prijave nepravilnosti do otkaza, međutim zna da je prijava nepravilnosti bila prije samog otkaza.

20. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno te u bitnome u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Da su postojali organizacijski razlozi za kolektivni višak radnika te otkaz tužitelj ici utvrđeno je iz iskaza svjedoka ED koji je iskazao da se reorganizacija provodila radi unapređenja učinkovitosti, da bi se smanjio broj djelatnika i organizacijskih jedinica, radi boljih poslovnih rezultata, te iskaza svjedoka DD koji je iskazao da je prestala potreba za obavljanjem poslova tužiteljice jer je došlo do reorganizacije, te da sada poslove tužiteljice obavlja Služba prodaje i naplate . Ti iskazi u suglasju su i s dokumentacijom koja prileži spisu i to s Pravilnikom o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. broj O-194/2022 od 4.4.2022. i Pravilnikom o sistematizaciji radnim mjesta Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. broj O-506/2022 od 24.10.2022. Prihvaćen je i iskaz svjedoka FDR, posebno u dijelu u kojem ista navodi da je tužiteljica prijavila nepravilnost dana 22.11.2022. budući da je isto u suglasju s pisanom dokumentacijom u spisu.

21. Sud je također prihvatio iskaz tužiteljice, isti je u suglasju i sa iskazom svjedokinje CD koja je navela da tužiteljica nije imala radne zadatke na svom radnom mjestu. Međutim, za ukazati da je svi navodi tužiteljice koji se odnose na to da joj tuženik kao poslodavac nije davao radne zadatke, iako ih ovaj sud prihvaća, nisu predmetom ocjene ovog spora u kojem sud donosi odluku o zakonitosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. Dakle, tužiteljica je eventualno svoja prava u pogledu činjenice da joj tuženik nije davao radne zadatke, mogla ostvarivati pred ovim sudom u drugoj vrsti postupka. Isto tako, tuženik je tužiteljicu vratio na rad po pravomoćnoj sudskoj presudi te je u tom smislu Pravilnikom o izmjeni pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. broj O- 032/2020 od 29.1.2020. (list 16 spisa) sistematizirao posebno radno mjesto za tužiteljicu i to radno mjesto u Sektoru ekonomsko pravnih poslova Rukovoditelj Službe naplate. Dakle, činjenica je da je tužiteljica vraćena na rad, da je kod tuženika radila gotovo 3 godine nakon čega su nastupile okolnosti reorganizacije uslijed čega je određenom dijelu zaposlenika otkazan ugovor o radu otkazom zbog poslovno uvjetovanih razloga.

22. Člankom 115. st. 1. podstavak 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga. Odredbom čl. 115. st. 2. ZR propisano je da poslodavac koji zapošljava više od 20 radnika pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Nadalje, čl. 135. st. 3. ZR propisano je da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

23. Tužiteljica u tužbi navodi da je ona prijaviteljica nepravilnosti u smislu odredbi ZZPN. Čl. 4. ZZPN propisano je područje primjene tog Zakona, a uzimajući u obzir navode tužiteljice, ona sadržajno upire da je tuženik postupio protivno odredbi čl. 4. st. 1. d. ZZPN koji je propisano da se tim zakonom propisuje zaštita osoba koje prijavljuju nepravilnosti, a koje se odnose na druge odredbe nacionalnog prava ako se takvim kršenjem ugrožava i javni interes. Tužiteljica sadržajno niti ne tvrdi da bi joj zaštitu trebalo pružiti zbog drugih razloga propisanih čl. 4. ZZPN.

24. Nadalje, čl. 9. st. 1. ZZPN pripisano je da se poslodavac ne smije osvećivati, pokušavati osvećivati ili prijetiti osvetom prijavitelju nepravilnosti, povezanim osobama te povjerljivoj osobi i njezinu zamjeniku zbog prijavljivanja nepravilnosti odnosno javnog razotkrivanja. Stavkom 2. istog članka propisano je da se osvetom iz čl. 6. toč. 9. ZZPN osobito smatraju postupci privremenog udaljavanja, otkaza, razrješenja ili jednakovrijednih mjera.

25. Prema tome, da bi se odredbe ZZPN mogle primijeniti na konkretan slučaj, nužno je da se kumulativno ispune dvije pretpostavke i to da je prijavljena nepravilnost obuhvaćena područjem primjene ZZPN koje je propisano u čl. 4. ZZPN te da postoji uzročno posljedična veza između prijavljene nepravilnosti i otkaza ugovora o radu kao čina osvete.

26. Uvidom u e-mail korespondenciju između tužiteljice i Ureda gradonačelnika od 22.11.2022., ovaj sud je utvrdio da se tužiteljica upravo na dan 22.11.2022. obratila gradonačelniku radi prijave nepravilnosti u smislu odredbi čl. ZZPN, slijedom čega je dobila odgovor iz Ureda gradonačelnika na dan 23.11.2022. da je njezin zahtjev dostavljen Povjerljivoj osobi osnivača tuženika na postupanje.

27. Uvidom u Pravilnik o organizaciji Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. broj O- 194/2022 od 4.4.2022. ovaj sud je utvrdio da je istim kod tuženika uređena unutarnja organizacijska struktura u dijelu makroorganizacijske strukture poslovnih funkcija, djelokruga poslova i funkcionalnih ovlaštenja unutar tuženika te druga pitanja koja se odnose na organizaciju tuženika. Pravilnik je objavljen na oglasnim pločama tuženika.

28. Uvidom u Pravilnik o sistematizaciji radnih mjesta Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. broj O-506/2022 od 24.10.2022. ovaj sud je utvrdio da je isti bio objavljen na oglasnim pločama tuženika te je stupio na snagu 1.11.2022., pa su prema tome svim zaposlenicima, tako i tužiteljici, bile poznate promjene u sistematizaciji radnih mjesta koje su se odvijale kod tuženika.

29. Prema tome, uzimajući sve navedeno u obzir, osobito datume donošenja navedenih Pravilnika (4.4.2022. i 24.10.2022.) ocjena ovog suda je da tužiteljica neosnovano navodi u tužbi, a i u svom iskazu, da nije imala saznanja o promjenama koje su se događale kod tuženika te da joj prije prijave nepravilnosti, koje su prema utvrđenju ovog suda bile 22.11.2022., nije bilo poznato da je njezino radno mjesto novom sistematizacijom ukinuto.

30. Dakle, tužiteljica je prijavila nepravilnosti za koje tvrdi da se radi o nepravilnostima u kojima se ugrožava javni interes u trenutku kada je već znala da joj predstoji odluka o otkazu zbog poslovno uvjetovanih razloga. Da je tomu tako, proizlazi iz i iskaza same tužiteljice koja jasno navodi da je dugi niz godina tuženik nije vratio na radno mjesto (slijedom čega je ostvarivala svoje pravo na naknadu plaće putem ovršnog postupka), i onda cijeli taj niz godina nije prijavila nikakve nepravilnosti za koje tvrdi da tuženik čini, a važne su za javni interes. Isto tako, tuženik je, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ED, AD i DD, u vrijeme kada je tužiteljica već bila vraćena na rad, grupi radnika otkazao ugovore o radu temeljem programa zbrinjavanja viška radnika, a kojim zbrinjavanjem viška radnika tužiteljica tada nije bila obuhvaćena. Niti tada tužiteljica nije prijavila nepravilnosti na koje upire ovom tužbom, pa je ocjena ovog suda da je ta prijava bila podnesena zbog činjenice da je tužiteljica neposredno prije odluke o otkazu ugovora o radu došla do saznanja da je u ovom slučaju bila obuhvaćena odlukom o postojanju Kolektivnog viška radnika.

31. Slijedom navedenog, neosnovana je tvrdnja tužiteljice da je prema tužiteljici kao prijavitelju nepravilnosti poduzeta osveta i to na način da joj je radi te prijave otkazan Ugovor o radu, slijedom čega nisu niti ispunjene pretpostavke iz čl. 4. ZZPN i čl. 9. ZZPN.

32. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke ove presude.

33. Iz iskaza svjedoka DD je utvrđeno da poslove koje je prema opisu poslova u Ugovoru o radu obavljala tužiteljica sada obavlja Služba prodaje i naplate. Da je tužiteljica bila jedina izvršiteljica na poslovima Rukovoditelja Službe naplate proizlazi iz suglasnih iskaza svjedoka i dokumentacije koja prileži spisu, pa prema tome nije postojala obveza poslodavca usporedbe radnika u smislu odredbe čl. 115. st. 2. ZOR.

34. Uzimajući u obzir odredbu čl. 115. st.1. toč. 1. ZOR, valja ukazati da je autonomno je pravo poslodavca proces rada organizirati na najoptimalniji način u svrhu postizanja što boljih poslovnih rezultata, u kojem smislu ima pravo odlučivati koja radna mjesta su mu potrebna i u okviru koje organizacijske jedinice. Nastavno na navedeno, poslodavac zbog gospodarskih i organizacijskih razloga ima pravo i ukinuti postojeće organizacijske jedinice i postojeća radna mjesta te poslove tog radnog mjesta prerasporediti na druga radna mjesta, a što je tuženik učinio donošenjem citiranih Pravilnika. Ukidanje radnog mjesta koje se u organizaciji procesa poslovanja pokaže suvišnim opravdani je organizacijski razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu.

35. U tom smislu, a u odnosu na navode tužiteljice da joj je tuženik trebao omogućiti obavljanje poslova drugog radnog mjesta, valja ukazati da tužiteljica nije niti navela konkretne poslove na koje ju je tuženik mogao rasporediti, već isključivo navodi da su određene osobe s istom stručnom spremom bile zaposlene u vremenu u kojem tuženik nakon pravomoćne presude suda tužiteljicu nije vratio na rad, a koje razdoblje je bilo puno prije reorganizacije u 2022. godini . Tužiteljica ne navodi ništa o radnim mjestima koja su nakon reorganizacije bila slobodna, a na koja ju je tuženik prema stručnoj spremi i radnom iskustvu mogao rasporediti, a to nije učinio.

36. U odnosu na navode tužiteljice da je pobijana odluka o otkazu nezakonita jer je tužiteljica bila diskriminirana u odnosu na radnicu AD u smislu oslobođenja obveze od rada, za ukazati je da je ovaj sud na temelju iskaza svjedokinje AD i svjedoka DD utvrdio da je AD otkazan ugovor o radu uslijed reorganizacije i to u postupku koji je bio prije reorganizacije koja je predmet ovog spora, stoga odluka o otkazu koja je dana AD nije ni u kakvoj vezi s odlukom o otkazu tužiteljici.

37. Suprotno navodima tužiteljice, činjenica da tuženik nije tužiteljici omogućio korištenje godišnjeg odmora po njezinom zahtjevu ne predstavlja diskriminaciju u smislu odredbe čl. 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije (Narodne novine broj 85/08, 112/12, u daljnjem tekstu: ZSD).

38. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da kod tuženika prestala potreba za obavljanjem određenog posla zbog organizacijskih razloga, Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici je utvrđena dopuštenom, a posljedično nije osnovan niti zahtjev tužiteljice za vraćanjem na rad.

39. Slijedom svega navedenog, sud je odbio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti, stoga je odlučeno kao pod toč. II. izreke ove presude.

40. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

41. Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 1.500,00 eura (PDV uključen) koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje u iznosu od 500,00 eura uz pripadajući PDV (četiri radnje i to odgovor na tužbu, ročište od 7.12.2023., 15.2.2024. i 10.5.2024.) te za sedam daljnjih radnji i za zastupanje na ročištima od 25.2.2025., 15.5.2025., 22.7.2025.23.10.2025. i 25.2.2026., svako u iznosu od 100,00 eura uz pripadajući PDV.

42. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak za podnesak od 7.12.2023. jer je tim podneskom dostavljena u spis zamjenička punomoć za ročište od 7.12.2023., a koju zamjeničku punomoć je punomoćnik mogao predati na ročištu. Slijedom navedenog, ne pripada mu daljnji iznos troškova u visini od 125,00 eura.

43. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

44. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura kao neosnovan.

45. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. III., IV. i V. izreke ove presude.

46. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 10. travnja 2026 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku