REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

31300 Beli Manastir, Kralja Tomislava 53

P-552/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru po sucu Suzani Nađ, u pravnoj stvari tužitelja MM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Sanji Hajnal, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, OIB: 52508873833, Ulica Domovinskog rata 61, zastupanog po punomoćniku ZM, odv. iz Osijeka, radi utvrđenja ništetnosti / isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25.2.2026. godine u nazočnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 10.4.2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 1. Ugovora o kreditu, broj 40245/06, od dana 20. travnja 2006. godine, koji glasi:"od CHF 23.300,00 (slovima dvadesettritisućetristotinešvicarskih franaka)".

II/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. točka 2. Ugovora o kreditu, broj 40245/06, od dana 20. travnja 2006. godine, koji glasi: “u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja.”

III/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. a točka 1. Ugovora o kreditu, broj 40245/06, od dana 20. travnja 2006. godine, koji glasi: “u iznosu od 352,44 CHF (slovima: tri stotine pedeset dva švicarska franka četrdeset i četiri centi) i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 351,42 CHF (slovima: tristotine pedeset i jedan švicarski franak i četrdeset i dva centa”).

IV/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 10. d. točka 1. Ugovora o kreditu, broj 40245/06, od dana 20. travnja 2006. godine, koji glasi:“u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.”

V/ Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 15. točka 1. Ugovora o kreditu, broj 40245/06, od dana 20. travnja 2006. godine, koji glasi: ”Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosi svih novčanih obveza po ovom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora. ”

VI/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, tužitelju MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zbog ništetnih ugovornih odredbi, kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, isplatiti iznos od 3.301,72 EUR ( slovima: tri tisuće tristo jedan euro i sedamdeset dva centa), uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (Narodne novine 72/02 i 153/04) koja je iznosila 15% godišnje do 31.12.2007., od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvim izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koje teku:

na iznos od 7,75 € od 12.06.2006. do isplate

na iznos od 6,45 € od 10.07.2006. do isplate

na iznos od 5,94 € od 10.08.2006. do isplate

na iznos od 7,06 € od 11.09.2006. do isplate

na iznos od 8,05 € od 10.10.2006. do isplate

na iznos od 4,70 € od 11.11.2006. do isplate

na iznos od 5,81 € od 11.12.2006. do isplate

na iznos od 3,20 € od 10.01.2007. do isplate

na iznos od 2,54 € od 12.02.2007. do isplate

na iznos od 1,91 € od 12.03.2007. do isplate

na iznos od 1,03 € od 10.04.2007. do isplate

na iznos od 2,57 € od 11.02.2008. do isplate

na iznos od 6,74 € od 10.03.2008. do isplate

na iznos od 3,13 € od 10.04.2008. do isplate

na iznos od 0,57 € od 12.05.2008. do isplate

na iznos od 0,20 € od 10.06.2008. do isplate

na iznos od 5,59 € od 10.10.2008. do isplate

na iznos od 11,04 € od 10.11.2008. do isplate

na iznos od 9,02 € od 10.12.2008. do isplate

na iznos od 20,59 € od 12.01.2009. do isplate

na iznos od 25,00 € od 10.02.2009. do isplate

na iznos od 30,41 € od 10.03.2009. do isplate

na iznos od 20,92 € od 10.04.2009. do isplate

na iznos od 19,22 € od 10.05.2009. do isplate

na iznos od 18,27 € od 10.06.2009. do isplate

na iznos od 20,19 € od 10.07.2009. do isplate

na iznos od 16,36 € od 10.08.2009. do isplate

na iznos od 18,10 € od 10.09.2009. do isplate

na iznos od 15,12 € od 12.10.2009. do isplate

na iznos od 17,77 € od 10.11.2009. do isplate

na iznos od 16,25 € od 10.12.2009. do isplate

na iznos od 22,98 € od 11.01.2010. do isplate

na iznos od 27,14 € od 10.02.2010. do isplate

na iznos od 26,26 € od 10.03.2010. do isplate

na iznos od 29,79 € od 12.04.2010. do isplate

na iznos od 34,86 € od 10.05.2010. do isplate

na iznos od 39,39 € od 10.06.2010. do isplate

na iznos od 48,07 € od 12.07.2010. do isplate

na iznos od 39,58 € od 10.08.2010. do isplate

na iznos od 61,14 € od 10.09.2010. do isplate

na iznos od 49,83 € od 11.10.2010. do isplate

na iznos od 52,02 € od 10.11.2010. do isplate

na iznos od 61,40 € od 10.12.2010. do isplate

na iznos od 73,82 € od 10.01.2011. do isplate

na iznos od 60,31 € od 10.02.2011. do isplate

na iznos od 64,18 € od 10.03.2011. do isplate

na iznos od 58,06 € od 11.04.2011. do isplate

na iznos od 71,91 € od 10.05.2011. do isplate

na iznos od 81,41 € od 10.06.2011. do isplate

na iznos od 85,72 € od 11.07.2011. do isplate

na iznos od 133,61 € od 10.08.2011. do isplate

na iznos od 88,19 € od 12.09.2011. do isplate

na iznos od 81,41 € od 10.10.2011. do isplate

na iznos od 83,08 € od 10.11.2011. do isplate

na iznos od 76,77 € od 12.12.2011. do isplate

na iznos od 82,89 € od 10.01.2012. do isplate

na iznos od 92,51 € od 10.02.2012. do isplate

na iznos od 93,78 € od 12.03.2012. do isplate

na iznos od 90,78 € od 10.04.2012. do isplate

na iznos od 92,38 € od 10.05.2012. do isplate

na iznos od 94,03 € od 11.06.2012. do isplate

na iznos od 91,55 € od 10.07.2012. do isplate

na iznos od 91,32 € od 10.08.2012. do isplate

na iznos od 86,65 € od 10.09.2012. do isplate

na iznos od 88,25 € od 10.10.2012. do isplate

na iznos od 91,72 € od 12.11.2012. do isplate

na iznos od 90,62 € od 10.12.2012. do isplate

na iznos od 92,21 € od 10.01.2013. do isplate

na iznos od 87,68 € od 11.02.2013. do isplate

na iznos od 252,94 € od 11.03.2013. do isplate

sve u roku od 15 dana.

VII/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, tužitelju MM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.956,81 EUR ( slovima: tisuću devetsto pedeset šest eura i osamdeset jedan cent), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 10.4.2026. godine pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u svojstvu korisnika kredita sa HVB Splitska banka d.d. Split dana 20. travnja 2006. godine, sklopio Ugovor o kreditu broj 40245/06, kojim se Ugovorom tuženik, kao kreditor obvezao staviti tužitelju na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 23.300,00 CHF, obračunatoj prema kupovnom tečaju za CHF tečajne liste kreditora, na dan korištenja kredita, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti, s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom. Tužitelj podnosi ovu tužbu protiv tuženika, kao pravnog sljednika HVB Splitska banka d.d. Split. Tužitelj se sukladno članku 10. predmetnog ugovora, obvezao tuženiku iznos kredita platiti u mjesečnim anuitetima, obračunato u kunama po prodajnom tečaju kreditora važećem na dan dospijeća. Iako je glavnica kredita vezana uz valutu CHF, tužitelju prilikom sklapanja ugovora o kreditu nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka, kao i uvećanja mjesečne rate uslijed rasta tečaja. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći, što tužitelj kao prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka, nego je pretpostavio da je svaka strana sklapanjem ugovora o kreditu prihvatila samo opći valutni rizik, koji je u ovom slučaju još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Da je tužitelj imao saznanja, da će mjesečna rata zbog promjene tečaja vezanog uz valutu CHF, porasti u tolikoj mjeri da će utjecati na samu mogućnost otplate kredita, kao i samu tužiteljevu egzistenciju, isti nikada ne bi preuzeo takvu kreditnu obvezu. Osim toga je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: Pž-6632/2017, od dana 14. lipnja 2018. godine, u točki I. potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj: P-1401/12, od dana 04. srpnja 2013. godine, u dijelu točke 1.,2.,3.,4.,5.,6., i 7 izreke, kojom se utvrđuje da je između ostalih i sedmotužena,"u razdoblju od 01. 10. 2004. godine do 31. 12. 2008. godine, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključena i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora sedmotužena Societe-Generale Splitska banka d.d kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time sedmotužena Societe-Generale Splitska banka d.d postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), u razdoblju od 01.10.2004. do 06.08.2007. godine, i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07-133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima". Tužitelj se poziva i na odredbe članka 138.a Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502.c Zakona o parničnom postupku te navodi da je tuženik primjenom ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli uslijed otplate kredita od tužitelja neosnovano stekao ukupni iznos od 2.926,47 eura, pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnim ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te naložiti tuženiku da mu isplati navedeni preplaćeni iznos, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima parničnog postupka.

2. U svom odgovoru na tužbu punomoćnik tuženika prvenstveno ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja, osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu tuženiku prouzročenog parničnog troška. Tuženik smatra da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli jasne, lako uočljive i razumljive pa stoga nisu niti nepoštene, a niti ništetne i nisu prouzročile neravnotežu na štetu tužitelja kao potrošača.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u Ugovor o kreditu broj 40245/06, sklopljen u Osijeku dana 22.4.2006. između HVB Splitske banke i tužitelja ( list 6-7 spisa), uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 8-23 spisa, list 62-68 spisa), uvidom u izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda ( list 25-45 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 22.5.2024. ( list 71-72 spisa), čitanjem zapisnika ovog suda od 10. ožujka 2025. (list 75-76 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Matije Balog od 17.7.2025. ( list 85-112 spisa), čitanjem očitovanja vještaka Matije Balog od 19.2.2026. ( list 193-194 spisa) te saslušanjem vještaka i tužitelja na ročištu od 25.2.2026. godine ( list 195-197 spisa).

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 40245/06, sklopljen u Osijeku dana 22.4.2006. između HVB Splitske banke i tužitelja ( list 6-7 spisa), sud je utvrdio da je pravni prednik tuženika tužitelju kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 23.300,00 CHF te je ugovoreno da će se kredit isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja. U članku 10.d točka 1. Ugovora o kreditu utvrđeno je da se mjesečni anuiteti plaćaju u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća. Odredbom članka 15.t.1. propisano je da korisnik kredita potpisom istog ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po predmetnom kreditu te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute ugovora. Ugovor o kreditu je vlastoručno potpisan po ovlaštenoj osobi pravnog prednika tuženika, kao i od strane korisnika kredita - tužitelja i sudužnika.

5. Uvidom u financijsko-knjigovodstvenu dokumentaciju ( list 8-23 spisa, list 62-68 spisa), uvidom u nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka Matije Balog od 17.7.2025. ( list 85-112 spisa), čitanjem očitovanja vještaka Matije Balog od 19.2.2026. ( list 193-194 spisa) te saslušanjem vještaka na ročištu od 25.2.2026. godine ( list 195-197 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tijekom otplate kredita u razdoblju od 12.6.2006. godine do otplate kredita, odnosno do 11.3.2013. godine, radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 3.270,57 eura. Ukoliko se izdvoje samo pozitivne stavke tečajne razlike, odnosno samo stavke kada je tečaj CHF bio viši na dan isplate kredita, tužitelju je obračunato više u odnosu na prvobitno ugovoreni iznos anuiteta, ukupno 3.301,72 eura. Prilikom svog saslušanja na ročištu od 25.2.2026. vještak je istakao da je svoj izračun izradio na temelju realiziranog otplatnog plana koji mu je dostavljen od strane banke.

6. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka cijeneći ga jasnim i određenim te u skladu sa pravilima struke, a na isti nalaz nakon saslušanja vještaka punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi.

7. Na ročištu od 22.5.2024. punomoćnik tuženika je predložio da financijsko- knjigovodstveni vještak izračuna i tzv. negativne anuitete, odnosno anuitete kad je tečaj bio manji od početno ugovorenog tečaja. Također je istakao prigovor radi prebijanja otplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 150,00 eura kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja do isplate, sve sa zakonskim zateznim kamatama.

8. Podneskom od 29.1.2026. punomoćnik tužitelja uredio je tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka te je predložio donošenje presude kao u izreci ove odluke.

9. Podneskom od 17.2.2026. godine punomoćnik tuženika se usprotivio preinaci tužbe i tužbenog zahtjeva uvećanjem kondemnatornog zahtjeva od prvotno postavljenog u tužbi.

10. Saslušanjem tužitelja MM na ročištu održanom 25.2.2026. godine sud je utvrdio da se isti sjeća da je tijekom 2006. godine sklopio Ugovor o kreditu sa Splitskom bankom. Od podignutog iznosa kredita tužitelj je mijenjao prozore na kući, a kredit je bio nenamjenski. Kredit je bio u CHF valuti i to na iznos od 23.300,00 CHF. Splitska banka mu je ponudila najpovoljnije uvjete, a ponuđen mu je kredit samo u CHF valuti. Osobni bankari su mu preporučili takav kredit u Splitskoj banci u Poslovnici Osijek. Nije bio upozoren da je kamatna stopa promjenjiva. Rečeno mu je u banci da će kredit otplaćivati u mjesečnim anuitetima i to uplatom iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju za valutu CHF. Nitko ga u banci nije upozorio da može očekivati porast tečaja CHF. Sa 1.600,00 kuna rata mu je narasla do 2.800,00 kuna. Kredit je u cijelosti otplatio. U to vrijeme bio je zaposlen u Hrvatskim šumama u Osijeku. Nije imao otvoren OPG, niti obrt, a niti je bio član uprave nekog poduzeća nekog poduzeća ili trgovačkog društva. Nije mogao utjecati na sadržaj ugovornih odredbi jer mu je predočen gotov ugovor na potpis. Prije potpisivanja tužitelj je ugovor pročitao. Ne sjeća se da li je ugovor u potpunosti razumio i da li je imao pitanja za osobnog bankara. Nije išao u banku interesirati se zašto rate rastu, a kasnije je saznao da banka ima na to pravo. Realizacija kredita je išla brzo i to nakon što je pribavio određenu dokumentaciju i odnio u banku. Ne sjeća se koliko vremena je prošlo od njegovog prvog odlaska u banku do potpisivanja ugovora u banci. Tužitelj izjavljuje da je vjerovao u to što su mu u banci rekli u svezi ugovornih odredbi i nije imao potrebe konzultirati se sa nekim izvan banke. U banci su mu ponudili samo kredit u CHF valuti. Interesirao se o uvjetima kreditiranja i u drugim bankama, ali su u Splitskoj banci imali najpovoljnije uvjete. Nije bio svjestan rizika sklapanja takvog ugovora. Dodaje da on ni još sada ne zna što je pojam valutna klauzula. Ne sjeća se više da li je primao obavijesti o promjenama rata kredita od banke.

11. Iskazu tužitelja sud je u cijelosti povjerovao, cijeneći njegov iskaz istinitim i uvjerljivim te u skladu sa drugim provedenim dokazima, a posebno sa dokumentacijom koja se nalazi u spisu. Tužitelj je imao status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st.1. Zakona o zaštiti potrošača ( N.N.79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 - dalje ZZP/07) prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhu koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Iz predmetnog ugovora o kreditu i iskaza tužitelja razvidno je da je tužitelj isti sklopio kao fizička osoba za vlastite osobne potrebe i to za izmjenu prozora na kući u kojoj i dan danas živi pa je tužitelj svoje potrošačko svojstvo dokazao navedenim ugovorom o kreditu i vlastitim iskazom.

12. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012. od 04. srpnja 2013. godine između ostalog utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (N.N.96/03) u razdoblju od 01. rujna 2004.godine do 06. kolovoza 2007. godine, a od 07. kolovoza 2007. godine do 31. prosinca 2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ( N.N. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 89/09, 133/09 ) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveza prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača. Također, navedenom odlukom je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača i korisnika kredita tako što je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

13. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43. Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. godine i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

14. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku Rev 2221/2018-11 od 03. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

15. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članak 323. st. 1. ZOO/05 ( čl.104. st. 1. ZOO/91), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Nadalje, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 31. siječnja 2022. godine donesen je Zaključak da, ukoliko je ništetnost ustanovljena kao u ovom konkretnom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača te se ovaj Zaključak odnosi na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača ( krediti u CHF, odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke ( tuženika) iz tog postupka. Stoga sud smatra da je u cijelosti neosnovan prigovor zastare istaknut od strane punomoćnika tuženika, a s obzirom da je tužba u ovom predmetu podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka koji se računa od 14. lipnja 2018. godine, dok je tužba u ovom predmetu podnesena dana 5.6.2023.godine.

16. Sud smatra neosnovanim protivljenje tuženika preinaci tužbenog zahtjeva uvećanjem kondemnatornog zahtjeva nakon provedenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja iz razloga što je na sastanku predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog u Zagrebu 26.11.2021. usvojen Zaključak da je dopuštena preinaka tužbe u predmetima po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem. Nadalje, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 27.5.2024. zauzeo je pravno shvaćanje Su-IV-123/2024- 5 po kojem u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove ( neprava preinaka ) moguća i dopuštena ( članak 190. i 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju preinaka tužbe je moguća i dopuštena.

17. Neosnovan je i prigovor tuženika radi prebijanja otplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 150,00 eura, kada je tečaj CHF bio niži od početnog tečaja pa do isplate, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Naime, kod tužitelja nije došlo do stjecanja bez osnove zbog anuiteta koji su bili niži od početnog anuiteta, a osim toga punomoćnik tuženika nije niti decidirano naveo što bi sud trebao staviti u prijeboj anuiteta u iznosu od 150,00 eura. Prema stavu Vrhovnog suda RH izraženog u presudi Rev-549/23-4 od 18.12.2023. sud nije ovlašten niti dužan po službenoj dužnosti umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.

18. Prema odredbi članka 247. ZOO-a, ugovor je sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Članak 1022. stavak 2. Z00-a, propisuje da se ugovorom o kreditu utvrđuje iznos te uvjeti davanja korištenja i vraćanja kredita. Dakle, predmet i cijena su bitni sastojci ugovora. Tako je odredba o promjeni kamatne stope i tečaju koji će se primjenjivati tijekom otplate ( to je u stvari cijena kredita) ključna ugovorna odredba ugovora o kreditu i ona treba sadržavati jasne i razumljive kriterije o njihovoj promjeni. Međutim, u odredbama Ugovora o kreditu, tuženik je potpuno izbjegao utjecaj dužnika na cijenu kredita, a što je suprotno navedenim zakonskim odredbama.

19. Prema odredbi članka 81. Zakona o zaštiti potrošača ( Narodne novine 96/03, dalje: ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to i dokazati. Isto propisuje i odredba članka 49. ZPP-a. Tuženik tu činjenicu uopće nije dokazivao.

20. Prema odredbi članka 328. Zakona o obveznim odnosima pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ). Zbog navedenog, zahtjev čiji predmet je utvrđenje da su pojedine ugovorne odredbe ništetne i zabrana njihovog korištenja, ne zastarijeva. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1115., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ( N.N. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

21. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo .Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

22. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u sladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu ( tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je odredbom čl. 502.c. ZPP-a propisan učinak presude donesene o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje i presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

23. Prema navedenom, citirane odredbe ZPP-a i ZZP-a propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a. st.1. ZPP-a. S obzirom na citirani sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, koja se odnosi na tuženika, prema shvaćanju ovog suda, nije bilo potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i ZZP-a. Tuženik ničim nije dokazao da su navodi tužitelja u svezi sklapanja ugovora o kreditu netočni i neistiniti, a niti je predložio dokaze na te okolnosti.

24. Polazeći od toga da je dio Ugovora koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF valuti ništetan, jer je isti potrošaču nerazumljiv, niti se o istomu pojedinačno pregovaralo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( N.N 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

25. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sud je stekao uvjerenje da su odredbe Ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, a kojima se isplata kredita određuje u kunskoj protuvrijednosti kredita u CHF valuti, a prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja ništetne pa je stoga tuženik dužan tužitelju vratiti iznose koje je tužitelju naplatio temeljem takvih ništetnih odredbi ugovora. Pojedinačni anuiteti utvrđeni su financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te je vještak iskazao i vrijeme plaćanja svakog anuiteta pa je sud temeljem svega gore navedenog odlučio kao u točki I/-VI/ izreke ove presude.

26. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kad je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu VS RH ( Revd-1294/2021 od 12.10.2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovom slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene, podrazumijeva se nesavjesnost banke kao kreditne institucije.

27. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( N.N. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/13, 89/14, 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 - dalje ZPP ) te je sud imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika punomoćniku tužitelja priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, troškove sastava podnesaka od 29.1.2026. i 17.2.2026. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, troškove zastupanja na ročištima od 22.5.2024., 10.3.2025. i 25.2.2026. u pojedinačnom iznosu od 200,00 eura, te trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura ili ukupno 1.300,00 eura + PDV od 25 % u iznosu od 325,00 eura, kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, odnosno sveukupno 1.956,81 EUR. Temeljem članka 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ( N.N. 118/18 i 51/23 ) tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom predmetu. Stoga je odlučeno kao u točki VII/ izreke ove presude.

Beli Manastir, 10.4.2026.

S u d a c :

Suzana Nađ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda. Žalba se podnosi pisano.

Dostaviti:

1. Tužitelju putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika