Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: P-4059/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu toga suda Marini Lovrić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OŠ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], po punomoćniku Boži Vrkić, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi obvezno - ništetnost, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 12. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, dana 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl.5.st.2 Ugovora o kreditu broj:216-046/2007 sa sporazumom o osiguranu novčane tražbine zaključenog dana 06.veljače 2007.godine između tužitelja i tuženika koja glasi ¨ Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,90%/ ( nulacijelihdevedeset posto) iznosa kredita¨slijedom čega tužitelj nije bio dužan tuženiku platiti naknadu u iznosu od .935,96 kuna/787,83 eura.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 787,83 eura sa zateznom kamatom na taj iznos počevši od 12.veljače 2007.godine pa do isplate po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.srpnja 2015.g., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku do 15 dana, dok se za više traženu kamatu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu 809,73 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 10. travnja 2026. pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, sve to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi kako je dana 6. veljače 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 216-046/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine temelje kojega je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit u iznosu od 145.500,00 CHF. Dalje navodi kako je kredit otplaćivan u mjesečnim ratama, kako je tuženik koristio nepoštene odredbe ugovora kojima je određeno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita u visini od 0,90 % (nulacijelihdevedeset posto) iznosa kredita, a navedenu ugovornu odredbu smatra nepoštenom i ništetnom jer za tuženika prilikom obrade kredita nisu nastali nikakvi posebni troškovi. Tvrdi da je tuženik takvu ugovornu odredbu jednostrano nametnuo i da tužitelj o istoj nije mogao pregovarati niti je tu ugovornu odredbu mogao promijeniti, već je takvu odredbu morao prihvatiti kako bi kredit bio realiziran. Slijedom svega navedenog, tužitelj traži da sud presudom utvrdi da je ugovorna odredba kojom je ugovoreno plaćanje jednokratnih troškova obrade kredita ništetna te da tuženiku naloži da tužitelju isplati iznos od 787,83 EUR koliko je iznosila sporna naknada.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Ne spori da je dana 12. veljače 2007. isplatio sredstva predmetnog kredita umanjena za iznos naknade obrade u iznosu 787,83 EUR. Osporava potrošačko svojstvo Ugovora o kreditu. Da je spornom odredbom predviđeno pravo tuženika i obveza tužitelja jednokratno podmiriti takve troškove u iznosu od 0,90% (nulacijelihdevedeset posto) a tužitelj da je u trenutku sklapanja znao da je obvezan platiti tu naknadu i da je naknada prije sklapanja tog ugovora bila javno objavljena u Tarifi naknada tuženika i time je sadržana u samom Ugovoru o kreditu. Stoga nisu osnovani navodi tužitelja da bi sporna odredba bila nejasna, nerazumljiva i ništetna. Isto tako prigovara zastari potraživanja.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u dostavljene isprave i to: Isplatni nalog – obračun (str. 5 spisa), Ugovor o kreditu (str. 7-13 spisa), Izvadak iz knjige položenih Ugovora (str. 14 spisa), Odluka o naknadama za usluge HYPO-ALPE-ADRIA BANK d.d. i saslušan je tužitelj.

3.1. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22, 155/23, 146/25; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

4. Nije sporno da su stranke dana 6.veljače 2007. sklopile Ugovor o kreditu broj 216- 046/2007 kojim je u članku 5. ugovoreno da se prije isplate kredita od iznosa kredita odbijaju jednokratni troškovi obrade u iznosu od 0,90% (nulacijelihdevedeset posto) iznosa kredita. Među strankama sporno je li navedena ugovorna odredba protivna prisilnim propisima, odnosno je li ugovaranjem naknade za jednokratne troškove obrade prouzročena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, korisnika kredita, odnosno je li takva ugovorna odredba ništetna. Također, sporna je visina potraživanja, odnosno je li predmetna naknada naplaćena i u kojem iznosu.

5. Iz iskaza tužitelja proizlazi da kada je došao u banku nije imao mogućnost pregovaranja o kreditu. Uvjetovano mu je da će dobiti kredit ako plati navedene troškove obrade. Zato je i platio kako bi dobio kredit.

5.1. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

6. Imajući u vidu sadržaj i formu predmetnog ugovora o kreditu, može se zaključiti da je riječ o standardiziranom odnosno tipskom ugovoru u smislu čl. 295. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO), a isto proizlazi i iz iskaza tužitelja. S obzirom na navedeno sud je zaključio da se o ugovornoj odredbi iz čl. 5. nije pojedinačno pregovaralo, odnosno da tužitelj nije niti mogao pregovarati o spornoj naknadi.

7. Kamata koju korisnik kredita plaća kreditoru u suštini predstavlja cijenu kredita, odnosno naknadu za pruženu uslugu u koju su ukalkulirani ne samo troškovi poslovanja već i očekivana dobit, odnosno zarada kreditora. Stoga se nameće pitanje ekonomske opravdanosti naplate dodatnih naknada i troškova, osobito u slučaju kada je ugovor o kreditu zaključen i kada se korisnik kredita obvezao banci plaćati ugovornu kamatu.

8. Obveza korisnika kredita da iz iznosa kredita podmiri kreditoru jednokratne troškove obrade bez navođenja konkretnih troškova koji se time namiruju, dovodi do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita. S obzirom na to da se radi o ugovoru koji je prethodno pripremio kreditor, a o spornoj odredbi ugovora nije se pojedinačno pregovaralo niti se o istoj moglo pojedinačno pregovarati, ugovorna odredba o jednokratnoj naknadi koja je sadržana u čl. 5. Ugovora o kreditu, predstavlja nepoštenu odredbu u smislu čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03 - dalje ZZP). Sukladno čl. 87. st. 1. ZZP takva ugovorna odredba je ništetna. Tuženik nije dokazao da bi se o navedenoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati u prema čl. 81. st. 4. ZZP.

9. S obzirom na to da ništetnost ugovorne odredbe o jednokratnoj naknadi u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično ništetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Sukladno odredbi čl. 323. u vezi sa čl. 324. ZOO svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve što je primila na temelju takve odredbe ugovora. Sukladno odredbi čl. 1111. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, stjecatelj je dužan vratiti ga.

10. Iz isplatnog naloga – obračuna (str. 5 spisa) proizlazi da su tužitelju naplaćeni troškovi obrade od 0,90% (nulacijelihdevedeset posto) u iznosu od 5.935,96 HRK što iznosi 787,83 EUR. S obzirom na to da je visina naplaćene naknade utvrđena na temelju dostavljenih isprava, provođenje financijskog vještačenja na navedenu okolnost ne bi bilo ekonomično i svrsishodno.

11. Sukladno čl. 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve banke uobičajeno sklapaju u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

12. Stopa zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. propisana je Uredbom o visini stope zatezne kamate dok se za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. stopa zatezne kamate određuje sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 78/15.), od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. sukladno odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/2022), a od 30. prosinca 2023. nadalje sukladno odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

12.1. Stoga je sud odbio traženje tužitelja za više traženu zateznu kamatu pa je odlučio kao u izreci pod točkom II.

13. Vezano za prigovor zastare valja ukazati na mišljenje koje je doneseno na sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020- 2) prema kojem rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da je ništetnost sporne ugovorne odredbe utvrđena tek ovom presudom, rok zastare još nije počeo teći pa je stoga prigovor zastare neosnovan.

14. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I. i II.

15. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat

- trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1) – 200,00 EUR

- te trošak zastupanja na ročištima 17. prosinca 2025. i 12. ožujka 2026. (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1) po 200,00 EUR za svaku od navedenih parničnih radnji što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 750,00 EUR. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 19,91 EUR i prvostupanjsku presudu u iznosu od 39,82 EUR, što sveukupno iznosi 809,73 EUR.

15.1. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom III.

Split, 10. travnja 2026.

Sudac

Marina Lovrić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćniku

3. U spis