REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1118/2016-91

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša, u pravnoj stvari tužitelja HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Hinku Žerjav i Renati Žerjavi, odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hinko Žerjav i Renata Žerjav iz Varaždina, Stanka Vraza 11, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Hrvoja Žerjav, odvjetnika i zamjenika u OGDO Zagreb CŽ, dana 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: :52634238587 isplatiti tužitelju HŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.195,00 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 2.12.2015. do isplate po kamatnoj stopi do 31. prosinca 2022. godine prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 521,44 eur sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 10. travnja 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom zahtjeva za naknadu štetu u iznosu od 11.418,97 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 2.12.2015. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da traži od tuženika da mu nadoknadi štetu nastalu zbog povrede prava osobnosti zbog uvjeta u Zatvoru u Zagrebu. Nadalje, navodi da je dana 01.02.2016. Općinsko državno odvjetništvo odgovorilo na zahtjev tužitelja ističući prigovor zastare za razdoblje koje prethodi 01.12.2012. te je nadalje u cijelosti otklonjena odgovornost tuženika za štetu. Slijedom iznesenog smatra da su ostvareni zakonski preduvjeti za podizanje ove tužbe.

Ističe da je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Kv- 1814/12, tužitelju izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 8 mjeseci. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni brojem Ko- 233/14, tužitelju je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 4 mjeseca. U navedenim kaznenim predmetima te po navedenim presudama, tužitelj se nalazio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu od 19. kolovoza 2011. godine do 30.01.2012. godine, te na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu od 31. siječnja 2012. godine do 22. studeni 2013. godine. U razdoblju od 28.08.2012. do 04.10.2012. tužitelj je boravio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu.

Po drugi puta tužitelj se nalazio u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zagrebu od 01. siječnja 2014. godine do 19. kolovoza. 2014. godine, te na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu od 20. kolovoza 2014. godine do 19. rujna 2014. godine, kada je prebačen u Zatvor u Puli.

Nadalje, navodi da kroz naprijed navedeno razdoblje od ukupno 1056 dana tužitelj je u Zatvoru u Zagrebu (uključujući i razdoblje boravka u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu) bio izložen nečovječnom postupanju, bilo mu je povrijeđeno tjelesno i duševno zdravlje te mu je bilo povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, a do kojih povreda je došlo zbog prenapučenosti samog Zatvora te zbog ne osiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika unutar Zatvora u Zagrebu.

Nadalje, ističe da je za tužitelja bilo svega 2,37 m2 i 5,63 m3 prostora, kada je u navedenim prostorijama boravio s još 7 zatvorenika. Ističe kako čl. 74.st.3. ZIKZ-a jasno propisuje kako je minimalna površina za svakog zatvorenika 4m2 poda i 10 m3 prostora.

Nadalje, tužitelj ističe da se za korištenje imalo jedan sanitarni čvor, koji je koristio zajedno sa svim ostalim zatvorenicima u ćeliji, a koji je bio odvojen zidom visine 180 cm i salonskim vratima pa prilikom obavljanja nužde nema nikakve privatnosti što je ispod svakog ljudskog dostojanstva.

Nadalje, ističe da prilikom objeda svi zatvorenici dobivaju hranu u ćelije u istom trenutku, unutar iste sobe i imaju kratak rok za konzumiranje iste budući straža vrlo brzo dolazili pokupiti suđe. Kako stol za kojim jede nije bio udaljen niti 1,5 metara od sanitarnog čvora te kako straža brzo dolazi po posuđe, često se događa da je tužitelj morao jesti dok u isto vrijeme netko drugi svega metar dalje obavlja nuždu u Wc-u koji nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije. Nadalje, unutar sobe ima mjesta za sjedenje samo četvorici zatvorenika tako ostali jedu po krevetima ili na nogama, jer ukoliko bi čekali da drugi pojedu ili ne bi imali dovoljno vremena da oni pojedu ili bi im se pak jelo ohladilo i postalo u potpunosti nejestivo. Konzumiranje hrane na ovakav način smatra da je ispod svakog ljudskog dostojanstva. Ističe da je temperatura u sobi ljeti iznosila od 35 do 40 stupnjeva Celzijevih, dok se temperatura zimi nerijetko spuštala i ispod nule uz konstantan osjećaj vlage, koja je kapala sa prozora, sve zbog loše izolacije prozora i zidova.

Sobe nisu imale ili nisu radili prekidači za pomoć u slučaju da nekom pozli. Ovo je kod tužitelja izazivalo konstantan strah i nelagodu, osobito ako se uzme u obzir kako na Odjelima nema nikakve raspodjele zatvorenika prema utvrđenim kaznenim djelima pa je tako tužitelj bio smješten i s osuđenicima za krvne delikte. Isto tako, kao što je naprijed izneseno, zdravi zatvorenici nisu odvojeni od onih koji boluju od prenosivih bolesti pa je veliki broj ovisnika koji boluju od hepatitisa boravio u sobama sa zdravim osobama te je tek o njihovoj dobroj volji ovisilo hoće li obavijestiti ostale zatvorenike o svojoj bolesti. Naravno da je ovo kod tužitelja izazivalo konstantan osjećaj zabrinutosti i straha.

Osim navedenih higijenskih uvjeta u zatvoreničkim sobama bilo je žohara i mrava, dok je u dvorištu za vrijeme šetnje bilo štakora.

Tužitelj je za cijelo vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu spavao na krevetima sa starim, lošim madracima, zbog kojih je imao bolove u leđima.

Provođenje 22 sata dnevno unutar jedne prostorije u kojoj na zatvorenika otpada svega 2,37 m2 i 5,63 m3 prostora, kao i svi gore navedeni razlozi te ponašanja pojedinih službenika, dovelo je kod tužitelja do nesanice i depresije. Ističe da su opisani uvjeti (osobito stres koji isti uzrokuju) kod tužitelja izazvali bolest štitne žlijezde, zbog čega je tužitelj u razdoblju od 28.08.2012. do 04.10.2012. boravio u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, a niti u navedenoj bolnici smještajni uvjeti nisu u skladu s zakonskim standardima te se tužitelj i u tom dijelu poziva na naprijed istaknuto vezano za uvjete u Zatvoru u Zagrebu. Vezano uz nastanak bolesti štitne žlijezde kao i samo liječenje iste bolesti, tužitelj ističe kako mu nije bila pružena adekvatna medicinska skrb.

Ističe da je 1056 dana proveo u neadekvatnim uvjetima.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (ročište 27.2.2026. tj. podnesak 13.3.2023. list 129 spisa) traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti 12.613,97 eur sa zakonskim zateznim kamatama od 2.12.2015. do isplate te mu naknaditi parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu (list 33-38 spisa) ističe budući da je zahtjev za mirno rješenje spora podnesen 1. prosinca 2015. prigovor zastare potraživanja naknade štete za razdoblje prethodno 1. prosincu 2012., a sve primjenom Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) temeljem kojeg potraživanje naknade štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

Nadalje, ističe da su za vrijeme izdržavanja kazne bili ispunjeni uvjeti u odnosu na:

1. smještajni kapacitet kao i mogućnost održavanja osobne higijene zatvorenika (članak 74. i 76. stavak 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (NN 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 56/13, 150/13),

2. opremljenost zatvora sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (članak 74. stavak 5. navedenog Zakona),

3. pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite podnositelja zahtjeva.

Ističe da su svi navodi o neadekvatnom smještaju i navodnoj patnji tužitelja tijekom izdržavanja kazne zatvora paušalni.

Ističe da se tužitelj nalazio u Zatvoru u Zagrebu u svojstvu istražnog zatvorenika od 20. kolovoza 2011. do 31. siječnja 2012., a potom od 2.siječnja do 20. kolovoza 2014.

Tijekom navedenih razdoblja bio je smješten kako slijedi:

-od 20. do 26. kolovoza 2011. na II zatvoreničkom odjelu u sobi 31 s 4-5 istražnih zatvorenika

-od 26. kolovoza 2011. do 31. siječnja 2012. na III zatvoreničkom odjelu u sobi 46 s 5-6 zatvorenika,

-od 2. siječnja do 20. kolovoza 2014. na III zatvoreničkim odjelu u sobi 52 s 4-5, ponekad 6 istražnih zatvorenika.

Sve sobe u kojima je tužitelj bio smješten su površine 21,10 m² i volumena 49,80 m³, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, imaju četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m².

Sobe su također opremljene sanitarnim čvorom s umivaonikom i ogledalom te priključcima na toplu i hladnu pitku vodu.

Tijekom boravka u istražnom zatvoru na tužitelja su se primjenjivale odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku o načinu izvršavanja istražnog zatvora te podredno provedbeni propis, odnosno Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora.

Nadalje, ističe da je tužitelj na temelju rješenja nadležnog županijskog suda prvi puta upućen u Centar za dijagnostiku u Zagrebu 31. siječnja 2012. te je u istom boravio do 22. veljače 2012. Centar za dijagnostiku u Zagrebu je posebno kazneno tijelo locirano na istoj adresi kao i Zatvor u Zagrebu. Navedeni Centar koristi prostorije za smještaj zatvorenika na V. zatvoreničkom odjelu. Tijekom boravka u Centru za dijagnostiku bio je smješten u sobama broj 85 s pet do šest, a ponekad i sedam zatvorenika i to od 31. siječnja do 17. veljače 2012., dok je od 17. veljače do 22. veljače 2012. bio smješten u sobi broj R6 sa šest do deset zatvorenika. Soba broj 85 je istih dimenzija kao i prethodno opisane sobe u kojima se tužitelj nalazio tijekom istražnog zatvora.

Soba R6 je površine 44 m² i volumena 113 m³, a sanitarni čvor površine 2,14 m² odvojen je od ostatka sobe zidom visine 140 cm. U sobi ima 8 prozora visine 86 i širine 67 cm, prozori se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje i kroz iste se vrši i dotok danjeg svjetla. Soba je opremljena s 2 stola i 5 klupa za sjedenje te odgovarajući broj stolica ovisno o broju zatvorenika koji su smješteni u sobi. Svaka osoba, bez obzira na kaznenopravni status, po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebi. Ovisno o broju zatvorenika smještenih u sobu, sobe se opremaju odgovarajućim brojem kreveta, ormarića (tzv. kazeta) za pohranjivanje osobnih stvari zatvorenika, sa stolovima i klupama za sjedenje, kao i odgovarajućim brojem stolica.

Dezinsekcija zatvorskog objekta provodi se najmanje šest puta godišnje i po neposredno ukazanoj potrebi.

Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama.

Prema dnevnom rasporedu zatvorenicima je svakodnevno omogućeno pranje tijela, jer u zatvoreničkim sobama imaju stalno dostupnu pitku (hladnu i toplu) vodu, što omogućuje dodatno održavanje higijene, a tuširanje u kupaonicama je omogućeno najmanje dva puta tjedno.

Čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja se u zatvorskoj praonici rublja, a prema dnevnom rasporedu za zatvorenike obavlja se svakih 15 dana.

Svakom zatvoreniku pri dolasku u zatvor te za vrijeme boravka u istom omogućene su potrepštine za održavanje osobne higijene.

Objekt zatvora nije klimatiziran. Temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se regulira centralno grijanje s automatikom, a ljeti se zatvorenicima omogućava korištenje ventilatora.

Nadalje, navodi da je tužitelj boravio u Zatvorskoj bolnici od 28. kolovoza do 4. listopada 2012. na internom odjelu, zaprimljen iz Zatvora u Zagrebu.

Tužitelj je boravio i u sobi 206 na drugom katu s još najviše 5 pacijenata, ovisno o popunjenosti odjela. Soba je površine 28,83 m², prostornosti 89,37 m³, visine 310 cm, sa 3 prozora dimenzija 100x160 cm. U svim sobama kroz prozore je omogućen ulaz prirodnog svjetla i svježeg zraka. Rasvjeta u sobama je optimalna i omogućavaju adekvatnu vidljivost. Sobe se zagrijavaju radijatorom.

Dobrom organizacijom rada, rasporedom dnevnih aktivnosti i angažmanom zdravstvenog osoblja osobna higijena i njega zatvorenika održava se sukladno zdravstvenim standardima.

Za vrijeme boravka u Zatvorskoj bolnici zatvorenik se nije prituživao upraviteljici.

Nadalje, tuženik ističe da su uvjeti boravka u Zatvorskoj bolnici u potpunosti sukladni Zakonu. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i obvezati tužitelja da naknadi tuženiku troškove parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz u zahtjev za odobravanje pravne pomoći podnositelja HŽ uz potvrdu o primitku preporučene pošiljke Hrvatske pošte od 22.2.2016., povratnicu iz koje proizlazi primitak Ureda državne uprave zagrebačke 23.2.2016., zahtjev za mirnim rješenjem spora tužitelja u svezi naknade štete zbog povrede prava osobnosti radi uvjeta u zatvoru u Zagrebu zaprimljen kod Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel 1.12.2015., dopis ODO u Zagrebu, Građansko-upravni odjel od 25.1.2016. punomoćniku tužitelja u svezi zahtjeva za mirnim rješenjem spora, izvješće Ustavnog suda RH o uvjetima života u zatvorima, rješenje Županijskog suda u Varaždinu Ik I 807/11-4 od 19.1.2012., rješenje Ik I. 275/10-5 kojim se prihvaća zahtjev za sudsku zaštitu zatvorenika OŽ, rješenje Županijskog suda u Varaždinu Ik. I 275/10-8, Kž I-121/12-3 u postupku izvršavanja kazne zatvora prema zatvoreniku OŽ kojim se odbija kao neosnovana žalba Kaznionice u Lepoglavi, dopis Ministarstva pravosuđa RH, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu ovome sudu Klasa:702-01/16-01/01, Ur.broj.:573-02-17-5 od 25. travnja 2017. ovome sudu kojem se dostavljaju nakon provjere u propisanim evidencijama podaci za tužitelja, dopis Općinskog suda u Rijeci sa prilogom-dopisom Ministarstva pravosuđa RH, Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Rijeci od 20. lipnja 2017. Općinskom sudu u Rijeci, dopis Ministarstva pravosuđa RH Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu ovome sudu od 6. lipnja 2018., podaci JRO RH (MUP) za tužitelja, dopis Ministarstva pravosuđa RH Kaznionici u Lepoglavi (list 86), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Kaznionice u Lepoglavi od 1.3.2025. ovome sudu (list 100 spisa), potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad ranijeg punomoćnika tužitelja, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja zamolbenim putem kod Općinskog suda u Varaždinu, nalaz i mišljenje dao je sudski vještak specijalist psihijatar, subspecijalist forenzičke i biologijske psihijatrije prim. Gordan Makarić, dr.med., proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ŠŽ, PŽ i HŽD, odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu u spisu te su stranke predložile (ročište 27. veljače 2026. – list 193 spisa) zaključiti glavnu raspravu- dakle suditi temeljem stanja spisa.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

5. Iz podataka Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za zatvorski sustav, Zatvor u Zagrebu od 25. travnja 2017. ovome sudu (list 48-50 spisa) Klasa:702-01/16-01/01, Ur.broj:573-02-17-5 navodi se da je tijekom navedenih razdoblja tužitelj bio smješten kako slijedi:

-od 20. do 26. kolovoza 2011. godine na II zatvoreničkom odjelu u sobi 31 s 4-5 istražnih zatvorenika,

-od 26. kolovoza 2011. godine do 31. siječnja 2012. godine na III zatvoreničkom odjelu u sobi 46 s 5-6 istražnih zatvorenika,

-od 02. siječnja do 20. kolovoza 2014. godine na III zatvoreničkom odjelu u sobi 52 s 4-5, ponekad 6 istražnih zatvorenika.

Sve sobe u kojima je tužitelj bio smješten su površine 21,10 m² i volumena 49,80 m³, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, imaju četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m².

Sobe su također opremljene sanitarnim čvorom s umivaonikom i ogledalom te priključcima na toplu i hladnu pitku vodu.

Tijekom boravka u istražnom zatvoru na tužitelja su se primjenjivale odgovarajuće odredbe Zakona o kaznenom postupku o načinu izvršavanja istražnog zatvora te podredno provedbeni propis, odnosno Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora.

Tužitelj je na temelju rješenja nadležnog županijskog suda prvi puta upućen u Centar za dijagnostiku u Zagrebu 31. siječnja 2012.g., te je u istom boravio do 22. veljače 2012.g. Centar za dijagnostiku u Zagrebu je posebno kazneno tijelo locirano na istoj adresi kao i Zatvor u Zagrebu. Navedeni Centar koristi prostorije za smještaj zatvorenika na V. zatvoreničkom odjelu. Tijekom boravka u Centru za dijagnostiku bio je smješten u sobama broj 85 s pet do šest a ponekad i sedam zatvorenika i to od 31. siječnja do 17. veljače 2012.g., dok je od 17. veljače do 22. veljače 2012.g. bio smješten u sobi broj R6 sa šest do deset zatvorenika. Soba broj 85 je istih dimenzija kao prethodno opisane sobe u kojima se podnositelj zahtjeva nalazio tijekom istražnog zatvora.

Soba R6 površine je 44 m² i volumena 113 m³, a sanitarni čvor površine 2.14 m² odvojen je od ostatka sobe zidom visine 140 cm. U sobi ima 8 prozora visine 86 i širine 67 cm, prozori se mogu otvoriti čime je omogućeno prozračivanje i kroz iste se vrši i dotok danjeg svjetla. Soba je opremljena s 2 stola i 5 klupa za sjedenje te odgovarajući broj stolica ovisno o broju zatvorenika koji su smješteni u sobi.

Svaka osoba, bez obzira na kaznenopravni status, po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebi. Ovisno o broju zatvorenika smještenih u sobu, sobe se opremaju odgovarajućim brojem kreveta, ormarića (tzv. kazeta) za pohranjivanje osobnih stvari zatvorenika, sa stolovima i klupama za sjedenje, kao i odgovarajućim brojem stolica.

Dezinsekcija zatvorskog objekta provodi se najmanje šest puta godišnje i po hitnoj potrebi.

Objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike, te svi zatvorenici, neovisno o statusu, dnevne obroke hrane konzumiraju u zatvoreničkim sobama.

Budući se tužitelj u Zatvoru u Zagrebu nalazio u statusu istražnog zatvorenika za njega nije osnovan osobnik koji se osniva samo za osobe koje se nalaze na izvršavanju kazne zatvora sukladno Zakonu o izvršavanju kazne zatvora.

6. Tužitelj zamolbeno saslušan kod Općinskog suda u Varaždinu (list 152-153 spisa) u svom iskazu navodi da je u Zatvoru u Zagrebu boravio u ćeliji sa 6 ili 7 zatvorenika i tako konstantno kroz svih 1056 dana. Nadalje, navodi da se dogodilo da bi dva-tri dana jedan krevet bio slobodan, ali ne više od toga. S obzirom da je soba bila površine 18-20 m2 te zbog toliko zatvorenika u sobi uglavnom nekolicina njih nisu niti mogli jesti za stolom nego su jeli na krevetima. U sklopu ćelije je i otvoreni WC bez ikakve pregrade tako da su se u sobu širili neugodni mirisi, a posebno u ljetnim mjesecima. Cijeli taj njegov odjel od cca. 100 zatvorenika imao je dva ili tri tuša i to uz mogućnost tuširanja dva puta u 7 dana time da u zimskim mjesecima ponekad i nije bilo tople vode. U ćeliji je boravio 22 sata dnevno konstantno sa mogućnošću jednog do dva sata šetnje na otvorenom. Zatvor nije imao dnevni boravak niti druge sadržaje odnosno prostorije gdje bi mogli provoditi vrijeme izvan ćelije. Higijenu ćelije održavali su koliko su mogli s obzirom na broj korisnika ćelije međutim, i neovisno od toga soba je bila puna stjenica, nalazili su i žohare, a ponekad i miševe. Prehrana je bila vrlo loša. Nadalje, navodi kako može reći da je hrana bila nejestiva, neovisno od toga što su dobivali i voće i povrće. Usporedbe radi, ističe da je izdržavao kaznu zatvora i na Golom otoku od 4 godine gdje je prehrana bila neusporedivo bolja. Tokom ljetnih mjeseci temperatura je u sobi bila i do 30 stupnjeva jer nisu imali klima uređaj, a na prozore su stavljali kartone da koliko toliko ublaže ulazak sunca. Tokom zimskih mjeseci zbog loših prozora i nekvalitetno izgrađene zgrade, temperatura je u sobi znala biti i ispod nule. Bolovao je na štitnjaču, ne zna točnu dijagnozu, odnosno misli da se radilo o hipertireozi i tek kad je smršavio na 53 kilograma, omogućeno mu je liječenje u Svetošimunskoj bolnici gdje je proveo na liječenju jedan i pol mjesec. Točnije, tek kad se onesvijestio u ćeliji i pao s kreveta, omogućeno mu je bolničko liječenje. Nadalje, navodi da je točno da bolnica ima osiguranog liječnika, međutim zbog broja zatvorenika nekada je i nemoguće doći do njega upravo u onaj dan kada se osjećao loše ili imao neke zdravstvene poteškoće. I odjel VII i VIII bili su jednako loši odnosno isti uvjeti koje je opisao. U ćeliji su se znali dosta puta posvađati upravo iz razloga jer ih je bilo previše zatvorenika u jednoj ćeliji. Ističe da po ćeliji nije bilo moguće prošetati jer su imali na raspolaganju dva metra u jednom smjeru i dva metra u drugom smjeru no to nije dovoljan prostor za kretanje njih sedmero. Točnije i manje mjesta za kretanje kad se uzme u obzir i namještaj dakle kreveti, stol, stolice i četiri ili pet ormara. Ne radi se o klasičnim ormarima nego o željeznim kazetama u koju su stvari stavljali po dvoje zatvorenika.

Ističe da postoje dvije klupe na kojima mogu sjediti po dvije osobe tako da ostali u ćeliji ne mogu sjediti za stolom pa onda prakticiraju da se mijenjanju. Uglavnom sjede ili leže u krevetu i čekaju da izađu u šetnju. Hrana se donese za sve zatvorenike, a oni koji prvi zauzmu mjesto kod stola jedu za stolom, a ostali na krevetima. Ističe da je bio u ćeliji i sa osuđenicima za kaznena djela ubojstva, kaznena djela na štetu maloljetnika odnosno pedofilima, različitim manijacima s kojima se nije dobro slagao, s time da je on služio kaznu zatvora uglavnom zbog krađa. Nadalje, navodi da su madraci na krevetima stari po nekoliko godina, kao i jastuci, a deke se moguće peru jedanput godišnje, tako da je deke i posteljinu naručivao od kuće. Posteljina je zatvorska uglavnom i poderana. Madraci su nekvalitetni i od njih su ga boljela leđa. S njima je u sobi bio jedno vrijeme i zatvorenik koji je bolovao od hepatitisa i to više njih, a isto tako i od tuberkuloze tako da su ih pokušavali odvojiti koliko su mogli od sebe i čistiti WC redovno iza njih. Uzimao je lijekove za smirenje pa konkretno apaurin, misar jer je moguće u takvim uvjetima izdržati oko mjesec dana no tada se više osoba ne osjeća dobro. Sud je prihvatio one tvrdnje tužitelja koje nisu u suprotnosti sa ostalim dokazima provedenim tijekom postupka te priloženom dokumentacijom.

7. U ovom predmetu provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku prim. Gordanu Makariću, dr. med. specijalisti psihijatru, subspecijalisti forenzičke i biologijske psihijatrije koji je svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, objektivno, jasno i obrazloženo pa ga stoga sud prihvaća, a i stranke su (list 193 – ročište 27.2.2026.) suglasno istakle da prihvaćaju nalaz i mišljenje vještaka. Na osnovi nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj u okolnostima predmetnih događaja, opisanih u tužbi, mogao razviti intermitentnu simptomatiku poremećaja prilagodbe (F43.2). Naime, u navedenim je okolnosti mogao biti izložen situacijama određenog stresogenog potencijala, uvažavajući subjektivni osjećaj osujećenosti u okviru zatvorskih uvjeta, kao i objektivne dimenzije izloženosti gubitku slobode. Između štetnog događaja i razvoja vjerojatnog psihičkog poremećaja, postoji vjerojatnost izravne uzročno-posljedične veze. Slijedom navedenog, u tužitelja je došlo do vjerojatne povrede duševnog zdravlja:

Tužitelj je tijekom navedenog razdoblja mogao trpjeti povremeni oscilirajući osjećaj neugode i tjeskobe slabijeg intenziteta, kumulativno 6 mjeseci.

Tužitelj je tijekom navedenog razdoblja mogao trpjeti duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti kumulativno u visini od 3%, te je u tom omjeru morao ulagati pojačane napore.

8. Svjedok KŽ (list 186-188 spisa – ročište 11.11.2025.) u svom iskazu navodi da ne poznaje HŽ tj. tužitelja u ovom postupku, a nakon predočenja dopisa Zatvora u Zagrebu ovome sudu od 25.4.2017. (list 48-50 spisa) ističe da je kao upravitelj Zatvora u Zagrebu potpisao taj dopis, a na traženje suda i nakon provjere u propisanim evidencijama. Ističe da je bio zaposlen u Zatvoru u Zagrebu, dr. Luje Naletilića 1 tada tj. u vrijeme pisanja dopisa od 25.4.2017. kao upravitelj. Ističe da ne može točno precizirati razdoblja u kojima je radio na raznim radnim mjestima u Zatvoru u Zagrebu u svojstvu pravnika. Često se očitovao sudovima kao upravitelj zatvora o uvjetima u Zatvoru u Zagrebu. Ostaje kod svega što je navedeno u predmetnom dopisu od 25.4.2017. koji mu je predočen i priložen spisu na listu 48-50. Pojašnjava da je zapravo uz njegovo odobrenje potpisala JŽ njegova pomoćnica. Nadalje, navodi da je sada u mirovini i više nije zaposlenik Zatvora u Zagrebu, a nikada nije bio zaposlenik Zatvorske bolnice u Zagrebu u Svetošimunskoj ulici.

Pojašnjava da broj zatvorenika se podijeli sa 4m2 i dobije se kapacitet tj. broj koji se može smjestiti na način da bi se ispoštovao standard smještaja. Ističe da ne zna napamet kolika je bila površina zatvora u razdoblju dok je on bio upravitelj. To je podatak koji se mijenjao jer su neke prostorije prenamijenjene u zatvorski prostor odnosno u prostor za smještaj zatvorenika. Prostor u kojem su okrivljenici bili smješteni na izdržavanju kazne zatvora u razdoblju kada je on bio upravitelj, a u odnosu na ranije razdoblje od 2011. do 2014. nisu povećavani. Zatvor kao ustanova ne može povećavati prostor jer je to u nadležnosti RH. Interne kontrole uvjeta smještaja provodile su se svakodnevno, a o inspekcijskim provjerama evidenciju vodi Središnji ured uprave za zatvorski sustav. Zatvorenici su imali pristup vodi, svjetlu i zraku 24 sata na dan. Za šetnju su imali osigurana 2 sata vremena. Prostorije same po sebi zadovoljavale su standardne kriterije i imali su pristup toploj vodi, sanitarnom čvoru, hrani tj. minimalno tri obroka dnevno, a po prijedlogu liječnika za određene zatvorenike i više od toga. U zimskom razdoblju grijanje je bilo 24 sata osigurano, a hlađenje nije bilo osim provjetravanja. O pritužbama zatvorenika na uvjete smještaja vode se evidencije i bilo je takvih pritužbi te ovisno o vrsti pritužbe nadležne službe zatvora su pripremale stručni odgovor. Smatra da uvjeti u zatvoru nisu bili loši, a on sada ne može precizirati razdoblja u kojima je točno proveo vrijeme zaposlenja, a u zatvorskom sustavu se zaposlio 1990. godine. Konkretno u Zatvoru u Zagrebu je radio na pravnim poslovima 1990. do 2001. pa ponovno od 2004. u kontinuitetu do mirovine s time da je imao privremene premještaje u Središnji ured uprave za zatvorski sustav kad je bio pomoćnik upravitelja 2013. do 2014. otprilike no više nije siguran u razdoblja. Ističe da je obilazio prostore zatvora i uvjerio se u uvjete u zatvoru. Ističe da nije sporno da u istoj prostoriji postoji sanitarni čvor i obavlja se prehrana.

9. Svjedok IŽ (list 188 spisa – ročište 11.11.2025.) u svom iskazu navodi da je bio zaposlen u razdoblju od 2002. do 2022. u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, Svetošimunskoj ulici i poznato mu je ime tužitelja no ne može ga povezati sa izgledom niti se sjeća zbog većeg broja pacijenta te osobe. Radio je kao internista u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu. Nadalje, navodi da su uvjeti boravka u Zatvorskoj bolnici za zatvorenike odnosno pacijente bili primjereni. Što se tiče nedostatka prostora, svjetla i ventilacije i eventualnog lošeg utjecaja na zdravlje ističe da ne može sa stručne strane potvrditi direktnu i jasnu medicinsku povezanost sa uvjetima boravka ili sa konkretnim tužiteljem. Nadalje, navodi da se u Zatvorskoj bolnici postupalo medicinski stručno i etično. Uvijek se pazilo u postupanju sa zatvorenicima jer je bilo općepoznato da su skloni tužbama i stalno su ih obilazili odvjetnici, a dolazile su i kontrole iz Ministarstva zdravstva redovito godišnje. Bilo je primjedbi tih kontrola, a bilo je vezano na volumen prostora što pripada jednom zatvoreniku međutim oni tehnički to nisu mogli ispraviti u Zatvorskoj bolnici. Ističe da je već tri godine u mirovini.

10. Svjedok HŽD (list 192-193 spisa - ročište 27.2.2026.) u svom iskazu navodi da se ne sjeća osobe po imenu HŽ. Ističe da je viša stručna savjetnica za tretman u Zatvorskoj bolnici u Zagrebu, Svetošimunska ulica u razdoblju od 2006. pa nadalje i kroz svoj posao prati izvršavanje kazne zatvora i da li je zatvorenicima omogućen kontakt sa vanjskim svijetom, piše izvješća u slučaju prekida kazne, uvjetnog otpusta, vodi evidencije (osobnik zatvorenika) vezano za molbe zatvorenika koje se odobravaju, razgovara sa zatvorenicima. U razdoblju u kojem je ona viša stručna savjetnica za tretman u Zatvorskoj bolnici poznato joj je da su uvjeti boravka u Zatvorskoj bolnici u redu odnosno zatvorenici su smješteni u bolesničkim sobama, a pročitala je izvješće bolnice i vidjela da je tužitelj HŽ bio smješten u bolesničkoj sobi od 29 m2 i tu je bilo smješteno 5-6 zatvorenika ovisno o brojnom stanju odnosno potrebama. I 2011. i 2012. i 2014. uvijek su bolesničke sobe imale krevete i noćni ormarić, stol za jesti kada dođe hrana u sobu i uvijek se u sobi jelo, a sanitarni čvor se nalazio i nalazi na hodniku. Ne zna je li bila zadovoljena površina od 4m2 po zatvoreniku i ne sjeća se točno koliko je bilo kreveta. Ističe da je inače bilo omogućeno 2 sata šetnje po šetnici izvan zgrade, a što je ovisilo o zdravstvenom stanju i želji samog zatvorenika te vremenskim uvjetima. Ističe da se ne bavi zdravstvenim stanjem zatvorenika niti ima pristup zdravstvenom kartonu zatvorenika, ističe da su u sobi postojali adekvatni higijenski uvjeti i ventilacija. Nadalje navodi da se organizira posebni program za zatvorenike i za to je organiziran grupni rad, a zatvorenici koji dođu samo na liječenje sa njima se individualno razgovara. Ističe da su svi zatvorenici u istim uvjetima boravili, a jesu li uvjeti u kojima je boravio tužitelj mogli posebno utjecati na njegovo dostojanstvo i psihičko stanje ne zna.

11. Sud je prihvatio one tvrdnje tužitelja i svjedoka koje su međusobno povezane a nisu u suprotnosti sa ostalim provedenim dokazima tj. dokumentacijom priloženom u spisu pa su stoga uvjerljive.

12. Navodi tužitelja da je bio u ćeliji sa osuđenicima za teža kaznena djela od onih koje je sam počinio i sa bolesnim zatvorenicima koji boluju od prenosivih bolesti što je kod njega izazvalo osjećaj zabrinutosti i straha su životno uvjerljivi i logični, a tvrdnje da mu nije bilo osigurano najmanje 4m2 i 10m3 prostora nisu u suprotnosti sa tvrdnjama tuženika o poteškoćama koje se odnose na manjak kvadrature i prostornost ćelije.

Cjelokupna površina ćelije mora biti takva da dopušta pritvorenicima slobodno kretanje između dijelova namještaja, a to kako proizlazi iz stanja spisa nije uvijek bilo omogućeno. Niska razina osobnog prostora u kojoj je bio prisiljen boraviti u Zatvoru u Zagrebu uz neodgovarajuće uvjete glede temperature i sanitarne zaštite u svojoj ukupnosti, a uvažavajući i rezultate medicinskog vještačenja( uvažavajući stupanj smanjenja životnih aktivnosti, njegovu životnu dob, trajanje posljedica) povrijedile su osobnost tužitelja koja se štiti čl. 1046. ZOO. Šteta je i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Kako je nesporno zahtjev za mirnim rješenjem spora podnesen 1.12.2015., tuženik osnovano ističe prigovor zastare potraživanja naknade štete za razdoblje prethodno 1.12.2012., a sve primjenom čl. 230. Zakona o obveznim odnosima - dalje ZOO (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23) kojom

(1) tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

((2) u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala).

Dakle, prava tužitelja njegovim smještajem nisu ciljano i namjerno uskraćena, već su očito posljedica objektivnih okolnosti.

Nema dokaza da ne bi bili zadovoljeni svi uvjeti glede kvalitete i količine prehrane, opskrbe pitkom vodom ili da bi bila uskraćena kakva liječnička skrb, a postojala je mogućnost šetnje do dva sata dnevno na otvorenom.

Prostorije u kojima zatvorenici borave održavaju sami zatvorenici, a uredno ih se zadužuje za sredstva za čišćenje.

Uvažavajući opisana smještajna razdoblja u Zagrebu i navedene površine sobe (navedene i nesporne po tuženiku) tj. povremeno smanjenje minimalnog prostora ispod 4m2 odnosno 3-4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku, ukazuje da se radi o snažnom čimbeniku u ocjeni prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru, a osobito uvažavajući i druge aspekte neodgovarajućih uvjeta (tj. da se u sklopu ćelije nalazio sanitarni čvor, ali da se u sobi ujedno i konzumirala hrana što je boravak u malom prenapučenom prostoru činilo vrlo neprimjerenim.

Prema tome cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja sud dosuđuje tužitelju iznos od 1.195,00 eur, a temeljem odredbe čl. 1103 ZOO Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23 i zakonsku zateznu kamatu od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku tj. kako je zatraženo od 2.12.2015.

13. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 11.418,97 eur kao previsoko postavljenim sa zakonskim zateznim kamatama od 2.12.2015. do isplate. Pri ocjeni da li je riječ o nečovječnom i ponižavajućem postupanju koje predstavlja takvu povredu koja opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u smislu odredbe čl. 1100 st. 1. u svezi čl. 19. st. 1. ZOO (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 , 156/22 i 155/23) moraju se uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na kvalitetu života zatvorenika u određenoj zatvorskoj ustanovi pa se ne prihvaćaju tvrdnje prema kojima već i sam smještaj u zatvoreničku sobu u kojoj svakom zatvoreniku nije osiguran minimum zakonom propisane površine prostora, uvijek i u svakom slučaju dovode do navedene povrede.

Stoga je sud cijeneći duljinu navedenog smještaja, ali uvažavajući i sve ostale okolnosti konkretnog slučaja u kojima je tužitelj izdržavao kaznu tijekom relevantnog vremenskog razdoblja i koji su primjereni uvjetima za izdržavanje zatvorske kazne, odlučio kao u izreci ove odluke.

14. Kamatna stopa teče do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a, a od 1.1.2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

15. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl. 154. st. 2 ZPP.

Tužitelj je samo djelomično uspio u sporu pa mu onda sukladno tome pripada pravo na trošak.

U ovoj parnici tuženik je osporavao i osnovu tužbenog zahtjeva tvrdeći da tužitelj nema pravo na naknadu štete, a osporavao je i visinu zahtjeva.

Glede osnove zahtjeva tužitelj je uspio u sporu 100%, a glede visine 9,47% (1.195,00 eur/12.613,97 eur) što znači da tužiteljev konačni uspjeh iznosi 54,73% (100% + 9,47%/2), a uspjeh tuženika 45,27%. Kada se od uspjeha tužitelja odbije uspjeh tuženika u sporu, tada proizlazi da je u skladu sa odredbom čl. 154. st. 2 ZPP, tuženik dužan tužitelju naknaditi 9,46% tužiteljevog troška koji je bio potreban za vođenje parnice.

Tužitelju je priznat samo potrebni trošak i to za

-sastav zahtjeva za mirnim rješenjem spora po tbr. 32 – 100 bodova

-sastava tužbe od 6.4.2016. po tbr. 8/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 7.11.2016. po tbr.9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 5.6.2017. po tbr.9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 12.12.2017. po tbr.9/5 – 25 bodova

-zastupanja na ročištu 8.3.2018. po tbr.9/5 – 25 bodova

-zastupanja na ročištu 4.6.2018. po tbr.9/5 – 25 bodova

-zastupanja na ročištu 6.9.2018. po tbr.9/5 – 25 bodova

-zastupanja na ročištu 17.2.2021. po tbr.9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 7.3.2023. po tbr.9/1 – 100 bodova

-sastav podneska od 13.3.2023. po tbr. 8/1 – zatraženih 25 bodova

-zastupanja na ročištu 26.9.2024. po tbr. 9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 21.11.2024. po tbr. 9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 5.9.2025. po tbr. 9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 11.11.2025. po tbr. 9/1 – 100 bodova

-zastupanja na ročištu 27.2.2026. po tbr. 9/1 – 100 bodova

-trošak PDV 25% 612,50 eur

-trošak sudske pristojbe za tužbu 172,54 eur po tbr. 1 t.1 TSP

-trošak sudske pristojbe za presudu 172,54 eur po tbr. 2 t.1 TSP što iznosi 3.407,58 eur pa kako je tužitelj uspio sa 9,46% valjalo mu je dosuditi 322,36 eur + troškove vještačenja u cijelosti u iznosu od 199,08 eur – list 149 spisa ili sveukupni parnični trošak tužitelju u iznosu od 521,44 eur.

Nije mu priznat trošak predujma za dovođenje povodom zamolbenog saslušanja jer nema dokaza podmirenja navedenog troška niti dokaza visine troška, a osim toga za lišenje slobode osobno je odgovoran pa troškovi dovođenja radi vlastitog saslušanja padaju na njega.

Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu, 10. travnja 2026.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

pun. stranaka