Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1751/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina-Dadasović kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Boris Gregović i dr. iz Rijeke, protiv tuženika Sava osiguranje, društvo za osiguranje d.d. – podružnica Hrvatska, R. Frangeša Mihanovića 9, Zagreb OIB: 45237012600, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-347/2022-59 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: Pn-347/2022-59 od 19. srpnja 2024., u točkama I, II i III izreke.

II. Odbijaju se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka te zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom tuženiku naloženo da na ime naknade štete isplati tužitelju iznos od 5.855,46 eur s pripadajućom zateznom kamatom te s osnove izgubljene zarade ukupan iznos od 3.785,94 eur s pripadajućim zateznim kamatama, kao i da mu naknadi trošak postupka od 2.816,25 eur s pripadajućom zateznom kamatom (točke I, II i III izreke), dok je točkom IV. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 11.987,96 eur, kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos štete od 5.855,46 eur za razdoblje od 9. svibnja 2020. do 14. listopada 2022..

2. Protiv citirane presude, i to točaka I do III izreke, tuženik podnosi pravovremenu žalbu pozivajući se na sve žalbene razloge propisane odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje ZPP) te predlaže u pobijanom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovorom na žalbu tužitelj osporava žalbene navode te predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu odluku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora zahtjev je za naknadu imovinske i neimovinske štete te izgubljene zarade proizašle iz prometne nesreće, kao štetnog događaja, u kojoj je 18. travnja 2020. tužitelj ozlijeđen, a koju je prouzročio osiguranik tuženika.

6. Iz prvostupanjske presude te stanja spisa proizlazi da nije sporan način nastanka štete, odgovornost tuženika, kao niti osnov tužbenog zahtjeva.

7. Sporna je visina naknade štete te je prvostupanjski sud iz provedenih dokaza utvrdio sljedeće:

7.1. Iz medicinskog vještačenja po vještaku dr. med. Danijel Rajačiću, specijalistu opće kirurgije, na temelju sve prikupljene i dostupne medicinske dokumentacije te pregleda tužitelja, proizlazi:

- da je tužitelj 18. travnja 2020. zadobio teške tjelesne ozljede i to višekomadni zglobni prijelom desne gležanjske kosti – talus, prijelom donje i gornje grane desne stidne kosti

– pubis, kompresivni prijelom trećeg slabinskog kralješka (LIII) te da su izvršeni pregledi urologa, ambulantni pregled traumatologa, neurokirurga, fizijatra i kirurga, da tužitelj nije bolovao od prethodnih bolesti te je bio privremeno nesposoban za rad od 18. travnja 2020. do 31. kolovoza 2022. i to isključivo vezano uz liječenje predmetnih ozljeda, da je tužitelj višemjesečno koristio rasteretno pomagalo – hodalicu i podlaktične štake te je zbog neadekvatne pokretljivosti gležnja proveden dugotrajni rehabilitacijski postupak te je prijelom uredno koštano konsolidiran;

- da je liječenje tužitelja završeno 25. kolovoza 2022. kada je stanje tužitelja definitivno;

- da je trpio fizičke bolove jačeg intenziteta osam dana u neposrednoj fazi po ozljedi, srednjeg intenziteta 25 dana te blažeg intenziteta tijekom 3 mjeseca vezano uz tjelesnu aktivnost i razgibavanje dok bolovi povremenog karaktera ulaze u trajno smanjenje životnih aktivnosti kao i da je trpio primarni, intenzivan i kratkotrajan strah u aktualnom događaju te sekundarni strah jakog intenziteta u vidu zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja 2 dana, srednjeg intenziteta 6 dana i blagog intenziteta 30 dana te da se smanjenje životnih aktivnosti očituje u dodatnom naporu pri svakodnevnim aktivnostima koje zahtijevaju intenzivni tjelesni napor, dizanje tereta, dugi hod, čučanj, zatim smanjenu pokretljivost lumbalne kralježnice i desnog gležnja uz povremenu bol pa ocjenjuje stupanj smanjenja životne i radne sposobnosti tužitelja za 14%;

- da je naruženje u vidu operacijskog ožiljka lakog stupnja povremeno lako uočljivo trećim osobama, a da je tuđa nestručna pomoć i njega bila nužna 4 sata dnevno tijekom 90 dana, te 2 sata dnevno tijekom 30 dana za obavljanje kućanskih poslova, odlazak u trgovinu i pripremu hrane kao i da su troškovi puta i liječenja opravdani u vidu prijevoza tužitelja na preglede tijekom liječenja kao i nabavku medicinskih pomagala i lijekova;

7.2. Iz medicinskog vještačenja po vještakinji dr. med. Sanji Prpić, specijalistu medicine rada, na temelju sve prikupljene i dostupne medicinske dokumentacije, a poglavito zdravstvenog kartona tužitelja, proizlazi:

- da tužitelj prije doživljene predmetne promete nezgode nije imao narušeno zdravstveno stanje, niti bolesti koje su mogle uzrokovati nastanak povreda u predmetnom štetnom događaju te da je prije predmetnog bolovanja tužitelj imao u kartonu upisano samo jedan dan bolovanja radi pregleda očiju i to 1.2.2019.;

- da su prethodno opisane povrede koje je zadobio 18.4.2020., a koje su bile teške, zahtijevale provođenje dugotrajnog dijagnostičko-terapijskog postupka, koji je uključivao bolničko liječenje, operativni zahvat, stacionarni rehabilitacijski postupak, dugotrajno provođenje ambulantnog rehabilitacijskog tretmana, a sve to je uvjetovalo i dugotrajnu privremenu nesposobnost za rad – bolovanje;

- da je tijekom trajanja bolovanja, a po sanaciji prijeloma slabinske kralježnice i prijeloma zdjelice izabrani doktor medicine opravdano i sukladno propisima izmijenio šifru bolesti po međunarodnoj klasifikaciji (MKB) i kao vodeću šifru bolesti uzroka bolovanja od 17.4.2021. uveo šifru M24.5, jer je od tada MKB šifra M24.5 –Kontraktura (Ograničena pokretljivost) desnog gležnja i glavni uzrok privremene nesposobnosti za rad, da je iz zdravstvenog kartona i medicinske dokumentacije vidljivo da su se daljnji dijagnostički postupci i liječenja provodili upravo radi posljedica prijeloma desne gležanjske kosti;

- da je liječenje uspješno provedeno tijekom i usprkos svih strogih epidemioloških mjera te da je bolovanje zaključeno 31.8.2022. te da je neovisno o mijenjanju MKB šifre bolesti kao uzroka bolovanja tijekom trajanja cjelokupnog dijagnostičko- terapijskog postupka i bolovanja tužitelja ZC, privremena nesposobnost za rad od 20. travnja 2020. - 31. kolovoza 2022. posljedica isključivo i u cijelosti štetnog događaja od l8. travnja 2020.;

7.3. Iz saslušanja tužitelja kao stranke proizlazi:

- da je teško ozlijeđen u prometnoj nezgodi 18. travnja 2020. kao motorist kada je zadobio ozljede frakture desne noge, zdjelice, pršljena, bio hospitaliziran, ležao na traumi te odlazio na fizikalnu terapiju i to na Sušak tri puta po četiri tjedna i u Crikvenicu 20 dana te da su ga na preglede vozili članovi obitelji koji su imali troškove parkiranja kao i da je udaljenost od njegove kuće do Crikvenice 25 km, a od kuće do Sušaka oko 5 km u jednom smjeru;

- da je imao trošak kreme protiv bolova kojih je potrošio 15 do 20, a svaka mast da je koštala 80 do 120 kn, da i danas koristi tablete protiv bolova koje mora nadoplatiti 10 do 20 kn, da je koristio ortopedska pomagala, hodalicu, štake i ortozu te da je na bolovanju bio dvije i pol godine te da i danas ima vijak u nozi koju ne može saviti u potpunosti;

- da je obavljao poslove skladištara i za isto bio plaćen 4.500,00 kn, a na bolovanju da mu je plaća iznosila 3.200,00 kn te da danas otežano obavlja poslove skladištara ;

- da su mu u štetnom događaju uništene majica i traperice u vrijednosti od 100,00 eura, tenisice također u vrijednosti od 100,00 eura i kaciga u vrijednosti između 450,00- 500,00 eura kao i da nije siguran ima li račune odjeće i obuće, ali da je kaciga kupljena u Italiji, a da su tenisice Adidas, da su mu kućnu njegu pružale kćer i supruga kao i da je morao ležati i mirovati te da je primao posjete patronažne sestre.

8. Temeljem tako provedenih dokaza, prvostupanjski sud tužbeni zahtjev cijeni osnovanim u visini od 5.855,46 eura na ime naknade štete i 3.785,94 eura na ime izgubljene zarade. Prvostupanjski sud smatra dosuđenu visinu razmjernom jačini i trajanju fizičkih bolova koje je tužitelj trpio te svim neugodnostima liječenja koje je tužitelj uz primarni i sekundarni strah proživio. Također uzimajući u obzir naruženje, uništene predmete i smanjenje životne aktivnosti kao posljedice štetnog događaja, kao i nestručnu pomoć koja je tužitelju bila potrebna uz ambulantne specijalističke preglede, sud je uzimajući sve relevantne okolnosti u obzir, dosudio tužitelju novčanu naknadu u gore navedenom iznosu.

9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima ističe kako su dosuđeni iznosi na ime neimovinske štete previsoko odmjereni te da nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete prihvaćenima na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 29. studenog 2002. Naime, iako navedeni orijentacijski kriteriji služe kao smjernice u određivanju visine naknade štete, oni ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade. Prvostupanjski je sud svoju odluku u pogledu visine naknade štete donio nakon savjesne i brižljive ocjene dokaza i to konkretno vještačenja dvoje vještaka medicinske struke i saslušanja tužitelja kao stranke. Pritom je uzeo u obzir težinu povrede nastale u štetnom događaju kao i posljedice proizašle iz štetnog događaja, a koje utječu na kvalitetu života tužitelja te je dosudio novčanu naknadu u skladu s utvrđenim činjenicama.

9.1. Okolnost da je prvostupanjski sud dosudio veću novčanu naknadu od propisanog matematičkog izračuna iz Orijentacijskih kriterija ne predstavlja nerazmjer između pretrpljene štete i dosuđenog iznosa. Vrhovni je sud u svojoj odluci Rev 637/2009-2 naveo: ''Ti kriteriji nisu izvor prava pa sudovi ovisno o konkretnim okolnostima naknadu nematerijalne štete mogu utvrđivati i izvan granica njima predviđenih za pojedine vidove takve štete: suprotan bi stav njima oduzimao svrhu zbog koje su donijeti – da budu ''orijentacijski'', a otklanjao bi zakonom propisanu obvezu odlučivanja o naknadi prema ''svim (individualiziranim) okolnostima slučaja'' i prema navedenim smjernicama iz odredbi 1100. Zakona o obveznim odnosima, što im nije ni bio cilj.''

9.2. Uvažavajući upravo takve individualizirane okolnosti slučaja, poput životne dobi tužitelja, težine pretrpljenih ozljeda i svih posljedica koje proizlaze iz štetnog događaja, prvostupanjski je sud pravilno postupio dosuđujući tužitelju iznos koji prelazi propisane orijentacijske okvire te je time pravilno primijenio materijalno pravo, suprotno tuženikovim navodima iz žalbe.

10. Stav je ovog suda kako prvostupanjski sud, suprotno navodima tuženika, nije prekoračio tužbeni zahtjev time što je tužitelju dosudio viši iznos od potraživanog na ime imovinske štete, konkretnije uništenih predmeta i troškova puta i liječenja. Naime, iako je tužitelju umjesto potraživanih 530,89 eura na ime troškova puta i liječenja dosuđeno 600,00 eura, kao što je na ime uništenih predmeta dosuđeno 600,00 eura umjesto potraživanih 597,25 eura, dosuđeni su troškovi ostali unutar okvira cjelokupnog tužbenog zahtjeva. Obzirom na to da je tužitelj postavio konačni tužbeni zahtjev na način da je naknadu na ime imovinske i neimovinske štete potraživao u jedinstvenom novčanom zahtjevu, dok je zahtjev za naknadom izgubljene zarade istaknuo odvojeno (list 354. spisa), nisu točni navodi tuženika da bi ovakvim postupanjem suda došlo do apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točke 12. Nastavno na navedeno, granica se odlučivanja ne promatra po pojedinim stavkama, nego po ukupno postavljenom zahtjevu te je prvostupanjski sud, slijedom navedenog, ispravno dosudio visinu novčane naknade.

11. Također, žalbene navode tuženika - da je obrazloženje pobijane presude nerazumljivo, da su razlozi o odlučnim činjenicama u suprotnosti s materijalnim dokazima u spisu te da se presuda ne može ispitati, ovaj sud smatra neosnovanima. Prvostupanjska je presuda donesena u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, obrazloženje pobijane presude razumljivo je i u potpunosti utemeljeno na provedenim dokazima kao i na dokumentaciji koja čini sastavni dio spisa. Prvostupanjski je sud u svom obrazloženju dovoljno jasno i u potpunosti činjenično točno potkrijepio odluku o tužbenom zahtjevu i provedenim dokazima. Stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika o povredi iz čl. 354. st. 2. t. 11., kao i čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

12. Pravilna je i odluka o dosuđenom tijeku zateznih kamata. Naime, pri donošenju odluke o tijeku zateznih kamata na dosuđenu imovinsku štetu, a koja proizlazi iz događaja vezanog za obvezno osiguranje u prometu, sud je dužan cijeniti odredbu članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje u tekstu ZOOP) kako je to pravilno i učinio prvostupanjski sud. Budući da je liječenje tužitelja završilo nakon podnesenog odštetnog zahtjeva, prvostupanjski je sud u konkretnom slučaju pravilno dosudio zatezne kamate tekuće od dana podnošenja tužbe, kada je tužiteljevo stanje postalo konačno te je time ispravno primijenio materijalno pravo.

13. Neosnovano tuženik ističe da podnesci od 16. listopada 2023., 13. ožujka 2021. i 31. svibnja 2024. nisu bili potrebni za vođenje spora. Naime, sadržaj navedenih podnesaka vezan je uz prilaganje potvrde prvostupanjskom sudu o plaćenim sudskim pristojbama, koje, na temelju čl. 5. st. 5. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' , br. 118/18., 51/23.) predstavljaju podneske važne za vođenje postupka.

14. Neosnovani su i navodi kojima tuženik zahtijeva da mu se naknadi trošak nastao zbog smanjenja tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 158. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučaju povlačenja tužbe ili odricanja od tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, trošak postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Cijeneći navedenu zakonsku odredbu, tužitelj nije u obvezi naknaditi parnični trošak tuženiku obzirom da je odmah nakon što mu je tuženik tijekom trajanja postupka nesporno isplatio novčani dio potraživan u tužbenom zahtjevu, tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za navedeni iznos.

14.1. Jednako tako, neosnovan je tuženikov prigovor vezan za iznos koji se odnosi na nagradu za rad odvjetnika. Konkretno, tuženik navodi da je bilo potrebno kao vrijednost pojedine radnje uzeti 100 bodova, umjesto 250 obzirom da je tužitelju dosuđen iznos od sveukupno 9.641,40 eura. Međutim, mjerodavna je vrijednost predmeta spora isticana u tužbenom zahtjevu te je temeljem odredbe Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', br. 138/23., 107/25.) prvostupanjski sud ispravno primijenio vrijednost od 250 bodova i suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud. pravilnom primjenom čl. 154. st. 2. i 155.

ZPP-a odlučio o troškovima postupka.

15. Slijedom svega navedenog, temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u toč. I. izreke ove presude, a budući da tuženik nije uspio žalbom, njegov je zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu budući da navodi odgovora na žalbu nisu od presudne važnosti za donošenje predmetne odluke (čl. 166. ZPP-a u vezi sa čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a).

16. Točka IV. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 10. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Ksenija Dimec

.