Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Kž-457/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Domagoja Raguža kao predsjednika vijeća, te sudaca Nikše Lučića i Marte Jelić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika VE, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi s stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem K-278/2024-11 od 19. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni VE zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11, zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim na temelju odredbe članka 139. stavak 3. KZ/11, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godine i (osam) mjeseci, te mu se na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11. izriče djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se ima u neuvjetovani dio kazne uračunati vrijeme uhićenja kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 1. ožujka 2024. do 19. srpnja 2024.

II. Uslijed odluke pod I/ preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način da se na temelju članka 69. KZ/11 optuženom VE izriče sigurnosna mjera liječenja od ovisnosti alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti iznad zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju koja mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.

III. U preostalom dijelu, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Sisku proglasio je krivim optuženog VE za počinjenje kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja - djelo opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11 te je osudio optuženog VE na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine nakon čega je po članku 56. KZ/11 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda te je utvrđeno da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11 vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 1. ožujka 2024. do 19. srpnja 2024. u 15:00 sati optuženiku je uračunato u izrečenu kaznu zatvora.

1.1. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom VE je izrečena i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti alkoholu koja će se izvršavati uz uvjetnu osudu u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati najdulje tri godine. Na temelju članka 58. stavak 5. ZKP-a sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1, 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" broj 125/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.,152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje u tekstu ZKP/08) okrivljenik je obvezan na plaćanje troška kaznenog postupka u iznosu od 2.015,72 eura koji trošak se odnosi na troškove vještačenja u iznosu od 1.333,63 eura, troškove bolničkog liječenja u iznosu od 382,09 eura i paušalnu svotu za rad suda u iznosu od 300,00 eura. Rješenje o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti o visini kojih troškova će sud donijeti zasebno rješenje po dostavi troškovnika.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, a žali se zbog odluke o kaznenopravnoj sankciji i predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženiku osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u duljem trajanju.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. U Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku dostavljen je spis predmeta sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP/08. te je isti vraćen bez očitovanja o uloženoj žalbi.

2.3. Nitko od stranaka nije zahtijevao da bude izvješten o sjednici, niti je drugostupanjski sud u smislu članka 475. stavak 1. ZKP/08 ocijenio da bi njihova prisutnost bila korisna za razjašnjenje stvari.

3. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

4. Sasvim određenom žalbenom argumentacijom državni odvjetnik osnovano napada odluku prvostupanjskog suda o izboru vrste i mjere kazne za optuženika i njegovo kazneno djelo. Kod toga državni odvjetnik ne osporava utvrđenje i ocjenu olakotnih okolnosti u pobijanoj presudi, već opravdano osporava davanje prevelikog značenja tim olakotnim okolnostima.

4.1. Po stavu ovog vijeća prvostupanjski sud je zanemario činjenicu da je optuženik pravomoćno kazneno osuđen i prekršajno kažnjavan i to upravo zbog prekršaja počinjenog na štetu drugog člana obitelji, što je prvostupanjski sud trebao cijeniti u okviru veće pogibeljnosti kaznenog djela, pa navedeno, zajedno s stupnjem krivnje u okviru izravne namjere prvog stupnja i svrhom kažnjavanja u općem i posebnom smislu ne opravdava zaključak o mogućnosti postizanja svrhe kažnjavanja izricanjem uvjetne osude optuženiku.

4.2. U pravu je državni odvjetnik kada ističe da je uvjetna osuda koja je izrečena optuženiku preblaga i nije primjerena stupnju kaznene odgovornosti navedenog počinitelja, koji zaključak u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Po stavu ovog vijeća nije bilo osnova za izricanje uvjetne osude, jer u smislu članka 57. stavak 1. KZ/11. ne postoji visoki stupanj vjerojatnosti da bi okrivljenik i bez izvršenja kazne prestao činiti kaznena djela.

4.3. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da kada je prvostupanjski sud okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 3 (tri) godine, da mu je izrekao preblagu kaznu imajući u vidu utvrđenu otegotnu okolnost njegove dosadašnje kaznene osuđivanosti i prekršajne kažnjavanosti i to upravo zbog prekršaja počinjenog na štetu člana obitelji.

4.4. Imajući u vidu da odluka o kazni mora sadržavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela, utvrđene olakotne okolnosti na strani ličnosti okrivljenika, okolnost njegove dosadašnje osuđivanosti, i upornost u činjenju kaznenih djela, prema uvjerenju ovog drugostupanjskog suda, izricanje okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 uvjetne osude, nije primjereno svim navedenim okolnostima.

4.5. Zbog navedenog, te prihvaćajući žalbu državnog odvjetnika zbog odluke o kazni, a imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela, kao i činjenicu da je optuženik ranije osuđivan i prekršajno kažnjavan, te pravilnom ocjenom okolnosti konkretnog slučaja i ličnosti samog optuženika, ovaj drugostupanjski sud preinačio je odluku o kazni na način da je osudio optuženika nakaznu zatvora u trajanju od 1 (jednu) godine i (osam) mjeseci nakon čega mu je na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 8 (osam) mjeseci i isti se ima izvršiti, dok se ostatak izrečene kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako optuženik u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo s time da mu vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

4.6. Naime, zaključak je ovog suda da će se takvom strožom sankcijom, djelomičnom uvjetnom osudom bez izvršenja cijele kazne zatvora u dostatnoj mjeri utjecati na optuženika da shvati krajnju neprihvatljivost svog ponašanja. Jednako tako, ovakvom će se sankcijom izraziti dostatan društveni prijekor i upozoriti i drugi građani da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

5. Nadalje, valjalo je po službenoj dužnosti preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu iz članka 69. KZ/11 i to u dijelu kojim je određeno trajanje i mjesto izvršavanja te mjere pa će se ta sigurnosna mjera izvršavati u okviru zatvorskog sustava za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora, a nakon toga će se za vrijeme trajanja vremena provjeravanja izvršavati u zdravstvenoj ili specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti iznad zatvorskog sustava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju koja mjera može trajati najdulje 3 (tri) godine.

6. Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 točka 1. i 2. ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je valjalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08.

7. Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Dubrovnik, 10. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Domagoj Raguž