REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-202/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, predsjednika vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Zlatka Pirca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. RŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po ocu i zakonskom zastupniku IŠ a on po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica i partneri d.o.o. u Zagrebu, Petrova 120, protiv tuženika Sava osiguranja d.d., Zagreb, Savska cesta 144a, OIB 45237012600, zastupanog po punomoćniku Dejanu Kuhariću, odvjetniku u Koprivnici, Florijanski trg 12, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupanog po punomoćnici Aniti Sušac, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja, tuženika i umješača protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2025. poslovni broj Pn-833/2025-63, u sjednici vijeća održanoj 10. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja mlt. RŠ iz [adresa], tuženika Sava osiguranja d.d., Zagreb i umješača na strani tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2025. poslovni broj Pn-833/2025-63.

II Zahtjevi tužitelja, tuženika i umješača za naknadu troškova žalbenog postupka odbijaju se kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 20. studenoga 2025. poslovni broj Pn-833/2025-63 presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranju d.d., OIB 45237012600, da tužitelju mljt RŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 36,50 eur sa zateznom kamatom od 27. siječnja 2019. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 1.423,45 eur.

III. Svaka stranka te umješač snose svoj trošak postupka."

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik protiv točke I i III izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1 do 3. i čl.8. i 354.st.2.točka 11. ZPP-a. Ističe da svaka povreda prava osobnosti ne znači bezuvjetno pravo na isplatu pravične naknade, te osporava isto. Navodi kako je nejasno u čemu se sastoji pružanje tuđe pomoći i njege djetetu s obzirom na roditeljsku dužnost pružanja njege i brige. Poziva se na odredbu čl. 154.st.5.ZPP-a i osporava troškove. Predlaže da sud usvoji žalbu preinači presudu, odbije tužbu i obveže tužitelja na naknadu troškova postupka. Podredno predlaže da sud presudu ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.1. Žalbu je uložio i tužitelj i to protiv dijela točke II i točke III izreke zbog žalbenih razloga iz čl. 353.st.1.točka 1. do 3. ZPP-a. Smatra da naknada štete nije pravična i nije u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda. Ukazuje na činjenicu da se ne radi o preinaci niti o povlačenju tužbe za koju bi bio potreban pristanak tuženika. Smatra da je sud trebao tužitelju dosuditi cjelokupne troškove i poziva se na praksu suda Europske unije. Predlaže da sud preinači presudu, usvoji tužbeni zahtjev i troškove tužitelja u cijelosti, podredno ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

2.2. Umješač podnosi žalbu protiv točke I i III u kojem mu nisu dosuđeni troškovi, predlaže da se ista uvaži i presuda preinači sukladno žalbi. Žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Ukazuje na bitnu povredu iz čl. 354.st.2.točka 11. ZPP-a. Zaključuje kako mlt. tužitelj u štetnom događaju nije bio ozlijeđen, te da mu ne pripada dosuđena naknada. Smatra da je tužitelj uspio samo u neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva, te da je tuženik isplatio štetu prije nego što mu je tužba dostavljena. Traži troškove žalbenog postupka.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete proizašle iz štetnog događaja od 2. kolovoza 2018. U žalbenom postupku sporno je pravo na naknadu štete, visina štete i troškovi postupka.

6. U odnosu na spornu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva provedeno je liječničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Žarku Rašiću. Nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Roberta Spudića i dr. ĆŠ sud je u cijelosti prihvatio kao objektivan, uvjerljiv i stručan, a usmenim očitovanjem vještaka argumentirano su otklonjeni svi prigovori tužitelja i eventualne nejasnoće.

6.1. Vještak je uzimajući u obzir medicinsku dokumentaciju te nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine utvrdio da s obzirom da tužitelj uslijed predmetnog štetnog događaja nije trpio tjelesne bolove obzirom da u predmetnom događaju nije zadobio tjelesne ozljede. Pretrpio je primarni strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja, dok je sekundarni strah jačeg intenziteta trajao kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta kumulativno 14 dana. Nakon predmetnog štetnog događaja bila mu je potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju 7 dana po 2 sata dnevno, te još 5 dana po jedan sat dnevno.

6.2. Povodom prigovora tuženika, u očitovanju na ročištu održanom 24. ožujka 2022., vještak je ponovio kako se njegova utvrđenja pa tako i ocjena bolova temelje na uvažavanju nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine. Uzeta je u obzir postojeća medicinska dokumentacija te uvijek postoji određeni strah da li je navedeni štetni događaj doveo do određene ozljede koja se može ispoljiti i kasnije zbog toga je i procijenjeno trajanje i intenzitet straha na taj način kao i potreba za tuđom pomoći a i u samom kirurškom nalazu je navedena preporuka nadzora djeteta dakle u tom trenutku se nije znalo da li je i koliko je dijete ozlijeđeno i da li će razviti određenu kliničku sliku neke ozljede.

6.3. Utvrđeno je da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio tjelesne ozljede zbog kojih bi trpio bolove, no svakako je u vezi sa predmetnim štetnim događajem pretrpio strah, a kako je to utvrdio vještak dr. Žarko Rašić, čime je tužitelju nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO) u vezi s čl. 1046. ZOO). Na temelju izloženog okolnosti konkretnog slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade te je sud utvrdio da tužitelju u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO pripada pravo na novčanu naknadu za pretrpljeni strah kao neimovinsku štetu i temeljem odredbe čl.1095. st.1. ZOO za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu.

6.4. Cijeneći trajanje i intenzitet pretrpljenog straha (jačeg intenziteta kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta 5 dana i manjeg intenziteta kumulativno 14 dana) sud smatra primjerenom naknadu u iznosu od 371,62 eur koja je tužitelju već isplaćena u mirnom postupku pa je daljnji zahtjev odbijen.

6.5. Imajući u vidu nalaz vještaka, trajanje straha i činjenicu da tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio tjelesne ozljede i ovaj sud prihvaća da je primjerena naknada za strah upravo nesporno isplaćen iznos, a žalbene navode stranaka, posebno tužitelja u pogledu visine štete ocjenjuje neosnovanim.

6.6. Tužitelju je za vrijeme liječenja kod kuće bila potrebna tuđa pomoć i njega po 2 sata dnevno kroz 7 dana a zatim pet dana po jedan sat dnevno. Imajući u vidu da niti nema tvrdnje o tome da je takva pomoć tužitelju pružana naplatno sud je utvrdio opravdanim cijenu jednog sata takve u iznosu od 3,32 eur to je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO, uvažavajući nesporno isplaćen iznos, dosuđen iznos 36,50 eur odnosno u iznosu kojeg je tužitelj i zatražio.

6.7. Tužitelj ima pravo na naknadu za ovaj vid štete jer su roditelji pružali dodatnu brigu za dijete koje je trpilo strah te kao pratanja liječniku (nalaz vještaka strana spisa 86), zbog čega su u cijelosti neosnovani žalbeni navodi tuženika u pogledu osporavanja dosuđene tuđe pomoći i njege.

7. Odluka o zateznim kamatama pravilno se temelji na odredbi čl. 12. st. 4. u vezi st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09 i 75/09) i teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

8. Sud pravilno navodi obzirom da je tužitelj u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, djelomično smanjio tužbeni zahtjev za ukupan iznos od 537,53 eur a tuženik se usprotivio toj procesnoj dispoziciji, to nije bilo mjesta donošenju odluke u smislu odredbe čl. 193. ZPP već je taj dio zahtjeva valjalo ocijeniti neosnovanim obzirom na utvrđenje vještaka dr. Žarka Rašića i odlučiti kao pod toč. II. izreke presude. Odluka o troškovima postupka pravilno se temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP s obzirom na to da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, pri čemu je sud taj uspjeh ocjenjivao ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu tako i na visinu zahtjeva.

8.1. Netočni su žalbeni navodi umješača da je tuženik isplatio štetu 27.3.2019. prije nego što je tužba dostavljena tuženiku jer je iz e spisa vidljivo da je tužba tuženiku uručena 26.3.2019., a da je tuženik nesporni iznos platio 28.3.2019. (strana spisa 18). U odgovoru na tužbu tuženi osporava visinu i osnov tužbenog zahtjeva, te navodi da za nastanak štetnog događaja postoji isključiva odgovornost JŠ. Umješač u svom podnesku od 22.7.2029. osporava i osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Imajući u osporavanje i visine i osnova tužbenog zahtjeva, vrijednost predmeta spora u tužbi, vrijednost predmeta spora nakon nalaza vještaka i smanjenje tužbenog zahtjeva, plaćeni nesporni iznos nakon podnošenja tužbe i dosuđeni iznos, ocjenu suda da su stranke uspjele u približno jednakim dijelovima i primjenu čl. 154.st.4. ZPP-a ovaj sud ocjenjuje pravilnim, a žalbene navode stranaka u pogledu troškova postupka sud ocjenjuje neosnovanim. Sud je pravilno ocjenjivao uspjeh ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnov tako i s obzirom na visinu zahtjeva.

9. Kako ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo po osnovu članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja, tuženika i umješača te potvrditi prvostupanjsku presudu.

10. O troškovima žalbenog postupka sud je odlučio sukladno odredbi čl. 154.st.1. u svezi s čl. 166.st.1. Zakona o parničnom postupku.

U Požegi, 10. travnja 2026.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević