REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-111/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu Branki Ribičić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Dr. Franje Tuđmana koga zastupa Odvjetničko društvo Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., Zagreb, Jurišićeva ulica 4, OIB 87939104217 koga zastupa punomoćnik Jurica Barbarić, odvjetnik iz Vinkovaca, radi utvrđenja i isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-202/2025-5 od 31. prosinca 2025., dana 10. travnja 2026.

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se uvažava i preinačava se rješenje Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-202/2025-5 od 31. prosinca 2025. tako da glasi:

Odbija se prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Požegi, tuženika kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda odlučeno je:

I Općinski sud u Požegi oglašava se mjesno nenadležnim za suđenje u pravnoj stvari tužitelja ZČ protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. radi utvrđenja i isplate.

II Nakon pravomoćnosti ovog rješenja spis će se dostaviti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, rješenje prvostupanjskog suda pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava, predlaže drugostupanjskom sudu da žalbu uvaži, te rješenje prvostupanjskog suda preinači na način da u cijelosti odbije prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, ili isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu predmet na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

2.1. U sadržaju žalbe u bitnome navodi da je odredba ugovora o mjesnoj nadležnosti nepoštena, budući se radi o tipskom ugovoru, a o spornoj odredbi ugovora stranke nisu posebno pregovarale, da bi ustupanjem predmeta Općinskom građanskom sudu u Zagrebu za tužitelja nastali značajni troškovi, te neravnoteža u pravima i obvezama parničnih strana. Poziva se na odredbu čl. 53. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (“Narodne novine” br. 19/22, 59/23, dalje u tekstu: ZZP) gdje je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu svjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te na odredbu čl. 59 st. 1. i st. 2. ZZP prema kojoj je nepoštena ugovorna odredba ništetna, te se smatra kako se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Poziva se na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike održanog 5. studenog 2020. br. Su IV-308/2020, te ističe da je naslovni sud u postupku radi utvrđenja ništetnosti i isplate temeljem istog kredita, vođenog pod brojem P-175/2019 između tužitelja i prednika tuženika, Sberbank d.d. donio pravomoćnu i ovršnu presudu P-175/2019-33 od 12. studenog 2020., a u kojem postupku je sud odbio tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti kao neosnovan.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud je ispitao pobijano rješenje, te pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge iz članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP), nije našao da bi bila počinjena neka od bitnih povreda postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz predmetnog spisa i priloženih isprava, proizlazi da su tužitelj i prednik tuženika Volksbank d.d. Zagreb dana 7.12. 2007. zaključili ugovor o kreditu kojim je banka kao kreditor, korisniku kredita stavila na raspolaganje kredit u iznosu od 19.888,14 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB važećem na dan isplate, te je u točki 11.5. za sve sporove iz Ugovora ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu i da se radi o potrošačkom ugovoru.

7. Prema odredbi članaka 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07 i 75/09) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelo savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (stavak 1.), time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu u naprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi u naprijed formuliranom standardnog ugovora trgovca (stavak 2.) te da je u članku 97. ZZP propisano da je nepoštena odredba ništetna.

7.1. Iz ugovora o kreditu proizlazi da se radi o tipskoj odredbi, odnosno unaprijed po tuženiku formuliranoj odredbi o mjesnoj nadležnosti suda u kojoj odredbi je za slučaj spora ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu tuženika, koje je različito od mjesta prebivališta tužitelja, pa je takva odredba svakako za tužitelja otegotna, obzirom na udaljenost (oko 180 km) između mjesta prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, a pogodojuća za tuženika, što svakako uzrokuje znatnu procesnu neravnotežu između stranaka.

8. Člankom 19.I, stavak 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15, 52/16) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

9. Stoga je mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda moguće zasnovati na temelju odredbe članka 19.l stavka 1. ZPK-a kojim je propisano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište. Tom odredbom nije propisana isključivo međunarodna nadležnost, već (istovremeno) i mjesna nadležnost sudova, kako jasno proizlazi iz njenog sadržaja. Iako je ista stupila na snagu 30. rujna 2015., budući se radi o odredbi koja regulira sudsku nadležnost za njezinu je primjenu neodlučno kada je sklopljen Ugovor o kreditu iz kojeg potječe predmetni spor, već trenutak pokretanja sudskog postupka, a predmetna tužba je podnesena 14. kolovoza 2025. znači kada je citirana odredba već bila na snazi.

9.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci poslovni broj: Gr 1- 1433/2019- 2 od 11. prosinca 2019. iznio pravno shvaćanje prema kojem je za spor u vezi s ugovorom o kreditu u smislu članka 19.l ZPK-a mjesno nadležan sud prebivališta potrošača.

10. Budući da tužitelj kao korisnik kredita (potrošač) ima prebivalište u [adresa], da već prema stipulaciji odredbe sadržane u točki 11.5. Ugovora proizlazi da se radi o tipskoj, unaprijed po tuženik formuliranoj odredbi , da je ta odredba za tužitelja otegotna, jer radi zaštite svojih prava i interesa vezanih uz predmetni ugovor o kreditu, bi trebao putovati pred sud koji je od mjesta prebivališta tuženika udaljen više od 180 km, izložiti se vremenskom i financijskom teretu, to ovaj sud smatra neosnovanim prigovor tuženika glede mjesne nenadležnosti suda.

11. Radi iznesenog je temeljem članka 380. točka 3. ZPP-a, valjalo odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 10. travnja 2026.

Sudac

Branka Ribičić