Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-612/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Svjetlani Pražić, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja GĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Pajić odvjetniku iz Osijeka, protiv ovršenika BĆ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Siniši Prodanović odvjetniku iz Virovitice, radi ovrhe, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Ovr 178/2022 od 14. listopada 2025., 10. travnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja GĆ, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, poslovni broj Ovr 178/2022 od 14. listopada 2025.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja, točkom I. izreke obustavljena je ovrha, te su ukinute sve provedene radnje, točkom II. izreke naloženo je Zk. odjelu brisanje zabilježbe ovrhe određene Zaključkom od 2. svibnja 2022. na nekretninama pobliže navedenim u toj točki izreke.

Točkom III. Izreke radi naplate tražbine ovrhovoditelja, utvrđene pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom Općinskog suda u Slatini, Stalna služba u Orahovici od 20. kolovoza 2013., poslovni broj P-394/12 na ime glavnice u iznosu od 796.336,85 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te troškova postupka u iznosu od 17.453,05 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te na temelju rješenja o ovrsi poslovni broj Ovr-178/2022 od 2. svibnja 2022., radi osiguranja troškova ovršnog postupka u iznosu od 9.788,31 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, određeno je osiguranje -uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja na nekretninama ovršenika iz točke II. Izreke pobijanog rješenja.

Točkom IV. izreke određeno je da se prednosni red ovoga založnog prava računa od dana stjecanja prava na namirenje, točkom V. izreke određeno je da će se pri uknjižbi prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopušten, točkom VI. Izreke određeno je da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na tim nekretninama smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

2.Protiv prvostupanjskog rješenja, žalbu izjavljuje ovrhovoditelj iz svih žalbenih razloga, sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje: ZPP-a), koji propis se primjenjuje sukladno čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012 i dr., dalje: OZ-a).

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4.Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5.Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st.1 OZ-a, na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP- a, nije utvrđeno da bi donošenjem pobijanog rješenja bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

6.Nisu osnovani navodi ovrhovoditelja kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

7.Iz stanja u spisu proizlazi u bitnome:

-da je temeljem pravomoćne i ovršne sudske nagodbe od 20. kolovoza 2013. u predmetu poslovni broj P 394/2012, kojom se ovdje ovršenik obvezao isplatiti ovdje ovrhovoditelju iznos od 796.336,85 eur u 4 godišnja obroka počev od 30. studenog 2023., a posljednji je trebao biti 30. studenog 2026., te naknaditi parnični trošak, po prijedlogu ovrhovoditelja, određena ovrha rješenjem od 2. svibnja 2022., na nekretninama u vlasništvu ovršenika, koje je rješenje potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž Ovr 259/2023 od 3,. siječnja 2024.,

-da je Zaključkom prvostupanjskog suda od 2. svibnja 2022. naloženo zk. odjelu zabilježba ovrhe na predmetnim nekretninama ovršenika,

-da je prvostupanjskim rješenjem od 16. siječnja 2024., ovršenik upućen u parnicu protiv ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga sadržanog u čl. 50. st.1. t.9. OZ-a,

-da je nakon provedenog vještačenja po vještaku poljoprivredne struke, Zaključkom suda prvog stupnja od 3. lipnja 2024. utvrđena vrijednost predmetnih nekretnina, određeno je da će se iste prodavati na elektroničkoj dražbi, određeni su uvjeti prodaje,

-da je Financijska agencija, Regionalni centar Zagreb, dostavio sudu Izvještaj o provedenoj elektroničkoj dražbi, a da se na drugoj elektroničkoj dražbi nije prikupila ni jedna valjana ponuda u odnosu na sve nekretnine.

8.Polazeći od ovakvih utvrđenja, prosudba je prvostupanjskog suda da su se ispunile pretpostavke za obustavu ovog ovršnog postupka, te za brisanje zabilježbe spora u zemljišnim knjigama na prijepornim nekretninama, pa odlučuje kao u točkama I. i II. izreke, pozivom na čl. 102. st.4. u svezi čl. 72. st.6. OZ-a.

U odnosu na podnesak ovrhovoditelja od 3. prosinca 2024. i 6. prosinca 2024., kojima ovrhovoditelj daje ponudu za kupnju nekretnina na kojima je određena ovrha, sud ukazuje na čl. 97. st.1. OZ-a, koji propisuje način na koji se obavlja prodaja nekretnine elektroničkom dražbom. Slijedom toga, sud zaključuje da je u konkretnom slučaju, ovrhovoditelj bio u obvezi svoju ponudu dati u elektroničkoj javnoj dražbi pred Financijskom agencijom, a ne podneskom neposredno sudu. Pored toga, se ističe da ovrhovoditelju ne pripada ni pravo prvokupa, kako to isti pogrešno ističe u ranije spomenutim podnescima.

Kako je ovrhovoditelj u podnesku od 3. prosinca 2024. predložio da se u njegovu korist osnuje založno pravo na nekretninama ovršenika, radi osiguranja njegove tražbine, po primjenom čl. 102. st. 4. i 6. OZ-a, odlučeno je kao u točkama III. -VI. izreke rješenja.

9.Rukovodeći prethodno iznesenom, neutemeljenim drži ovaj sud stav ovrhovoditelja koji smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio mjerodavne odredbe OZ-a, zaključivši da su ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe i brisanje zabilježbe ovrhe u zemljišnoj knjizi.

10.1.Naime, uvažavajući sadržaj odredaba OZ-a, koje reguliraju pitanje prodaje nekretnine (čl. 95.-110. OZ-a), a napose čl. 95., 95a., 97., te 102. OZ-a, protivno tumačenju ovrhovoditelja, nameće se zaključak da je Financijska agencija (dalje: FINA) jedina koja provodi postupak prodaje nekretnine elektroničkom javnom dražbom, odnosno FINA istu organizira i provodi, a shodno tome i ponude za kupnju nekretnina koje se prodaju se također daju elektroničkim putem.

Slijedom toga, stajalište je i ovog suda da je slanje ponuda za kupnju nekretnine izravno FINA-i, jedan od uvjeta da bi prodaja nekretnine bila pravno valjana, odnosno drugim riječima da bi slanje ponude sudu umjesto FINA-i, predstavljalo neispunjavanje propisanih uvjeta za sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi, a što za posljedicu ima obustavu ovrhe.

Kraj nedvojbene činjenice da ovrhovoditelj ponude za kupnju nekretnina nije dostavio izravno FINA-i elektroničkim putem, ovaj sud drži da isti time nije ispunio uvjete za sudjelovanje u elektroničkoj javnoj dražbi.

10.2.Nastavno prednjem, pogrešnim se ukazuje ocjena ovrhovoditelja da je u konkretnoj situaciji, sud pozivom na čl. 109. st.1. ZPP-a, trebao upozoriti ovrhovoditelja na činjenicu da je svoje ponude pogrešno poslao sudu umjesto FINA-i, budući da se prema uvjerenju ovog suda, u konkretnom slučaju ne radi o situaciji reguliranoj spomenutom odredbom ZPP-a.

11.U kontekstu prednje izloženog, a posebice činjenice da se na drugoj elektroničkoj dražbi nije prikupila ni jedna valjana ponuda u odnosu na nekretnine koje su bile predmet prodaje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je utvrdio da su u konkretnoj pravnoj situaciji ispunjene pretpostavke za obustavu ovrhe primjenom čl. 102. st.4. u svezi čl. 72. st.6. OZ-a.

12.U odnosu na žalbene tvrdnje ovrhovoditelja u dijelu u kojem pobija pravilnost tvrdnje o pravu prvokupa, valja reći da su ti navodi prema uvjerenju ovog suda u potpunosti pravno neodlučni.

Ovdje ponajprije treba naglasiti da je ovrhovoditelj u podnescima od 3. i 6. prosinca 2024., pored ostalog predložio sudu da sukladno čl. 102. st.6. OZ-a, u njegovu korist zasnuje založno pravo radi osiguranja tražbine, navodeći da se prednosni red takvog založnog prava računa od dana stjecanja prava na namirenje. Slijedom toga, ovaj sud smatra da ovrhovoditelj takvim navodima uopće nije zatražio pravo prvokupa.

Ujedno je za ukazati ovrhovoditelju da je točkama III. -VI. izreke, a radi namirenja tražbine istog, utvrđene ranije citiranom pravomoćnom sudskom nagodbom, određeno osiguranje uknjižbom založnog prava u korist ovrhovoditelja, na nekretninama u vlasništvu ovršenika, čime je dakle sud udovoljio prijedlogu ovrhovoditelja.

13.Kako ovrhovoditelj svojim žalbenim navodima, ni na koji način nije doveo u dvojbu pravilnost primjene materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda, to se pobijano rješenje ukazuje pravilnim i utemeljenim na zakonu.

14. Stoga je valjalo odbiti žalbu ovrhovoditelja, potvrditi prvostupanjsko rješenje primjenom čl. 380. t.2. ZPP-a u svezi čl. 21. st.1. OZ-a.

U Rijeci 10. travnja 2026.

Sutkinja

Svjetlana Pražić