Poslovni broj: Us I-4/2026-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Zrinke Pivac kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja CPV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Teu Petaniju, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 14, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, OIB: 36162371878, Zadar, Ulica bana Josipa Jelačića 30, radi ukidanja i oduzimanja vozačke dozvole, nakon javne i usmene rasprave zaključene 25. ožujka 2026. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 9. travnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, klasa: UP/I-211-03/25- 07/2641, urbroj: 511-18-06-25-2 od 11. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj ovom sudu 31. prosinca 2025. protiv rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, klasa: UP/I-211- 03/25-07/2641, urbroj: 511-18-06-25-2 od 11. rujna 2025., tužitelj u bitnom navodi kako tužbu podnosi iz razloga što u aktu nije pravilno primijenjen zakon, što se u postupku koje je aktu prethodio nije postupilo prema pravilima postupka, a osobito što činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, tj. iz utvrđenih činjenica izveden je nepravilan zaključak u pogledu činjeničnog stanja. Tuženik je osporavanim rješenjem ukinuo i oduzeo tužitelju vozačku dozvolu pozivom na čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, uz obrazloženje da je tužitelj u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova temeljem presude Općinskog suda u Zadru, broj Pp- 916/2024, pravomoćne 8. ožujka 2025. Prema ustaljenoj upravno sudskoj praksi pojam „prikupljanja negativnih bodova“ podrazumijeva postupno gomilanje bodova kroz vrijeme kao posljedicu ponavljanog protupravnog ponašanja. U konkretnom slučaju svi negativni bodovi nastali su istodobno, danom pravomoćnosti jedne presude, što ne predstavlja prikupljanje bodova u razdoblju od dvije godine u smislu čl. 286. st. 4. ZSPC-a. Tužitelj je presudom Općinskog suda u Zadru, posl. br. Pp- 916/24 od 13. veljače 2025. osuđen na zatvorsku kaznu od 40 dana, uz primjenu uvjetne osude od 6 mjeseci. Predmetna sankcija u predmetu Općinskog suda u Zadru, posl. br. Pp-916/24 od 13. veljače 2025. je ispunila svrhu generalne i specijalne prevencije. Članak 286. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da se vozaču oduzima vozačka dozvola ako u razdoblju od dvije godine prikupi 12 negativnih prekršajnih bodova. Ključno je tumačenje pojma „prikupi“. U ustaljenoj praksi negativni bodovi ne nastaju presudom, nego danom pravomoćnosti pojedine odluke za svaki konkretan prekršaj. Drugim riječima, zakon cilja na ponavljano, kontinuirano kršenje propisa, a ne na jednokratno ponašanje, makar ono bilo obuhvaćeno jednim postupkom ili jednom presudom. Ako je više prekršaja počinjeno istodobno ili u kratkom vremenskom razmaku, procesuirano u jednom postupku, i završilo jednom presudom, kada vozač kroz više odvojenih prekršaja, u različitim vremenskim trenucima, za koje postoje odvojene pravomoćne odluke, kumulativno dosegne 12 bodova u roku od dvije godine. To je u skladu sa svrhom zakona – preventivnom i odgojnom, a ne represivnom prema jednokratnom ponašanju. Osporavano rješenje tuženika ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka iz čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. Iz obrazloženja osporavanog rješenja nije razvidno koji konkretni prekršaj nosi koliko negativnih prekršajnih bodova, kada je za svaki pojedini prekršaj nastupila pravomoćnost, na koji je način utvrđeno da je u razdoblju od dvije godine dosegnut prag od 12 negativnih bodova. Tuženik se u obrazloženju iscrpljuje tek u navođenju da je tužitelj proglašen krivim za prekršaje iz čl. 199. st. 2. i čl. 282. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, bez ikakve konkretizacije bodovnog učinka pojedinih prekršaja. Takvo obrazloženje ne omogućava sudsku kontrolu zakonitosti osporavanog rješenja, jer iz njega nije moguće provjeriti jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za primjenu čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Sudskom nadzoru podliježe zakonitost upravnog akta, a bez jasnog i potpunog obrazloženja o odlučnim činjenicama, taj nadzor je onemogućen. Tuženik nije utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na dinamiku nastanka negativnih prekršajnih bodova. Iz spisa predmeta ne proizlazi jesu li negativni bodovi nastajali sukcesivno kroz određeno vremensko razdoblje ili su nastali istodobno, niti je navedeno u kojem su točno vremenskom slijedu nastupile pravomoćnosti odluka temeljem kojih su bodovi evidentirani. Bez utvrđenja tih činjenica nije moguće zaključiti da je tužitelj u razdoblju od dvije godine „prikupio“ 12 negativnih bodova u smislu čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tuženik je odluku donio automatizmom, bez individualizirane analize konkretne situacije tužitelja, što predstavlja pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Osporavano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, osobito o dinamici nastanka pojedinih negativnih bodova, čime je povrijeđena obveza obrazlaganja iz čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. U pobijanom je rješenju navedeno jedino da je tužitelj proglašen krivim za prekršaje iz čl. 199. st. 2. i 282. st. 1. ZSPC-a, dok nije navedeno koliko koji prekršaj nosi negativnih bodova, pa izostaje detaljno obrazloženje odluke kojim se ukida vozačka dozvola tužitelju, a što je nužni preduvjet da bi se određeno rješenje imalo smatrati obrazloženim. Osim svega ranije navedenog, nakon što je tužitelju rješenjem oduzeta vozačka dozvola dana 11. rujna 2025., ista PU zadarska, 2 mjeseca nakon ukidanja vozačke dozvole tužitelju, dana 24. studenog 2025., poziva tužitelja zaključkom da dostavi PU zadarskoj uvjerenje o zdravstvenoj sposobnosti za upravljanjem motornim vozilom, čime se pobijano rješenje ukazuje neosnovanim i proturječnim. Prema ustaljenoj praksi upravna tijela dužna su primjenjivati mjere razmjerno cilju koji se želi postići. U ovom slučaju izostaje ponavljano rizično ponašanje tužitelja, zbog čega je izrečena mjera nerazmjerna. Na temelju čl. 26. Zakona o upravnim sporovima predlaže se odgoda izvršenja osporavanog rješenja, jer bi njegovim izvršenjem tužitelju nastala teško popravljiva šteta (gubitak mogućnosti upravljanja vozilom nužnog za svakodnevni život i rad), dok odgoda nije protivna javnom interesu. U svakom slučaju, pobijano je rješenje nezakonito jer je pogrešno protumačen i primijenjen zakon. Uslijed izloženog, tužitelj tužbenim zahtjevom predlaže sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika, pored toga predlaže i da sud naloži tuženiku naknaditi mu trošak spora, a također predlaže i da sud donese rješenje o odgodnom učinku tužbe.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom osporio sve tužbene navode tužitelja pri čemu u pretežitom dijelu ponavlja navode obrazloženja osporenog rješenja, slijedom čega ističe da je očito kako je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, da su primijenjene pravilne odredbe materijalnog i procesnog prava, pa je predložio sudu tužbeni zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

3.U sporu je održana rasprava 25. ožujka 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju je pristupila zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

4.U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupan spis upravnog spora zajedno sa svom priležećom dokumentacijom, te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.

5.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da ga se u ovom sporu sasluša u svojstvu stranke, to na okolnosti koje su precizirane u tužbi i održanoj raspravi, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

6.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

7.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

9.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zadarske, Službe upravnih poslova, državljanstva i stranaca, klasa: UP/I-211-03/25-07/2641, urbroj: 511-18-06-25-2 od 11. rujna 2025., točkom 1. ukida se i oduzima vozačka dozvola serijskog broja [broj vozačke dozvole], izdana na ime tužitelja, a točkom 2. je riješeno kako je tužitelj dužan vozačku dozvolu predati Policijskoj upravi zadarskoj radnim danom u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja, to u bitnom iz razloga što je uvidom u službene evidencije utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od dvije godine temeljem pravomoćne odluke o prekršajima prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova i to: - 12 negativnih prekršajnih bodova na temelju presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-916/2024 od 13. veljače 2025., pravomoćne 8. ožujka 2025., budući je istom proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2., kažnjiv po stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (6 negativnih prekršajnih bodova) te za prekršaj iz članka 282. stavka 1., kažnjiv po stavku 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (6 negativnih prekršajnih bodova), uslijed čega je tuženik zaključio da su se stekli uvjeti za ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22 133/23 i 145/24), te je rješenje donijeto pozivom na citiranu odredbu.

10.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim jesu li u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke kakve u vidu ima odredba čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama da bi se tužitelju ukinula i oduzela vozačka dozvola, u svezi s čim je li u tom smislu činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na isto potom pravilno primijenilo mjerodavno materijalno pravo, kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.

11.Odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24) propisano je da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju.

Stavkom 2. da negativni prekršajni bodovi iz stavka 1. ovoga članka brišu se iz evidencije nakon proteka dvije godine od dana pravomoćnosti odluke o prekršaju na temelju kojeg su upisani.

Stavkom 3. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stavkom 4. da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola.

Stavkom 5. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a kojem je vozačka dozvola istekla, rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za produljenje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 6. da mladom vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova i vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, a vozačka dozvola je oduzeta ili prijavljena izgubljenom, rješenjem će se ukinuti vozačka dozvola.

Stavkom 7. da vozaču koji je prije stjecanja prava na upravljanje vozilom u razdoblju od dvije godine prikupio devet negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se odrediti da ne može podnijeti zahtjev za izdavanje vozačke dozvole na rok od dvije godine, a zahtjev podnesen u roku od dvije godine će se rješenjem odbaciti. Stavkom 8. da nakon što su negativni prekršajni bodovi uzeti u obzir za donošenje rješenja iz stavaka 3. do 7. ovoga članka brišu se iz evidencije. Stavkom 9. da osoba iz stavaka 3. do 6. ovoga članka može ponovo polagati vozački ispit istekom roka od dvije godine od dana izvršnosti rješenja iz stavaka 3. do 6. ovoga članka, nakon provedenog postupka osposobljavanja kandidata za vozače.

12.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je donio osporeno rješenje kojim je ukinuo i oduzeo vozačku dozvolu tužitelju, jer i ovaj sud drži kako su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve zakonske pretpostavke propisane naprijed citiranom odredbom čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za donošenjem takvog rješenja, slijedom čega sud smatra kako je osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilno i zakonito, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

13.Glede temeljenih tužbenih prigovora u kojima tužitelj ističe kako u konkretnom slučaju nije bilo mjesta donošenju osporenog rješenja, to kod stanja stvari da on nije u kontinuitetu prikupio 12 negativnih bodova, već da se radi isključivo o jednoj sudskoj presudi koja je već sama za sebe polučila svrhu kažnjavanja, pa kako tužitelj nije prikupio predmetne bodove u kontinuitetu, odnosno u razdoblju od dvije godine, da je donošenje osporenog rješenja nezakonito, za kazati je kao su ovakvi navodi u cijelosti neosnovani.

14.Naime, s prethodnim u vezi najprije je za navesti kako je upravo odredbom čl. 286. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano da pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona je upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, dok je stavkom 4. istog članka propisano da vozaču koji je u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova rješenjem će se ukinuti i oduzeti vozačka dozvola. Stoga, potpuno je jasno da je citiranom odredbom propisan maksimalni rok od dvije godine u kojem će se uzeti u obzir prikupljeni negativni prekršajni bodovi, dok nije propisan minimalan rok, slijedom čega je potpuno jasno da je ovisno o težini počinjenih prekršaja kao pravna posljedica pravomoćne osude vozača motornog vozila za određene prekršaje iz ovoga Zakona moguć upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju i samo na temelju jedne pravomoćne odluke ako se ista odnosi na više počinjenih prekršaja za koje je propisan upis negativnih prekršajnih bodova u evidenciju, a kao što je to bilo u konkretnom slučaju.

15.Nadalje, u pogledu prigovora tužitelja u kojima ističe da ostaje nejasno za koje mu je prekršaje i koliko evidentirano negativnih bodova i s tim u vezi kada su prekršaji za pojedino djelo postali pravomoćni, za istaknuto je kako iz obrazloženja osporenog rješenja, kao i iz podataka upravnog spisa kojeg je tuženik dostavio u privitku odgovora na tužbu nedvojbeno proizlazi da je tužitelj 12 negativnih bodova prikupio na temelju presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-916/2024 od 13. veljače 2025., pravomoćne 8. ožujka 2025., budući je istom proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 2., kažnjiv po stavku 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te za prekršaj iz članka 282. stavka 1., kažnjiv po stavku 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa kako je odredbom čl. 199. st. 16. istog Zakona propisano da vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavaka 8. i 9. ovoga članka, dok je odredbom čl. 282. st. 12. istog Zakona propisano da vozaču motornog vozila se u evidenciju upisuje šest negativnih prekršajnih bodova ako je pravomoćnom odlukom o prekršaju proglašen krivim za prekršaj iz stavka 9. ovoga članka, te kako je nedvojbeno da je tužitelj citiranom presudom pravomoćno proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 199. st. 8. i čl. 282. st. 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, to je pak jasno da je njemu pravilno evidentirano po 6 bodova za svaki pojedinačni navedeni prekršaj, čiji zbroj iznosi 12 bodova, koji prekršaji su postali pravomoćni danom pravomoćnosti predmetne presude, a što za posljedicu u smislu odredbe čl. 286. st. 4. ZSPC-a ima ukidanje i oduzimanje vozačke dozvole, kod kojeg nedvojbenog stanja stvari su u konkretnom slučaju bile ispunjene sve pretpostavke da tuženik donese osporeno rješenje, na koji način nije došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.

16.Glede tužbenih prigovora u kojima tužitelj ukazuje na manjkavost obrazloženja tuženika, za kazati je kako je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja dao jesne, precizne i nedvojbene razloge zbog kojih su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje rješenja kojim se tužitelju oduzima i ukida vozačka dozvole, a sa kojima je u cijelosti suglasan i ovaj sud, budući je tuženik citirao pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-916/2024 od 13. veljače 2025., pravomoćnu 8. ožujka 2025., te je pravilno naveo da je tužitelj na temelju iste prikupio 12 negativnih bodova i u konačnici se pravilno pozvao na mjerodavnu materijalno pravnu odredbu čl. 286. st. 4. ZSPC-a na temelju koje je tuženik donio svoje rešenje, što pak znači da je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je potom doveo u svezu s mjerodavnom zakonskom odredbom, kod kojeg stanja stvari ovaj sud nalazi dostatnim obrazloženje tuženika u osporenom aktu za donošenje odluke kakva je tim aktom donesena, zbog čega sud ne nalazi da bi obrazloženje osporenog rješenja bilo protivno mjerodavnoj odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21), pa sud navode tužitelja u kojima tvrdi suprotno ne nalazi osnovanima.

17.Nadalje, pozivanje tužitelja na zaključak tuženika od 24. studenog 2025. kojim ga je tuženik uputio na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled radi utvrđivanja duševne i tjelesne sposobnosti za upravljanje motornim vozilima B kategorije, u cijelosti je bespredmetno, to pak iz razloga što je tužitelj na navedeni pregled upućen na temelju odredbe čl. 231. st. 4. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kojom odredbom je propisano da će se na izvanredni nadzorni zdravstveni pregled uputit vozač i instruktor vožnje kod kojih je utvrđen udio alkohola u krvi viši od 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka ili je utvrđeno da su upravljali vozilom pod utjecajem droga ili lijekova, kao i vozač i instruktor vožnje koji se odbiju podvrgnuti ispitivanju imaju li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima, nakon pravomoćnosti odluke o prekršaju ili su najmanje tri puta pravomoćno kažnjeni zbog upravljanja vozilom s nedopuštenom količinom alkohola u krvi, odnosno odgovarajućim iznosom miligrama u litri izdahnutog zraka. Kod izloženog stanja stvari, predmetni zaključak je utemeljen upravo na pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-916/2024 od 13. veljače 2025., pravomoćnoj 8. ožujka 2025., kojom je tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle zbog upravljanja vozilom kada je u krvi imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, tj. za prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle zbog odbijanja podvrgavanja ispitivanju ili liječničkom pregledu, odnosno uzimanju krvi ili krvi i urina, slijedom čega navedeni pregled nije, niti može biti od utjecaja na zakonitost rješenja čija ocjena zakonitosti je predmet ovog spora, u okolnostima kada je nesporno da je tužitelj kao vozač u razdoblju od dvije godine prikupio 12 negativnih prekršajnih bodova, što je dostatno da tuženik donese rješenje u smislu odredbe čl. 286. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a kakvo je u konkretnoj upravnoj stvari i donio.

18.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.

19.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21) na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

20.Potom, u odnosu na prijedlog tužitelja za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, za navesti je kako je odredbom članka 42. stavka 2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, pa kako u konkretnoj upravnoj stvari tužitelj nije dokazao, niti učinio vjerojatnim da bi mu izvršenjem osporenog rješenja nastupila teško popravljiva šteta, ovaj sud drži da nisu ispunjene pretpostavke za donošenjem traženog rješenja, tim prije što je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, slijedom čega je takav zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan, te je stoga odlučeno kao pod točkom I. u izreci rješenja.

21.Naposljetku, s obzirom da sukladno odredbi čl. 147. st. 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom II. u izreci rješenja.

U Splitu, 9. travnja 2026.

S U D A C

Ivan Dadić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Teu Petaniju, odvjetniku u Zadru, Široka ulica 14, uz zapisnik o objavi,

- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi zadarskoj, Službi upravnih poslova, državljanstva i stranaca, Zadar, Ulica bana Josipa Jelačića 30, uz zapisnik od 25. ožujka 2026., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,

- u spis.