Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2887/2023
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Anđe Ćorluka predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Mirjane Medić članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta u svojstvu zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NZ i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 47/90 i 29/94) odlučujući o žalbi okrivljenog NZ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od dana 23. prosinca 2022., broj: 9. Pp-18232/23., na sjednici vijeća održanoj 9. travnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se žalba okrivljenog NZ kao djelomično osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o trošku prvostupanjskog postupka, na način da je okrivljeni NZ, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavkom 2. točka 2. Prekršajnog zakona („ Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), dužan naknaditi trošak prvostupanjskog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
II U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog NZ, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje, u odnosu na žalitelja.
III Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. NZ je proglašen krivim zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci iste, te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 20 dana, a koja kazna se neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od 1 (jedne) godine ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.
2. Istom presudom okr. ZZ, okr. NZP i okr. ČZ su temeljem članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođeni od optužbe zbog počinjenja prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih u izreci pobijane presude.
3. Nadalje, navedenom presudom, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, okr. NZ je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 3.500,00 kuna / 464,53 eura.
4. Protiv te presude okr. NZ je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka. Žalitelj u bitnom navodi kako je on priznao počinjenje prekršaja, ali smatra da ostali okrivljenici su nepravedno oslobođeni optužbe. Traži da mu se umanji novčana kazna od 3.500,00 kuna (očigledno se žalbeni prigovor odnosi na troškove postupka).
5. Žalba je djelomično osnovana.
6. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9., i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica, te je zadovoljavajuće obrazložio odluku o krivnji za djelo iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u odnosu na žalitelja.
Žalitelj je u svojoj obrani u bitnom priznao počinjenje djela prekršaja, te svoju krivnju potvrđuje i u žalbi, no smatra kako je nepravedno proglašen krivim samo on, odnosno smatra kako nije bilo mjesta oslobađanju od optužbe drugih sudionika događaja.
1. Ovaj Sud nije razmatrao žalbene navode žalitelja u odnosu na oslobađajuću presudu koja se odnosi na ostale sudionike događaja, s obzirom žalitelj nije ovlaštenik za podnošenje žalbe u odnosu na ostale okrivljenike, sukladno čl. 192. Prekršajnog zakona.
8. Razmotrivši odluku o izrečenoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao odgovarajuću prekršajnopravnu sankciju, pravilno utvrdivši sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu na vrstu i mjeru kazne, te je okrivljeniku izrekao mjeru upozorenja-uvjetnu osudu primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
9. Za prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira predviđena je novčana kazna u rasponu od 50,00 do 200 Dem-a ( u protuvrijednosti domaće valute revalorizirano u Euro) ili alternativno kazna zatvora u trajanju od 30 dana. Po ocjeni ovog suda, uvjetnu osudu koja se sastoji od kazne zatvora u trajanju od 20 dana i roka kušnje u trajanju od 1 godine, primjerena je i dostatna svim okolnostima počinjenog prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. Prvostupanjski sud je dao valjane i opravdane razloge zašto je okrivljeniku odgodio izvršenje izrečene kazne za vrijeme roka kušnje od 1 godine, pa te razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. Po ocjeni ovog Suda, uzimajući u obzir sve okolnosti događaja i vrednujući razmjere i objektivnu težinu djela u smislu cjelovite koncepcije svrhe kažnjavanja i analitičkog postupka pri sudskom odmjeravanju kazne, upravo ovako izrečena sankcija je primjerena i dostatna težini i načinu počinjenja prekršaja, ličnosti okrivljenika i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. istog Zakona.
10. Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona ,obvezao žalitelja na platež troškova u paušalnom iznosu, a koji troškovi su predviđeni odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, te se mogu odrediti u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (13,27-663,61) euro sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13). Navedene troškove u smislu gore citirane odredbe snosi okrivljenik kojeg sud proglasi krivim. Treba istaknuti da žalitelj uz žalbu nije dostavio nikakve dokaze koji bi upućivali da troškove postupka ne bi mogao platiti bez štete za svoje uzdržavanje i uzdržavanje svoje obitelji, zbog kojeg razloga bi eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
No, što se tiče visine paušalnih troškova postupka, troškovi u paušalnom iznosu od 3.500, 00, kuna / 464,53 eura, su određeni u iznosu bliže maksimalnom mogućem iznosu, te su po ocjeni ovog Suda neopravdano visoki. Stoga je ovaj Sud u tom dijelu prihvatio žalbu i odredio trošak postupka prvostupanjskog suda u iznosu od 150,00 eura, držeći da je taj paušalni iznos u cijelosti primjeren i određen sukladno trajanju i složenosti postupka, kao i imovnom stanju žalitelja.
11. Nadalje, na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan naknaditi trošak ovog žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura, a koji je određen s obzirom na složenost i trajanje postupka pred Visokim prekršajnim sudom Republike Hrvatske, te s obzirom na imovinsko stanje okrivljenika.
12. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 9. travnja 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v. r.
Anđa Ćorluka, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 otpravka: za spis, žalitelja i tužitelja.
