Posl. br. P-663/2025-15

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, protiv tuženih: 1. ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. HŽ iz [adresa], 3. BŽ rođ. HŽ iz [adresa], tuženi od ad 1/ do 3/ kao nasljednici JŽ pok. P iz [adresa] i ĐŽ pok. P (u zk pogrešno upisan kao VŽ), 4. ŽŽ iz [adresa], kao nasljednica PŽI [adresa], 5. SŽ iz [adresa], kao nasljednica ZŽI pok. P [adresa], 6. DŽ iz [adresa], kao nasljednik IŽ pok. NŽ, tuženi od ad 4/ do 6/ odsutni i nepoznata boravka te zastupani po privremenom zastupniku Željku Šušku, odvjetniku u Veloj Luci, 7. KŽ iz [adresa], kbr. 182, OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. ĆŽ iz [adresa], kbr. 264, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 9. Z (Jozo) Salečić iz Australije, 31 Castlton Street, Balcatta, WA, kojeg kao punomoćnica zastupa Ines Žanetić, odvjetnica u Blatu, a ujedno svi tuženi i kao nasljednici GŽ pok. P, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon glavne rasprave zaključene dana 24. veljače 2026. u prisustvu punomoćnika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanih tuženika ad 1/, 2/, 3/, 7/ i 8/, privremenog zastupnika tuženih ad 4/, 5/ i 6/ te punomoćnice tuženog ad 9/, na ročištu održanom radi objave presude, dana 9. travnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, kuća, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te se ovlašćuje tužitelj da zatraži i postigne upis uknjižbe prava vlasništva na ovoj nekretnini na svoje ime, uz prethodno brisanje tog prava s imena GŽ pok. P, [adresa] u 49/288 dijela, JŽ pok. P, [adresa] u 49/288 dijela, VŽ pok. P, [adresa] u 49/288 dijela, H MŽ pok. P, [adresa] u 43/576 dijela, B LŽ pok. P, [adresa] u 43/576 dijela i OŽ pok. NŽ u 49/288 dijela, a koji upis su tuženi od 1 do 9 dužni trpjeti, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je na nekretnini, preciznije opisanoj u izreci ove presude, upisan kao suvlasnik za 49/288 dijela, dok su na preostalom dijelu kao suvlasnici upisani pravni prednici parničnih stranaka, a koji upis ne odgovara stvarnom stanju. Ovo iz razloga što je upravo tužitelj stvarni i isključivi vlasnik predmetne nekretnine u cijelosti, a pravo vlasništva stekao je darovanjem od svog oca CŽ po darovnom ugovoru iz 2016., time što predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću u [adresa]. Prethodno je otac tužitelja ČŽ istu ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog oca RŽ pok. P po Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Korčuli od 14. srpnja 1986. posl. br. O-196/82. U ovom rješenju o nasljeđivanju predmetna nekretnina navedena je opisno, odnosno naveden je zk uložak u kojem je ista upisana, a da je ista pripala isključivo ocu tužitelja vidljivo je iz Identifikacije od 12. studenog 1993. Klasa: 936-04/93-01/65. Djed tužitelja EŽ istu ovu nekretninu prethodno je stekao diobom unutar obitelji EŽ nakon smrti svoga oca ŠŽ, a koja dioba je postignuta još prije Drugog svjetskog rata. Ova dioba u obitelji ŠŽ nije sačuvana u pisanom obliku, međutim da je ista doista zaključena i izvršena proizlazi iz činjenice da svi članovi obitelji ŠŽ u svom posjedu preko 70 godina drže nekretnine koje su im po ovoj diobi pripale te ih dalje prenose na svoje nasljednike. Stoga je tužitelj što osobno, a što putem svoga pravnog prednika vlasništvo predmetne nekretnine stekao dosjelošću, a da je tome tako proizlazi iz činjenice što je u katastarskim operatima upisan kao posjednik ove nekretnine za 7/8 dijela, dok je na preostalom dijelu kao posjednica upisana pok. sestra njegova oca AŽ. Međutim, ona je ovjerenom tabularnom izjavom iz 2016. potvrdila da ne polaže nikakvih vlasničkih prava na ovoj nekretnini budući je ova nekretnina u vlasništvu njenog brata, odnosno oca tužitelja.

1.1. Vezano za pasivnu legitimaciju tuženika u tužbi se navodi kako je pradjed tužitelja ŠŽ imao sinove J (RŽ) koji je ujedno i djed tužitelja, GŽ, JŽ, ĐŽ i NŽ te kćerke Đ i OŽ. JŽ pok. P je pokojni brat djeda tužitelja koji je umro 1986., a njegovi zakonski nasljednici su sinovi TŽ i UŽ te kći FŽ. TŽ umro je 2008., a njegova zakonska nasljednica je supruga ZŽ koja je predmetnom tužbom obuhvaćena kao tužena ad 1/. UŽ umro je 2012., a njegovi zakonski nasljednici su sin HŽ te kći BŽ koji su predmetnom tužbom obuhvaćeni kao tuženi ad 2/ i 3/. FŽ je u mladosti odselila u Australiju gdje je i umrla 2019. pri čemu iza njene smrti u RH nije proveden ostavinski postupak. Međutim, njeni zakonski nasljednici su poznati, a kako je suprug umro prije nje pri čemu nisu imali djece to su i njeni zakonski nasljednici zapravo tuženi od ad 1/ do 3/. Osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao VŽ je zapravo ĐŽ, a ovo iz razloga što u obitelji ĐŽ nije bilo osobe pod imenom VŽ pa se tako radi o grešci u zemljišnoj knjizi. Ovo je vidljivo iz preslika ručno vođene zemljišne knjige gdje je razvidno da je VŽ upisana temeljem dosudnice iza pok. ŠŽ u kojoj se nigdje ne navodi ĐŽ, a iz koje je zapravo vidljivo da pok. ŠŽ nije imao kći VŽ, ali je imao sina ĐŽ. ĐŽ su kao nasljednici naslijedili nećaci UŽ i TŽ te otac tužitelja ČŽ budući da isti nije imao djece. MŽ je osoba koja je u ranoj mladosti odselila u Australiju gdje je i umrla, pri čemu ostavinski postupak iza njene smrti nije proveden. Međutim u obitelji parničnih stranaka poznato je kako je ista od nasljednika imala kći ŽŽ koja je predmetnom tužbom obuhvaćena kao tužena ad 4/. LŽ je također u mladosti odselila u Australiju gdje je i umrla, a ostavinski postupak iza njene smrti u RH nije proveden, pri čemu je u obitelji poznato kako je ista od nasljednika imala kći SŽ koja je predmetnom tužbom obuhvaćena kao tužena ad 5/. Osoba upisana u zemljišne knjige kao OŽ je zapravo kći od NŽ, dakle brata tužiteljevog djeda, pri čemu je još njen otac NŽ odselio u Australiju gdje je njegova kći rođena i provela čitav svoj život, a u Australiji je naposljetku i umrla. Iza njene smrti u RH ostavinski postupak nije proveden, međutim u obitelji NŽ poznato je kako je ista od nasljednika ostavila svoga sina PE koji je predmetnom tužbom obuhvaćen kao tuženik ad 6/. Upisani u zemljišnim knjigama GŽ je u mladosti odselio u Ameriku gdje je i umro krajem 2. svjetskog rata, a kako isti nije imao svojih potomaka niti se oženio, to su njegovi pretpostavljeni zakonski nasljednici svi tuženi kao nasljednici njegove braće i sestara. Nasljednici GŽ bili bi i zakonski nasljednici njegova brata RŽ, a to su uz oca tužitelja CŽ još i njegove sestre ZE, HE i AŽ, a koji su svi umrli. Tako je otac tužitelja ČŽ umro 2022., a njegova zakonska nasljednica uz tužitelja bila bi i kći KŽ koja je predmetom tužbom obuhvaćena kao tužena ad 7/. Nasljednik HE je njen sin ĆŽ, odnosno tuženi ad 8/, dok je nasljednik AŽ njen sin Z (Jozo) Salečić odnosno tuženik ad 9/. ZE nije imala svoje djece pa su njeni zakonski nasljednici zapravo djeca njenih sestara i brata, odnosno tuženi od ad 7/ do 9/.

1.2. Kako je tužitelj na izloženi način stekao pravo vlasništva utužene nekretnine, a u zemljišnim knjigama suda su uz tužitelja kao suvlasnici upisani pravni prednici tuženika, iako tuženima ni njihovim pravnim prednicima na ovoj nekretnini više ne pripadaju nikakva vlasnička prava, to ima i pravni interes uskladiti zemljišno knjižno stanje sa stvarnim stanjem, a kako nema ispravu podobnu za upis svog prava vlasništva u zemljišne knjige, to ustaje predmetnom tužbom postavivši tužbeni zahtjev kao u izreci.

1.3. Već u tužbi tužitelj navodi kako su tuženi od ad 4/ do 6/ osobe koje su odsutne i nepoznata boravka, pa im se predlaže nakon provedenog postupka postaviti privremenog zastupnika u osobi jednog od odvjetnika prema odabiru suda. Provedenim postupkom utvrđeno je da su ovi tuženi doista odsutni i nepoznata boravka, pa im je sud postavio privremenog zastupnika u osobi Željka Šuška, odvjetnika u Veloj Luci, o čemu je izdat oglas koji je objavljen u NN broj 5/2026 od 15. siječnja 2026. Privremeni zastupnik se o navodima tužbe nije očitovao, a nije ni pristupio na pripremno ročište kao ni na ročište glavne rasprave, iako je bio uredno pozivan.

1.4. Nitko od tuženika nije podnio pisani odgovor na tužbu, iako su na isto uredno pozvani, a isto tako nitko od tuženika nije pristupio ni na pripremno ročište ni na ročište glavne rasprave.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za utuženu nekretninu, Ugovora o darovanju od 5. travnja 2016., rješenja o nasljeđivanju iza smrti RŽ pok. P od 20. prosinca 1982. posl. br. O-196/82, Identifikacije nekretnina po rješenju o nasljeđivanju posl. br. O-196/82 od 12. siječnja 1993., PL 49 za k. o. [katastarska općina] od 24. lipnja 2025., Tabularne izjave AŽ rođ. RŽ iz 2016., rješenja o nasljeđivanju iza smrti JŽ pok. P **.**.1986. posl. br. O-173/86, rješenja o nasljeđivanju iza smrti TŽ pok. V od 3. studenog 2008. posl. br. O-186/08 UPP/OS-82/08, preslike prijepisa ručno vođene zemljišne knjige za utuženu nekretninu, rješenja o nasljeđivanju iza smrti ĐŽ od 17. veljače 1989. posl. br. O-2/89, dvojnog rješenja o nasljeđivanju iza smrti BE i JE od 8. svibnja 2007. posl. br. O-12/05, O-220/07 i UPP/OS- 7/2007, rješenja o nasljeđivanju iza smrti CŽ pok. Đ od 10. ožujka 2023. posl. br. O-25/2023 UPP/OS-7/2023 te je pregledan cjelokupni spis ovog suda posl. br. P- 1048/2025 (ranije P-940/2024 i P-350/2022). Raspravnim rješenjem suda od 24. veljače 2026. odbijeno je daljnje provođenje dokaza saslušanjem stranaka i uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, a ovo iz razloga što je provedenim dokazima činjenično stanje dovoljno dobro utvrđeno (čl. 220. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/12, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP)). Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

2.1. Iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da su kao suvlasnici u zemljišnim knjigama suda uz tužitelja, koji je upisan za 49/288 dijela, upisani i pravni prednik tuženika od ad 1/ do 9/ za 49/288 dijela, pravni prednici tuženika od ad 1/ do 3/ za ukupno 98/288 dijela, pravni prednici tuženih ad 4/ i 5/ za po 43/576 dijela te pravni prednik tuženog ad 6/ za 49/288 dijela. Pritom je potrebno napomenuti da pasivna legitimacija tuženika kao nasljednika upisanih osoba tijekom postupka nije sporna, a ista proizlazi i iz priloženih rješenja o nasljeđivanju te iz sadržaja ovosudnog spisa pod posl. br. P-1048/2025. Nasuprot stanju u zemljišnoj knjizi, a pregledom PL 49 za k. o. [katastarska općina] od 24. lipnja 2025., utvrđeno je da je kao posjednik predmetne nekretnine za 7/8 dijela već upisan tužitelj, dok je kao posjednica 1/8 dijela u katastarskim operatima upisana sestra od oca tužitelja AŽ pok. Đ. Međutim ovaj sud nalazi kako je njen upis u katastarskim operatima zapravo formalne prirode, a isto proizlazi iz Tabularne izjave koju je AŽ rođ. CŽ sačinila u Australiji 2016. godine te svoj potpis na istoj i ovjerila pred tamo nadležnim javnim bilježnikom. Pregledom ove Tabularne izjave utvrđeno je kako je AŽ po rješenju o nasljeđivanju iza smrti njenog oca, a koji je ujedno i djed tužitelja po ocu, upisana kao suvlasnica većeg broja nekretnina na području k. o. [katastarska općina], između ostalog i nekretnine koja je predmetom tužbe, a koji upis ne odgovara sporazumu nasljednika i faktičnom stanju budući da te nekretnine zapravo pripadaju u vlasništvo njenom bratu, a ocu tužitelja, CŽ. Obzirom na navedeno, a u svrhu da CŽ omogući uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama i izdaje ovu Tabularnu izjavu te ga ovlašćuje da istu direktno provede u zemljišnim knjigama suda bez njenog daljnjeg sudjelovanja. Dakle iz ove Tabularne izjave nesumnjivo proizlazi kako je AŽ samo formalno upisana kao suposjednica predmetne nekretnine za 1/8 dijela, a ovo iz razloga što joj to pravo ne pripada budući da se radi o nekretnini koja je u stvarnom vlasništvu i posjedu oca tužitelja CŽ. Kako je nasljednik AŽ, odnosno njen sin, predmetnom tužbom obuhvaćen kao tuženik ad 9/, a koji je za potrebe ovog postupka i angažirao punomoćnika u osobi odvjetnika koji nije osporio navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, to sud nalazi kako među strankama zapravo nije sporno da je predmetna nekretnina predstavljala stvarno ali vanknjižno vlasništvo oca tužitelja CŽ, a koji je prethodno ovu nekretninu naslijedio od svog oca RŽ. Da je tome tako utvrđeno je i pregledom rješenja o nasljeđivanju iza smrti RŽ od 20. prosinca 1982. posl. br. O-196/82. Naime, iz sadržaja ovog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je nekretnina koja je predmetom tužbe uvrštena u njegovu ostavinsku masu, ali ne svojom katastarskom oznakom, već je u ostavinsku masu uvršten zk. ul. u kojem je predmetna nekretnina upisana, dakle zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], kako je u to vrijeme to bio običaj. Za njegove nasljednike su temeljem oporuke, zakona i uslijed ustupa proglašeni sin ČŽ te kćerke ZE, HE i AŽ, svatko od njih za imovinu ostavitelja koja je opisno navedena, a osim njih drugih oporučnih ili zakonskih nasljednika nije bilo. Upravo iz razloga što je u ovom rješenju ostavinska imovina opisno navedena nasljednici su od tadašnje Uprave za katastar i geodetske poslove u Korčuli zatražili i dobili Identifikaciju nekretnina koje su svakom od njih po ovom rješenju o nasljeđivanju pripale. Pregledom Identifikacije od 12. studenog 1993. utvrđeno je kako su ZE, HE i AŽ na ime njihovog dijela pripale nekretnine koje su označene svojom katastarskom oznakom, dok su sve preostale nekretnine, dakle i nekretnina iz tužbe, pripale sinu CŽ. Da je tome tako nesumnjivo proizlazi iz već ranije spomenute Tabularne izjave koju je sačinila AŽ, kao i iz činjenice da su nasljednici JE, HE i AŽ predmetnom tužbom obuhvaćeni kao tuženi od ad 7/ do 9/ te da nitko od njih nije osporio navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev. Na navedeni način utvrđeno je kako je nekretnina koja je predmetom tužbe bila stvarno ali vanknjižno vlasništvo oca tužitelja CŽ, a koji je ovu nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog oca RŽ. Nakon što je na opisani način stekao predmetnu nekretninu ČŽ je u svojstvu darovatelja sa svojim sinom, odnosno tužiteljem ĐE, u svojstvu daroprimatelja dana 5. travnja 2016. sklopio Ugovor o darovanju. Pregledom ovog ugovora o darovanju utvrđeno je da je predmetom darovanja, između ostalog, bila i nekretnina u ugovoru označena kao čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle nekretnina koja je predmetom tužbe, te da je darovani stupio u posjed svih darovanih nekretnina. Kako je ovaj ugovor o darovanju potpisan od strane darovatelja i daroprimatelja pri čemu je darovatelj svoj potpis i ovjerio pred javnim bilježnikom 5. travnja 2016., to ovaj sud nalazi da je ovaj darovni ugovor pravno valjan i izvršen u cijelosti. Da bi ovaj ugovor bio pravno valjan i izvršen u cijelosti potvrđuje i činjenica što u ostavinskom postupku provedenom iza smrti oca tužitelja CŽ nekretnina koja je predmetom tužbe nije uvrštena u njegovu ostavinsku masu. Ovo je utvrđeno pregledom rješenja o nasljeđivanju koje je iza njegove smrti doneseno 10. ožujka 2023. pod posl. br. O-25/2023 UPP/OS-7/2023. Iz ovog rješenja o nasljeđivanju proizlazi da su za nasljednike CŽ temeljem zakona i uslijed sporazuma proglašeni udova VE, koja je također u međuvremenu umrla, te djeca KŽ i PŽ, svatko od njih za precizno navedenu imovinu ostavitelja, kao njegovi jedini zakonski nasljednici prvog nasljednog reda. Ovo rješenje o nasljeđivanju postalo je pravomoćno 15. ožujka 2023., a kako nitko od proglašenih nasljednika nije osporavao darovni ugovor od 5. travnja 2016., to ovaj sud nalazi kako je među nasljednicima CŽ nesporno da je ČŽ utuženom nekretninom raspolagao još za života darovanjem u korist tužitelja.

2.2. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i procesno držanje tuženika tijekom postupka, ovaj sud nalazi da među strankama nije sporna aktivna ni pasivna legitimacija, činjenica da je utužena nekretnina predstavljala stvarno ali vanknjižno vlasništvo djeda tužitelja po ocu RŽ pok. P od kojeg ju je naslijedio njegov sin, a otac tužitelja, ČŽ, a koji je potom ovu nekretninu darovnim ugovorom iz 2016. darovao svom sinu odnosno sada tužitelju. Isto tako nesporno je da je utužena nekretnina u kvalificiranom posjedu tužitelja najmanje od vremena učinjenog darovanja, dakle od 2016., a prije toga bila je u kvalificiranom posjedu njegova oca CŽ najmanje od trenutka kada ju je isti naslijedio od svog oca, dakle od 1982.

3. Ocjenom provedenih dokaza, svakog pojedinačno, a i u njihovoj međusobnoj vezi, utvrđeno je da je tužitelj stekao vlasništvo utužene nekretnine darovanjem od svog oca kao njenog stvarnog ali vanknjižnog vlasnika koji je prethodno istu nekretninu naslijedio od svog oca, sve kako to propisuje čl. 114. i 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje ZV). Uostalom, rezultati dokaznog postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pravo vlasništva stekao i dosjelošću u smislu odredbe čl. 159. st. 4. ZV-a, budući da utuženu nekretnino osobno kvalificirano posjeduje od trenutka učinjenog darovanja dakle od 2016., a putem svojih pravnih prednika najmanje od sredine prošlog stoljeća, pa je slijedom navedenog valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci ove presude.

4. Budući da stranke nisu popisale ni zatražile parnični trošak odluka o istom je izostala.

U Korčuli, 9. travnja 2026.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).